REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-141/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Republike Hrvatske-Ministarstva obrane, OIB 66486182714 koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2520/2022-2 od 11. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-330/2017-38 od 13. travnja 2022., u sjednici održanoj 29. travnja 2025.
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2520/2022-2 od 11. listopada 2022. i presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-330/2017-38 od 13. travnja 2022. u stavku I. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. naloženo je tuženiku da na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 2.510,66 EUR-a /18.916,63 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.974,25 EUR-a/14.875,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 13. travnja 2022. do isplate, sve u roku od 8 dana. U točki II. odbijen je zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I. izreke te je odbijen u dijelu zahtjeva kojim traži da se trošak parničnog postupka uz pripadajuću zateznu kamatu isplati na žiro- račun punomoćnika tužitelja odvjetnika Ante Pecirepa.
2. Presudom suda drugog stupnja u točki I. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Karlovcu od 13. travnja 2022. poslovni broj Pr-330/2017-38 u pobijanom dijelu pod stavkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 2.510,66 EUR- a /18.916,63 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose razlike od njihovog dospijeća do isplate izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadražnih u dosuđenoj bruto razlici plaće kao i odluka o parničnom trošku kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.974,25 EUR-a/14.875,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2022. pa do isplate. U točki II. odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe. U točki III. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1003/2023-2 od 10. svibnja 2023. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:
„Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a.). Predlaže preinačiti pobijanu presudu podredno ukinuti obje presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i za sastav revizije.
5. Odgovor na reviziju je podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanima, u smjenama, u utuženom razdoblju od svibnja 2012. do svibnja 2014. za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe temeljem Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:
- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba u Ministarstvu obrane, Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu; u tom razdoblju obavljao je službene poslove i zadaće na terenu na način da je bio angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama
- da je tužitelj u spornom razdoblju ostvarivao prekovremene sate, o kojima tuženica nije vodila preciznu evidenciju
- da tužitelju nije isplaćivana razlika bruto plaće za prekovremeni rad, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, smjenama i dr., za vrijeme boravka na terenu, za utuženo razdoblje od svibnja 2012. do svibnja 2014.
- da tužitelju nisu isplaćivani dodaci na plaću za prekovremeni rad na terenu, subotama, nedjeljama, blagdanima, rad noću i u smjenama
- da je tužitelj koristio slobodne dane, ali da iz dostavljene dokumentacije nije moguće utvrditi po kojoj osnovi ih je koristio
9. Uz zaključak, da je tužitelj radio na terenu prekovremeno duže od radnog vremena naznačenog u evidencijama koje je sačinila tuženica, a posljedično tome da za taj rad tužitelju nije obračunat niti mu je isplaćen dodatak na plaću, pozivom na odredbe čl. 3. čl. 14., čl. 97. st. 5. i čl. 168. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 78/09 i 124/09-dalje: ZOSORH/02) te odredbe čl. 1. st. 3., čl. 153. st. 3., čl. 155. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“ broj 73/13 - dalje: ZOSO/13) prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za isplatom bruto iznosa od 2.510,66 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama s osnove dodataka na plaću za neplaćeni prekovremeni rad u vremenskom periodu od svibnja 2012. do svibnja 2014.
10. Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu te navodi da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 8. ZPP-a, utvrdio broj odrađenih prekovremenih sati (temeljem suglasnih iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka), a da je na tuženici teret dokaza da je tužitelj u spornom razdoblju nije radio prekovremeno onoliko koliko je to utvrđeno vještačenjem, što da tuženik u postupku nije dokazao. Navodi da tuženica nije dokazala tijekom postupka da je precizno vodila evidenciju o radnom vremenu vezano za određeni prekovremeni rad na način propisano odredbama čl. 8. st. 1. točke 3. i 4. Pravilnika o evidenciji o radnicima u vezi s odredbom čl. 4. st. 1. ZR/09 te nije u spis dostavila ručno vođene evidencije radnog vremena radi točnog utvrđenja cjelokupnog određenog radnog vremena na terenu u utuženom razdoblju, pa da je prvostupanjski sud pravilno prihvatio dio nalaza financijskog vještaka izrađenog sukladno iskazu tužitelja i svjedoka.
11. S obzirom na sadržaj postavljenih postavljenog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, proizlazi da je sporan način utvrđivanja sati prekovremenog rada i u vezi s tim imaju li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka, prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu.
12. O pravnom pitanju zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u ovom postupku, u činjenično pravno podudarnom predmetu ovog suda poslovni broj Rev-927/2022-2 od 7. veljače 2023. ovaj sud je na tamo postavljeno pravno pitanje, koje je sukladno s pitanjem zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u predmetnom postupku izrazio pravno shvaćanje: „Pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu, jesu li, ne samo tužitelji nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne) istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koji su isti jednim dijelom potpisali, a drugim nisu, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju bilo tužitelj bilo svjedok do pokretanja sudskih postupka iznosili primjedbe i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbe na (ne) obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidenciju o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o otme što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.
13. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, a polazeći od toga da je tužitelj tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnji o pogrešno obračunatom prekovremenom radu odnosno pogrešno vođenoj evidenciji radnog vremena, pogrešno su nižestupanjski sudovi s obzirom na navedeno primijenili materijalno pravo kada su u navedenim okolnostima tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili u cijelosti osnovanim.
14. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa u ocjeni dokaza, sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva nisu u dovoljnoj mjeri raspravili, to nema uvjeta za preinaku pobijane presude, a slijedom čega je temeljem odredbe čl. 391. st. 7 ZPP-a valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
15. U ponovnom postupku nižestupanjski sudovi će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem.
16. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka, temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 29. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
