Poslovni broj:Usž-1265/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: 1. NOVA TV d.d., Zagreb, Remetinečka cesta 139, OIB: 75399377119, kojega zastupa opunomoćenica Valentina Kučić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri d.o.o., Zagreb, Masarykova ulica 3 i 2. RTL Hrvatska d.o.o., Zagreb, Krapinska 45, OIB: 07330149920, protiv tuženika Agencije za elektroničke medije, Zagreb, Jagićeva 31, OIB: 35237547014, radi mjesečne naknade za naplatni prijenos svih nenaplatnih kanala na državnoj razini, povodom žalbe tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-1225/2023-9 od 12. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-1225/2023-9 od 12. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika Agencije za elektroničke medije, KLASA: 612-12/21-08/0006, URBROJ: 114-06/07-23-43 od 2. ožujka 2023. i predmet vraćen na ponovni postupak tuženiku. Ujedno se presudom nalaže tuženiku platiti I-tužitelju NOVA TV d.d., Zagreb, Remetinečka cesta 139 trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 Eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
2. Tuženik u žalbi ističe kako se ovdje ne radi o postupku u kojem bi se stranci moralo omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama jer je tuženiku samim zakonom izričito navedeno da osporavanu odluku mora donijeti u roku od 30 dana od dana stupanja zakona na snagu. Iz dikcije odredbe čl. 105. Zakona (Zakon o elektroničkim medijima „Narodne novine“ br. 111/21, 114/22; dalje ZEM) proizlazi kako nije bilo moguće provođenje ispitnog postupka zbog kratkog roka koji je dan tuženiku za donošenje osporavane odluke. Postupak prema članku 105. ZEM-a predstavlja “izvanredni” postupak u odnosu na onaj iz čl. 68. ZEM-a. Ističe kako je strankama uskraćeno pravo na izjašnjavanje zbog toga što navedeno predstavlja postupak u kojem sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima (interes nakladnika je da predmetna naknada bude što viša, a operatera što niža). Tuženik ovdje skreće pozornost kako operateri nisu stranke u postupku niti su adresati osporavane odluke.
3. Zaključno, a vezano uz pravo sudjelovanja stranaka u sporu i prava na iznošenje činjenica, tuženik ističe kako naslovni sud prilikom prvog odlučivanja o osporavanoj odluci (u predmetu poslovni broj: UsI-3730/21) nije naveo navedeni razlog kao razlog nezakonitosti odluke. U postupku koji je uslijedio temeljem presude Upravnog suda u Zagrebu Usl-3730/21 od 14. studenog 2022., tuženik je postupio sukladno uputi prvostupanjskog suda i novom Odlukom otklonio sve nedostatke ranije odluke – prvenstveno u odnosu na način prikupljanja podataka, broj korisnika, gledanost, cijene i druge parametre, te na koji način je utvrđena formula. Dalje, ističe se da je odredba iz ZEM-a čl. 105., na kojoj se je temeljila i pobijana odluka, prestala važiti s danom 31. prosinca 2023., a da je s početkom 2024. Vijeće na temelju članka 68. stavka 5. ZEM-a donijelo Odluku o načinu (metodologiji) izračuna naknade koju nakladnici televizije s koncesijom na državnoj razini naplaćuju za naplatni prijenos nenaplatnih televizijskih kanala („Narodne novine“ br. 2./24; dalje Metodologija). Na temelju čl. 68 ZEM-a i Metodologije, Vijeće je donijelo posljedično i Odluku o utvrđivanju naknade za naplatni prijenos nenaplatnih televizijskih kanala s koncesijom na državnoj razini za razdoblje od 1. 1. 2024. („Narodne novine“ br. 20/2024). Stoga se rasprava o pobijanoj Odluci odnosi u cijelosti na razdoblje u prošlosti koje je završilo s danom 31. prosinca 2023.
4. Prigovara da je sud pogrešnim razumijevanjem pojma OTT operatora pogrešno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbu članka 105. ZEM-a i predlaže usvojiti žalbu.
5. U odgovoru na žalbu, tužitelj NOVA TV d.d., Zagreb, osporava navode žalbe o tome da bi iz odredbe čl. 105. st. 1. ZEM-a proizlazilo da se pobijana odluka donosi u skraćenom postupku, bez provođenja ispitnog postupka i bez omogućavanja tužitelju i ostalim nakladnicima iz pobijane odluke da se prethodno donošenju odluke izjasne o svim bitnim okolnostima evidentno nije osnovan. Odredbom čl. 105. st. 1. ZEM-a nije propisano da se postupak koji prethodi donošenju pobijane vodi kao skraćeni postupak, odnosno da se radi o postupku koji se vodi bez prethodnog izjašnjavanja stranke. Upravo suprotno, odredba čl. 105. st.1. ZEM-a poziva se izrijekom na odredbu čl. 68. st. 4. Istog Zakona, a prema kojoj se postupak mora povesti uz primjenu načela razmjernosti, transparentnosti i nediskriminacije, dakle evidentno po pravilima ispitnog postupka iz čl. 51. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine‟, broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP), te uvažavajući neophodnost zaštite legitimnih interesa sudionika u postupku. Tužitelj, stoga, smatra da je tuženikova žalba u dijelu koji se odnosi na navodnu povredu pravila postupka zbog neutemeljene primjene odredbi čl. 30. i čl. 51. ZUP-a, neosnovana, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu osnovana.
6. U postupku su sudjelovali odnosno trebali su u svojstvu stranke i sa svim pravima stranke sudjelovati nakladnici nenaplatnih televizijskih programa (tužitelj i drugi nakladnici iz pobijane odluke), i to svaki u vlastitom interesu nastojeći postići što višu naknadu za svoje televizijske kanale, pa je samim time trebalo provoditi ispitni postupak. Pritom su u konkretnom postupku, kako to pravilno shvaća i obrazlaže prvostupanjski sud, sudjelovali i operatori od kojih su se zapravo (posredstvom HAKOM-a) prikupljali podaci za izračun naknade iz pobijane odluke, čiji interes je evidentno protivan onom nakladnika, a imali su priliku da isti obrazlože i zaštite u predmetu (što je tuženik kontinuirano onemogućavao nakladnicima). Dakle, u postupku su evidentno sudjelovale osobe sa protivnim interesima, zbog čega nije bilo mjesta provođenju skraćenog postupka i zbog čega je morao biti proveden ispitni postupak. Tužitelj ovdje smatra potrebnim upoznati nadležni sud i o tome kako je, u vrijeme pisanja ovog odgovora na žalbu, tuženik donio i oduku o tzv. redovnoj naknadi (naknadi iz čl. 68. ZEM-a), i to odluku KLASA:614-03/23-01/0171, URBROJ:114- 03/07-24-32 od 12. veljače 2024. Prema toj odluci, donesenoj po provedenom postupku javne rasprave u kojem su sudjelovali i nakladnici iz pobijane odluke, najviše naknade nakladnika utvrđene su u iznosima znatno višima od onih iz pobijane odluke. Ovaj argument tužitelj iznosi isključivo kako bi potkrijepio kako svoje tvrdnje, tako i stav suda iznesen u prvostupanjskoj presudi, da je u postupak koji je prethodio donošenju pobijane odluke bilo nužno uključiti i tužitelja i nakladnike iz pobijane odluke i provesti ga uz potpuno i pravilno utvrđenje podataka o naknadama operatora i gledanosti programa. Praksa tuženika koji, u nekoliko navrata, u postupku u kojem donosi pobijanu odluku naknadu utvrđuje u iznosu gotovo tri puta nižem od tzv. redovite naknade iz odluke, KLASA: 614-03/23-01/0171, URBROJ: 114-03/07- 24-32 od 12. veljače 2024., ukazuje kako na nekonzistentnost prakse u odlučivanju tuženika tako i na očitu primjenu pogrešnih kriterija i pravila postupanja u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke.
7. Predlaže odbiti žalbu.
8. Žalba nije osnovana.
9. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje u tekstu: ZUS),u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je poništio rješenje tuženika, pri čemu je za svoju odluku naveo obrazložene razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava te nije počinio bitnih povreda postupka.
10. Iz dokumentacije spisa predmeta i podataka sudskog upisnika proizlazi da je tuženik, povodom ovdje osporene presude, donio dva nova rješenja, ponovno osporena u predmetima Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1599/24 i 1711/24, zbog čega primjenom načela učinkovitosti, Sud nije detaljnije ulazio u analizu žalbenih prigovora tuženika.
11. Ipak treba naglasiti da postupak iz članka 105. ZEM-a nije kontradiktoran postupak, u njemu ne sudjeluju međusobno suprotstavljene stranke, postupak se vodi na temelju podataka kojima raspolažu nadležna tijela i pružatelji javnih usluga u svojim evidencijama pa se takav postupak može provesti i neposrednim rješavanjem, bez sudjelovanje stranke za koju se rješenje donosi, pod uvjetom da su za valjanost odluke tuženika pribavljeni svi relevantni podaci, što je ovdje izostalo.
12. Stoga Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da u ponovnom postupku tuženik treba obuhvatiti podatke operatora iz članka 68. stavka 1. ZEM-a, a ne samo podatke operatora točno određenih tehnologija prijenosa (ispušteni operatori -usluga naplatne televizije putem interneta, različita od IPTV, DTH ili DVB-T tehnologije), zbog čega prilikom izračuna udjela u gledanosti pojedinog nenaplatnog kanala, nije bilo moguće utvrditi gledanost za najmanje 38.000,00 korisnika A1 Hrvatska d.o.o., 68.000,00 korisnika Max TV-a (Hrvatskog telekoma d.o.o.) i za 36.000 korisnika Total TV-a, te najmanje 5.700 korisnika koji uslugu primaju analognim kablom, a zbog čega prvostupanjski sud nije mogao otkloniti prigovor tužitelja da je činjenično stanje u predmetnom postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer sadržaj spisa predmeta za sada ne daje podlogu za pouzdani zaključak o pravilnosti obračuna predmetne naknade.
13. Slijedom navedenog, navodi žalbe tuženika ne mogu dovesti do drugačije odluke u ovom sporu pa je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 29. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Evelina Čolović Tomić
