REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: Pn-1/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru po sucu tog suda Marku Baraki, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, 10 000 Zagreb, Područni ured Zadar, Put Murvice 12c OIB:84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., ulica Vatroslava Jagića 33, 10 000 Zagreb, OIB:26187994862 zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o. Zagreb, pisarnica Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, Split, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. ožujka 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja ŠI, dipl.iur. djelatnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika Sanje Kelave Zorica, odvjetnice u Zadru, te nakon objave dana 29. travnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Dužan je tuženik naknaditi tužitelju u korist računa Državnog proračuna RH, IBAN:
[broj bankovnog računa], model: HR26, poziv na broj odobrenja: 5908-19-19- 03129382109, štetu u iznosu od 14.178,62 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos, i to počevši od dana podizanja tužbe pa do isplate, po stopi određenoj prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 21. 09. 2000. oko 08,15 sati na državnoj cesti br. 1, između Karlovca i Slunja kod mjesta Hrvatski Blagaj, teške tjelesne ozljede je zadobio osiguranik tužitelja AI iz [adresa] koji je u prometnoj nesreći sudjelovao kao vozač kombi vozila marke Volkswagen LT 28 reg. oznake [registarska oznaka]. Navedenu prometnu nesreću je izazvao RI (rođ. **.**.1967.) upravljajući osobnim vozilom marke Mercedes reg. oznake [registarska oznaka] (vl. Firme Autobusni promet d.d. Varaždin), koje vozilo je bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika. RI je u ovoj prometnoj nesreći smrtno stradao. Prema presudi Općinskog suda u Zagrebu posl. broj XLVII PN 1980/01 od 26.05.2004. utvrđena je odgovornost tuženika. Tužitelj je rješenjem broj: 29897 od 13. 11. 2008. osiguraniku AI priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 15. 01. 2007., s tim da je isplata mirovine određena od 10.10.2007. Prema navedenom rješenju invalidnost osiguranika (opća nesposobnost za rad) je prouzročena ozljedom izvan rada. Pravo na invalidsku mirovinu osiguraniku AI je priznato temeljem provedenog vještačenja radne sposobnosti i donesenog nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka od 15.01.2007. potvrđenog mišljenjem Stručnog povjerenstva za reviziju od 24.01.2007. Tužitelj je tuženiku dostavio zahtjev za naknadu štete od 27. 08. 2012. za iznos od 23.010,68 kn na ime isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 10.10.2007. do 31.05.2012. Postupajući po ovom zahtjevu tuženik je ocijenio da je isti osnovan te je dana 27.09.2012. uplaćen iznos tražene naknade. Tužitelj je dana 18.12.2015. podnio tužbu Trgovačkom sudu u Zadru zahtijevajući naknadu daljnje štete koju trpi isplatom mirovina u razdoblju od 01.06.2012. do 31.08.2015. U ovom postupku tužitelj je preinačio tužbu i povećao tužbeni zahtjev još za razdoblje od 01.09.2015. do 31.08.2017. Ovaj postupak je još uvijek u tijeku, odnosno nije pravomoćno okončan. Isto tako, tužitelj je dana 10. 05. 2022. podnio novu tužbu Općinskom sudu u Zadru zahtijevajući naknadu daljnje štete koju trpi isplatom mirovina u razdoblju od 01.09.2017. do 31.12.2021. Ovaj postupak je također još uvijek u tijeku, odnosno nije pravomoćno okončan. Daljnjom isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 01.01.2022. do 31.12.2024. u ukupnom iznosu od 14.178,62 eura, tužitelju je pričinjena šteta u iznosu od 14.178,62 eura. Prema odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 15/2013 - dalje ZOMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to, između ostalih, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu. Prema odredbi čl. 164. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161.ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Tužitelj svoje potraživanje temelji na odredbama ZOMO-a koji je na snazi od 01.01.2014, kao i na Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 115/2018) koje su na snazi od 01.01.2019. Tužitelj smatra da je ZOMO iz 2013. u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu iz 2005. kasniji zakon. Odredbe ZOMO-a derogiraju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj podiže ovu tužbu i predlaže sudu, da nakon provedenog dokaznog postupka, donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se osporava osnov i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti. U tužbi se navodi da je dana 21.09.2000. godine došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovao osiguranik HZMO-a AI a koju da je prouzročio vozač vozila reg. oznaka [registarska oznaka] osiguranog kod tuženika. U dijelu spornog osnova tužitelj samo navodi Presudu Općinskog suda od 26.05.2004.godine što svakako nije i ne može biti dostatno na okolnost utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva/dinamike prometne nezgode tj. odgovornosti osiguranika tuženika. Tužbom se potražuju se puni iznosi isplaćenih invalidskih mirovina za razdoblje od 01.01.2022. godine do 31.12.2024.godine – iznos od 14.178,62 EUR. Tužitelj pogrešno smatra da ga pripada tražiti regresno od tuženika – isplaćene pune iznose invalidske mirovine. Osnovanost tužbenog zahtjeva na način kako ga tužitelj postavlja (isplata cjelokupnih mirovina), ovisi o tome je li se na ovo potraživanje tužitelja, kao zavoda koje obavlja poslove mirovinskog osiguranja, prema tuženiku, kao društvu za osiguranje, primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO), na kojeg se tužitelj poziva, ili se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP), koji regulira obveze društava za osiguranje preuzete na temelju ugovora (Polica) o osiguranju. Vrhovni sud RH je nizom svojih odluka, uključivo i najnovijih donesenih po tzv. izvanrednim revizijama, iskazao (ponovio) shvaćanje kako se na ovakva potraživanja primjenjuju odredbe ZOOP-a. Dakle, tuženik Croatia osiguranje d.d. u ovom postupku postoji i baš se od njega potražuje utužena naknada štete upravo na osnovi činjenice da je vozilo kojeg tužba označava štetnikom u vrijeme nezgode bilo od automobilske odgovornosti osigurano kod tuženika važećom policom osiguranja. Stoga se i obveze tuženika, kao društva za osiguranje, prema tužitelju, kao zavodu koje obavlja poslove mirovinskog osiguranja, moraju sagledati isključivo kroz materijalnopravne propise kojima je definiran opseg obveze tuženika (društva za osiguranje) po osnovi polica osiguranja od automobilske odgovornosti, pa tako i opseg obveza prema tužitelju. Obveze društva za osiguranje (tuženika) prema zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja (tužitelju) po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti propisane su odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – ZOOP), pa je stoga o osnovanosti i visini ovakvog potraživanja tužitelja baš prema tuženiku za odlučiti isključivo primjenom odredaba ZOOP-a. Time, a protivno tužbenim navodima, u situaciji kada tužitelj naknadu štete potražuje baš od tuženika kao društva za osiguranje baš po osnovi sklopljene Police osiguranja od automobilske odgovornosti ne dolazi u obzir primjena odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO). Opseg obveza društva za osiguranje (tuženika) prema zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti propisane su odredbom članka 27. ZOOP-a, cit: Subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja - Članak 27. (1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Razvidno je da bi tužitelja na osnovi ugovora (police) o osiguranju od automobilske odgovornosti prema tuženiku kao društvu za osiguranje mogla pripadati stvarna šteta isključivo u vidu razmjernog iznosa mirovine oštećene osobe koja se utvrđuje „u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu“. Sve ovo dakako ne dira u pravo tužitelja da ovakvu naknadu potražuje od nekog drugog, ali od društava za osiguranje na osnovi ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti utuženo potraživanje je neosnovano, jer se nalazi van osigurateljnog pokrića preuzetog ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti. Tuženik u prilog navedenom tj. o obvezi primjene isključivo odredbe ZOOP-a, prilaže višekratno iskazana shvaćanja revizijskog suda, uključivo i ona najnovija iskazana po tzv. izvanrednim revizijama: - odlukom VsRH Rev-1067/12 od 05.12.2017. g. iskazano je stajalište da se u slučajevima kada tužitelj potražuje naknadu štete baš od društava za osiguranje primjenjuje ZOOP-a, a ne ZOMO-a; a identično stajalište potvrđeno je i novijom odlukom VsRH Rev-2320/2015 od 21.05.2019. g. jer je primjenjivanje ZOOP-a u ovakvim slučajevima „sukladno izraženom shvaćanju“ revizijskog suda (niže se prikazuje dio obrazloženja): „Primijenivši Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to odredbu čl.27. toga zakona koja uređuje konkretnu situaciju, nižestupanjski sudovi upravo postupili sukladno izraženom shvaćanju i pravilno primijenili materijalno pravo. Nije stoga osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Slijedom navedenog budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl.393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.“, Odlukom Vrhovnog suda RH – Rješenje pod posl.br. Rev-X 388/2018-2 od 25.kolovoza 2020.godine – u konkretnom slučaju mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u vrijeme izvršenih isplata:„…Za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata isplaćenih iznosa na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom Zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja… Slijedom izloženog, a s obzirom da u postupku koji je prethodio reviziji zbog pogrešno pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o visini naknade štete nije pravilno utvrđeno činjenično stanje (visina štete nije obračunata temeljem odredbe čl.27.st.3.ZOOP) to nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda. Iz tog je razloga valjalo prihvatiti reviziju tuženika i ukinuti presude u dosuđujućem dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje…“ . Konačno i najnovija shvaćanja revizijskog suda iz odluka Rev-1354/16 od 18.05.2021.godine i Rev -909/2021 od 08.09.2021.godine ukazuju na primjenu ZOOP-a u ovakvim slučajevima, dosljedno čemu se odbija tužbeni zahtjev HZMO-a koji je glasio na isplatu koja se ne nalazi unutar osigurateljnog pokrića prema odredbi čl.27.ZOOP-u, cit: „Od 01.siječnja 2006.godine na snagu je stupio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05, 36/09, 75/09 – dalje ZOOP) koji je u čl.27.st. 1 propisao da je društvo za osiguranje obvezno zavodima, između ostalih i mirovinskom, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U st.2. se određuje da se stvarnom štetom smatra, između ostalog i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a koji se pak prema st.3. određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. 11.Iz navedenog vidljivo je da dva propisa reguliraju predmetnu materiju, te je pravilno sud drugog stupnja primijenio pravilo da kasniji zakon derogira raniji zakon. No, osim toga, prema shvaćanju revizijskog suda ZOOP je i specijalni zakon koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, a s obzirom na tuženika -osiguravajuće društvo u ovom predmetu. Kako je prema rešenju tužitelja, Područne službe u Zadru, udovici i djeci umrlog osiguranika priznato pravo na obiteljsku mirovinu u visini najniže mirovine, te kako je smrt osiguranika prouzročena ozljedom na radu, u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti upravo odredbu čl.27. ZOOP-u. Stoga je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da kako se obiteljska mirovina isplaćuje na temelju povrede na radu, da u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. (!) Stoga je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja, radi čega nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Radi navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl.393. ZPP-a“, -Rev -909/2021 od 08.09.2021.godine, cit: „Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanog u brojnim odlukama kao što su primjerice Rev 1067/12 od 05.prosinca 2017.godine za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih iznosa na ime mirovina mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nezgode. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama ovog suda Rev- 5292/2019 od 16.lipnja 2020.godine i Rev -388/2018 od 25.kolovoza 2020.godine. Prema tome, pravno shvaćanje ovog revizijskog suda glede postavljenog pravnog pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije suprotno je pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana presuda pa je stoga revizija tuženika osnovana u smislu odredbe čl.385.a st.1.al.1 ZPP pa je stoga sukladno odredbi čl. 394.st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti presude sudova nižeg stupnja…“ Odluke revizijskog suda donesene po tzv. izvanrednim revizijama praktički imaju značaj neposrednog izvora prava. To stoga što je zakonodavac propisao dopuštenost podnošenja tzv. izvanredne revizije upravo u onim slučajevima kada o nekom pravnom pitanju postoji razmimoilaženje u shvaćanjima drugostupanjskih sudova, pa putem instituta „izvanredne revizije“ revizijski sud „presiječe“ i iskaže pravilno shvaćanje. Upravo takvom zakonskom regulacijom i smislom instituta izvanredne revizije, odlukama koje su po njoj donesene dat je praktički značaj neposrednog izvora prava o konkretnom pravnom pitanju. Posebno se ukazuje na dopunsko Rješenje Visokog Trgovačkog suda posl.broj Pž- 113/2020 od 06. lipnja 2022.godine u kojem je jasno istaknuto - na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova održanoj 09.lipnja 2022.godine izmijenjeno je dosadašnje shvaćanje prihvaćeno na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 05.proisnca 2016.godine tako da promijenjeno pravno shvaćanje sada glasi, cit.“ U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku, odnosno članovima obitelji osiguranika – primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“ Analogno na izneseno osporava se i zatraženi tijek zateznih kamata – prilikom podnošenja tužbe nije priložen ni predložen dokaz na okolnost izračuna razmjernog iznosa sukladno odredbi čl.27.st.3 ZOOP-u – stoga visina nije odrediva, niti tuženik može biti u zakašnjenju s ispunjenjem obveze – čiji osnov osnov i opseg nije moguće utvrditi. Slijedom navedenog, a temeljem jasnog činjeničnog stanja u spisu i pravilnom primjenom materijalnog prava tj. primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-a, te odredbe 221 a ZPP-a predlaže se odmah odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.
3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu i to u: zapisnik o očevidu Županijskog suda u Karlovcu Istražni centar Kir-514/00-1 od 21. rujna 2000.g. (l.s.5-7), situacijski plan mjesta događaja prometne nesreće koja se dogodila dana 21.09.2000.g. (l.s.9), otpustno pismo Opće bolnice Karlovac za AI od 31.10.2000.g. (l.s.10), mišljenje prisegnutih sudskih vještaka prim.dr. Milana Andrakovića i dr. BI mr.sc.od 25. siječnja 2002.g. (l.s.11), liječnički nalaza Opće bolnice Zadar za AI od 19.12.2006.g. (l.s.13-14), presudu Općinskog suda u Zagrebu XLVII Pn-1980/01 od 26.svibnja 2004.g. (l.s.15- 19), rješenje HZMO Područna služba u [adresa] Klasa:UP/I 141-02/06-01
URBROJ:341-24-05/3-06-019755 od 13.11.2008.g. (l.s.20-22), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti HZMO sektor provedbe (l.s.23-24), zahtjev za naknadu štete od 23.010,68 kuna HZMO Područna služba u Zadru upućen Croatia osiguranje d.d. Zagreb od 27.8.2012.g. (l.s.25-26), obračun isplata na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje - mirovinska primanja AI (l.s.27-46), i izvršio uvid u predmet osiguranika tužitelja AI pod brojem 29897.
4.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
5.U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je osiguranik tuženika RI upravljajući osobnim vozilom marke Mercedes reg. oznake [registarska oznaka] (vl. Firme Autobusni promet d.d. Varaždin), koje vozilo je bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika, a RI je u ovoj prometnoj nesreći smrtno stradao, izazvao prometnu nesreću, koja se dogodila dana 21.09. 2000. oko 08,15 sati na državnoj cesti br. 1, između Karlovca i Slunja kod mjesta Hrvatski Blagaj, u kojoj prometnoj nezgodi teške tjelesne ozljede je zadobio osiguranik tužitelja AI iz [adresa] koji je u prometnoj nesreći sudjelovao kao vozač kombi vozila marke Volkswagen LT 28 reg. oznake [registarska oznaka], a kako je to utvrđeno presudom Općinskog suda u Zagrebu XLVII Pn-1980/01 od 26.svibnja 2004.g., i da je HZMO rješenjem HZMO Područna služba u Zadru Klasa:UP/I 141-
02/06-01 URBROJ:341-24-05/3-06-019755 od 13.11.2008.g.osiguraniku AI priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 15. 01. 2007., s tim da je isplata mirovine određena od 10. 10. 2007., i da je temeljem tog rješenja osiguraniku tužitelja isplaćen iznos invalidskih mirovina u razdoblju od 01.01.2022. do 31.12. 2024. u ukupnom iznosu od 14.178,62 Eur-a, čime da je tužitelju je pričinjena šteta u iznosu od 14.178,62 Eur-a.
6.Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) propisano je: (1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
7.Točno je da je u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2024., na snazi bio ZOOP, međutim, u razdoblju od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2024. na snazi je bio i Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18 – dalje: ZMO/13), kojim je u čl. 161., između ostaloga, bilo propisano: (1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, (2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja.
8.Dana 1. siječnja 2019. stupio je na snagu i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 115/18), kojim je izmijenjen čl. 161. st. 1. ZMO, tako da isti glasi: (1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. (2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu., 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja,4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.
8.1.Odredbom čl. 162. st. 1. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – dalje: ZMO) propisano da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.
8.2.Prema čl. 164. st. 1. ZMO, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. toga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
8.3.Prema odredbi čl. 165. st. 3. ZMO, na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Prema st. 5., za utvrđivanje visine stvarne štete u tom slučaju mjerodavne su odredbe toga Zakona.
8.4.Prema tome, navedeni zakoni također su važili u razdoblju od 1.siječnja 2022. do 31. prosinca 2024.
9.Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema čl. 1046. ZOO, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom čl. 953. propisano je da je osiguratelj dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju (st. 1).
10.U ovom slučaju pitanje naknade štete za novčana davanja koja tužitelj isplaćuje na teret mirovinskog osiguranja, a koja davanja su posljedica štete koju je prouzročio osiguranik društva za osiguranje, regulirana su ZMO. Riječ je o izdacima kojima se umanjuje imovina tužitelja zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika, odnosno osiguratelj. Stoga stvarnu štetu, prema ocjeni ovoga suda, predstavlja upravo onaj iznos koji tužitelj isplaćuje svom osiguraniku zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika, odnosno tuženik na temelju ugovora o osiguranju te je stoga tu štetu dužan naknaditi tužitelju i to u skladu s odredbama zakona koji uređuje mirovinsko osiguranje, na temelju kojih propisa su ti izdaci i nastali.
11.Stoga, po ocjeni prvostupanjskog suda, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja jer su sporni izdaci uzročnoposljedično vezani za isplate koje tužitelj isplaćuje svom osiguraniku na temelju propisa o mirovinskom osiguranju zbog posljedica štete koju je prouzročio osiguranik tuženika te predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi tužitelju, jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda i stoga ti izdaci predstavljaju stvarnu štetu koju trpi tužitelj.
12.Visina stvarne štete utvrđena je na temelju obračuna isplata izvršenih na teret tužitelja koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku u skladu s propisima mirovinskog osiguranja u spornom razdoblju, zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika odnosno tuženik na temelju ugovora o osiguranju.
13.U konkretnom slučaju pitanje naknade štete za novčana davanja koja tužitelj isplaćuje na teret mirovinskog osiguranja, a koja davanja su posljedica štete koju je prouzročio osiguranik tuženika, regulirano je ZMO. Riječ je o izdacima kojima se umanjuje imovina tužitelja zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika, odnosno osiguratelj. Stoga stvarnu štetu, prema ocjeni prvostupanjskog suda, predstavlja upravo onaj iznos koji tužitelj isplaćuje u skladu s odredbama ZMO, zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika, odnosno tuženik na temelju ugovora o osiguranju te je stoga tuženik dužan tu štetu naknaditi tužitelju, na temelju propisa po osnovi kojih su ti izdaci i nastali.
14.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zadru, 29. travnja 2025. godine
S u d a c
Marko Baraka
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.
DNA:
1.Tužitelju
2.Tuženiku po punomoćnicima
