Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-164/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sanji Vukmanović, odvjetnici u Bjelovaru, protiv prvo tužene KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tuženika MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i oboje zastupani po punomoćniku Hrvoju Mladiniću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić u Bjelovaru, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-1201/2019-31 od 8. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-1201/2019-31 od 8. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se 1. tuženoj KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tužitelju RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] plati novčani iznos od 59.000,00 kn i zakonske zatezne kamate tekuće od dospjeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate, a tekućom i to:

- na iznos od 37.000,00 kn počev od 23.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.333,33 kn počev od 24.06.2015. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.333,33 kn počev od 24.06.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.333,33 kn počev od 24.06.2017. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 2. tuženom ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tužitelju RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] plati novčani iznos od 22.000,00 kn i zakonske zatezne kamate tekuće od 01. rujna 2017. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se 1. tuženoj KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženom KĆ MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da zajednički i solidarno RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vrate novčani iznos u protuvrijednosti od 5.140,00 EUR shodno srednjem tečaju HNB na dan isplate, te novčani iznos od 32.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. listopada 2017. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

IV. Tuženici su dužni tužitelju naknaditi i troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate, a tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana." Točkom II. izreke, tužitelj je dužan je nadoknaditi parnične troškove prvo i drugo tuženiku u iznosu od 14.918 , 75 kn i 2. tuženiku MĆ u iznosu od 9.143,75 kn, sve u roku od 15 dana.

2. Presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Predlaže, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22-- u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 59.000,00 kn od prvo tužene, iznosa od 22.000,00 kn od drugo tuženika, te solidarno od prvo i drugo tuženika iznosa od 5.140,00 Eur i 32.000,00 kn.

6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: tužitelja i prvo tužena su bili u emotivnoj vezi od 2006. do 2017 u toj vezi rođen je zajednički sin ĐĆ; do 2010. bili su podstanari u [adresa], a tijekom 2010. preselili su kuću roditelja prvo tužene gdje su zajedno s njima živjeli neprekidno do 26. srpnja 2017. kada je tužitelj na zahtjev tuženika iselio iz njihove kuće; nije sporno da je tužitelj za vrijeme veze i zajednice života s prvo tuženom bio neprekidno u braku sa DĆ u kojem braku je rođeno sedmero djece; tužitelj i prvo tužena su živjeli potpuno besplatno u kući roditelja prvo tužene; veza tužitelja i prvo tužena, prema odredbama Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 162/98, 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 61/11 - dalje ObZ) nema status izvanbračne zajednice, jer nije moguće istovremeno biti u braku i u izvanbračnoj zajednici (čl. 3. ObZ); iz iskaza tužitelja i svjedoka NĆ, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj za školovanje i putovanje u [adresa] prvo tužene potrošio 15.000,00 kn; s tuženom nikad nije dogovora povrat novca za školarinu i putovanja, pa sud zaključuje da se radi o daru učinjenom prvo tuženoj od strane tuženika; vezano uz kupnju osobnog automobila Opel Astra, isti je tužitelj kupio tuženoj, a nije bilo nikakvih dogovora u vezi vraćanja iznosa kupovnine ili troškova tehničkog pregleda i police osiguranja, pa sud zaključuje kako je i ovdje riječ o daru koji je tužitelj učinio prvo tuženoj; iz potvrda sponzora i potvrda o ostvarivanju prihoda proizlazi da je tijekom 2017. [obrt]" iz [adresa] raspolagao sa više od 7.800,00 kn koji su u lipnju 2017. potrošeni za održavanje natjecanja toga kluba na šahovskom prvenstvu u [adresa]; tužitelj nije dokazao da bi te godine dao drugo tuženiku novac za potrebe održavanja tog natjecanja; vezano za novčani iznos tužitelja koji je ostao u kući tuženika, nakon što je on iselio iz njihove kuće, prvostupanjski sud je utvrdio da su tuženici iznos od 5.140,00 Eur i 32.000,00 kn predali tužiteljevom bratu FĆ a što je on potvrdio u svom iskazu; drugo tuženik je sastavio potvrdu o primopredaji novca, a kasnije su tu potvrdu i ovjerili.

7. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljevo potraživanje prema prvo tuženoj predstavlja darovanje, sukladno odredbi čl. 479. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15,29/18 - dalje ZOO) jer je tijekom postupka utvrđeno, a što proizlazi i iz iskaza tužitelja i prvo tužene da je tužitelj platio školarinu i trošak školovanja prvo tuženoj, te joj kupio automobila i platio troškove registracije, a da za to nije tražio nikakvu protučinidbu ili imovinsko pravo, a prvo tužena kao obdarenik je to prihvatila. Vezano uz potraživanje prema drugo tuženiku, pravilan je zaključak suda da tužitelj nije dokazao da bi 2017. dao drugo tuženiku sporni iznos na ime održavanja šahovskog natjecanja u [adresa], ovo posebice iz razloga jer iz dostavljene dokumentacije jasno proizlazi da je [obrt] raspolagao dovoljnim sredstvima za odlazak na to natjecanje.

Prvostupanjski sud zaključuje kako je neosnovano i tužiteljevo potraživanje prema prvo i drugo tuženima, koje se odnosi na novčani iznos koji je ostao u kući tuženika nakon što je tužitelj iselio. Naime, brat tužitelja FĆ i njegov rođak OĆ, u svojim iskazima, koji su suglasni iskazu tuženika i svjedoka NĆ jasno naveli da su iznos od 5.140,00 Eur i 32.000,00 kn preuzeli od tuženika i potpisali potvrdu o preuzimanju koju su kasnije ovjerili kod Javnog bilježnika.

8. Tužitelj osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da prvostupanjski sud nije analizirao oprečne iskaze stranaka o tome kako je drugo tuženik uprihodio tijekom ljeta 2017. novac potreban za organizaciju i sudjelovanje djece na državnom natjecanju u šahu u [adresa]; da je tužitelj u to vrijeme živio u kući drugo tuženika, iz koje je iselio 26. srpnja 2017., odnosno mjesec dana nakon što je drugo tuženiku pozajmio novac; da sud ne analizira iz kojeg je razloga tužitelj počinio kazneno djelo prijetnju tuženima, zbog čega je bio u zatvoru; da sud pogrešno zaključuje da plaćanje školarine i kupnja vozila predstavlja darovanje učinjeno prvo tuženoj jer o tome nema dogovora među strankama niti pisanog sporazuma; da niti sama prvo tužena ne govori da se radi o darovanju, već smatra da su ta plaćanja izvršena iz njihove zajedničke imovine stečene u izvanbračnoj zajednici.

9. Pobijana odluka, kojom je odbijen tužbeni zahtjev, pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

10. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

11.1. Vezano uz žalbeni navod tuženih, valja navesti da je prvostupanjski sud o osnovanosti tužbenog zahtjeva, u odnosu na prvo tuženu, odlučio pravilno primjenom odredbe čl. 479. ZOO, obzirom iz iskaza tužitelja i prvo tužene ne proizlazi da bi tužitelj, u trenutku davanja iznosa za školarinu, kao niti u trenutku kupnje vozila tražio bilo kakvu protučinidbu od prvo tužene, niti vraćanje iznosa školarine i vrijednosti vozila, a prvo tužena je navedeno prihvatila. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o darovanju pokretnina, za koje, suprotno navodima žalitelja nije potrebno sačinit ugovor/sporazum u pisanom obliku (čl. 286. st. 1. ZOO), a iz iskaza prvo tužene proizlazi da je ista prihvatila dar/ novčani iznos i automobil.

11.2. Vezano za davanje novca drugo tuženiku, za potrebe [obrt]“, valja navesti da je prvostupanjski sud, suprotno navodima žalitelja, u obrazloženju svoje odluke jasno naveo da je iz potvrda sponzora i potvrda o ostvarenju prihoda drugo tuženika, kao voditelja šahovskog kluba razvidno da je šahovski klub raspolagao sa više od 7.800,00 kn koji su potrošeni na održavanje natjecanja u [adresa]. Niti iz iskaza svjedoka, a niti iz dokumentacije koja prileži spisu, ne proizlazi da je tužitelj u srpnju 2017. dao drugo tuženiku novac za održavanje natjecanje u [adresa]. Iskaz svjedoka ĆĆ, koji je naveo kako se sjeća da mu je jednom prilikom drugo tuženik rekao kako djeca idu na natjecanje, jer je tužitelj dao novac, nije od značaja obzirom se svjedok nije mogao izjasniti kada mu je to drugo tuženik rekao, o kojem natjecanju se radilo i o kojem iznosu novca.

11.3. Iz iskaza svjedoka FĆ i OĆ, a koji su suglasni iskazu tuženika i svjedoka NĆ jasno proizlazi da su iznos od 5.140,00 Eur i 32.000,00 kn preuzeli od tuženika i potpisali potvrdu o preuzimanju koju su kasnije ovjerili kod Javnog bilježnika. Svjedok FĆ je u svom iskazu naveo kako je, tužitelju, čim je izašao iz pritvora, rekao, da se novac nalazi kod njega, a tužitelj nije odmah došao i preuzeo novac. Novac je preuzeo kasnije i to u nekoliko navrata. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz brata tužitelja, a tvrdnja tužitelja, da mu brat FĆ nije predao novac, nije potkrijepljena nikakvim dokazima, te ne dovodi u sumnju zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti i tog dijela zahtjeva.

12.1. Sukladno gore navedenom, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je prvo tužena na temelju valjanog pravnog osnova - usmeni ugovor o darovanju, stekla novčani iznos i vozilo.

12.2. U odredbi članka 1111. stavka 3. ZOO, na koju odredbu se poziva žalitelj, određeno je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Darovanje se pravilno može opozvati jedino pisano izjavom upućenom obdareniku. Uz to potpis na izjavi mora ovjeroviti javni bilježnika (čl. 496. ZOO). Taj oblik opoziva vrijedi bez obzira na to što je objekt darovanja: pokretnina, nekretnina, imovinsko pravo. Tužitelj nije dokazao da bi usmeno darovanje opozvao pa prava osnova i dalje postoji, jer tužitelj nije postupio po odredbi čl. 496. ZOO.

12.3. Jednako tako, tužitelj nije dokazao da je drugo tuženiku pozajmio novac za potrebe šahovskog kluba, niti je dokazao da tuženici nisu njegovom bratu FĆ predali ušteđevinu koja je ostala u kući tuženika nakon što je tužitelj iselio.

13. Imajući u vidu navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

14. Odluka o troškovima postupka, pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i visini troškova koji su dosuđeni (čl. 155. ZPP). Kao potreban parnični trošak tuženika, ukazuje se trošak nagrade za zastupanje po odvjetniku i to po 331,80 Eur/2.500,00 kn za svaku od slijedećih radnji: za sastav odgovora na tužbu, za pristup na ročište dana 23. siječnja 2020., 5. ožujka 2020., 6, ožujka 2020., 7. listopada 2020., 3. veljače 2021., 25. listopada 2021. Tuženima je tako priznato ukupno 2.322,70 Eur/ 17.500,00 kn, što uz uvećanje od 10% za zastupanje dva tuženika, iznosi ukupno 2.554,90 Eur/19.250,00 kn.

Ovom iznosu valjao je dodati iznos od 25% na ime PDV, te tako ukupan trošak tuženima iznosi ukupno 3.193,60 Eur/24.062,50 kn. Prvostupanjski sud je utvrdio da udio zahtjeva tužitelja prema prvo tuženoj iznosi 62%, a prema drugo tuženiku 38%, te im je razmjerno tome dosudio trošak.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis