REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4329/2023-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja JĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Frano Bazina iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisen bank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB 53056966535, kojeg zastupa odvjetnik Goran Gložinić iz Zagreba, poradi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 3. travnja 2025. godine, u nazočnosti tužitelja te zamjenika opunomoćenika stranaka, dana 29. travnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austriji d.d. platiti tužitelju JĐ iznos od 6.400,09 EUR s zateznom kamatom tekućom
na iznos od 10,83 EUR od 5.11.2008.godine do isplate
na iznos od 17,40 EUR od 1.1.2009.godine do isplate
na iznos od 21,15 EUR od 1.2.2009.godine do isplate
na iznos od 22,85 EUR od 1.3.2009.godine do isplate
na iznos od 18,18 EUR od 1.4.2009.godine do isplate
na iznos od 19,07 EUR od 1.5.2009.godine do isplate
na iznos od 11,93 EUR od 1.6.2009.godine do isplate
na iznos od 6,67 EUR od 1.7.2009.godine do isplate
na iznos od 8,07 EUR od 1.8.2009.godine do isplate
na iznos od 10,84 EUR od 1.9.2009.godine do isplate
na iznos od 10,60 EUR od 1.10.2009.godine do isplate
na iznos od 7,80 EUR od 1.11.2009.godine do isplate
na iznos od 13,05 EUR od 1.12.2009.godine do isplate
na iznos od 17,27 EUR od 1.1.2010.godine do isplate
na iznos od 23,26 EUR od 1.2.2010.godine do isplate
na iznos od 21,89 EUR od 1.3.2010.godine do isplate
na iznos od 30,03 EUR od 1.4.2010.godine do isplate
na iznos od 28,48 EUR od 1.5.2010.godine do isplate
na iznos od 34,71 EUR od 4.6.2010.godine do isplate
na iznos od 57,54 EUR od 1.7.2010.godine do isplate,
na iznos od 52,17 EUR od 1.8.2010.godine do isplate
na iznos od 65,70 EUR od 4.9.2010.godine do isplate
na iznos od 57,25 EUR od 1.10.2010.godine do isplate
na iznos od 48,96 EUR od 1.11.2010.godine do isplate
na iznos od 66,44 EUR od 1.12.2010.godine do isplate
na iznos od 88,68 EUR od 1.1.2011.godine do isplate
na iznos od 72,94 EUR od 1.2.2011.godine do isplate
na iznos od 78,89 EUR od 4.3.2011.godine do isplate
na iznos od 67,44 EUR od 7.4.2011.godine do isplate,
na iznos od 72,70 EUR od 1.5.2011.godine do isplate
na iznos od 102,51EUR od 1.6.2011.godine do isplate
na iznos od 102,82 EUR od 1.7.2011.godine do isplate
na iznos od 127,12 EUR od 1.8.2011.godine do isplate
na iznos od 114,64 EUR od 1.9.2011.godine do isplate
na iznos od 100,98 EUR od 1.10.2011.godine do isplate
na iznos od 99,51 EUR od 1.11.2011.godine do isplate
na iznos od 98,46 EUR od 1.12.2011.godine do isplate
na iznos od 73,10 EUR od 1.1.2012.godine do isplate
na iznos od 76,84 EUR od 1.2.2012.godine do isplate
na iznos od 72,38 EUR od 1.3.2012.godine do isplate
na iznos od 74,64 EUR od 1.4.2012.godine do isplate
na iznos od 74,02 EUR od 1.5.2012.godine do isplate
na iznos od 77,75 EUR od 1.6.2012.godine do isplate
na iznos od 110,12 EUR od 1.7.2012.godine do isplate
na iznos od 110,02 EUR od 4.8.2012.godine do isplate
na iznos od 107,98 EUR od 4.9.2012.godine do isplate
na iznos od 103,62 EUR od 1.10.2012.godine do isplate
na iznos od 108,95 EUR od 1.11.2012.godine do isplate
na iznos od 107,87 EUR od 6.12.2012.godine do isplate
na iznos od 110,55 EUR od 5.1.2013.godine do isplate
na iznos od 102,31 EUR od 5.2.2013.godine do isplate
na iznos od 109,15 EUR od 12.4.2013.godine do isplate
na iznos od 104,18 EUR od 27.4.2013.godine do isplate
na iznos od 98,90 EUR od 15.5.2013.godine do isplate
na iznos od 100,19 EUR od 27.6.2013.godine do isplate
na iznos od 98,25 EUR od 14.7.2013.godine do isplate
na iznos od 99,47 EUR od 25.8.2013.godine do isplate
na iznos od 104,75 EUR od 22.9.2013.godine do isplate
na iznos od 107,23 EUR od 29.11.2013.godine do isplate
na iznos od 107,23 EUR od 29.11.2013.godine do isplate
na iznos od 106,89 EUR od 5.12.2013.godine do isplate
na iznos od 105,20 EUR od 19.1.2014.godine do isplate
na iznos od 98,10 EUR od 1.3.2014.godine do isplate
na iznos od 97,23 EUR od 1.4.2014.godine do isplate
na iznos od 95,80 EUR od 19.4.2014.godine do isplate
na iznos od 95,91 EUR od 25.7.2014.godine do isplate
na iznos od 99,34 EUR od 29.8.2014.godine do isplate,
na iznos od 101,91 EUR od 29.10.2014.godine do isplate,
na iznos od 101,89 EUR od 30.10.2014.godine do isplate
na iznos od 102,49 EUR od 12.11.2014.godine do isplate
na iznos od 102,49 EUR od 12.11.2014.godine do isplate
na iznos od 102,49 EUR od 12.11.2014.godine do isplate
na iznos od 103,82 EUR od 25.1.2015.godine do isplate
na iznos od 103,82 EUR od 4.4.2015.godine do isplate
na iznos od 103,82 EUR od 4.4.2015.godine do isplate
na iznos od 103,82 EUR od 25.4.2015.godine do isplate
na iznos od 103,82 EUR od 21.6.2015.godine do isplate
na iznos od 103,82 EUR od 16.7.2015.godine do isplate
na iznos od 103,82 EUR od 24.7.2015.godine do isplate
na iznos od 103,82 EUR od 24.7.2015.godine do isplate
na iznos od 103,82 EUR od 25.9.2015.godine do isplate
na iznos od 103,82 EUR od 25.9.2015.godine do isplate
na iznos od 103,82 EUR od 1.10.2015.godine do isplate
te naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 480,00 eur s zateznim kamatama od 29. travnja 2025. godine do isplate i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenoga zahtjeva kojim tužitelj JĐ zahtijeva isplatu u svoti od 5.122,42 eura s zateznim kamatama od 1. listopada 2015. godine do isplate.
III. Utvrđuje se da nije osnovan prigovor radi prebijanja tuženika Raiffeisenbank Austrije d.d. u svoti od 3.456,76 eur.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 28. svibnja 2023. godine tvrdi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu 13. veljače 2006. godine na 100.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženikovom na dan korištenja kredita, koji se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po istom tečaju za CHF na dan dospjelosti s redovnom kamatom od 4,95% godišnje u trenutku ugovaranja, promjenjiva i utvrđuje se odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom tuženikovim te se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 smatrajući ugovoru odredbu o valutnoj klauzuli u CHF ništetnom primjenom čl.118. Zakona o zaštiti potrošača te čl.323., 1111., 1115. Zakona o obveznim odnosima te zahtijeva kao u podnesku od 20. srpnja 2023. godine tj.
1. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju JĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.368,32 EUR / 47.982,11 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom
na iznos od 12,20 EUR od 05.11.2008. godine do isplate
na iznos od 17,40 EUR od 01.01.2009. godine do isplate
na iznos od 21,15 EUR od 01.02.2009. godine do isplate
na iznos od 22,85 EUR od 01.03.2009. godine do isplate
na iznos od 18,18 EUR od 01.04.2009. godine do isplate
na iznos od 19,07 EUR od 01.05.2009. godine do isplate
na iznos od 11,93 EUR od 01.06.2009. godine do isplate
na iznos od 6,67 EUR od 01.07.2009. godine do isplate
na iznos od 8,07 EUR od 01.08.2009. godine do isplate
na iznos od 10,84 EUR od 01.09.2009. godine do isplate
na iznos od 10,60 EUR od 01.10.2009. godine do isplate
na iznos od 7,80 EUR od 01.11.2009. godine do isplate
na iznos od 13,05 EUR od 01.12.2009. godine do isplate
na iznos od 17,27 EUR od 01.01.2010. godine do isplate
na iznos od 23,26 EUR od 01.02.2010. godine do isplate
na iznos od 21,89 EUR od 01.03.2010. godine do isplate
na iznos od 30,03 EUR od 01.04.2010. godine do isplate
na iznos od 28,48 EUR od 01.05.2010. godine do isplate
na iznos od 31,49 EUR od 04.06.2010. godine do isplate
na iznos od 57,54 EUR od 01.07.2010. godine do isplate
na iznos od 52,17 EUR od 01.08.2010. godine do isplate
na iznos od 62,40 EUR od 04.09.2010. godine do isplate
na iznos od 57,25 EUR od 01.10.2010. godine do isplate
na iznos od 48,96 EUR od 01.11.2010. godine do isplate
na iznos od 66,44 EUR od 01.12.2010. godine do isplate
na iznos od 88,68 EUR od 01.01.2011. godine do isplate
na iznos od 72,94 EUR od 01.02.2011. godine do isplate
na iznos od 78,46 EUR od 04.03.2011. godine do isplate
na iznos od 71,43 EUR od 07.04.2011. godine do isplate
na iznos od 72,70 EUR od 01.05.2011. godine do isplate
na iznos od 102,51 EUR od 01.06.2011. godine do isplate
na iznos od 102,82 EUR od 01.07.2011. godine do isplate
na iznos od 127,12 EUR od 01.08.2011. godine do isplate
na iznos od 114,64 EUR od 01.09.2011. godine do isplate
na iznos od 100,98 EUR od 01.10.2011. godine do isplate
na iznos od 99,51 EUR od 01.11.2011. godine do isplate
na iznos od 98,46 EUR od 01.12.2011. godine do isplate
na iznos od 73,10 EUR od 01.01.2012. godine do isplate
na iznos od 76,84 EUR od 01.02.2012. godine do isplate
na iznos od 72,38 EUR od 01.03.2012. godine do isplate
na iznos od 74,64 EUR od 01.04.2012. godine do isplate
na iznos od 74,02 EUR od 01.05.2012. godine do isplate
na iznos od 77,75 EUR od 01.06.2012. godine do isplate
na iznos od 110,12 EUR od 01.07.2012. godine do isplate
na iznos od 110,94 EUR od 04.08.2012. godine do isplate
na iznos od 108,62 EUR od 04.09.2012. godine do isplate
na iznos od 103,62 EUR od 01.10.2012. godine do isplate
na iznos od 108,95 EUR od 01.11.2012. godine do isplate
na iznos od 111,51 EUR od 06.12.2012. godine do isplate
na iznos od 109,72 EUR od 05.01.2013. godine do isplate
na iznos od 99,65 EUR od 05.02.2013. godine do isplate
na iznos od 108,20 EUR od 27.03.2013. godine do isplate
na iznos od 108,95 EUR od 27.04.2013. godine do isplate
na iznos od 105,60 EUR od 15.05.2013. godine do isplate
na iznos od 95,18 EUR od 27.06.2013. godine do isplate
na iznos od 94,91 EUR od 14.07.2013. godine do isplate
na iznos od 97,47 EUR od 25.08.2013. godine do isplate
na iznos od 101,58 EUR od 22.09.2013. godine do isplate
na iznos od 107,26 EUR od 29.11.2013. godine do isplate
na iznos od 104,33 EUR od 29.11.2013. godine do isplate
na iznos od 106,40 EUR od 05.12.2013. godine do isplate
na iznos od 108,76 EUR od 19.01.2014. godine do isplate
na iznos od 95,42 EUR od 01.03.2014. godine do isplate
na iznos od 98,10 EUR od 13.04.2014. godine do isplate
na iznos od 97,23 EUR od 19.04.2014. godine do isplate
na iznos od 94,26 EUR od 29.06.2014. godine do isplate
na iznos od 93,31 EUR od 30.07.2014. godine do isplate
na iznos od 93,74 EUR od 29.08.2014. godine do isplate
na iznos od 97,11 EUR od 29.10.2014. godine do isplate
na iznos od 99,94 EUR od 30.10.2014. godine do isplate
na iznos od 99,35 EUR od 12.11.2014. godine do isplate
na iznos od 101,80 EUR od 12.11.2014. godine do isplate
na iznos od 103,46 EUR od 01.01.2015. godine do isplate
na iznos od 102,48 EUR od 04.04.2015. godine do isplate
na iznos od 103,82 EUR od 04.04.2015. godine do isplate
na iznos od 103,82 EUR od 04.04.2015. godine do isplate
na iznos od 103,82 EUR od 04.06.2015. godine do isplate
na iznos od 103,82 EUR od 21.06.2015. godine do isplate
na iznos od 103,82 EUR od 16.07.2015. godine do isplate
na iznos od 103,82 EUR od 24.07.2015. godine do isplate
na iznos od 103,82 EUR od 23.08.2015. godine do isplate
na iznos od 103,82 EUR od 25.09.2015. godine do isplate
na iznos od 103,82 EUR od 22.10.2015. godine do isplate
po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju JĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.122,42 EUR / 38.594,90 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju JĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u visini po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
Također tužitelj podneskom do 19. prosinca 2024. godine zahtijeva:
"1. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju JĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.400,09 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom
na iznos od 10,83 EUR od 5.11.2008.godine do isplate
na iznos od 17,40EUR od 1.1.2009.godine do isplate
na iznos od 21,15EUR od 1.2.2009.godine do isplate
na iznos od 22,85EUR od 1.3.2009.godine do isplate
na iznos od 18,18EUR od 1.4.2009.godine do isplate
na iznos od 19,07EUR od 1.5.2009.godine do isplate
na iznos od 11,93EUR od 1.6.2009.godine do isplate
na iznos od 6,67EUR od 1.7.2009.godine do isplate
na iznos od 8,07EUR od 1.8.2009.godine do isplate
na iznos od 10,84EUR od 1.9.2009.godine do isplate
na iznos od 10,60EUR od 1.10.2009.godine do isplate
na iznos od 7,80EUR od 1.11.2009.godine do isplate
na iznos od 13,05EUR od 1.12.2009.godine do isplate
na iznos od 17,27EUR od 1.1.2010.godine do isplate
na iznos od 23,26EUR od 1.2.2010.godine do isplate
na iznos od 21,89EUR od 1.3.2010.godine do isplate
na iznos od 30,03EUR od 1.4.2010.godine do isplate
na iznos od 28,48EUR od 1.5.2010.godine do isplate
na iznos od 34,71EUR od 4.6.2010.godine do isplate
na iznos od 57,54EUR od 1.7.2010.godine do isplate,
na iznos od 52,17EUR od 1.8.2010.godine do isplate
na iznos od 65,70EUR od 4.9.2010.godine do isplate
na iznos od 57,25EUR od 1.10.2010.godine do isplate
na iznos od 48,96EUR od 1.11.2010.godine do isplate
na iznos od 66,44EUR od 1.12.2010.godine do isplate
na iznos od 88,68EUR od 1.1.2011.godine do isplate
na iznos od 72,94EUR od 1.2.2011.godine do isplate
na iznos od 78,89EUR od 4.3.2011.godine do isplate
na iznos od 67,44EUR od 7.4.2011.godine do isplate,
na iznos od 72,70EUR od 1.5.2011.godine do isplate
na iznos od 102,51EUR od 1.6.2011.godine do isplate
na iznos od 102,82EUR od 1.7.2011.godine do isplate
na iznos od 127,12EUR od 1.8.2011.godine do isplate
na iznos od 114,64EUR od 1.9.2011.godine do isplate
na iznos od 100,98EUR od 1.10.2011.godine do isplate
na iznos od 99,51EUR od 1.11.2011.godine do isplate
na iznos od 98,46EUR od 1.12.2011.godine do isplate
na iznos od 73,10EUR od 1.1.2012.godine do isplate
na iznos od 76,84EUR od 1.2.2012.godine do isplate
na iznos od 72,38EUR od 1.3.2012.godine do isplate
na iznos od 74,64EUR od 1.4.2012.godine do isplate
na iznos od 74,02EUR od 1.5.2012.godine do isplate
na iznos od 77,75EUR od 1.6.2012.godine do isplate
na iznos od 110,12EUR od 1.7.2012.godine do isplate
na iznos od 110,02EUR od 4.8.2012.godine do isplate
na iznos od 107,98EUR od 4.9.2012.godine do isplate
na iznos od 103,62EUR od 1.10.2012.godine do isplate
na iznos od 108,95EUR od 1.11.2012.godine do isplate
na iznos od 107,87EUR od 6.12.2012.godine do isplate
na iznos od 110,55EUR od 5.1.2013.godine do isplate
na iznos od 102,31EUR od 5.2.2013.godine do isplate
na iznos od 109,15EUR od 12.4.2013.godine do isplate
na iznos od 104,18EUR od 27.4.2013.godine do isplate
na iznos od 98,90EUR od 15.5.2013.godine do isplate
na iznos od 100,19EUR od 27.6.2013.godine do isplate
na iznos od 98,25EUR od 14.7.2013.godine do isplate
na iznos od 99,47EUR od 25.8.2013.godine do isplate
na iznos od 104,75EUR od 22.9.2013.godine do isplate
na iznos od 107,23EUR od 29.11.2013.godine do isplate
na iznos od 107,23EUR od 29.11.2013.godine do isplate
na iznos od 106,89EUR od 5.12.2013.godine do isplate
na iznos od 105,20EUR od 19.1.2014.godine do isplate
na iznos od 98,10EUR od 1.3.2014.godine do isplate
na iznos od 97,23EUR od 1.4.2014.godine do isplate
na iznos od 95,80EUR od 19.4.2014.godine do isplate
na iznos od 95,91EUR od 25.7.2014.godine do isplate
na iznos od 99,34EUR od 29.8.2014.godine do isplate,
na iznos od 101,91EUR od 29.10.2014.godine do isplate,
na iznos od 101,89EUR od 30.10.2014.godine do isplate
na iznos od 102,49EUR od 12.11.2014.godine do isplate
na iznos od 102,49EUR od 12.11.2014.godine do isplate
na iznos od 102,49EUR od 12.11.2014.godine do isplate
na iznos od 103,82EUR od 25.1.2015.godine do isplate
na iznos od 103,82EUR od 4.4.2015.godine do isplate
na iznos od 103,82EUR od 4.4.2015.godine do isplate
na iznos od 103,82EUR od 25.4.2015.godine do isplate
na iznos od 103,82EUR od 21.6.2015.godine do isplate
na iznos od 103,82EUR od 16.7.2015.godine do isplate
na iznos od 103,82EUR od 24.7.2015.godine do isplate
na iznos od 103,82EUR od 24.7.2015.godine do isplate
na iznos od 103,82EUR od 25.9.2015.godine do isplate
na iznos od 103,82EUR od 25.9.2015.godine do isplate
na iznos od 103,82EUR od 1.10.2015.godine do isplate
po stopi koja se do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju JĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.851,14 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju JĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u visini po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 4. prosinca 2023. godine priznaje činjenicu sklapanja ugovora o kreditu te navodi da su stranke 20. veljače 2016. godine sklopile dodatak ugovora o kreditu radi konverzije u kunski kredit s valutnom klauzulom u eurima te se poziva na odredbu čl.1021. Zakona o obveznim odnosima, smatra ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu zakonitom, prigovara zastari, valutna klauzula u CHF-u je zakonita i tužitelj je obaviješten o svim rizicima iste i o njoj se pojedinačno pregovaralo te je tužitelj pristao na nju, a tuženik nije mogao predvidjeti kretanje tečaja CHF-a, poziva se na odredbu čl.81. Zakona o zaštiti potrošača, osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatra da je dodatak ugovoru o kreditu sukladan Zakonu o potrošačkom kreditiranju po kojem je tuženik u cijelosti postupao pa tužitelj ne može tvrditi da je ništetan ugovor o kreditu jer su možebitne nepoštene i ništetne odredbe tog ugovora zamijenjene novim zakonitim odredbama te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, na ročištu 16. rujna 2024. godine prigovara radi prebijanja a na ročištu 3. travnja 2025. godine navodi njegovu visinu od 3.456,76 eur od čega je 3.087,75 eur svota koje je priznata tužitelju dodatkom ugovoru o kreditu radi konverzije, a 369,01 eur je negativna tečajna razlika.
Tužitelj na istom ročištu 3. travnja 2025. godine se protivi prigovoru radi prebijanja kao neosnovanom i prigovara zastari.
Kako je se tuženik na ročištu 3. travnja 2025. godine protivio djelomičnom povlačenju tužbe kako je to tužitelj učinio podneskom od 19. prosinca 2024. godine u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen 20. srpnja 2023. godine, to je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu iz potonjeg podneska i to u odnosu na razliku glavnice od 5.122,42 eur, za koju tuženik podneskom od 19. prosinca 2024. godine zahtijeva 4.851,14 eur , a kako se tuženik nije protivio povećanju tužbenog zahtjeva iz točke I istog podneska to je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu od 6.400,09 eur iz podneska od 19. prosinca 2024. godine za razliku od podneska 20. srpnja 2023. godine kad je zahtijevao 6.368,32 eur.
3. Sud je proveo dokaz uvidom u otplatni plan, tužiteljevo dopisivanje s tuženikom u pisanom i elektroničkom obliku, ugovor o kreditu, izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], tuženikov dopis od 25. svibnja 2023. godine s istim prethodno navedenim ispravama kao i dodatkom ugovoru o kreditu te tuženikov dopis o konverziji i prijepis knjigovodstvene kartice i otplatni plan i izračun tečajne razlike za konvertirani kredit, zahtjev za kreditom, na ročištu 16. rujna 2024. godine je tuženik odustao od preslušanja svjedoka J, a na ročištu 3. travnja 2025. godine je odustao od preslušanja svjedokinje A, odredio je računovodstveno vještačenje za koje potrebe je vještak pribavio otplatne planove te knjigovodstvene kartice te preslušao tužitelja.
4. Tužbeni zahtjev je djelomice osnovan, prigovor radi prebijanja nije.
5. Nije prijeporno da su parnične stranke 13. veljače 2006. godine sklopile ugovor o kreditu na 100.000,00 CHF po tuženikovom srednjem tečaju na dan korištenja s redovnom kamatom od 4,95% godišnje promjenjive, u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatnim stopama na rok otplate od 360 mjeseci, sa stambenom namjenom i otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju za CHF na dan dospjelosti po otplatnom planu koji će biti uručen tužitelju nakon isplate kredita , što je i utvrđeno uvidom u čl.1,2,4, 6. i 7. tog Ugovora, kao što nije ni prijeporno da su parnične stranke sklopile dodatak tom ugovoru 20. veljače 2016. godine kojim je utvrđeno da je stanje preostalog neotplaćenog duga 30. rujna 2015. godine 2.948,07 kn a preostala neotplaćena glavnica je 82.446,66 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan dospjelosti preostalih 245 anuiteta prema otplatnom planu te temeljem konverzije je tužitelj prihvatio da početno odobrena glavnica kredita u kunama s valutnom klauzulom u eurima po tečaju na dan isplate kredita iznosi 64.077,92 eur a preostala neotplaćena glavnica 30. rujna 2015. godine iznosi 74.410,83 eur u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju na dan dospjelosti a ukupni iznos anuiteta prema otplatnom planu u eurima do toga dana iznosi 46.521,64 eur te je ukupno uplaćeni iznos utvrđen u eurima do toga dana 43.433,89 eur a tuženikova tražbina temeljem konverzije iznosi 3.087,75 eur u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovu srednjem tečaju toga dana 23.565,95 kn te preostala neotplaćena glavnica kredita u kunama s valutnom klauzulom u eurima nakon provedbe konverzije toga dana iznosi 55.448,83 eur u istoj kunskoj protuvrijednosti na dan dospjelosti te je razlika između preostale neotplaćene glavnice prije konverzije i utvrđene preostale glavnice nakon konverzije 19.962,00 eur te su stranke suglasne da se provede konverzija te se novčana obveza tužiteljeva prema tuženiku u odnosu na dio glavnice kredita u visini od 19.962,00 eur prestaje a tužitelj se na ime preostale neotplaćene glavnice obvezuje vratiti tuženiku 55.448,83 eur na dan 30. rujna 2015. godine u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju na dan dospjelosti te su suglasne da se za 23.565,95 kn tuženikove tražbine umanjeno za dospjelo dugovanje od 2.948,07 kn ili 2.701,48 eur po srednjem tečaju 30. rujna 2015. godine uveća preostala neotplaćena glavnica kredita od 55.448,83 eur što se tužitelj obvezuje tu uvećanu glavnicu u ukupnoj svoti od 58.150,31 eur otplaćivati sukladno dodatku ugovoru, sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženikovom na dan dospjelosti i to u 245 jednakih mjesečnih anuiteta od 387,32 eur u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom tečaju na dan dospjelosti, što je i utvrđeno uvidom u čl.3,4,5,8. i 9. navedenog Dodatka.
6. Prijeporni su ništetnost, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te zastara.
7. Ovdje treba primijeniti odredbe čl.81,82,85,86,87,89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba treba primijeniti čl.5. Direktive 93/13 EEZ.
8. Glede valutne klauzule, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev-2221/18 prihvatio obrazloženje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojim je utvrđeno da nije bilo pojedinačnih pregovaranja o ovoj ugovornoj odredbi te da potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj upravo zato jer ju je unaprijed sastavio trgovac tj. tuženik pa slijedom toga ovaj sud ocjenjuje da nije moguće to tumačiti kao pojedinačno pregovaranje. Nadalje je bilo potrebno utvrditi je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo tj. da je u njoj izložena konkretna djelovanja i učinci te rizici koji utječu na kreditnu zaduženost, sve uz predočenje točnih kriterija razumljivih prosječnom potrošaču bez stručnoga znanja a da bi potrošač mogao procijeniti svoj rizik i opseg svoga zaduženja cijelo vrijeme trajanja ovoga ugovora o kreditu a po ocjeni ovog suda to nije učinjeno ni na koji način. Konačno, banke pa i tuženik su trebali obavijestiti potrošača tj. tužitelja o svim rizicima koje tužitelj prihvaća sklapanjem ovakvog ugovora s valutnom klauzulom ili ih uklopiti u sadržaj tog ugovora o kreditu, kako bi potrošač tj. tužitelj mogao razumjeti što mu donosi ova ugovorna odredba i odlučiti sam o tomu, sve sukladno obvezno pravnom načelu savjesnosti i poštenja, što banke tj. tuženik nije učinio premda sami trgovci tj. banke jesu znali te rizike. Sve to uz činjenicu da tada nije bilo propisano kako banke moraju u vrijeme pregovaranja obavijestiti potrošača o nekim konkretnim činjenicama na osnovi kojih će prosječan potrošač moći procijeniti rizike valutne klauzule i odlučiti o svojim obvezama tijekom trajanja ugovora o kreditu, ali primjenom načela savjesnosti i poštenja postoji opća dužnost svih sudionika obveznih odnosa učiniti sve da se u potpunosti postigne informirana suglasnost o svima bitnim čimbenicima namjeravanoga pravnog posla pa i tečajne razlike, tim više što je priroda i posebnost ove valute poznata bankama , a ne i prosječnom potrošaču koji nema stručnog znanja, što sve uzrokuje bitnu neravnotežu u njihovim pravima i obvezama. Dakle, banke znaju za rizik ugovaranja valutne klauzule u CHF-u i uvjeravaju potrošače da je ta valuta sigurna i često procjenjuju same da s u potrošači kreditno sposobni samo za takav ugovor, što prosječnog potrošača bez toga stručnog znanja navodi na sklapanje ovakvog ugovora. Takvo postupanje uzrokuje neizvjesnost iznosa glavnice kredita i njegove cijene tj. kamata, jer je ovdje vezano za CHF, što nadalje dovodi do promjenjivosti bitnih elemenata tog ugovora, zbog tečajnih razloga, a banke znaju da je uz CHF vezan posebni rizik kao valute utočišta, ali utočište za bankovne obveze, a ne za potrošačeve te tako taj rizik preuzima potrošač bez svoga znanja, koji je k tomu potaknut na sklapanje ovakvog ugovora nižima kamatnim stopama, u početku, što je samo po sebi nepošteno. S duge strane pak prosječni potrošač u to doba jest bio načelno upoznat s valutnom klauzulom, ali je u optjecaju bila uglavnom DEM tj. euro pa nije znao razliku pojedinih stranih valuta glede tečajnih rizika, slijedom čega nije znao niti razumio gospodarske posljedice ovih ugovora. Dakle, banke prihvaćaju samo opći rizik valutne klauzule a potrošač i taj rizik, ali i dodatni rizik poseban za CHF kao valutu utočišta , što banke kao stručne ustanove razumiju, a potrošači kao nestručni ne razumiju niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle kako su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a nitko im to nije objasnio niti im je druga strana tj. banka dala neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo, s tim što treba reći da više kamatne stopa ispočetka nisu dovoljne, jer su i one vezane za CHF pa su posljedice u konačnosti iste, jer su i stope bile promjenjive. Sama činjenica da tečaj CHF-a nije stalno rastao , nije odlučna, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja is vijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke. Slijedom toga su navedene ugovorne odredbe utvrđene ništetnim u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, kao prethodno pitanje, primjenom odredbe čl.87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05- 155/23), pa primjenom odredbe čl.323.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.324. st.1. istog Zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena valutna klauzula nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljevom iskazu bila odlučna pobuda već mu je trebao kredit za obnovu obiteljske kuće kojeg će moći otplatiti. Sve i da su ispunjene odredbe čl.324.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.324.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.
9. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda Vrhovnog suda, vrijedi odredba čl.502. C Zakona o parničnom postupku te taj prigovor sud ocjenjuje neosnovanim.
10. Nadalje, ono što tužitelj potražuje u novčanom dijelu tužbenog zahtjeva jest razlika u valuti između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF-a na dan stavljanja kredita na raspolaganje i svota koje je plaćala zbog rasta tečaja te valute te je to jedina i pravilna mogućnost izračuna onoga što je tužitelj stekao zbog svog nesavjesnog i nepoštenog postupanja.
11. Računovodstvenim nalazom i mišljenjem od 27. studenog 2024. godine je utvrđeno da je razlika između tečaja za valutu CHF primijenjeno na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaj na dan isplate kredita 6.400,09 eur , sve s mjesečnim svotama i nadnevcima dospjelosti kao u točki 1. mišljenja, svota tzv. negativne razlike je 369,01 eur kao u točci 2. mišljenja i razlika glavnice je 4.851,14 eur kao u točki 4.1. mišljenja.
12. Sud prihvaća nalaz i mišljenje kao stručno i obrazloženo, zasnovano na mjerodavnim ispravama u spisu te načinjeno sukladno sudskom zadatku o bitnim činjenicama.
13. Primjenom odredbe čl.3.st.1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača je sud utvrdio da je tužitelj bio potrošač, jer je i sama namjena kredita bila stambena te prihvaćajući tužiteljev iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv tj. trebao mu je za obnovu obiteljske kuće te je u vrijeme sklapanja ugovora bio po zanimanju prodavač u trgovačkom društvu, a po zvanju KV vozač, dočim tuženik nije dokazao suprotno, premda je na njemu dokazni teret.
14. Sada je prijeporno pitanje zastare.
15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine izrazio stajalište da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl.241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kako je to učinjeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13 lipnja 2014. godine, kada je presuda povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u ovoj vrsti predmeta postala pravomoćna i potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, što je općepoznato, a posebice poznato strankama, a kojim presudama je utvrđeno da kamatne su kamatne stope tužene banke mijenjale bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banka, samim obavještavanjem o promjeni, bez pojedinačnih pregovora, čim je došlo do kršenja pojedinih interesa i prava potrošača kao korisnika kredita što je uzrokovalo nepoštenost tj. ništetnost navedene ugovorne odredbe, pa primjenom toga zastara nije nastupila. To isto vrijedi i za valutnu klauzulu u odnosu na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine gdje Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev-221/18 od 3. rujna 2019. odbio tuženikovu reviziju protiv navedene drugostupanjske odluke. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u dijelu ništetnosti valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 to sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare primjenom odredbe čl.241. i čl.245.st.1. i 3. Zakona o obveznim odnosima, budući je tužba podnesena 28. svibnja 2023. godine.
16. Zatim je prijeporno kakav učinak ima ništetnost valutne klauzule u CHF-u po ugovoru o kreditu s obzirom da su stranke sklopile dodatak tom ugovoru, kojim su ispravile taj nedostatak, provevši konverziju u valutnu klauzulu u eurima, a u svezi s odredbama čl 323, st. 1. i . i 328. Zakona o obveznim odnosima.
17. U ovoj pravnoj stvari sud ističe kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo svoja pravna stajališta o tomu u odlukama poslovni broj Rev 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. godine, Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. godine i Rev 637/2019-2 od 15. studenog 2022. godine.
18. U odnosu na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/19 od 04. ožujka 2020. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u citiranoj odluci jedino odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, tako što je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke, te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu nije izrazio pravno shvaćanje o pravnim pitanjima koja su problematizirana te je Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju istog rješenja između ostalog navodi da "...Vrhovnom sudu Republike Hrvatske nije omogućeno zauzimati pravna shvaćanja o pitanjima glede kojih odgovori ovise o posebnim okolnostima pojedinog slučaja (npr. jesu li osnovani pojedini kondemnatorni zahtjevi korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji)." Osim toga, isti sud je u obrazloženju gornjeg rješenja naveo i da "…bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…"
19. Kako je prethodno navedeno imajući u vidu sadržaj Dodatka Ugovora o kreditu koji su sklopili tužitelj i tuženik te odredbe čl. 19.c. ZID ZPK, kao i stajališta Europskog suda za ljudska prava i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev 18/2018 i poslovni broj Rev-1096/2022 ovaj sud ocjenjuje da tužitelj osnovano zahtjeva povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetnosti valutne klauzule u CHF-u. Sud ističe kako je prethodno navedeno i obrazloženo da tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao u tijeku ovog postupka niti je dostavio dokaz da bi se tužitelj odrekao svojeg prava na sudsku zaštitu u smislu da zahtjeva povrat pretplaćenih iznosa koji su predmet ovog spora, niti je dokazao da bi tužitelju predočio i informirao ga o ekonomskim posljedicama koje za njega nastaju u smislu da će obuhvatiti izračunom sve uplaćene iznose pa i one koje je tužitelj uplatio na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u postupku konverzije.
20. Nadalje prema mjerodavnoj praksi Suda Europske unije u predmetu C- 186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju niti je tuženik dokazao da bi mu pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke. Nije sporno da je tuženik proveo konverziju kako je to propisano odredbom čl 19c.Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09-156/23.), a u ovom konkretnom slučaju imajući u vidu stajališta Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da bi tužitelja informirao kako uplaćene iznose s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu će uračunavati u otplatu mjesečnih anuiteta („namirenje budućih anuiteta“) za kredit u valuti EUR koji su izračunati u otplatnom planu (simulirani otplatni plan) sve do 30.09.2015.godine niti da bi o istome postigao sporazum s tužiteljem. Slijedom navedenog sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika kako tužitelj je postavio zahtjev za povratom preplaćenih iznosa s osnova ugovora o kreditu koji nije više na snazi.
21. Stoga sud prihvaća ovaj dio tužbenog zahtjeva za isplatom 6.400,09 eur s zateznim kamatama na pojedine svote kao u točki I izrjeke i to od prvog sljedećeg dana nakon uplate kao dana dospjelosti sve do isplate, koji tužbeni zahtjev je povećan podneskom od 19. prosinca 2024. godine u odnosu na onaj dio tog tužbenog zahtjeva iz podneska od 20. srpnja 2023. godine kad je iznosi 6.368,32 eur, a tuženik se nije protivio povećanju zahtijeva.
22. Sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem zahtijeva isplatu razlike glavnice od 5.122,42 eura s zateznim kamatama od 1. listopada 2015. godine do isplate, kako je navedeno u podnesku od 20. srpnja 2023. godine, premda je tužitelj smanjio taj dio tužbenog zahtjeva podneskom od 19. prosinca 2024. godine na 4.851,14 eru, čemu se je tuženik protivio na ročištu 3. travnja 2025. godine kao djelomičnom povlačenju tužbe te je sud odlučivao o zahtjevu iz podneska od 20. srpnja 2023. godine, sve kao u točci II izrjeke, koja svota od 4.851,14 eur je utvrđena točkom 4.1. mišljenja računovodstvenog vještaka, koji nalaz i mišljenje sud prihvaća zbog prethodno obrazloženih razloga.
23. Nije prijeporno da je konverzija provedena sukladno odredbi čl. 19.c Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tuženik je konvertirao glavnicu kredita u CHF u kunskoj protuvrijednosti u valutu EUR te je potom primijenio na tako konvertiranu glavnicu kamate na kredite. Tuženik je razliku preplaćenih iznosa koristio za zatvaranje budućih mjesečnih anuiteta. Kako tuženik nije konvertirao glavnicu kredita u visini koja je utvrđena na dan konverzije već je konvertirao glavnicu kredita u CHF koja je ugovorena i to na dan isplate kredita te kako tužitelj nije bio u obvezi vratiti konvertiranu visinu glavnice utvrđene na dan konverzije u valuti CHF to tužitelj neosnovano zahtjeva isplatu razlike glavnice U konačnici sud je u ovoj pravnoj stvari dosudio tužitelju preplaćene iznose tako da je primijenjen tečaj CHF na dan isplate kredita tijekom cijelog ugovornog razdoblja do dana konverzije pa kako su tužitelju dosuđeni preplaćeni iznosi prema početnom tečaju za CHF te kako je tuženik proveo konverziju sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju to tužitelj neosnovano zahtjeva preplaćeni iznos glavnice. Nadalje sud ističe da je tuženik primijenio visinu tečaja kako je propisano čl. 19.c. ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju po točkom
7. i 8. koja glasi:
"7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,
8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:
– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i
– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka."
24. Kako je dakle tuženik proveo izračun prema odredbi čl.19.c. ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju te kako nije bila obveza tuženika primjenjivati povoljniji tečaj pa je sud odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu, a ostali prigovori nisu obrazlagani kao nepotrebni.
25. Pri tome se ističe i da Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-I-3685/2015. i dr. od 4. travnja 2017.godine nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) kao i prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15.). Ustavni sud Republike Hrvatske u svom obrazloženju u bitnom navodi ..."Ustavni sud, kada odlučuje o osnovanosti prijedloga za ocjenu suglasnosti osporenih odredaba ZID ZPK-a i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama u konkretnom slučaju, ostaje pri svom stajalištu, izraženom u rješenju od 11. studenoga 2016., da su ZID ZPK i Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama posebni zakoni ne-sistemskog karaktera s trajnim učinkom kojima su uvedene specifične interventne zakonske mjere javnopravnog karaktera donesene u cilju otklanjanja neravnoteže u vjerovničko-dužničkim odnosima u slučaju CHF kredita." (točke 17. do točke 33. rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske).
26. Samim tim, kad se uzme u obzir što obuhvaća ova tzv. razlika glavnice, kako je prethodno obrazloženo tj. u biti je to valutna razlika, nije osnovan prigovor zastare za taj dio zahtjeva, sve kako je obrazloženo za neosnovan prigovor zastare za samu valutnu klauzulu u CHF-u.
27. Zatezne kamate na parbeni trošak po odredbi čl. 151.st.3. Zakona o parničnom postupku, a na sve dosuđene svote po stopi propisanoj odredbom čl.29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, uz uvećanje od tri postotna boda jer nije riječ o trgovačkom ugovoru.
28. U odnosu na tuženikov prigovor radi prebijanja od 3.546,76 eur tj. 3.087,75 eur priznatoga dodatkom ugovora o kreditu i 369,01 eur negativnih tečajnih razlika, treba reći da je točno je da je tijekom otplate kredita bilo razdoblja kada je tečaj CHF- a bio niži od početno ugovorenoga, kao što je utvrđeno nalazom i mišljenjem računovodstvenog vještaka u tablici 3. mišljenja i to u svoti od 369,01 eur.
29. No, uzevši u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023. godine, sud ocjenjuje da je tužitelj zahtijevao samo ukupnu takozvanu pozitivnu razliku koja je nastala tijekom cijele otplate kredita, o kojem tužbenom zahtjevu sud i odlučuje. Pri tomu treba uzeti u obzir da je upravo tuženik svojim nesavjesnim i nepoštenim nastupom na tržištu uzrokovao da je tužitelj s njim sklopio ovakav ugovor o kreditu te je tuženik kao visokospecijalizirana kreditna ustanova znao i morao znati značenje CHF-a kao valute utočišta te valutne rizike, dočim tužitelj kao nestručna osoba to nije znao ni mogao znati u vrijeme sklapanja ugovora, sve kako je prethodno obrazloženo. K tomu je tuženik svjesno pristao na takav dobitak u vidu tzv negativne razlike tečaja CHF-a , znajući i morajući znati da će biti niža od dobitka pa je postupao i suprotno načelu zabrane zloporabe prava i zabrane prouzročenja štete. Tako dalje sud ocjenjuje da tužitelj u tom razdoblju kad je ostvarena tzv negativna razlika tečaja zapravo nije ništa stekao bez osnove, budući nije ni znao za tečajne razlike CHF-a za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu te ne može biti nesavjestan a da bi trebao vraćati bilo što tj. smanjivati tzv pozitivnu razliku tom tzv. negativnom. Upravo je tuženik taj koji je svojim nesavjesnim i nezakonitim postupanjem ostvario korist tj. tzv pozitivnu razliku, znajući i morajući znati za tečajne rizike CHF-a, uračunavši u takvo postupanje i tzv negativnu razliku, računajući da će ostvariti korist na tečajnim promjenama, ako do njih dođe, kako je i bilo u stvarnosti. Budući je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF-u ništetna , sud ocjenjuje da nema ni tužiteljeve obveze za tzv pozitivnu razliku tečaja CHF-a tijekom otplate kredita umanji za tzv negativnu, jer nije ništa primio tj. samo je otplaćivao kredit kako je ugovoreno, postupajući u dobroj vjeri pomnjom dobrog domaćina te ispunjavajući ugovor kako glasi, dočim je jedino tuženik ostvario korist usuprot svima ovima načelima obveznog prava, koja koristi zapravo tužiteljeva imovina. Kad bi se tužiteljev zahtjev umanjio za tzv negativnu razliku, to bi po ocjeni ovog suda bilo nepravično umanjenje njegove imovine i samim tim suprotno odredbi čl.1. Protokola broj 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN MU 18/97).
30. Zatim, uzevši u obzir i odredbu čl. 323.st.1. Zakona o obveznim odnosima sud ocjenjuje da plaćanjem tj. otplatom ugovora o kreditu tužitelj nije zapravo ništa primio ili stekao bez osnove jer je te obroke uplaćivao u cijelosti tuženiku pa tužitelj nije u obvezi niti vratiti ono što nije primio, a samim tim ne postoji niti tuženikova tražbina po ovoj zakonskoj odredbi. Sve i kada je tečaj CHF-a bio snižen u odnosu na početno ugovoreni, opet je tužitelj sve uplaćivao tuženiku te nije ništa ni primio u odnosu na to. K tomu, tužitelj s ove tuženikove osnove tj. manje plaćenog ne potražuje ništa pa ne postoje istovrsne i dospjele tražbine koje se mogu sresti., sve to uzimajući u obzir presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. godine.
31. Glede 3.087,75 eur, koja svota je navedena u čl. 4. dodatku ugovora o kreditu kao tuženikova tražbina temeljem konverzije, osnovan je prigovor zastare koju ističe tužitelj na ročištu 3. travnja 2025. godine, jer banka nije potrošač pa se na nju ne primjenjuju pravila o zastari kako je obrazloženo za tužitelja glede tužbenog zahtjeva u odnosu na razliku valutne klauzule, već se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina po odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima i po odredbi čl. 215, st. 1. istog Zakona počinje teći od dana sklapanja tog dodatka tj. 20. veljače 2015. godine i istječe 20. veljače 2021. godine tj. prije isticanja ovog prigovora na ročištu 16. rujna 2024. godine.
32. Stoga je ovaj prigovor utvrđen neosnovanim.
33. Na osnovi odredbe čl.154. st.2. Zakona o parničnom postupku, primjenom tbr 7, 8. i 9. OT je sud tužitelju dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to uzevši u obzir da je tužitelj uspio s 56%, a tuženik s 44% te je razlika 12%, s tim što je tuženik uspješno osporio osnovu dijela tužbenog zahtjeva za 5.122,42 eur i to za tužbu, oba ročišta te sva tri podneska po 200,00 eur što je 1.200,00 eur ukupno uz PDV od 300,00 eur što je 1.500,00 eur i 12% od toga je 180,00 eur uvećano za trošak vještačenja od 300,00 eur, što je 480,00 eur konačno, a trošak ročišta za objavu presude nije priznat po odredbi čl.155.st.1. istog Zakona kao potpunoma nepotreban za uspjeh u postupku.
U Zagrebu, dana 29. travnja 2025. godine
Sudac
Nikola Raguz
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.
DNA:
- opunomoćenicima stranaka
