Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: P-191/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji toga suda Nataši Sever, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o. OIB:57509775367, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Luki Maroku, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne rasprave 26. ožujka 2025., održane u nazočnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se nedopuštenom izvansudska ovrha na osnovu zadužnice OV- 11172/11 izdane kao osiguranje potraživanja po kreditu 135-51011450.

II. Nalaže se tuženiku B2 KAPITAL d.o.o. OIB:57509775367, sa sjedištem u [adresa], da tužitelju ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 26,54 eura (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, navodeći da je temeljem zaključka Općinskog suda u Varaždinu od 24. travnja 2024. godine, broj: Ovr-1159/2023-7 podnosi tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u članku 50 st. 1. toč. 7, 9 i 10 Ovršnog zakona, Ovrha temeljem ovršne isprave, zadužnice OV-11172/11 ne može se provoditi jer su pojedine odredbe Ugovora o kreditu 135-51011450 od 06. prosinca 2011. na temelju kojeg se ovrha provodi ništetne, posljedično pravni učinci tih odredaba o kreditu nikad nisu nastali te ovršne isprave na temelju kojih ovrhovoditelj vodi spornu ovrhu nisu mogle steći svojstvo ovršnosti, da je predmetno potraživanje koje ovrhovoditelj pokušava prisilno naplatiti od mene kao jamca platca temelji se na Ugovoru o kreditu broj 135-51011450 između trgovačkog društva Hypo trade d.o.o. i Hypo Alpe Adria Bank d.d. koji sadrži ništetne odredbe o kamati, zateznoj kamati i tečaju kojim se obračunavaju mjesečni anuiteti. Radi se o nepoštenim i posljedično ništetnim ugovornim odredbama budući da prema Zakonu o obveznim odnosima, člankom 269. st.2. činidba mora biti određena ili odrediva, tužitelj se pozivao na odredbu čl.270., 272. ZOO-a, naveo je da je ništetna odredba iz članka 2. Ugovor o kreditu

... prema srednjem tečaju Hypo Alpe Adria Bank d.d. za EUR važećem na dan korištenja kredita..., da je ništetna je odredba iz članka 4. Ugovora o kreditu: .... Anuiteti se podmiruju u kunama u obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe Adria Bank d.d. za EUR važećem na dan dospijeća...

Pozivao se na čl.269. ZOO-a budući da određivanje tečaja prema jednostranoj odluci kreditora ne može biti odrediva obveza u smislu članka 272. Zakona o obveznim odnosima, da u skladu s tim, postoje i odluke suda EU kao C-260/18 Z; da je ništetna odredba iz čl.5. Ugovora o kreditu:

... Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25%...., da je posljedica da kredit nije isplaćen u cijelosti što je u suprotnosti s člankom 1021. i člankom 499. Zakona o obveznim odnosima. Banka je na cijeli, pa i na taj neisplaćeni iznos obračunavala ugovornu kamatu a to je u suprotnosti s Zaključkom VSRH Su IV-56/2023-6 od 22. svibnja 2023. koji glasi: 1. Kod Ugovora o kreditu i ugovora o zajmu davatelj kredita odnosno zajmodavac ima pravo obračunavati ugovorne kamate samo na novčani iznos koji je korisniku kredita odnosno zajmoprimcu stavljen na raspolaganje.

Budući da su ugovorne kamate obračunavane na cjelokupni iznos i da kredit nije isplaćen u cijelosti (stavljen na raspolaganje) banka je postupila suprotno članku 1021 ZOO i nije ispunila svoju ugovornu obvezu, posljedično da nije valjan ni otplatni plan ni svi kasniji obračuni uključivo ustupljene iznos iz Ugovora o ustupu potraživanja; da je ništetna odredba iz čl.6. Ugovora o kreditu:

--- U slučaju zakašnjenja s ispunjenjem dospjelih obveza iz ovog Ugovora Korisniku kredita se obračunavaju i naplaćuje zatezne kamate u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria Bank d.d., da je sasvim jasno da se radi o nepoštenoj odredbi kojom jedna ugovorna strana svojom odlukom jednostrano može odrediti stopu zatezne kamate što je u suprotnosti s načelom odredivosti činidbi u ugovornim odnosima, da se radi o nepoštenim i jednostrano određenim odredbama ugovora koje se dosljednom primjenom Zakona o obveznim odnosima i pravo EU izuzimaju iz ugovora kao neobvezujuće. Posljedično, ništetan je Ugovor o ustupu potraživanja (cesiji) kojim se prenosi potraživanje iz Ugovora s ništetnim odredbama jer se ugovorom o ustupu potraživanje ustupa točno određen iznos (valjana dospjela tražbina) koji mora biti zakonito utvrđen i u skladu s zakonitim odredbama Ugovora o kreditu. Nastavno, da su ništetna i sredstva osiguranja izdana po predmetnom kreditu jer se jamčiti može samo za valjanu tražbinu. Zadužnica OV-11172/11 ništetna je i zbog nezakonitog upisa zatezne kamate budući je odredba o zateznoj kamati Ugovora o kreditu nezakonito ugovorena a za čije je osiguranje izdana, pozivao se da prema odluci VSRH Rev 3836/18 iznos zatezne kamate u ovršnoj ispravi mora biti izrijekom naveden kao obveza plaćanja zakonske zatezne kamate:

"Prema tome treba navesti da nije od utjecaja što su odredbe o zakonskoj zateznoj kamati iz čl.29. Zakona o obveznim odnosima prisilne prirode. naime, prisilna priroda odredbi o zakonskoj zateznoj kamati prisilne su samo glede visine kamate a ne i glede postojanja obveze da je dužnik dužan beziznimno pored novčane obveze vjerovniku isplatiti i zakonsku zateznu kamatu jer se stranke u svako doba mogu i odreći naplate zakonske zatezne kamate što znači da mogu i prilikom utvrđivanja obveze u ovršnoj ispravi glede obveze samog plaćanja zakonske zatezne kamate ugovoriti i drugačije. U smislu iznesenog stajališta upućuje se na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražene u odluci Revt-137/10-2 od 9. ožujka 2011."

" Iz toga ne slijedi samo da su odredbe materijalnog prava visini zakonske zatezne kamate prisilne prirode nego i da u ovršnoj ispravi obveza plaćanja zakonske zatezne kamate mora biti prije svega utvrđena i ovršeniku naloženo plaćanje da bi se eventualno odredilo plaćanje zakonske zatezne kamate po izmijenjenoj stopi". Tužitelj je naveo da iz dokumentacije koja mu je dostupna putem portala e-blokade, vidljivo je neslaganje ustupljenih iznosa i obračuna kamate i zatezne kamate kako po iznosu tako i po osnovu naplate, vidljivo je i da je originalni ovrhovoditelj (HAAB d.d.) vršio prisilnu naplatu putem spomenute zadužnice do 2018. godine iako je ustupom potraživanja izgubio pravnu legitimaciju prvim ustupom potraživanja prema J koji je potraživanje nedugo poslije cedirao tuženiku, da je naplata istovremeno vršena i ovrhom na računu trgovačkog društva Hypo trade d.o.o. iako naplaćeni iznosi nisu evidentirani u dokumentaciji tuženika i za taj iznos nije smanjeno potraživanje.

2. U odgovoru na tužbu (list 28-30 spisa), po punomoćniku, tuženik je u cijelosti osporavao tužbeni zahtjev tužitelja i predlagao isti odbiti uz naknadu troškova ovog postupka. Prije upuštanja u raspravljanje, tuženik je prigovorio prenisko naznačenoj vrijednosti predmeta spora jer da je tužitelj naznačio kao vrijednost predmeta spora iznos u visini 300,00 EUR, bez apsolutno ikakvog objašnjenja kakve veze ima taj iznos sa tražbinom radi koje je se vodi ovršni postupak, da je razlog postavljanja tako niskog, ali prije svega potpuno paušalnog, iznosa jedino može biti bojazan tužitelja da neće uspjeti sa tužbenim zahtjevom slijedom čega bi bio primoran snositi značajne troškove kako sudskih pristojbi tako i troškove tuženika, ako tužitelj ne vjeruje da će uspjeti sa tužbenim zahtjevom nejasno je zašto je podnio predmetnu tužbu, da je na ovaj način tužitelj pokušava zakinuti državni proračun Republike Hrvatske izbjegavajući plaćanje sudske pristojbe, ali i grubo obezvrjeđuje rad svih stranaka u postupku, pogotovo punomoćnika tuženika, da se postavlja pitanje zašto tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora 1,00 EUR ili možda 0,01 EUR kad već bagatelizira ovaj parnični postupak. Slijedom navedenog, a kako je tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ovršnog postupka nedopuštenim, vrijednost predmeta spora mora biti u korelaciji sa vrijednošću radi koje se isti vodi, da vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju mora biti visina tražbine radi koje se vodi ovršni postupak, a kako se ovršni postupak vodi radi naplate tražbine tuženika, a čija glavnica iznosi 7.833,35 EUR, tuženik je predlagao sudu rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora u visini 7.833,35 EUR, sukladno članku 40. stavku 3. ZPP- a. Tuženik je istaknuo kako je tužitelj zaključkom naslovnog suda od 7. lipnja 2024. pod poslovnim brojem Ovr-1195/2019 upućen u pokretanje ove parnice iz razloga propisanih odredbama čl.50. st.1. t.7., 9. i 10. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012 u verziji 114/2022, dalje u tekstu: „OZ“), da s tim u vezi tužitelj može u ovom postupku temeljiti svoj tužbeni zahtjev samo i isključivo na razlozima koje je naveo u žalbi temeljem koje je i upućen u pokretanje ove parnice, da tužitelj u tužbi u bitnome tužbeni zahtjev temelji na činjenici da je Ugovor o kreditu 135-51011450 od 6. prosinca 2011. (dalje u tekstu: „Ugovor o kreditu“) ništetan, da iz te tvrdnje tužitelj nadalje izvodi zaključke kako su ništetna i sva sredstva osiguranja, uključujući i Zadužnicu OV- 11172/11 temeljem koje tuženik vodi izvansudski ovršni postupak na novčanim sredstvima protiv tužitelja. Također, tužitelj tvrdi da je ništetan i „ugovor o prijenosu“. Tuženik je istaknuo kako je Ugovor o kreditu sklopljen između HYPO ALPE-ADRIA- BANK d.d. i društva HYPO TRADE d.o.o. pa da se radi o trgovačkom ugovoru, a ne potrošačkom ugovoru i da su stoga sve reference tužitelja na sudsku praksu i pravna mišljenja koji se odnose na potrošačke ugovore, potpuno bespredmetni, da je sam tužitelj bio osnivač i odgovorna osoba društva HYPO TRADE d.o.o. i djelovao je u svojstvu poduzetnika – trgovca pa da su potpuno neosnovane tvrdnje o ništetnosti ugovora koje tužitelj iznosi u tužbi i da tužba sadrži samo paušalno isticanje navodnih razloga ništetnosti.

3. U dokaznom postupku, sud je izvršio u uvid u ovosudni spis broj: Ovr-1159/2023, kao i priležeću dokumentaciju u ovom spisu: Ugovor o kreditu broj: 135-51011450 od 06. 12. 2011. (list 6-11 spisa), zadužnicu (list 12 spisa), ugovor u ustupu tražbine od 17. 12. 2014. sklopljen između H-ABDUCCO d.o.o. Zagreb, kao cedenta i ovdje tuženika, kao cesionara (list 33-36 spisa), Ugovor o ustupu tražbina zaključen 06. 06. 2014. između HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. Zagreb, kao cedenta i H-ABDUCCO d.o.o. Zagreb (list 88-98 spisa), specifikaciju FINA-e (list 78 spisa), dopis HYPO ALPE- ADRIA BANK d.d. od 21. 2. 2014. (list 79 spisa), a saslušao je i tužitelja kao stranku u svrhu dokazivanja.

4. Prije svega, a glede tuženikovog prigovora i visini vrijednosti predmeta ovog spora, valja reći da je na pripremnom ročištu 30. siječnja 2025., primjenom čl.40. st.2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP-a), vrijednost predmeta spora određena u iznosu koji je tužitelj naznačio u tužbi.

5. Dalje, a što se tiče glavnog tužbenog zahtjeva tužitelja da se proglasi nedopuštenom izvansudska ovrha na osnovu zadužnice OV-11172/11 izdanoj kao osiguranje potraživanja po kreditu 135-51011450, sud je izvršio uvid u ovosudni predmet poslovni broj: Ovr-1159/2023.

6. Uvidom u ovosudni predmet poslovni broj: Ovr-1159/2023, utvrđeno je da je rješenjem i zaključkom poslovni broj: Ovr-1159/2023-7 od 24. travnja 2024. odbijen prijedlog ovršenika (ovdje tužitelja) ZC za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a isti je upućen da u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog razloga zbog kojeg je podnio žalbu i to sukladno čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 , 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje: Ovršni zakon), tj. da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave i da je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

6.1. U prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovršenik (ovdje tužitelj) naveo je da je u tijeku ovrha nad njegovim osobnim računima putem Financijske agencije a temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu, izvansudske ovrhe na osnovu zadužnice OV-11172/11 NSD kao jamca-platca za kredit trgovačkog društva „Hypo Trade” d.o.o. [adresa], naveo je da se predmetno potraživanje koje ovrhovoditelj pokušava prisilno naplatiti temelji na Ugovoru o kreditu broj 13551011450 između trgovačkog društva Hypo trade d.o.o i Hypo Alpe Adria bank d.d. koji sadrži ništetne odredbe o kamati, zateznoj kamati i tečaju kojim se obračunavaju mjesečni anuiteti, da se radi o nepoštenim i posljedično ništetnim ugovornim odredbama budući da prema Zakonu o obveznim odnosima činidba mora biti određena ili odrediva što je regulirano člankom 269. st.2 ZOO-a, naveo je da je glavnica „duga” nezakonito utvrđena, budući da je iz podataka o izračunu duga ovrhovoditelja vidljivo da dug nije ispravno utvrđen budući da nije nedvojbeno utvrđena njegova visina i da ovrhovoditelj nije priložio nikakve dokaze o visini svote koju potražuje niti je ona prošla neovisnu sudsku provjeru, nego se sve temelji na jednostrano utvrđenoj tražbini u poslovnim knjigama ovrhovoditelja iz kojih je vidljivo financijsko neslaganje potraživanja, uglavničenje zatezne kamate i obračun kamate na kamatu, da je posljedično ništetan i Ugovor o ustupu potraživanja budući da se njime ustupa obveza iz ugovora s ništetnim odredbama koje uzrokuju ništetnost ugovora i pojedinih odredbi koje po utvrđenju ništetnosti ne proizvode nikakve učinke pa ni ne postoji obveza koja je sadržana u ništetnim odredbama pa da je samim tim ništetna i zadužnica kao osiguranje takvog ugovora u skladu s pravnim načelom da ništetno ne obvezuje, da je zadužnica ništetna i zbog nezakonitog upisa zatezne kamate budući da je odredba o zateznoj kamati temeljnog ugovora nezakonito ugovorena, a za čije je osiguranje izdana jer da prema odluci VSRH Rev 3836/18 iznos zatezne kamate mora biti izrijekom naveden kao obveza plaćanja zakonske zatezne kamate.

7. Činjenično u tužbi, tužitelj obrazlaže da Ugovor o kreditu broj: 13551011450 između trgovačkog društva Hypo trade d.o.o i Hypo Alpe Adria bank d.d. sadrži ništetne odredbe o kamati, zateznoj kamati i tečaju kojim se obračunavaju mjesečni anuiteti, navodi ništetnost odredbe iz čl.2. Ugovora o kreditu, čl.4-7. Ugovora o kreditu.

8. Nesporno je da je Ugovor o kreditu broj: 13551011450 zaključen 06. 12. 2011. između trgovačkog društva HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d., kao banke i HYPO TRADE-društvo s ograničenom odgovornošću za unutarnju i vanjsku trgovinu, proizvodnju i usluge sa sjedištem u [adresa], kao korisnika kredita i ZC, kao jamca-platca, kojim je Banka odobrila Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa 10.200,00 EUR prema srednjem tečaju HYPO ALPE- ADRIA BANK d.d. za EUR važećem na dan korištenja kredita.

9. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo da se radi o trgovačkom ugovoru, a ne potrošačkom ugovoru pa da su reference tužitelja na sudsku praksu i pravna mišljenja koja se odnose na potrošačke ugovore bespredmetni.

10. Osnovano tuženik prigovara da se tužitelj poziva na sudsku praksu i pravna mišljenja koji se odnose na potrošačke ugovore, pr. odluka suda EU C-260/18 Z protiv Raiffeisen Bank International AG od 23. 7. 2017., a kojom su protumačeni članci Direktive 93/13 i odnosi se na potrošački ugovor. U podnesku od 22. prosinca 2024. (list 47-50 spisa), tužitelj je naveo da mu je jasan njegov status u ovom sporu kao poduzetnika i činjenica da nije zaštićen potrošačkim pravom. Naveo je da se poziva isključivo na Zakon o obveznim odnosima, članke koji se odnose na odredivost činidbi i posljedičnu ništetnost.

11. Dakle, nije sporno da se u konkretnom slučaju radi o trgovačkom, a ne potrošačkom ugovoru. Međutim, uvidom u Predmetni ugovor o kreditu jasno je vidljivo da se radi o unaprijed formiranom ugovoru kojeg je pripremila Banka, a općepoznato je da se radi o odredbama akta kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja sadržanu u samom ugovoru i po prirodi stvari o istima se ne može pojedinačno pregovarati. Stoga sud zaključuje da tužitelju pojedinačno pregovaranje nije bilo omogućeno ni kao predstavniku pravne osobe (presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-744/2025-2 od 5. ožujka 2025.).

12. Prema odredbi čl.322. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11-dalje:ZOO-a), važećeg u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu (jednako i čl.322. st.1. važećeg Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), proizlazi da je Ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13. Prema odredbi čl.323. st.1. ZOO proizlazi da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

14. Prema odredbi čl.324. st.1. ZOO proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

15. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO proizlazi da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništetan.

16. Prema odredbi članka 295. ZOO opći uvjeti su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva; opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

17. Prema odredbi čl. 295. st. 2. ZOO proizlazi da opći uvjeti Ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove.

18. Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

19. No, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ugovor će ostati valjan čak iako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

20. Valja imati u vidu da prema odredbi čl.1021. ZOO-a bitni sastojci ugovora o kreditu su obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Stoga eventualna ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači ni ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora (tako i presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-1173/2023-2 od 27. kolovoza 2024.)

21. Dakle, temeljem predmetnog Ugovora o kreditu, HYPO TRADE-društvo s ograničenom odgovornošću za unutarnju i vanjsku trgovinu, proizvodnju i usluge sa sjedištem u [adresa], kao korisniku kredita isplaćen je novčani iznos u skladu sa odredbom čl.21. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci (Narodne novine broj: 75/08) i čl.21. te čl.22. ZOO-a mogućnost ugovaranja valutne klauzule propisane čl.22. ZOO-a jednaka je za sve subjekte ugovornog prava i primjenjuje se na sve ugovore i omogućuje svim ugovornim stranama pod jednakim uvjetima ugovaranje te zaštitne klauzule i hoće li ona biti ugovorena ovisi o slobodnoj volji obiju ugovornih strana (vjerovnika i dužnika), a u pravnom smislu njome se osigurava (štiti) jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla.

22. Tužitelj je, kao odgovorna osoba Društva (ujedno i kao jamac-platac) preuzeo prava i obveze temeljem predmetnog Ugovora o kreditu.

23. Međutim, ništetne ugovorne odredbe iz predmetnog Ugovora o kreditu posljedično ne uzrokuju ništetnost osnovnog pravnog posla-predmetnog Ugovora o kreditu broj: 135-51011450 od 06. 12. 2011.

24. Naime, u hrvatskom zakonodavstvu, kao i u pravu Europske unije vrijedi tzv. načelo afirmacije ugovora, po kojem načelu valja nastojati da se sklopljeni obvezni ugovori što više održane na snazi, a ne da se ukidaju. Načelo afirmacije ugovora proizlazi ne samo iz čl.324. ZOO-a već i iz odredbe čl.319. st.2. ZOO-a, po kojoj odredbi pri tumačenju spornih ugovornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenih ZOO-om (tako i presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-1173/2023-2 od 27. kolovoza 2024.)

25. Tužitelj je smatrao da nepoštene i jednostrano određene odredbe ugovora posljedično dovode do ništetnosti Ugovora o ustupu potraživanja kojim se prenosi potraživanje iz ugovora s ništetnim odredbama.

26. Međutim, navedene ništetne ugovorne odredbe ne utječu na ništetnost ugovora o ustupu potraživanja, već eventualno na visinu ustupljenog potraživanja, a koju je tužitelj osporavao.

27. Tuženik je priložio Ugovor u ustupu tražbine od 17. 12. 2014. sklopljen između H- ABDUCCO d.o.o. Zagreb, kao cedenta i ovdje tuženika, kao cesionara (list 33-36 spisa). Uvidom u navedeni Ugovor utvrđeno je da je cedent tražbine koje su predmet tog ugovora također stekao ustupom, i to temeljem Ugovora o ustupu tražbina, sklopljenog 06. lipnja 2014. s HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. Zagreb, kao cedentom. Uz podnesak od 7. ožujka 2025., tuženik je dostavio Ugovor o ustupu tražbina zaključen 06. 06. 2014. između HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. Zagreb, kao cedenta i H-ABDUCCO d.o.o. Zagreb (list 88-98 spisa).

28. Iz navedene dokumentacije doista nije vidljiva visina cediranog potraživanja, a niti način na koji je ista izračunata. Uzevši u obzir da je u spis tužitelj priložio dopis HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. od 21. 2. 2014. (list 79 spisa) iz koje je vidljivo da je zadužnica OV-11172/11 izdana na HYPO-TRADE d.o.o. i jamca JC u visini od 50.881,41 HRK predana FINA-i na naplatu, kao i da iz specifikacije FINA-e (list 78 spisa), proizlazi da je temeljem iste zadužnice naplatu tražio i ovrhovoditelj ADDIKO BANK d.d. 21. 2. 2014., tuženik nije dokazao visinu cediranog potraživanja.

29. Slijedom svega navedenog, sud smatra da su ispunjeni zakonski razlozi za proglašenje izvansudske ovrhe na osnovi zadužnice OV-11172/11 nedopuštenom pa je odlučeno kao u izreci.

30. Odluku o troškovima ovog postupka, sud je donio temeljem čl.154. st.1. ZPP-a pa je tužitelju dosudio traženi trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu u ukupnom iznosu od 26,54 eura.

Ivanec, 29. travnja 2025.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude, dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ZC iz [adresa]

2. Luka Marok, odvjetnik iz Zagreba