Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1667/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Koraljke Glušić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jakov Bačić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Bačić i partneri iz Zadra, protiv tuženika Jadransko osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, zastupanog po punomoćniku Damiru Đapić, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, Pisarnica Split, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-95/2018. od 20. siječnja 2025., dana 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-95/2018. od 20. siječnja 2025. u pobijanoj točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tužiteljice kao djelomično osnovana te se preinačava rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-95/2018. od 20. siječnja 2025. u dijelu pobijane točke II. izreke, kojim je tužiteljica obvezana tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.011,47 eura (tisuću jedanaest eura i 47/100 euro centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti iznos od dana donošenja ove presude, pa do isplate, sve u roku od petnaest dana i sudi:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Odbija se žalba tužiteljice protiv dijela pobijane točke II. izreke navedenog rješenja kojim tužiteljici nisu dosuđeni troškovi postupka kao neosnovana te se u tom dijelu potvrđuje navedena odluka.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 117,19 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Šibeniku posl. br. Pn-95/2018. od 20. siječnja 2025. odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku (ime u nominativu) Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, OIB 94472454976, isplatiti tužiteljici (ime u nominativu) RŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], zakonsku zateznu kamatu:

- koja na iznos od 24.000,00 kuna (dvadeset četiri tisuće kuna) ili 3.185,35 eura (tri tisuće sto osamdeset pet eura i 35/100 euro centa) po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro (dalje u tekstu: fiksni tečaj) teče od dana 15. rujna 2010. godine do dana 24. veljače 2013. godine,

- koja na iznos od 11.000,00 kuna (jedanaest tisuća kuna) ili 1.459,95 eura (tisuću četiristo pedeset devet eura i 95/100 euro centa) po fiksnom tečaju teče od dana 15. rujna 2010. godine pa do 30. ožujka 2017. godine,

- koja na iznos od 140,00 kuna (sto četrdeset kuna) ili 18,58 eura (osamnaest eura i 58/100 euro centa) po fiksnom tečaju teče od dana 07. ožujka 2017. godine pa do 30. ožujka 2017. godine,

- koja na iznos od 5.000,00 kuna (pet tisuća kuna) ili 663,61 euro (šesto šezdeset tri eura i 61/100 euro centa) po fiksnom tečaju teče od dana 15. rujna 2010. godine pa do 28. studenog 2018. godine,

sve po kamatnoj stopi koja je u razdoblju od dana 15. rujna 2010. godine dana 31. srpnja 2015. godine bila utvrđena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od dana 01. kolovoza 2015. godine do dana 29. studenog 2018. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice preko onog o kojem je suđeno u točki I. ove izreke.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica (ime u nominativu) RŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], povukla dio tužbenog zahtjeva istaknutog radi isplate zakonske zatezne kamate preko one o kojoj je suđeno u točkama I. i II. izreke ove presude.

II. Nalaže se tužiteljici (ime u nominativu) RŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku (ime u nominativu) Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, OIB 94472454976, parnični trošak u iznosu od 1.011,47 eura (tisuću jedanaest eura i 47/100 euro centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti iznos od dana donošenja ove presude, pa do isplate, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv rješenja o troškovima (točka II. rješenja) tužiteljica je podnijela žalbu, po sadržaju zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/91, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se rješenje o troškovima preinači u smislu žalbenih navoda a tužiteljici dosude troškovi žalbe.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv točke I presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se odluka u tom dijelu preinači odnosno ukine i predmet u pobijanom dijelu vrati na ponovno odlučivanje, a tuženiku dosude troškovi žalbe.

4. Na žalbe nije podnesen odgovor.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana.

6. Tužiteljici je u predmetnom postupku dosuđena naknada štete pretrpljene u štetnom događaju od 4. kolovoza 2009. godine, kada je povrijeđena kao vozač osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] a do kojeg je došlo krivnjom osiguranika tuženika koji je upravljao osobnim vozilom reg. [registarska oznaka], te je o samom iznosu pravične novčane naknade već odlučeno presudom Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P-2586/2010 od 7. ožujka 2017. koja je djelomično potvrđena a djelomično preinačena u dijelu u kojem je odlučeno o visini te naknade, dok je ista ukinuta u dijelu kojim je odlučeno o zateznim kamatama na iznos od 16.140,00 kuna od 15. rujna 2010. do isplate te odluci o parničnom trošku.

7. Nesporno je, da je tijekom postupka i to 10. prosinca 2013. tuženik isplatio tužiteljici iznos od 24.000,00 kuna na ime neimovinske štete,1.000,00 kuna za tuđu pomoći i njegu i 2.272,44 kuna ime kamata, od 25.2.2013. do isplate. Radi toga je u nastavku postupka sud bio dužan odlučiti o tijeku zateznih zakonskih kamata na iznos od 16.140,00 kn od 15. rujna 2010. do isplate i parničnim troškovima, i to na iznos nos od 16.000,00 kn ili 2.123,56 eur neimovinske štete i 140,00 kn ili 18,58 eur imovinske štete.

8. Podneskom od dana 30. studenog 2023. godine tužiteljica je postavila slijedeći tužbeni zahtjev:

„1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zakonsku zateznu kamatu na iznos od 3.318,07 eura ili 25.000,00 kuna tekuće od 15. rujna 2010. godine pa do 10. prosinca 2013. godine umanjeno za iznos od 301,60 eura ili 2.272,44 kn, na iznos od 1.478,53 eura ili 11.140,00 kuna tekuće od 15. rujna 2010. godine pa do 31. ožujka 2017. godine, a na iznos od 663,61 eura ili 5.000,00 kuna tekuće od 15. rujna 2010. godine pa do 29. studenog 2018. godine i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine po stopi utvrđenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 29. studenog 2018. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i sve to u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.“

9. Tijekom nastavka parnice tužiteljica nije osporavala da joj je tuženik tijekom ovog postupka isplatio:

- dana 10. prosinca 2013.godine iznos od 24.000,00 kuna ili 3.185,35 eura po fiksnom tečaju na ime naknade utužene neimovinske štete,

- dana 10. prosinca 2013. godine iznos od 1.000,00 kuna ili 132,72 eura po fiksnom tečaju na ime naknade utužene imovinske štete,

- dana 10. prosinca 2013. godine iznos od 2.272,44 kuna ili 301,60 eura po fiksnom tečaju na ime zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 24.000,00 kuna ili 3.185,07 eura po fiksnom tečaju kao dijela glavnice zatražene naknade neimovinske štete tekuće na označeni iznos od dana 25. veljače 2013. godine do dana isplate 10. prosinca 2013. godine,

- dana 31. ožujka 2017. godine iznos od 11.000,00 kuna ili 1.459,95 eura po fiksnom tečaju na ime naknade utužene neimovinske štete,

- dana 31. ožujka 2017. godine iznos od 140,00 kuna ili 18,58 eura po fiksnom tečaju na ime naknade utužene imovinske štete,

- dana 29. studenog 2018. godine iznos od 5.000,00 kuna ili 663,61 eura po fiksnom tečaju na ime naknade utužene neimovinske štete,

dakle, tužiteljica je učinila nespornim da joj je tuženik tijekom ove parnice isplatio 40.000,00 kuna ili 5.308,91 eura po fiksnom tečaju na ime zatražene naknade neimovinske štete, te iznos od 1.140,00 kuna ili 151,30 eura po fiksnom tečaju na ime utužene naknade imovinske štete, kao i da joj je tuženik isplatio iznos zakonske zatezne kamate u iznosu od 2.272,44 kuna ili 301,60 eura po fiksnom tečaju na ime tekućih od dana 25. veljače 2013. godine do dana isplate 10. prosinca 2013. godine na ukupni iznos od 25.000,00 kuna ili 3.318,07 eura po fiksnom tečaju (24.000,00 kuna ili 3.185,35 eura po fiksnom tečaju na ime glavnice zatražene naknade neimovinske štete i 1.000,00 kuna ili 132,72 eura po fiksnom tečaju na ime zatražene naknade imovinske štete.

10. Odredbom čl. 1103. ZOO propisano je, da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

11. Odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP) propisano je pravo tužitelja na isplatu kamate od dana podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe.

12. Prvostupanjski sud obrazlaže, da iz mišljenja vještaka dr. Nina Brajkovića specijaliste kirurga i dr. Vlatke Novak specijaliste psihijatra, utemeljenih na raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji za tužiteljicu, te iskaza navedenih vještaka danih na glavnoj raspravi dana 08. prosinca 2016. godine, nedvojbeno proizlazi da je kod tužiteljice, nakon utuženog događaja, prometne nezgode dana 04. kolovoza 2009. godine, s obzirom na ocijenjenu dužinu trajanja fizičkih bolova i straha, stupanj naruženosti i duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti, ukupnost predmetne neimovinske štete nastala do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, dakle, da nisu utemeljeni prigovori tuženika o tome da je dio iste štete nastao nakon utuženja (zbog čega je i odbijen daljnji prijedlog tuženika za dodatnim vještačenjem), te da dospjelost obveze nije istoznačnica sa padom u zakašnjenje, kakva tvrdnja je načelno točna, kao što su odredbom članka 1103. ZOO-a ta dva trenutka (redovito) ujedinjena trenutkom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, što ovdje nije slučaj.

13. Prvostupanjski sud obrazlaže, da nije prihvatio navode tuženika o tome da je tužiteljica „kontinuirano provodila psihijatrijsko liječenje nakon podnošenja ove tužbe“, a budući da je tuženik nesporno isplatio tužiteljici dana 10. prosinca 2013.godine iznos od 24.000,00 kuna ili 3.185,35 eura po fiksnom tečaju na ime naknade utužene neimovinske štete (pri tom ne navodeći po kojim kriterijima, smatrajući da je isti time priznao da je liječenje tužiteljice završeno.

14. Iako iz medicinske dokumentacije raspoložive za tužiteljicu proizlazi da se ista obraćala liječnicima radi dobivanja odgovarajuće medicinske pomoći i nakon utuženja u ovoj pravnoj stvari, prvostupanjski sud to ne povezuje sa završetkom liječenja tužiteljice posljedično zadobivenim povredama kritične prigode. Vještaci Brajković i Novak su zaključili da je uzročno pretrpljenim povredama kritične prigode, s kirurškog i psihijatrijskog aspekta, kod tužiteljice zaostalo 15%-tno umanjenje životnih aktivnosti, a s obzirom na srednji stupanj naruženosti zbog deformiteta cijelog dorzuma (gornjeg dijela) desnog stopala i vidljivih ožiljaka na obje potkoljenice, te srednje teškog ograničenja pokretljivosti u nožnom zglobu desno, tužiteljica će i nadalje trpjeti različite zdravstvene poteškoće uključivo s potrebama traženja odgovarajuće medicinske pomoći za iste, ali navedeni vještaci su takvo tužiteljičino zdravstveno stanje inkorporirali u 15%-tno umanjenje životnih aktivnosti, te pojedini tužiteljičin posjet liječniku nije moguće cijeniti „kao kontinuirano liječenje“ kako to tvrdi tuženik, jer vještaci naglašavaju da se psihičke tegobe, koje i danas ima tužiteljica, tek djelomično mogu povezati sa predmetnom prometnom nezgodom, te da na iste smetnje djeluje i struktura tužiteljičine ličnosti, kao i posljedice proživljenih stresova tijekom boravka na ratom zahvaćenom području, koji čimbenici nisu uzeti u obzir prilikom utvrđenja postotka umanjenja životnih sposobnosti posljedično kritičnom događaju, ali ih je očito nemoguće zanemariti (bar dijelom) u svezi s tužiteljičinim zdravstvenim tegobama danas.

15. Budući da je tuženik dijelove naknade utužene neimovinske štete isplatio tužiteljici u iznosu od 24.000,00 kuna ili 3.185,35 eura po fiksnom tečaju dana 10. prosinca 2013. godine, a na isti iznos zakonske zatezne kamate za razdoblje od dana 25. veljače 2013. godine do dana 10. prosinca 2013. godine (2.272,44 kuna ili 301,60 eura po fiksnom tečaju), to je u odnosu na zahtjev tužiteljice glede navedenog dijela zatezne kamate istoj dosuđena takva kamata tekuća od dana 15. rujna 2010. godine do dana 24. veljače 2013. godine, zatim i na iznos dana 31. ožujka 2017. godine isplaćene naknade neimovinske štete u visini od 11.000,00 kuna ili 1.459,95 eura po fiksnom tečaju, tužiteljici je suđena zakonska zatezna kamata tekuća od dana 15. rujna 2010. godine do dana 30. ožujka 2017. godine, te konačno na dio opisane naknade dana 29. studenog 2018. godine tužiteljici isplaćenog iznosa od 5.000,00 kuna ili 663,61 eura po fiksnom tečaju, tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća na isti iznos od dana 15. rujna 2010. godine do dana 28. studenog 2018. godine.

16. U odnosu na zatraženu zakonsku zateznu kamatu za dana 10. prosinca 2013. godine isplaćeni iznos od 1.000,00 kuna ili 132,72 eura po fiksnom tečaju na ime naknade utužene imovinske štete (troškova tuđe pomoći i njege), te na, po istom osnovu, dana 31. ožujka 2017. godine isplaćeni iznos od 140,00 kuna ili 18,58 eura po fiksnom tečaju (tužiteljica je po ovom osnovu ukupno tražila naknadu u visini od 1.140,00 kuna ili 151,30 eura po fiksnom tečaju), valja naglasiti da je odredbom članka 1086. ZOO-a propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Po ocijeni ovog suda, uz navedeni propis važno je da je tuženik u konkretnoj pravnoj stvari isplatio tužiteljici iznos naknade u visini od 1.000,00 kuna po navedenom osnovu dana 10. prosinca 2013. godine, nesumnjivo po cijenama utvrđenim u trenutku iste isplate (tužiteljica to nije osporavala), to svakako prije dana 10. siječnja 2017. godine kad tužiteljica podneskom dijelom povlači, dijelom preinačava zahtjev iz tužbe, kojim je pak izričito tražila da joj tuženik na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 4.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti iznos „od dana presuđenja do isplate“. S obzirom da je tuženik tužiteljici isplatio iznos od 1.000,00 kuna ili 132,72 eura po fiksnom tečaju na ime naknade utužene imovinske štete dana 10. prosinca 2013. godine, a početak zakonske zatezne kamate na isti iznos tužiteljica je po tužbi tražila od dana suđenja koje je u ovoj pravnoj stvari uslijedilo tek dana 07. ožujka 2017. godine, očito je da nema obveze tuženika platiti tužiteljici bilo kakvu zakonsku zateznu kamatu na iznos od isplaćenih 1.000,00 kuna ili 132,72 eura po fiksnom tečaju, pa je u tom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

17. U odnosu na dio tražene naknade pretrpljene imovinske štete koji je tuženik isplatio tužiteljici dana 31. ožujka 2017. godine u iznos od 140,00 kuna ili 18,58 eura po fiksnom tečaju, uz sve već navedeno u točki 24.1. ovog obrazloženja, tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata na isti iznos tekuća od dana 07. ožujka 2017. godine (dan donošenja prvostupanjske odluke) tekućoj do dana 31. ožujka 2017. godine, tj. dana nesporne isplate istog iznosa, dok je ostatak traženja glede ovog dijela zahtjeva odbijen kao neosnovan.

18. Visina dosuđene zakonske zatezne kamate utemeljena je na članku 29. stavku 2. ZOO-a i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine po stopi utvrđenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 29. studenog 2018. godine, kada je uslijedila posljednja isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi.

19. Tuženik u žalbi naglašava da on pada u zakašnjenje s ispunjenjem tražbine tek kad za nju sazna, a da na dan podnošenja tužbe bez obzira na završetak liječenja, čime je šteta nastala i dospjela, za štetu ne zna, već je za istu saznao tek dostavom tužbe s dokumentacijom i to dana 24.2.2012. godine.

20. Činjenica saznanja za štetu, međutim, prema čl. 1103. ZOO, odlučna je samo onda ako je šteta nastala nakon podnošenja tužbe, što u predmetnom postupku nije slučaj jer tako ne proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka.

21. Odredba čl. 1103. ZOO izričito propisuje, da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Propisana iznimka odnosi se samo na slučaj da je šteta nastala nakon dana podnošenja tužbe, dakle one slučajeve kada liječenje još nije dovršeno pa strankama ne može biti poznat konačni opseg štete, ali ne odnosi se na druge razloge naknadnog saznanja tuženika za tu štetu, pa niti naknadnu dostavu tužbe s dokumentacijom kao u predmetnom postupku.

21.1. Pri tom tuženik u žalbi proturječno prigovara da bi za štetu saznao 24.2.2012., a da je liječenje tužiteljice okončano krajem 2013. godine.

22. Zaključak o završetku liječenja tužiteljice prvostupanjski je sud utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka, koji su iskazali da je ukupnost neimovinske štete kod tužiteljice nastala prije podnošenja tužbe u ovom postupku, dok su zaostale zdravstvene poteškoće vještaci inkorporirali u 15% zaostalog umanjenja životnih aktivnosti, obrazlažući da se psihičke tegobe tužiteljice tek djelomično mogu povezati sa štetnim događajem jer na iste djeluje i struktura ličnosti tužiteljice i posljedice proživljenih stresova na ratom zahvaćenom području, radi čega iste nisu uzeli u obzir prilikom ocjene smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice uslijed štetnog događaja.

22.1. Kada te psihičke smetnje koje su kod tužiteljice zaostale nisu uzete u obzir prilikom utvrđenja visine pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu u štetnom događaju, ne mogu utjecati niti na tijek zateznih kamata na isplaćene i dosuđene iznose te naknade.

23. Nadalje, sud je odlučio o parničnom trošku, na temelju čl. 154. st. 2., 155. i 164. ZPP, imajući na umu da je tužiteljica djelomično povukla tužbu i to podneskom od 10. siječnja 2017., iako je nesporni iznos štete od 25.000,00 kn i 2.272,44 kn zateznih kamata tuženi uplatio 10. prosinca 2013., radi čega sud osnovano zaključuje da to nije uslijedilo odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja.

24. U predmetnom postupku tužiteljica je tražila naknadu štete u iznosu od cca 84.000,00 kn, a uspjela je sa ukupno 41.140,00 kn, pri čemu nesporno isplaćeni iznosi tijekom parnice, također predstavljaju dio zahtjeva s kojim je tužiteljica uspjela u sporu, neovisno o tome što tužba u tom dijelu, nije odmah povučena već nakon što je tužiteljica primila nalaz i mišljenje vještaka. Ovo zato jer je vještačenje provedeno upravo iz razloga što je bila sporna visina pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu, te je nakon provedenog vještačenja, tužiteljica uskladila svoj tužbeni zahtjev sa istim. Pri tom se troškovi postupka ocjenjuju na temelju ishoda cjelokupnog postupka a ne parcijalno, kako tužiteljica smatra, pa sud nije mogao posebno odlučivati o trošku postupka u razdoblju dok se isti vodio pod posl. br. Pn-95/2018., već o troškovima postupka kao cjeline.

25. Budući da je uspjeh stranaka u parnici podjednak, pri čemu treba imati na umu i kvalitativni uspjeh tužiteljice u sporu, jer je s osnovom tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti, ovaj sud smatra opravdanim postupiti po čl. 154. st. 4. ZPP te odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove spora.

26. Budući da je tužiteljica uspjela sa žalbom u omjeru od 50%, jer ovaj sud smatra da ona nije dužna tuženiku naknaditi troškove postupka, ali niti tuženik nije dužan njoj naknaditi njezine troškove, kako u žalbi prigovara, dosuđen joj je razmjerni dio troškova žalbe koji ukupno iznose 234,38 eur, na temelju Tbr. 7/1, 10/1 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23), odnosno 117,19 eur.

27. Na temelju čl. 368. i čl. 380. t. 2. i 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić