REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-1497/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužiteljice JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II- tužiteljice mldb. AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po zz majci JO, obje zastupane po punomoćniku Marku Mučnjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kuželički i Mučnjak d.o.o. iz Zagreba, Nova Ves 3, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 01. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja ČO, odvjetničkog vježbenika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB iz Zagreba, Kišpatićeva12, OIB: 46377257342 isplatiti tužiteljima JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i mldb AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po zz majci JO, ukupan iznos od 728,88 EUR bruto s osnova neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom na taj trošak od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe:

- na iznos od 16,55 EUR bruto tekućom od 16.01.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 17,34 EUR bruto tekućom od 16.02.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 23,86 EUR bruto tekućom od 16.03.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 27,44 EUR bruto tekućom od 16.04.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 24,94 EUR bruto tekućom od 16.05.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 26,13 EUR bruto tekućom od 16.06.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 23,86 EUR bruto tekućom od 16.07.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 34,84 EUR bruto tekućom od 16.08.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 24,94 EUR bruto tekućom od 16.09.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 15,90 EUR bruto tekućom od 16.10.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 18,29 EUR bruto tekućom od 16.11.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 15,90 EUR bruto tekućom od 16.12.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 33,26 EUR bruto tekućom od 16.01.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 17,24 EUR bruto tekućom od 16.02.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 24,69 EUR bruto tekućom od 16.03.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 28,39 EUR bruto tekućom od 16.04.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 27,04 EUR bruto tekućom od 16.05.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 17,21 EUR bruto tekućom od 16.06.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 16,46 EUR bruto tekućom od 16.07.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 9,46 EUR bruto tekućom od 16.08.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 24,69 EUR bruto tekućom od 16.09.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 17,21 EUR bruto tekućom od 16.11.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 36,78 EUR bruto tekućom od 16.11.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 44,77 EUR bruto tekućom od 16.12.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 24,52 EUR bruto tekućom od 16.01.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 35,11 EUR bruto tekućom od 16.02.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 35,85 EUR bruto tekućom od 16.03.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 42,05 EUR bruto tekućom od 16.04.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 23,98 EUR bruto tekućom od 16.05.2020., godine pa do isplate,

II/ Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 isplatiti tužiteljima JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i mldb AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po zz majci JO, ukupan iznos od 81,71 EUR bruto s osnova manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom na taj trošak od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe:

- na iznos od 7,26 EUR bruto tekućom od 16.06.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 16,97 EUR bruto tekućom od 16.10.2018., godine pa do isplate,

- na iznos od 1,07 EUR bruto tekućom od 16.02.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 6,37 EUR bruto tekućom od 16.04.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 1,24 EUR bruto tekućom od 16.05.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 5,32 EUR bruto tekućom od 16.06.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 4,48 EUR bruto tekućom od 16.08.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 11,69 EUR bruto tekućom od 16.10.2019., godine pa do isplate,

- na iznos od 7,57 EUR bruto tekućom od 16.03.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 5,15 EUR bruto tekućom od 16.04.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 11,30 EUR bruto tekućom od 16.07.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 0,53 EUR bruto tekućom od 16.08.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 0,86 EUR bruto tekućom od 16.09.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 1,81 EUR bruto tekućom od 16.10.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 0,08 EUR bruto tekućom od 16.12.2020., godine pa do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR bruto tekućom od 16.02.2021., godine pa do isplate,

III/ Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB iz Zagreba,

Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342 isplatiti tužiteljima JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i mldb AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po zz majci JO, troškove prouzročene vođenjem ovog postupka u iznosu 1.740,62 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom na taj trošak od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika i to na radnom mjestu specijalist ortoped te mu je rad organiziran u dežurstvima. Međutim, isti je u međuvremenu preminuo stoga je nakon prekida postupka ovaj spor preuzela zakonska nasljednica JO, supruga i zz mldb. AO, kći.

Na snazi su Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18, kao i Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 35/19 i Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 92/19 (dalje: KU i njihovi dodaci), a kojima je tužiteljeva plaća regulirana na slijedeći način:

„Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“

Osim navedenih KU i njihovih dodataka, u spornom razdoblju na snazi je i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 24/17, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 128/17, kao i Dodatak Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama NN 123/19 (dalje: TKU i dodaci), koji se paralelno primjenjuju na tužitelja te na jednak način kao i Kolektivni ugovor definiraju plaću tužitelja.

U odredbama čl. 51. i 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13, odnosno odredbama čl. 49. i 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18 te u odredbi čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12 odnosno čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama NN 24/17, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koje se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata.

Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (npr. za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost toga sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost uvećava se za 25%.....).

Tužitelj je u tom razdoblju kao specijalist ortopedije, radio u otežanim uvjetima rada, pa mu sukladno članku 94. pročišćenog teksta Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19-dalje ZOR) pripada pravo na povećanu plaću. U to vrijeme paralelno je na snazi i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18 koji u članku 57. odnosno 55. Propisuju da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 25%.

U utuženom razdoblju tuženik je tužitelju isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužitelj odradio, dok mu dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradio iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada.

U vremenskom razdoblju unazad 5 godina (a i ranije) tuženik nije plaćao tužitelju dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, već samo na dio odrađenih sati, iako je tužiteljica svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radila na poslovima svog radnog mjesta i u svakom trenutku je imala odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužiteljica ima pravo temeljem čl. 59.a Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013, 96/2015) odnosno čl. 58. KU (NN 29/18, 92/19).

Nadalje, budući da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaću po gore navedenim osnovama, posljedično je tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora kao i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

Tako je recimo čl. 36. st. 2. KU propisano da: “ Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“

Nadalje, odredbom čl. 59. st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 121/12) propisano je da : “Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

Tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće za godišnji odmor pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek), pa je time tužitelju pogrešno obračunao i isplatio nakande plaće za godišnji odmor u cijelom utuženom periodu. Naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tuženik je pogrešno obračunao u cijelom utuženom periodu i to

kao prosječnu vrijednost satnice (prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju), a ne kao prosječnu vrijednost plaće (po odredbama TKU-kao lex specialis).

Sukladno svemu navedenom tuženik je tužitelju isplatio umanjene plaće za period od 20.10. 2017. godine do 20.10.2022. godine i to na način da:

- nije plaćao dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, iako je cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada, a čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz članka 94. pročišćenog teksta ZOR-a, a sve u vezi s čl. 57. st. 2., odnosno čl. 55. st.2. KU, a od dana 15.8.2020.g. pa do dana podnošenja ove tužbe

- nije plaćao tužitelju dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, već samo na dio odrađenih sati, iako je tužitelj svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radila na poslovima svog radnog mjesta i u svakom trenutku je imala odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužitelj ima pravo temeljem čl. 59.a Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013, 96/2015) odnosno čl. 58. KU (NN 29/18, 92/19), a u periodu od 20.10.2017.g. pa do dana podnošenja ove tužbe

- je pogrešno obračunao naknade plaća na koje tužitelj ima pravo, utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama, a čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 36. st. 2. KU i čl. 59. st.1. TKU, zbog kojih povreda je u spornom razdoblju i po navedenim osnovama tužitelju isplatio umanjene plaće.

Konačno uređenim tužbenim zahtjevom od 17. veljače 2025., tužitelji od tuženiku na ime manje razlike neisplaćenih plaća potražuju ukupno iznos od 728,88 eura te parnični trošak, a sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 29. stavkom 2. ZOO tekućom na pojedinačne mjesečne iznose.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava kako osnovu tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

Tuženik ističe prigovor zastare na sva potraživanja koja su u zastari u skladu sa Zakonom o radu.

Nadalje, u najvećem dijelu spornog razdoblja za obračun plaće tužitelja primjenjuje se Kolektivni ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013., NN 96/2015) (u daljnjem tekstu KU), te iste odredbe u Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018, 92/2019). Člankom 47. KU definirani su pojmovi plaće osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću, kako slijedi:

Članak 47.

„Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“

Svi dodaci i uvećanja plaće pa tako i uvećanje od 50% za prekovremeni rad obračunavaju se isključivo od osnovne plaće utvrđene stavkom 2. članka 47. KU. Osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano, na način propisan KU.

Netočan je navod tužitelja da mu dodaci na osnovnu plaću pripadaju u prekovremenom radu jer prekovremeni rad nije dio osnovne plaće.

Isto je dodatno potvrđeno i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora.

Zaključci su sastavni dio Kolektivnog ugovora prema čl.19 st. 6. KU: „Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.“

Tumačenja su objavljena na mrežnoj stranici Ministarstva zdravstva, a kao primjer citiramo Zaključak 106:

Pitanje:

Odredbom članka 51. Kolektivnog ugovora uređeno je povećanje plaće. Koja je osnovica za izračun redovnih sati rada blagdanom koji je u nedjelju? Koja je osnovica za izračun prekovremenih sati rada blagdanom koji je u nedjelju?

Je li to osnovna plaća ili je to osnovna plaća sa svim dodacima na plaću? Zaključak broj 106:

Osnovica za izračun plaće je osnovna plaća bez dodataka na plaću. Dodatak za posebne uvjete rada kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi obračunati su propisanim postocima od osnovne plaće te nisu obračunati na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. U skladu člankom 51. KU, dodaci se međusobno ne isključuju te su tužitelju isplaćeni predmetni dodaci te uvećanja plaće kao i sati prekovremenog rada, što je sve prikazano u isplatnim listama.

Slijedom navedenoga, netočna je tvrdnja tužitelja da su naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora odnosno bolovanja izračunate na temelju pogrešnog prosjeka prethodno isplaćenih plaća.

Osnovna plaća i sva uvećanja i dodaci točno su izračunati u skladu s KU te je slijedom toga i prosjek plaće za naknadu za vrijeme godišnjeg odmora točno izračunat. Odredbom članka 59. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisani je „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“ Navedenom odredbom nije definiran način obračuna koji je precizno utvrđen:

- Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 67/09, 116/09., 4/10., 13/10., 88/10., 131/10., 1/11. i 87/11), u primjeni do 19.04.2014.

Članak 83.

(1) Osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno na čiji teret se isplaćuje ako posebnim zakonom nije drukčije propisano.

(2) Pod prosječnim iznosom plaće iz stavka 1. ovog članka podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena.

- Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 49/14, 51,14, 11/15, 17/15 i 123/16) u primjeni nakon 19.04.2014.

Članak 73.

(1) Osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos redovne mjesečne plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće.

(2) Pod prosječnim iznosom redovne mjesečne plaće iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih redovnih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena.

Iz navedenog nedvosmisleno proizlazi da je osnovica za obračun naknade plaće za vrijeme odsutnosti s rada zbog bolovanja do 42 dana vrijednost prosječne satnice - upravo kako je tuženik i obračunao te isplatio tužiteljici za sva tužena razdoblja.

Za izračun prosjeka plaće zadnja tri mjeseca ne primjenjuju se odredbe TKU, u kojem nije utvrđen način izračuna prosječne plaće, već se prosječni iznos plaće obračunava po Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u kojem je izračun prosjeka utvrđen kao što je gore navedeno, da se zbroj isplaćenih redovnih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena. Obzirom da tužitelj predlaže provođenje financijskog vještačenja, tuženik želi naglasiti da se tužbeni zahtjev tužitelja prvenstveno zasniva se na pogrešnom pravnom shvaćanju o tome što čini osnovnu plaću, kao osnovicu za izračun dodataka. Pitanje, što čini osnovnu plaću, koja je osnovica za obračun uvećanja i dodataka, isključivo je pravno pitanje. Prema citiranom članku 47. KU, prekovremeni rad nije dio osnovne plaće.

Sporni dodaci se obračunavaju na osnovnu plaću, što znači da se ne obračunavaju na prekovremene sate.

Slijedom svega gore navedenog, budući se tužbeni zahtjev temelji na pogrešnom tumačenju pojma osnovne plaće i načina obračuna pripadajućih dodataka i uvećanja na osnovnu plaću, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u ugovor o radu, obračunske liste plaća tužitelja, sudsku praksu, evidenciju rada i ostalu dokumentaciju u spisu.

Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz "Ručević Vještačenja d.o.o.

4. Na temelju ovako provedenog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Sud je odbio prigovor zastare potraživanja obzirom da se računa od zadnjeg dospjelog sa rokom od pet godina, a tužba je podnesena 20.10.2022.g što znači u roku koji je propisan zakonom.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, kao i uvećanja plaće po osnovi odgovornosti za svaki sat kada je tužitelj imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, kao i naknada slobodan dan nakon odrađenog dežurstva, subotom, nedjeljom i blagdanom te dodatak po osnovi radnog staža u zdravstvenim ustanovama za sve sate koje je efektivno odradilo, te je li tuženik tužitelju u utuženom razdoblju za vrijeme godišnjeg odmora isplatio naknade plaće uzimajući u obzir stvarne iznose njezinih plaća sa utuženim razlikama koje joj nisu isplaćene.

7. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika na radnom mjestu radnom mjestu liječnika specijaliste ortopedije.

8. Među parničnim strankama je sporno jesu li tužitelju plaćeni dodaci za otežane uvjete rada, dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata, i naknada za godišnji odmor te dane privremene spriječenosti za rad.

9. Odredbom čl. 83. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09), odnosno čl. 91. st. 3. (NN 93/14 i 127/17, dalje ZR/14) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

Odredbom čl. 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14 propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

Odredbom čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU/13) odnosno čl. 45 st.1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 28/18, dalje KU/18) , propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a st. 2 istog čl. da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. St. 3 navedenog čl. propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbom čl. 51. st. 1. KU/13 odnosno čl. 49 st. 1. KU/18 propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

Odredbom čl. 57. st. 1. KU/13 odnosno čl. 55. st. 1. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. U konkretnom slučaju, tužiteljici kao zdravstvenom radniku, specijalisti u bolnici, taj dodatak iznosi 25 % uvećanja osnovne plaće, a što među strankama nije sporno.

Odredbom čl. 59. KU/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, s time da je čl. 59. Dodatka I KU (NN 96/15), a koji je stupio na snagu 01. listopada 2015. godine, navedeni dodatak propisan u iznosu od 12%, kao i u čl. 57. KU/18.

Odredbom čl. 51. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje TKU/12) odnosno čl. 50. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( NN 128/17, dalje TKU/17), a koji se u utuženom periodu također primjenjuju na tužitelja plaća radnika je definirana na isti način kao i u KU/13 odnosno KU/18.

10. Radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz "Ručević Vještačenja d.o.o.

11. Iz nalaza i mišljenja gore navedenog vještaka u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije, te utvrđenjima i izračunima iz nalaza, mišljenja smo kako slijedi:

- pok. ĆO, pravnom predniku 1. i 2. tužiteljice, za prekovremene sate rada, ostvarene do 31. ožujka 2020., nisu isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada i dodaci za odgovornost za život i zdravlje ljudi,

- visina neisplaćene bruto plaće pok. ĆO za razdoblje od listopada 2017. do studenog 2022. s osnova dodataka na plaću iznosi ukupno 810,59 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 's' Tabele 1 iz nalaza, a odnosi se na:

- 0,00 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi posebnih uvjeta rada (na prekovremene sate rada ostvarene u razdoblju od kolovoza 2020. do listopada 2022.), a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza,

- 728,88 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi (za sate prekovremenog rada ostvarene u razdoblju od listopada 2017. do ožujka 2020.), a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza,

- 81,71 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad (zbog prethodno neisplaćenih iznosa.

12. Tužitelji nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je u skladu s istim podneskom od 17. veljače 2025.g uredile svoj tužbeni zahtjev.

13. Tuženik se nije protivio nalazu i mišljenju glede matematičkoga izračuna.

14. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti budući je isti objektivan, sukladan priležećoj dokumentaciji i detaljno obrazložen.

15. Sud smatra da tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je radio u otežanim uvjetima rada pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Naime, ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu, te tužitelju pripada za sve efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sati redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremeni sati.

Isto se temelji na odredbi čl. 57. KU/13 odnosno čl. 55. KU/18 kojom je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću koji u konkretnom slučaju iznosi 16 % . Naime, u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iz čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18 navodi se i radno mjesto tužitelja kao radno mjesto za koje mu pripada dodatak od 16% za posebne uvjete rada.

Vezano za zahtjev tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, za efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim njegovo potraživanje budući je odredbom čl. 59. KU/13 i Dodatka I KU-a (NN 96/15) odnosno čl. 57. KU/18 utvrđeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% odnosno 12% od osnovne plaće, a prema mišljenju ovog suda taj dodatak obračunava se za svaki efektivno odrađeni sat rada (redovnog ili prekovremenog) i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

Nadalje, tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18, 59.a Dodatka I KU-a, odnosno čl. 58 KU/18 i čl. 60. KU/13 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad budući isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovama iz gore navedenih članka KU-a, jer tužitelj i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada te ima odgovornost za zdravlje i živote pacijenata.

16. Niti iz jedne odredbe KU-a ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, po osnovi odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, kao i po osnovi dodataka za staž u zdravstvu, međusobno isključuju.

Dakle, tužitelju za prekovremene sate treba priznati dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, dodatak za posebne uvjete rada kao i za dodatak po osnovi radnog staža u zdravstvenim ustanovama neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad.

17. Dakle, sud smatra osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu na ime uvećanja plaće za dodatak za otežane uvjete rada u utuženom razdoblju i za prekovremene sate primjenom odredbe čl. 86. ZR/09 odnosno čl. 94 ZR/14, te čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18.

Također je utvrdio osnovanim i zahtjev tužitelja za uvećanjem plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata u utuženom razdoblju za sve efektivno odrađene sate za 10% prema čl. 59. KU/13 odnosno 12% prema Dodatku I KU-a i čl. 57. KU/18.

18. Kako je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamate, sud je tužitelju na ime razlike manje isplaćenih plaća dosudio iznos od 810,59 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose kako je to navedeno pod I izreke presude.

19. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 78/15), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

21. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7/1), troška sastava podnesaka od 28.12.2022.g i 7.12.2025.g svaki po 150,00 eura (Tbr. 8/1), sastav podnesaka od 8.09.2023.g, 2.11.2023.g, 3.09.2024.g.14.11.2024.g - 37,50 eura, troška pristupa na ročišta dana 7.11.024.g, 1.04.2025.g u iznosu od 150,00 eura za svako (Tbr. 9/1), troška pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 75,00 eura što sveukupno iznosi 975,00 eura. Navedenom iznosu dodan je i postotak od 10% za zastupanje više osoba od 10% te PDV od 25% u iznosu od, a što uz trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura i dodatnoga vještačenja od 134,51 eura ukupno iznosi 1.740,62 eura.

22. Nadalje, sud je tužiteljici priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12) po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Starčević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku