REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-343/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Šalina, odvjetnik u Zadru i Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, koju zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-640/2023-3 od 4. travnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2284/2018-37 od 30. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je Ugovor o namjenskom kreditu, broj 3214070975, sklopljen 20. kolovoza 2008., između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora (dalje: ugovor o kreditu), ništetan, te da kao takav ne proizvodi pravni učinak, kao i zahtjev da se naloži tuženici isplatiti tužitelju 72.878,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate (točka I. izreke). Točkom II. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženici isplatiti tužitelju na ime nepripadno naplaćenog iznosa za prijevremenu otplatu kredita 1.500,00 kuna za zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. studenoga 2018. do isplate.

1.1. Prvostupanjskom presudom, pod točkom III. izreke, prihvaćen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2. Ugovora o kreditu, da su nezakonite odluke tuženice o promjenama kamatnih stopa, kao i da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli, slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženica izvršila od 20. kolovoza 2008. pa nadalje kao i promjenjivom tečaju CHF od 20. kolovoza 2008. pa nadalje. Nadalje, presuđeno je da je tuženica dužna isplatiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 75,24 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate, te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 15.700,65 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni mjesečni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

1.2. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda (točka I. izreke rješenja). Točkom II. izreke prvostupanjskog rješenja odlučeno je da je tuženica dužna naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu 37.462,50 kuna/4.972,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Žalba tužitelja FZ odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 19 P-2284/2018-37 od 30. kolovoza 2023., u pobijanom odbijajućem dijelu (točka I. i II. izreke).

II. Žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. djelomično se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 19 P-2284/2018-37 od 30. kolovoza 2023., u pobijanom dijelu kojim je djelomično utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu (točka III.1. izreke), te u dijelu koji se odnosi na isplatu glavnice u iznosu od 75,24 eura i u iznosu od 15.700,65 eura, kao i u dijelu kojim je dosuđena zatezna kamata na mjesečne iznose, i to na iznos od 753,01 eura od 24.01.2012., na iznos od 5.392,33 eura od 26.01.2012., na iznos od 2.091,79 eura od 30.01.2012., na iznos od 266,08 eura od 01.02.2012., na iznos od 368,04 eura od 01.02.2012. i na iznos od 1.546,58 eura od 13.02.2012. (dio točke III.2. izreke).

III. Žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. djelomično se prihvaća, te se preinačava presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 19 P-2284/2018-37 od 30. kolovoza 2023., u pobijanom dijelu koji se odnosi na preostale dosuđene zatezne kamate tako da iste teku na sve dosuđene mjesečne iznose od šesnaestog (16-og) u mjesecu do isplate umjesto od prvog (01-og) u mjesecu do isplate (dio točke III.2. izreke), dok se tužitelj FZ odbija s preostalim dijelom zahtjeva za isplatu zateznih kamata (od 01-og do 15-og u mjesecu).".

2.1. Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

"I. Žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 19 P-2284/2018-37 od 30. kolovoza 2023., u točki I. izreke.

II. Žalba tužitelja FZ odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se preinačava rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: 19 P- 2284/2018-37 od 30. kolovoza 2023., u dijelu odluke o troškovima postupka (točka II. izreke), tako da se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.349,99 eura, umjesto iznosa od 4.972,13 eura.

III. Tužitelj i tuženik odbijaju se sa zahtjevima za naknadu troškova podnesenih žalbi.".

3. Rješenjem ovoga suda broj Revd-5274/2024-2 od 18. prosinca 2024. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-640/2023-3 od 4. travnja 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2284/2018-37 od 30. kolovoza 2023., zbog pravnog pitanja:

"Da li bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule, kao bitnih odredbi Ugovora o kreditu, predmetni Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika odnosno ništetnog predmeta tj. valuta te djelomično cijene odnosno kamata, može opstati odnosno radi li se o ništetnom Ugovoru o kreditu?".

4. Postupajući po dopuštenju revizijskog suda, tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke kojom je odbijena njegova žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ugovor o kreditu u cjelini ništetan i da ne proizvodi pravni učinak, te zahtjev za isplatu 72.878,10 EUR s pripadajućim zateznim kamatama s osnova ništetnosti predmetnog ugovora u cjelini.

5. U odgovoru na reviziju tuženica osporava revizijske navode tužitelja i predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu ili odbiti kao neosnovanu, a tužitelju naložiti da joj naknadi trošak odgovora na reviziju.

6. Revizija je neosnovana.

7. Odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 24/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) propisano je da u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. U revizijskom postupku je sporno je li cijeli predmetni ugovor o kreditu ništetan iz razloga jer su ništetnima utvrđene njegove odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj po odluci tuženice i odredbe o valutnoj klauzuli te u svezi s time je li osnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 72.878,10 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Sudovi su odbili kao neosnovan tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i u svezi s time zahtjev za isplatu iznosa od 72.878,10 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pozivom na odredbu čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) ocijenivši da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Zaključak sudova je da eventualna ništetnost odredaba ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF i način na koji se mijenja kamatna stopa, obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i da ugovor može opstati bez njih, ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora.

9.1. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, kojima su stranke ugovorile valutnu klauzulu vezanu uz švicarski franak i kamatnu stopu promjenjivu po odluci kreditora, kao i tužbeni zahtjev za isplatu iznosa preplaćenih s osnova tih ništetnih ugovornih odredbi. U postupku je utvrđeno da je tuženica odobrila tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 85,000,00 CHF, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 6,00 % te da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom banke o kamatama i naknadama kreditora. Korisnik kredita ovdje tužitelj otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF. Nadalje, tijekom otplate kredita ugovoreni anuiteti, zbog povišenja kamatne stope i zbog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, značajno su se povećali. Iznos preplate nastale s osnova ništetnih ugovornih odredbi o promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli u CHF sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka.

10. U reviziji tužitelj ustraje u tvrdnji da su navedene ništetne odredbe ugovora bitni sastojci ugovora bez kojih ugovor ne može opstati.

11. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Odredbom čl. 324. st. 1. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

12. U ovom stadiju postupka, pravomoćno je utvrđeno da su ništetne odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog ugovora o namjenskom kreditu te odredba o valutnoj klauzuli, ali taj dio drugostupanjske presude, s obzirom na sadržaj dopuštenog pitanja, nije predmet raspravljanja u revizijskom postupku. Imajući u vidu navedeno i sadržaj pravnog pitanja za koji je tužitelju dopušteno podnošenje revizije, sporno je može li predmetni ugovor kao cjelina opstati kad su ugovorne odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj po odluci kreditora i valutnoj klauzuli utvrđene ništetnima.

13. Odredbom čl. 1021. ZOO, kojom je propisano da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, propisani su bitni sastojci ugovora o kreditu.

13.1. Člankom 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, 46/07 i 97/07 – dalje: ZZP/03), odnosno čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07,125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje: ZZP/07) propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

13.2. Iz navedenog proizlazi da je mogućost opstanka ugovora zbog ništetnosti pojedinih odredba ugovora u biti identično regulirana odredbama ZOO i ZZP, time da je mogućnost opstanka ugovora propisana šire odredbom čl. 324. st. 2. ZOO.

14. Bitni sastojci ugovora o kreditu u smislu čl. 1021. ZOO jesu: iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci, te obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.

15. U konkretnom slučaju, banka se obvezala staviti na raspolaganje tužitelju ugovoreni iznos CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita i nije sporno da je banka ovu obvezu ispunila sukladno ugovoru o kreditu. Prema odredbama predmetnog ugovora o kreditu visina anuiteta koji korisnik plaća ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

16. Valutna klauzula (čl. 22. st. 1. ZOO) spada u tzv. zaštitne klauzule. Kada su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF, što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli in concreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega je ta odredba ništetna), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovih ugovora hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama i ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, uz pretpostavku, dakako, da su ugovori sklopljeni s poštenim namjerama ugovornih strana koje isključuju namjeru da se zbog naknadnih okolnosti stekne nerazmjeran dobitak.

16.1. Dakle, to što je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati (čl. 324. ZOO).

17. Nadalje je za razmotriti je li ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ima za učinak nemogućnost opstanka ugovora o kreditu sklopljenog u CHF.

17.1. Utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke (nakon presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.) nema za učinak nemogućnost opstanka tih ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen. Nije sporno da je predmetnim Ugovorom o kreditu bila ugovorena početna kamatna stopa od 6%.

17.2. Promjenom kamatne stope, u uvjetima kakvi su postojali u vrijeme kada su sklopljeni ugovori sa spornim odredbama, kao i u vrijeme kada su te odredbe utvrđene ništetnima, ne dolazi do bitnih promjena u pravima i obvezama stranaka jer se i promjenjiva kamatna stopa pokazala kao faktor nestabilnosti pa je u uvjetima stabilnog stanja na financijskom tržištu Republike Hrvatske (stabilnost tečaja hrvatske kune) upravo transformiranjem ugovora o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom u ugovore bez valutne klauzule s početnom kamatnom stopom kao fiksnom, postignuta namjeravana stabilnost u pravima i obvezama ugovornih strana, a isključena mogućnost da se na temelju objektivno nepoštenih ugovornih odredaba stječe ekstra dobitak na teret druge ugovorne strane.

18. Ovakvim intervencijama nije postupljeno suprotno odredbama čl. 324. st. 1. i 2. ZOO i odredbama Zakona o zaštiti potrošača jer je, kao što je obrazloženo, valuta ispunjenja od početka ovih ugovornih odnosa Hrvatska kuna, a i ugovorena kamata je početno određena stopama naznačenim u predmetnim ugovorima. Dakle, praznine nastale utvrđenjem ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nadomještene nekih sadržajem koji bi bio izvan okvira onoga što je početno ugovoreno pa takvom intervencijom nije na nedopušten način umjesto ništetnih odredaba unesen neki sadržaj koji bi bio izvan bitne volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.

19. Premda je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., te odlukama u naknadnoj praksi sudova u određenoj mjeri učinjena izmjena bitnih sastojaka ugovora o kreditu zaključeno je da ugovori mogu opstati bez ništetnih odredaba jer takve izmjene nisu u suprotnosti sa bitnom voljom ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, a u konkretnome slučaju ništetnost je ustanovljena upravo zato da bi "ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje", te zbog toga ostaje valjan (čl. 324. st. 2. ZOO).

20. Ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena je na temelju odredaba ZZP i ZOO, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., a u toj presudi su izneseni, između ostalih, i razlozi zbog kojih taj sud smatra da sporni ugovori o kreditu mogu opstati na snazi bez ništetnih odredbi, kao ugovori u kojima će glavnica kredita biti određena u kunama uz fiksnu kamatu.

21. Uostalom, postupak u kojemu je donesena ta presuda pokrenut je tužbom Udruge Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, a ta udruga, koja se bavi zaštitom interesa i prava potrošača, nije taj postupak pokrenula s tezom o ništetnosti problematičnih ugovora o kreditu u cijelosti.

22. Niti jedna stranka u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava nije zastupala tezu o ništetnosti predmetnih ugovora u cijelosti.

23. Nakon pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. uslijedio je veliki broj odluka sudova u Republici Hrvatskoj (uključujući i Vrhovni sud Republike Hrvatske) kojima se prihvaćaju tužbeni zahtjevi korisnika kredita, a te odluke se eksplicitno ili implicitno temelje na shvaćanju da sporni ugovori o kreditu ostaju na snazi bez ništetnih odredaba (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/19 od 4. ožujka 2020., broj Rev-1172/18 od 19. ožujka 2019., broj Rev-308/22 od 19. travnja 2022. i druge). U dosadašnjem suočavanju s pitanjem zbog kojeg je podnesena revizija, u praksi je sudova dominantno shvaćanje da je u ovakvim slučajevima moguć opstanak ugovora bez ništetnih odredaba. U praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske takav odgovor je bezizniman.

24. Promjena ustaljenog pravnog shvaćanja na kojem je već utemeljen veliki broj sudskih odluka, dakle, drugačije tumačenje ili primjena istih pravnih normi čijom primjenom je već odlučeno u velikom broju slučajeva, dovodi se u pitanje jednaka primjena zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, naročito kada su u nastanku ustaljene prakse sudjelovali najviši sudovi u Republici Hrvatskoj. Zbog toga bi takva promjena, bez naročito opravdanih razloga (kojih u ovom slučaju nema) dovela do ustavnopravno problematične destabilizacije sudske prakse u području u kojem se odlučuje o pravima i interesima izuzetno velikog broja sudionika.

25. Stoga odgovor na pravno pitanje za koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije glasi:

Ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale.

26. Budući je u konkretnome slučaju moguć opstanak ugovora o kreditu bez ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, drugostupanjski je sud odbijanjem tužiteljeva zahtjeva za utvrđenje ništetnosti cijeloga ugovora i isplate koja je posljedica toga, pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno, pobijana je presuda donesena u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda sadržanim u odgovoru na revizijsko pitanje.

27. Stoga je na temelju članka 391. stavka 6. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

28. Zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP, da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

Zagreb, 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina