REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1465/2024-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijaliste IG, u pravnoj stvari tužitelja DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Ćutuku, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tuženika ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.d., Zagreb, Šubićeva 40/III., OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku u Zagrebu i II-tuženika CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika I-tuženika i punomoćnice II-tuženika ZG, zaposlenice, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se I-tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Podružnica ZAGREBPARKING i II.-tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. solidarno isplatiti tužitelju OG DG na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos 2.000,00 eura skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženicima tužitelju solidarno nadoknaditi parnični trošak skupa sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju DG naknaditi I-tuženiku ZAGREBAČKOM HOLDINGU d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 2.830,72 eura, zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 29. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 9. lipnja 2018. pretrpio ozljedu na radu kod poslodavca, I-tuženika, kada je prilikom silaska iz kabine specijalnog vozila "Pauk" na deponiju vozila u Servisnoj cesti kod Zagrebačkog Velesajma, Istok II, nezgodno stao i zadobio ozljedu lijevog koljena i lumbosakralne kralješnice. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od uvjeta oslobođenja od odgovornosti jer je tužitelj svoj posao obavljao na uobičajeni način i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca odnosno I-tuženika pa samim time i II-tuženika kod kojega je I-tuženik osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio II-tuženiku odštetni zahtjev 11. rujna 2018., a II-tuženik je otklonio njegov odštetni zahtjev temeljem čl. 4 st. 4 Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti jer se osiguranje ne odnosi na štete iz posjedovanja ili korištenja plovila, letjelica, motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon. Odluka II-tuženika o otklonu neosnovana je u cijelosti jer je I-tuženik kod njega osigurao odgovornost prema vlastitim djelatnicima za slučaj nesreće na radu, a osim toga tužitelj je ozlijeđen jer je nezgodno stao na tlo, a ne iz upotrebe motornog vozila. Tužitelju su u Klinici za traumatologiju dijagnosticirali ozljede: Fractura vert L1 susp. i Contusio genus sin, te je zadržan na bolničkom liječenju. Tužitelj je tijekom liječenja trpio jake bolove i strah, morao je mirovati i uzimati analgetike, a strah je bio vrlo velik jer je prije ovog ozljeđivanja imao više operacija slabinske kralježnice i koljena, pa nije znao kako će nova ozljeda utjecati na njegovo već narušeno zdravstveno stanje. Tužitelj je provodio ambulantnu fizikalnu terapiju, a i svakodnevno je provodio naučene vježbe kod kuće, ali to nije dovelo do zadovoljavajućeg učinka jer je njegovo zdravstveno stanje dodatno pogoršano pa je često hodao ukočen, a koljeno mu je bilo bolno uz ograničene pokrete pa je trpio duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Tijekom liječenja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć druge osobe za obavljanje svakodnevnih poslova. S obzirom na navedeno tužitelj potražuje na ime povrede prava osobnosti pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 21.000,00 kn skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 21. studenog 2019., na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti, potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti: za pretrpljene bolove iznos od 8.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 7.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu iznos od 840,00 kn, odnosno ukupan iznos od 15.840,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate. Tužitelj je podneskom od 15. svibnja 2024. zbog konverzije u eure naveo da predlaže naložiti I. tuženiku i II. tuženiku solidarno isplatiti tužitelju ukupan iznos od 2.000,00 eura dok u preostalom dijelu zahtjeva ostaje isto.

2. U odgovoru na tužbu II-tuženik CROATIA osiguranje d.d. priznaje da je 9. lipnja 2018. tužitelj pretrpio ozljedu na radu kod poslodavca I-tuženika prilikom silaska sa specijalnog vozila " I", priznaje da je poslodavac tužitelja na dan štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena javna odgovornost prema zaposlenicima sa limitom pokrića po štetnom događaju u iznosu od 2.000.000,00 kuna. II-tuženik stavlja prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu u ovom predmetu. II-tuženik osporava osnov tužbenog zahtjeva, odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedičnu vezu između navodnog štetnog događaja i nastupjelih posljedica te njegovu visinu. II-tuženik smatra da šteta koju je navodno pretrpio tužitelj nije pokrivena policom osiguranja na kojoj tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, to jer su čl. 4 st. 4 Uvjeta za osiguranje od izvan ugovorne odgovornosti, koji su sastavni dio police osiguranja, iz osiguranja isključene štete iz posjedovanja ili korištenja plovila, letjelica, motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon. Navedeno iz razloga jer II-tuženik kao osiguratelj ne odgovara isto kao i osiguranik, ne odgovara u smislu općih propisa građanskog prava zato što on nije štetnik – dakle osoba odgovorna za štetu, već odgovara samo u okvirima Ugovora o osiguranju/police i pripadajućih uvjeta. Također, odgovornost II-tuženika kao osiguratelja je uža od odgovornosti osiguranika/I-tuženika, te je propust osiguranika bitna komponenta za utvrđenje postojanja prava na naknadu štete. Nadalje, ukoliko je do štetnih posljedica kod tužitelja događaja došlo na opisani način, tuženik osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja jer u ponašanju osiguranika nije bilo propusta koji bi utjecao na nastanak štetnog događaja, već je šteta nastala isključivo nepažnjom oštećenika na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili je štetu uzrokovala treća osoba, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (čl. 25 st. 2 ZZR). Na sporne okolnosti tuženik predlaže od poslodavca tužiteljice zatražiti Zapisnik o inspekcijskom nadzoru sačinjenom povodom štetnog događaja, Rješenje povodom prijave ozljede na radu, saslušanje tužitelja, provođenje vještačenja po vještaku zaštite na radu sa očevidom na liscu mjesta, službenim putem od MUP-a zatražiti cjelokupni spis formiran povodom štetnog događaja. Nadalje, zbog nedostatka zdravstvenog kartona tuženik spori i uzročno-posljedičnu vezu između događaja od 9. lipnja 2018. i navodno nastalih štetnih posljedica. Predlaže se pozvati tužitelja da u spis dostavi cjelokupnu medicinsku dokumentaciju vezanu za ozljeđivanje tužitelja u štetnom događaju iz koje će biti vidljiv tijek i završetak liječenja, zdravstveni karton tužitelja od liječnika primarne zdravstvene zaštite iz kojeg će biti vidljivo ranije zdravstveno stanje tužitelja te originalnu medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na ozljede koje su nastale kao posljedica događaja od dana 9. lipnja 2018., radi uvida odnosno njezine usporedbe s preslikama dostavljenim uz tužbu. Zaključno, tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. I-tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.d. u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Tuženik osporava odgovornost za štetni događaj i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Osporava i zatraženi tijek zatezne kamate. Osporava vjerodostojnost fotografija dostavljenih uz tužbu te ukazuje da su iste nepregledne te nije jasno kada su sačinjene. Nadalje, iz po tužitelju dostavljene dokumentacije, jasno proizlazi da je nastala zbog krajnje nepažnje radnika na što poslodavac nije mogao utjecati niti je navedene posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Iz prijave o ozljedi na radu razvidno je da je radnik osposobljen za rad na siguran način te da su primijenjena osnovna pravila zaštite na radu. U skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu tuženika valja osloboditi od odgovornosti odnosno umanjiti odgovornost tuženika, poslodavca. Tuženik podredno ističe i prigovor doprinosa nastanku štete u skladu s čl. 1092 st. 1. u vezi s čl. 1106. Zakona o obveznim odnosima jer tužitelj pri izlasku iz navedenog vozila nije upotrijebio dužnu pažnju. Naime iz medicinske dokumentacije jasno proizlazi da je tužitelj skočio iz vozila što nije uobičajen i neophodan način izlazak iz vozila. Tuženik predlaže obvezati tužitelja na dostavu izvornika cjelokupne medicinske dokumentacije sukladno čl. 108. Zakona o parničnom postupku kao i obvezati tužitelja da (u dovoljnom broju primjeraka) za sud i tuženika dostavi ovjerenu presliku zdravstvenog kartona radi uvida u ranije zdravstveno stanje tužitelja, osobito je li tužitelj prije ili nakon štetnog događaja imao istih ili sličnih ozljeda. Osobito ukazuje kako iz dostavljene medicinske dokumentacije razvidno proizlazi kako je tužitelj od ranije imao zdravstvenih problema s kralježnicom te je 1988. imao ozljedu koljena te je ranije imao nekoliko operacijskih zahvata tijekom dugogodišnjeg liječenja po ranijim ozljedama i stanjima. Tuženik navodi kako je tužitelj 1966. godište te kod tužitelja zasigurno postoje stanovite degenerativne promjene koje mogu imati utjecaja na ocjenu vještaka. Predlaže da se tužitelj očituje je li liječenje okončano te da li je spisu priložena cjelokupna medicinska dokumentacija. Također tuženik ističe kako spisu ne prileži dokaz da je tužitelj pravovremeno i prema uputi liječnika provodio fizikalnu terapiju odnosno da se isti pridržavao uputa liječnika prilikom provođenja liječenja. Tuženik, opreza radi navodi i kako je tužbeni zahtjev postavljen previsoko u odnosu na ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Predlaže da se vještak, ukoliko sud odredi provođenje medicinskog vještačenja, prilikom izrade nalaza i mišljenja očituje na navedenu okolnost te eventualno postojeće degenerativne promjene razgraniči od posljedica ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji. Osobito tuženik ukazuje kako tužitelj nije liječen po psihijatru niti je isti kontroliran po psihologu stoga se tužbeni zahtjev s osnova naknade štete zbog pretrpljenog straha ukazuje neprimjereno visokim. Tuženik osporava utuženi tijek zakonskih zateznih kamata na iznos neimovinske štete s obzirom da je isti neosnovan obzirom da se visina štete u ovom slučaju utvrđuje odlukom suda to ista dospijeva na dan presuđenja. Osporava potraživanje na ime tuđe pomoći i njege i utuženi tijek zatezne kamate na imovinsku štetu obzirom bi ista mogla teći tek od dana presuđenja pa do isplate, a sve u skladu s čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti kao i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak ovog parničnog postupka.

4. Na ročištu 6. ožujka 2019. II-tuženik je povukao prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu.

5. Nakon provedenog postupka ovaj sud je donio presudu pod brojem Pr- 5488/2018-54 dana 21. lipnja 2024., a kojom je odbijen tužbeni zahtjev te je tužitelju naloženo isplatiti I-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.580,72 eura.

6. Presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž R-143/2024-2 od 16. rujna 2024. usvojena je žalba tužitelja OG, ukinuta je presuda Pr-5488/2018-54 od dana 21. lipnja 2024. i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje s uputom da je potrebno provesti očevid predmetnog vozila – Pauka i rekonstrukciju štetnog događaja, a kako bi se utvrdila kolika je visina pomoćne stepenice od kabine pauka i stepenice do poda, a zatim način silaska tužitelja s Pauka te da li je tužitelj silazio na uobičajen i dozvoljen način, a po potrebi i uz provođenje dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu, koji bi mogao prisustvovati navedenom očevidu i rekonstrukciji događaja.

7. Na ročištu održanom 27. ožujka 2025. pun. I-tuženika povukao je dokazni prijedlog za provođenjem očevida, rekonstrukcije i vještačenja po vještaku zaštite na radu, a pun. II-tuženika povukao je dokazni prijedlog za provođenjem očevida na licu mjesta, kao i da se službenim putem zatraži od MUP-a cjelokupan spis formiran povodom štetnog događaja, kao i dokazni prijedlog za provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu.

8. Čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je st. 2. istog članka propisano da je sud ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), ako zakonom nije drugačije određeno.

9. Ponovno izvršenim uvidom u predmetni spis sud je utvrdio da tužitelj tijekom cijelog postupka nije predložio provođenje dokaza očevida, rekonstrukcije i vještačenja po vještaku zaštite na radu.

9.1. Na ročištu održanom 6. ožujka 2019. punomoćnik tužitelja se navedenim dokaznim prijedlozima, predloženim od strane I-tuženika i II-tuženika, u načelu nije protivio ali je istaknuo da smatra da ukoliko bi sud prihvatio sve dokazne prijedloge da bi se tada radilo o obijesnom parničenju, dok je na ročištu 15. svibnja 2024. punomoćnik tužitelja naveo da smatra nesvrsishodnim pribavu spisa HZZO-a obzirom je tužitelju priznata ozljeda na radu kao i da se protivi provođenju vještačenja po vještaku zaštite na radu, a iz istih razloga nesvrsishodnosti.

10. Imajući u vidu navedeno, kao i da se po stajalištu ovog suda ne radi o situaciji da stranke raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3.), sud je utvrdio da je sukladno navedenom čl. 7. st. 1. ZPP-a i načelu stranačke istine vezan dispozicijom stranaka te da ne može izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. Naime, dužnost je svake stranke da predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivne stranke.

11. Stoga je sud slobodnom ocjenom dokaza i primjenom pravila o teretu dokazivanja donio odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva na temelju provedenih dokaza koje prileže spisu, a radi čega je ponovno izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu (str. 5-8 spisa), fotografije (str. 9-11, 86-87 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 12-38, 66-67, 69, 114-118 spisa), obavijest CROATIA osiguranje d.d. od 23.10.2018. (str. 39 spisa), Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (str. 43-44 spisa), sudsku praksu (str. 48-61 spisa), presliku osobnog zdravstvenog kartona tužitelja (str. 90-107 spisa), pročitao provedeni dokaz saslušanjem tužitelja DG (str. 79-80 spisa), svjedoka EG (str. 80-81 spisa), GG (str. 110-111 spisa), LG (str. 111 spisa), medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 122-125 spisa), usmenim očitovanjem vještaka (str. 144 spisa), sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. Vedrani Petrovečki o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 158-165 spisa) te usmenim očitovanjem vještaka (str. 183-184 spisa).

12. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

14. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

15. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

16. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

17. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja niti pasivna legitimacija I-tuženika.

18. Među strankama je sporna odgovornost obzirom na dinamiku nastanka štetnog događaja jer tuženici smatraju da je šteta nastala isključivom krivnjom odnosno nepažnjom tužitelja. Također je sporna pasivna legitimacija II-tuženika s obzirom na uvjete propisane policom osiguranja, te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

19. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je prije svega izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu iz koje proizlazi da je tužitelj ozljedu zadobio prilikom silaska iz kabine specijalnog vozila pauk.

20. U priležećoj medicinskoj dokumentacije i to Povijesti bolesti, protokolu broj 2018013992, kao razlog dolaska navedeno je da je tužitelj na poslu 9. lipnja 2018. prilikom silaska s kamiona ozlijedio lijevo koljeno, dok se pod anamnezom navodi da je stradao pri skoku s kamiona (pauk). Navedeni dokument izdan je neposredno nakon nastanka štetnog događaja, prilikom prve posjete, 9. lipnja 2018.

21. Iz Ambulantnog nalaza neurokirurgije, protokola broj 2018/001557, proizlazi da je isti sačinjen radi pregleda tužitelja 11. srpnja 2018., a pod stavkom "ostalo" napisano je da bolesnik navodi da ga je na poslu prilikom izlaženja iz kamiona (skoka) ponovo zaštekao jači bol u križima kao i nozi.

22. Iz iskaza tužitelja SG proizlazi da je još uvijek radnik u Zagrebačkom holdingu, podružnica Zagreparking i njegov sveukupni radni staž traje punih 10 godina. Tužitelj navodi da je inače vozač vozila Pauk, a baš na dan štetnog događaja koji je predmet ovoga postupka, bio je pomoćni radnik na Pauku. Navodi da je na početku rada 4 mjeseca bio pomoćnik radnik. Toga dana njegov nadređeni GG i ČG odredili su da je on pomoćni radnik, a ne vozač. Tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način za vozača vozila Pauk, ali ne i za pomoćnog radnika na Pauku. Navodi da je toga dana ujutro bio vozač, a zbog neke izvanredne situacije došlo je do zamjene, pa je postao pomoćni, a vozilom je upravljao LG kojeg je predložio za svjedoka. Tog dana kada je došlo do ozljeđivanja trebali su traktor prevući s Velesajma do Strojarske i kada su došli do Strojarske tužitelj je silazio s kamiona i kada je stao na stepenicu kamiona, jednostavno se nije mogao pomaknuti, ostao je ukočen jedno 5 min. Za silazak je predviđena samo ta jedna stepenica. Tužitelj se primio za vrata, odnosno za štok, time da mu je jedna noga ostala u kamionu, a druga na pragu, pa u toj situaciji nije mogao niti iskoračiti, tj. sići, a nije se mogao vratiti u kamion te je dobrih 5 min ostao u tom položaju. Lijeva noga mu je ostala ukočena, koja je ostala u kamionu. Navodi da je nakon nekog vremena sišao s tog kamiona, i to se s obzirom na ranija iskustva, nema pomoći dok se to ne odkoči. Prije prve operacije kralješnice imao je ovakvu situaciju i dok se to ne odklješti nema pomoći. Tužiteljeva prva operacija je bila 2012.g. Tužitelj navodi da misli da je ozlijeđen tog dana, iako je liječnik koji je napisao otpusno pismo napisao da je to vezano za tužiteljevu životnu dob. Bio je uredno odjeven i obuven i u radnu odoru i u radne cipele. Tužitelj navodi da nije bio u nikakvoj žurbi i da je pokušao sići najnormalnije. Kolega LG mu je pomoć nudio, ali kaže iz iskustva da tu pomaže samo protek vremena da dođe do odklještenja. Nakon tog odklještenja tužitelj je najprije sam sišao na tlo, kolega LG je sam skinuo taj traktor s kamiona. S tim istim kamionom su se vratili na Velesajam i tužitelju su kolege predložile da ode na hitnu, a sve ovo se dogodilo negdje iza podneva. Kolega LG ga je svojim osobnim automobilom unutar radnog vremena odvezao na hitnu. Tamo je obrađen i dva puta mu je vršeno rendgensko snimanje i taj dan je ostao u bolnici na odjelu. Osim spomenute prve operacije kralješnice u 2012. iza toga imao je još 3 operacije kralješnice. Taj živac kad se uklješti boli ga u svim položajima cijelo vrijeme. U bolnici su ga pitali što se dogodilo i kako je stradao. Tužitelj navodi da izlazi s kamiona, a ne skače. Dalje navodi da nema potrebe da skače iz kamiona i u tu svrhu i postoji ta stepenica, a navodi da ima iskustava i od ranije kada je operirao jedno koljeno, a spomenuto je drugo koljeno druge noge, a ne operirano, a vezano za to kako se to u bolnici u ovakvoj situaciji precizno navodi, odnosno koliko se sluša pacijenta. Tužitelj je bio na bolovanju iza ove situacije, odnosno nakon ovog štetnog događaja. Bio je na bolovanju oko mjesec do mjesec i pol dana i njegov liječnik je to bolovanje prekinuo i iza toga je dolazio na posao te je obavljao poslove vozača vozila Pauk, odnosno funkcionirao je tako da je izlazio s posla, odlazio na blokade i vraćao se nazad na posao. Nikada nije bio osposobljen za rad za poslove pomoćnog radnika na vozilu Pauk. Nakon ove konkretne ozljede poslodavac ga je slao na sistematski pregled gdje je procijenjeno da je nesposoban za rad vozača i medicina rada je tražila procjenu radne sposobnosti, međutim tvrtka i nadalje smatra da je radno sposoban. Navodi da je njegov nadređeni znao da nije osposobljen za pomoćnog radnika, odnosno da to znaju svi. Poslodavac ga je ranije, prije ovog štetnog događaja, periodično svake dvije godine upućivao na zdrav. preglede i svaki puta je bio ocijenjen kao zdrav. sposoban. Nije nikada bio u proceduri procjene svoje radne sposobnosti za vozača vozila Pauk, iako je nakon svake operacije u Tvrtkovu ulicu vezano za postotak tjelesnog oštećenja uredno predavao svu dok. nakon svih operativnih zahvata te navodi da mu tjelesno oštećenje nije bilo priznato. Na upit pun. II tuženika ima li neke razlike u načinu silaženja vozača i pom. radnika vozila Pauka, odgovara da razlike ima, jer kada je vozač onda silazi sa lijevom nogom na stepenicu, iako su same stepenice s lijeve i s desne strane kamiona identične.

23. Svjedok EG u svom iskazu navodi da je njegov poslodavac Zag. holding, Podružnica Zagrebparking i na radnom mjestu referent zaštite na radu radi od 2007.g. Kada mu se predočava preslik prijave o ozljedi na radu koja prileži sudskom spisu na listu 5-8, potvrđuje da je ispunjavao prva tri lista istoga. Temeljem čega je ispunjavao samo prijavu, odg. da je to bilo temeljna med. dokumentacija, temeljem pisane izjave oštećenog, odnosno tužitelja te neposrednog ovlaštenika, a to je u konkretnom slučaju bio GG. Sjeća se da je kratku pisanu izjavu kao svjedok dao i LG. Po svjedokovim saznanjima tužitelju je od strane HZZO- a ovaj događaj priznat kao ozljeda na radu.

24. Svjedok GG navodi kako radi u Podružnici Zagrebparking 11 g., obavlja poslove glavnog dispečera i to cijelo vrijeme. Osobno poznaje tužitelja i on je bio tužitelju prva nadređena osoba. Kada mu je predočeno koji je štetni događaj ovoga postupka, navodi da je s istim upoznat posredno, i to po iskazu samog tužitelja i kolege LG. Tužitelj je toga dana bio na zadatku koji je trebao obavljati prema svjedokovom nalogu, a tužitelja je rasporedio na mjesto vozača, a LG kao pom. radnika. Kada mu se predočava dio iskaza tužitelja koji je sudu izjavio da je on toga dana započeo rad kao vozač vozila pauk, a li da je tijekom radnog dana dobio uputu od svjedoka da bi on umjesto u vozača u nastavku bio pomoćni radnik i da se ovo ozljeđivanje i dogodilo kada je on bio u funkciji pomoćnog radnika, odgovara da je tužitelj toga dana započeo raditi u 7 sati ujutro, no kako je neki traktor trebalo odvesti na servis koji je dan ranije bio natovaren na drugi kamion, pa su onda vozači prešli na taj drugi kamion i tu se radilo o toj situaciji obzirom i da su i tužitelj i LG obojica vozači, svjedoku je zapravo bilo svejedno tko će biti vozač, a tko pomoćni radnik. Obzirom da je njemu poznato da tužitelj od ranije ima neke zdrav. poteškoće on ga zapravo htio i poštediti i iz tog razloga je on bio u svojstvu pomoćnog radnika kolegi LG. Vezano za osposobljenost za rad na siguran način, navodi da tu obuku prolaze na jednak način i vozač i pom. radnik, a jedina razlika je vezano za zdrav. sposobnost koju utvrđuje medicina rada. Tijekom toga dana kasnije su došli u njegov ured tužitelj i LG i tužitelj je pri tome šepao, i rekli su mu da je tužitelj dok je silazio s kamiona da je nezgodno stao, da je imao neke bolove, odnosno spominjalo se i neko ozljeđivanje. Tužitelju je osigurao prijevoz do med. ustanove i pri tome ga je i kolega LG i odvezao k liječniku. Može li reći je li tužitelj prije ovog događaja imao ozljeda na radu, odgovorio je da se ne može točno sjetiti je li bilo baš ozljeda na radu, ali mu je poznato da je tužitelj od ranije imao nekih zdrav. problema. Kakav je tužitelj inače bio radnik, odnosno je li uredno ispunjavao svoje obveze, odgovorio je da ne može reći ništa posebno, odnosno radio je kao i drugi kolege te se uklapao u prosjek. Svjedok je odlučivao tko će biti vozač, a tko pomoćni radnik. Na upit pun. tužitelja je li tada bilo dozvoljeno od njega da tužitelj i LG zamjene svoje mjesto rada, odgovara potvrdno, a iz razloga što je već rekao da su obojica vozači i prošli su obuku o zaštiti na radu. Je li ta zamjena uobičajena, odgovara da je i te se situacije i danas uredno događaju. Na upit II- tuženika može li pojasniti navod o različitoj zdrav. sposobnosti, odgovara da tu nema puno posebnih saznanja, osim o tome da tu sposobnost procjenjuje medicina rada obzirom na radno mjesto. Na pitanje pun. tužitelja je li baš to vozilo na kojem je došlo do ozljeđivanja po nečemu posebno ili se radi o standardnom vozilu pauk, odgovara da nema nikakvih posebnosti i zapravo je identično kao i dr. kamioni pauk.

25. Svjedok LG navodi da 12 godina radi u Podružnici Zagrebparkinga, a tijekom tog radnog odnosa obavljao je poslove ili vozača ili pom. radnika te je osposobljen za rad na siguran način za ta oba radna mjesta. Obuka za ta dva radna mjesta nije identična, ali je vrlo slična i navodi da on ima dva posebna uvjerenja o osposobljenosti za rad na siguran način za ta dva radna mjesta. Poznato mu je u vezi kojeg događaja je pozvan kao svjedok i toga dana je radio s tužiteljem na istom vozilu, a radilo se o kamionu "Pauk". Tužitelj i svjedok su prije ovog štetnog događaja dosta dugo radili kao tim. Svjedok navodi da je radeći s tužiteljem uglavnom bio pomoćni radnik kad su bili u timu, a toga dana misli da je bio vozač, koliko se sjeća. Ova situacija s tužiteljem se dogodila oko 8 ujutro, te kada mu je predočen dio iskaza tužitelja oko zamjene njega na pom. radnika, a svjedoka kao vozača. Međutim to što je svjedok preuzeo voziti kamion, ne znači da je tužitelj postao pom. radnik, odnosno on je samo nastavio sjediti u kamionu. Kada mu se predočava da je tužitelj iskazao da je on stradao priliko silaska s kamiona, odgovara potvrdno i bio je na suvozačkom mjestu i silazio je s kamiona s desne strane. Koliko stepenica ima na kamionu, odgovara samo jedna. Vozilo je bilo u stajanju, svjedok je već bio izišao iz kamiona kada je tužitelj krenuo izlaziti i on ga je vidio da se samo drži i da se zapravo naslonio na kamion, odnosno kada ga je vidio on je bio sišao sa stepenice i stajao na tlu i pri tome se držao za kamion. Po reakciji je vidio da se s njime nešto dogodilo. Svjedoku su poznati tužiteljevi zdrav. problemi s leđima od ranije. U tom nekom položaju je ostao neko vrijeme. Nakon nekog vremena se sam pokrenuo, ali je šepao. Onda su se vratili na Velesajam i netko je tužitelja vozio k liječniku, ali nije siguran je li to bio on, jer se ovakve situacija događaju često, odnosno to se događa. Od poslodavca zadužuju rad. odjeću i obuću i za tužitelja može reći da je bio propisno odjeven i obuven. Na upit pun. I tuženika razlikuju li se stepenice na kamionu sa strane vozača u odnosu na stranu suvozača, odg. da se ne razlikuju, a te stepenice su metalne i izrezbarene. Ne može se sjetiti da li je vidio silazak tužitelja ili kada je već sišao, s obzirom na protek vremena. Na upit pun. II tuženika može li pojasniti što sve radi kada je s tužiteljem u timu, odg. da ako radi u timu s kolegom koji ima neka zdrav. ograničenja, odg. da kada je vozač da vozi i stavlja lisice, a upravljanje samom dizalicom je izvana. U kojem je baš položaju zatekao tužitelja, odg. da je bio u stojećem položaju i držao se za kamion i djelovao je zakočeno i bilo je vidljivo na licu da se nešto dogodilo.

26. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebečića (str.122-125 spisa) proizlazi da je tužitelj SG rođen 1966. godine 9. lipnja 2018. na radnom mjestu kod silaska iz vozila (pauk) osjetio jaku bol u križima i lijevoj nozi uz ukočenja leđa. Zadobio je uganuće lijevog koljena I uganuće slabinske kralježnice zbog čega se javila klinička slika bolnog sindroma leđa (akutna lumboishijalgija-išijas). Tužitelju je postavljena dijagnoza natučenja slabinske kralježnice ali uzevši u obzir mehanizam ozljeđivanja I tegobe koje je naveo tužitelj, radi se o uganuću I kratkotrajnom ukočenju ranije oštećene slabinske kralježnice zbog čega se ponovno javila ataka bolnog sindroma leđa. Tužitelj je do predmetnog štetnog događaja u više navrata operirao slabinsku kralježnicu i desno koljeno. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Zadobivene ozljede iz predmetnog štetnog događa nisu dovele do trajnih posljedica koje bi uzrokovale smanjenje životnih aktivnosti. Sadašnje tegobe s slabinskom kralježnicom posljedica su od ranije prisutnih degerativnih promjena i brojnih operativnih zahvata.

26.1. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta t tjedana kumulativno. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja9 jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana, manjeg intenziteta 3 tjedna kumulativno. Tuđa pomoć u opsegu 2 sata dnevno mu je bila potrebna 3 tjedna (potrebno mirovanje) za obavljanje težih kućnih poslova, nabavku i pripremu hrane i sl.

27. Obzirom je I-tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka dr. Božidara Šebečića vještak se očitovao na ročištu 1. prosinca 2020. na kojem je naveo da na pitanje da il je kod izrade nalaza i mišljenja izvršio uvid u cjelokupni zdravstveni karton tužitelja odgovorio da nije, već samo za period od 05. rujna 2018. do 17. lipnja 2019., ali budući kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice smatra da nije potreban uvid u cjelokupni zdravstveni karton. Naime, iz priložene preslike zdravstvenog kartona te priložene medicinske dokumentacije nije sporno da se tužitelj i prije predmetnog štetnog događaja liječio zbog degenerativnih promjena slabinske kralježnice, a zbog čega je u više navrata operiran. Zbog toga su i sve sada prisutne tegobe od strane slabinske kralježnice pripisane ranijim degenerativnim promjenama, a ne ozljedi iz predmetnog štetnog događaja. Činjenica da je tužitelj u trenutku štetnog događaja imao "bolesnu" slabinsku kralježnicu ne znači da nije mogao zadobiti ozljedu slabinske kralježnice, već naprotiv kod degenerativno promijenjene kralježnice i sile manjeg intenziteta izazivaju veća oštećenja nego da se radi o zdravoj kralježnici. Točka 2: na pitanje da se vještak očituje na uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i navedenih ozljeda odgovara da kod dinamike štetnog događaja kako je opisana u tužbi i u medicinskoj dokumentaciji (skok s kamiona - pauka) tužitelj je mogao zadobiti uganuće koljena i slabinske kralježnice, a uslijed uganuća slabinske kralježnice javila se klinička slika bolnog sindroma leđa. Smatra da u ovom slučaju nije sporna uzročno-posljedična veza te da nije potrebno dodatno sudsko-medicinsko vještačenje, odnosno niti prometno vještačenje. Na upit pun. I-tuženika da li bi zdrava osoba mogla zadobiti takve ozljede kakve je zadobio tužitelj kritične zgode, odgovara da bi zdrava osoba mogla zadobiti ozljedu lijevog koljena jer tužitelj prije predmetnog štetnog događaja i nije imao ozljede niti bolesti lijevog koljena, već desnog, a na pitanje da li bi zdrava osoba zadobila ozljede slabinske kralježnice ne može se sa 100%-tnom sigurnošću tvrditi, ali postoji vjerojatnost da kod doskoka s određene visine i kod osobe koja nema degenerativne promjene kralježnice dođe do ozljede kralježnice. Na upit pun. I- tuženika da li bi kod tužitelja nastale drugačije ozljede da je kritične zgode silazio s kamiona, a ne skakao s vozila pauk, odgovara da u slučaju da je tužitelj polako silazio s kamiona pridržavajući se za sam kamion tada vjerojatno do ozljede ne bi došlo.

28. Obzirom nakon provedenog vještačenja po vještaku Božidaru Šebečića nije sa sigurnošću utvrđeno postojanje uzročno-posljedične veze sud je prihvatio prijedlog I- tuženika te je odredio provođenje sudsko-medicinskog vještačenja po vještaku dr. Vedrani Petrovečki.

29. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Vedrane Petrovečki (list 158-165 spisa) proizlazi da iz medicinske dokumentacije koja je sačinjena na dan ozljeđivanja proizlazi da su prvim pregledom DG (r. **.**.1966.) bile postavljene dijagnoze sumnje na prijelom 1.slabinskog kralješka i natučenja lijevog koljena. Zbog potrebe daljnje dijagnostičke obrade (CT th-L prijelaza9 tužitelj je bio zadržan na bolničkom liječenju. Obradom je isključen prijelom, pa je u otpusnom pismu navedeno da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio uganuće lijevog koljena, te natučenje (uganuće) prsno-slabinske kralježnice. Zadatak vještaka je odgovoriti je li tužitelj u utuženom štetnom događaju zadobio, odnosno mogao zadobiti ozljede utvrđene po vještaku dr. Božidaru Šebečiću prema dinamici kretanja tužitelja opisanog u činjeničnim navodima tužbe i iskazu tužitelja saslušanog kao stranke.

29.1. Analizirajući i uspoređujući navode iz tužbe (na listovima 1-3 spisa) i iskaz tužitelja (na listovima 79-80 spisa), proizlazi da tužitelj u svojem iskazu nije pojasnio kako je nastala ozljeda lijevog koljena. Naime iz tužbe proizlazi da je "nezgodno stao i zadobio ozljedu lijevog koljena i lumbosakralne (slabinsko-križne) kralježnice (vjerojatno omaškom upisano, u medicinskoj dokumentaciji se navodi da je riječ o prsno slabinskoj kralježnici). U iskazu tužitelj navodi da se pri izlasku iz kamiona (pauka) ukočio i tako ostao 5 minuta i potom, bez žurbe, sišao na tlo. Na način kako je tužitelj u svom iskazu opisao štetni događaj, nije mogao zadobiti ozljedu lijevog koljena. Međutim, prilikom izlaska moglo je doći do ukočenja, već prethodno bolesne kralježnice. Malo je vjerojatno da bi u osobe koja ima potpuno zdravu kralježnicu prilikom izlaska iz kamiona došlo do ukočenja. Dakle, u iskazu tužitelja se ne pojašnjava na koji način je "nezgodno stao" i kako je zadobio utvrđene ozljede.U ambulantnoj povijesti bolesti sačinjenoj na dan ozljeđivanja se ne vidi da je ozljedu zadobio "pri skoku s kamiona (pauk). U svom zaključku vještak je naveo da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj SG nadnevka 9. lipnja 2018. godine, prilikom izlaska iz kamiona "pauka" zadobio uganuće lijevog koljena te natučenje (uganuće) prsno-slabinske kralježnice. Ove ozljede su mogle nastati istovremeno samo ukoliko je tužitelj iskočio iz kamiona na tlo.

30. Obzirom je tužitelj prigovorio nalazu i mišljenju vještaka dr. Vedrane Petrovečki vještakinja se očitovala na ročištu 15. svibnja 2024. na način da je prije glavne rasprave izvršila uvid u spis, a sve temeljem podneska koji joj je dostavljen uz poziv za današnju glavnu raspravu. Iz podneska tužitelja proizlazi da je iz njenog nalaza i mišljenja ostalo sporno na koji način je tužitelj zadobio ozljede koje su utvrđene i opisane u medicinskoj dokumentaciji, a radi se o uganuću lijevog koljena te natučenju (uganuću) prsno slabinske kralješnice. Činjenica je da se u spisu na različite načine opisuje način silaska tužitelja iz kamiona (pauka) prilikom izlaska. Treba navesti i da je prije ovog štetnog događaja tužitelj imao operativni zahvat na kralješnici s ukočenjem kralješnice i to križno slabinske kralješnice i operativni zahvat na desnom koljenu. Tužitelj je opisao događaj na način da je rekao da je ostao ukočen u samom izlasku iz kamiona i u takvom položaju, tj. na jedinoj stepenici koja postoji, ostao 5 minuta, a pritom je lijeva noga ostala u kamionu, pri čemu tumači da se zapravo ukočio i da nema pomoći "dok se to ne otkoči". Stoga smatra važnim činjenicu navesti da je očito tužitelj imao već prethodno postojeće oštećenje kralješnice kao i desnog koljena. O nezgodnom stajanju koje se opisuje u tužbi gdje se navodi da je tužitelj nezgodno stao, to nije detaljno opisano. Kada se analiziraju opisane ozljede i spomenuti mogući mehanizam silaska iz vozila nužno je da se te dvije ozljede koje se opisuju mogu pojaviti samo u okolnostima ukoliko se istovremeno opterećuju. Dakle, zglobovi kralješnice i lijevo koljeno. U konkretnom slučaju, to može biti kada se u jednom pokretu izlazi iz vozila. Stoga je i proizašao njen zaključak da bi istovremeni nastanak ovih ozljeda bio moguć jedino u okolnosti da je tužitelj skočio (ili iskočio) iz kamiona. S obzirom na već postojeće promjene na opisanim strukturama koje su zahtijevale i kirurško zbrinjavanje izvjesno je da je za nastanak ovih ozljeda trebala biti dostatna i neka manja visina. U odnosu na različite navode tužitelja iz spisa o načinu nastanka događaja pojašnjava da iz tužbe proizlazi da je tužitelj nezgodno stao. U tom slučaju bi mogla nastati ozljeda lijevog koljena pri čemu je stopalo bilo učvršćeno, a u području koljena došlo je do pomicanja koje bi moglo izazvati bolove koje proizlaze iz medicinske dokumentacije. Iz iskaza tužitelja danog na ročištu 04. lipnja 2019. navodi da u slučaju nastanka kako je to tužitelj na ročištu opisao je ozljeda u području kralješnice mogla nastati na ovaj način s obzirom na prethodno postojeće oštećenje koje je rezultiralo i operativnim zahvatima. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj skočio pa u odnosu na to pojašnjava da je ova ozljeda u području prsno slabinske kralješnice mogla nastati na prethodno opisan način, sve s obzirom na opisano stanje prsno slabinske kralješnice. U svom osnovnom nalazu i mišljenju koje je napisala 09. kolovoza 2021. navela je da su opisane i utvrđene ozljede mogle nastati istovremeno samo ukoliko je tužitelj (iskočio, skočio) iz kamiona na tlo. Danas, još jednim uvidom u medicinsku dokumentaciju i iščitavanjem iskaza tužitelja koji je naveo da mu je lijeva noga ostala ukočena u kamionu, da je ostala fiksirana i da je prilikom silaska također mogao zarotirati to koljeno koje je dovelo i do ukočenja u koljenskom zglobu, navodi da je do ovakvog ozljeđivanja na način kako to opisuje tužitelj moglo doći ukoliko je postojalo prethodno oštećenje i lijeve noge, znači neke degenerativne promjene. U slučaju da degenerativnih promjena nije bilo kod zdravog koljena do ovakove ozljede ne bi moglo doći nego isključivo prethodno opisan način, tj. prilikom skoka ili iskakanja iz kamiona, pa čak i sa te prve stepenice. Na poseban upit pun. tužitelja da li je posljedica mogla nastati kako je tužitelj opisao u svom iskazu vještakinja navodi da je s obzirom na utvrđene već prethodno postojeće stanje organizma u području kralješnice i desnog koljena, moguće da je tužitelj zadobio ozljede na opisan način. Pri tom treba imati na umu činjenicu da sam silazak sa jednom pomoćnom stepenicom uvjetuje određeno iskakanje, kada može nastati i opisana ozljeda odnosno opisane ozljede.

31. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Božidara Šebečića i dr. Vedrane Petrovečki budući da su sačinjeni stručno, jasno i obrazloženo. Dr. Božidar Šebečić svoj nalaz i mišljenje dao je na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja te je na ročištu na objektivan i stručan način otklonio prigovore I-tuženika, dok je dr. Vedrana Petrovečki svoj nalaz i mišljenje dala na temelju dokumentacije u spisu te prema dinamici kretanja tužitelja opisanog u činjeničnim navodima tužbe i u iskazu tužitelja saslušanog kao stranke, a prema zadatku suda od 19. ožujka 2021. Naime, da bi vještakinja dr. Vedrana Petrovečki izradila, stručan i u skladu s pravilima struke, nalaz i mišljenje bilo je potrebno uzeti u obzir dinamiku kretanja tužitelja koja je tijekom postupka bila sporna radi kontradiktorne dokumentacije koja prileži spisu, navoda iz tužbe te iskaza tužitelja danog na ročištu. Stoga je vještakinja, sukladno zadatku suda, nalaz i mišljenje izradila te se na ročištu i dopunski očitovala na način da je utvrđivala postojanje uzročno- posljedične veze u odnosu na različite mogućnosti nastanka ozljede te navedeno detaljno i jasno obrazložila radi čega je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje dr. Vedrane Petrovečki.

32. Sud je prihvatio kao istinite iskaze saslušanih svjedoka i to EG i GG obzirom su isti dani uvjerljivo i životno te su međusobno suglasni. Iskaz svjedoka LG sud je također ocijenio istinitim jer je dan uvjerljivo i logično.

33. Iskaz tužitelja sud ocijenio istinitim u odnosu na činjenicu da nije bio osposobljen za pomoćnog radnika na Pauku kao i da je tužitelja na navedeno radno mjesto rasporedio neposredno nadređeni GG, a obzirom isto proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka. U odnosu na sam način nastanka štetnog događaja sud nije prihvatio kao istinit iskaz tužitelja obzirom je kontradiktoran iskazu svjedoka LG, dugogodišnjeg kolege tužitelja te nije u skladu s dijelom priležeće medicinske dokumentacije. Prilikom ocjenjivanja istinitosti iskaza tužitelja sud je uzeo u obzir i nalaze i mišljenja oba od suda određena vještaka i to u odnosu na način nastanka štetnog događaja, a uzimajući u obzir nastale ozljede te mogućnost zadobivanja istih.

34. Detaljno analizirajući sve provedene dokaze pojedinačno te u njihovoj ukupnosti sud je utvrdio da su tužitelju ozljede nastale zato što je navedenog dana skočio iz kamiona "Pauk". Naime, u svom iskazu tužitelj je naveo da je silazio s kamiona i kada je stao na stepenicu kamiona nije se mogao pomaknuti, ostao je ukočen jedno 5 min. Naveo je i da se primio za vrata, za štok, da mu je jedna noga ostala u kamionu, a druga na pragu, pa da u toj situaciji nije mogao niti iskoračiti, tj. sići, a nije se mogao vratiti u kamion te je 5 min ostao u tom položaju. Suprotno navodima tužitelja svjedok LG u svom je iskazu naveo da iako nije vidio sam način nastanka štetnog događaja, rekao je da je tužitelja zatekao na tlu, izvan kamiona, u stojećem položaju i kako se drži za kamion te da je djelovao zakočeno, a u kojem položaju je ostao neko vrijeme. Svjedok je navedeno više puta ponovio, a kako se radi o dugogodišnjem kolegi tužitelja koji je uz to osobno nezainteresiran za ishod ovog spora, sud je ocijenio istinitim navedeni iskaz svjedoka te utvrdio neistinitim iskaz tužitelja u odnosu na način nastanka štetnog događaja. Prilikom ocjene iskaza i utvrđivanja načina nastanka samog štetnog događaja sud je cijenio i nalaze i mišljenja vještaka koji su naveli da tužitelj zadobivene ozljede nije mogao zadobiti da je polako silazio s kamiona. Pri tome je sud osobito cijenio nalaz i mišljenje vještakinje dr. Vedrane Petrovečki koja je svoje mišljenje dala s obzirom na različite mogućnosti nastanka ozljeda te utvrdila da se obje ozljede koje se opisuju kod tužitelja mogu pojaviti samo u okolnostima ukoliko se istovremeno opterećuju dakle konkretno kada se u jednom pokretu izlazi iz vozila, a što je moguće jedino u okolnostima da je tužitelj skočio (ili iskočio) iz kamiona.

35. Pri tome valja i istaknuti da je sud uzeo u obzir navode vještakinje dane nakon posebnog upita pun. tužitelja da li je posljedica mogla nastati kako je tužitelj opisao u svom iskazu. Vještakinja je navela da, s obzirom na utvrđene već prethodno postojeće stanje organizma u području kralješnice i desnog koljena, postoji mogućnost da je tužitelj zadobio ozljede na opisan način. Međutim, kako je sud ocijenio neistinitim navedeni dio iskaza tužitelja tako je i utvrdio da tužitelju ozljede nisu nastale na način kako je to naveo u svom iskazu slijedom čega je navedenu mogućnost isključio kao razlog za nastanak ozljede.

36. Nije sporno da iskakanje (skok) iz kamiona Pauk ne predstavlja ispravan način izlaska odnosno da je ispravan način izlaska polako spuštanje uz korištenje stepenice.

36.1. Nadalje valja istaknuti da na postojanje odgovornosti za nastanak štetnog događaja ne utječe činjenica da tužitelj nije osposobljen za pomoćnog radnika na Pauku i to ne samo radi toga što je tužitelj posao pomoćnog radnika obavljao četiri godine, a kako to proizlazi iz njegovog iskaza, već i zbog toga što navedeno nije od odlučnog utjecaja za postojanje odgovornosti poslodavaca. Ovo radi toga što se ne radi o ozljedi koja je nastala dok je tužitelj obavljao poslove za koje nije osposobljen već o izlasku iz kamiona, a za koji po stajalištu ovog suda ne postoji potreba za posebnom edukacijom. Radi se o istom načinu izlaska iz vozila kao i kada tužitelj obavlja poslove svog radog mjesta, samo o različitoj strani za izlazak.

37. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je tužitelj izlazio iz kamiona na način da je iz istog skočio na tlo, a radi čega je pretrpio ozljede utvrđene od strane vještaka dr. Božidara Šebečića. Postupajući na navedeni način tužitelj je postupao iz krajnje nepažnje radi čega postoji razlog propisan čl. 25. st. 1. ZZR-a za oslobođenje odgovornosti poslodavca od nastale štete.

38. Imajući u vidu navedeno sud nije raspravljao o ostalim po tuženicima iznesenim prigovorima.

39. Međutim, u odnosu na navode tužitelja dane na ročištu 27. ožujka 2025. da je HZZO kao upravno tijelo priznalo tužitelju ozljedu na radu, da je sud prema stajalištu dosadašnje sudske prakse dužan poštivati takve odluke i ne postavljati i rješavati kao prethodno pitanje, što je djelomično učinio ovaj prvostupanjski sud, valja reći kako je ovaj sud, sukladno čl. 12. ZPP-a, poštivao odluku upravnog tijela o tome da predmetna ozljeda predstavlja ozljedu na radu ali je, sukladno mjerodavnim odredbama čl. 25. st. 1. ZZR-a, utvrdio da je ista nastala zbog krajnje nepažnje radnika na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu i radi čega je utvrdio da nema odgovornosti poslodavca za nastalu štetu.

40. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti, a na temelju čl. 154. st.1. ZPP-a odbiti i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka te odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

41. Odluka o parničnom trošku I-tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku.

42. I-tuženiku je valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 6. ožujka 2019., 4. lipnja 2019., 6. rujna 2019., 1. prosinca 2020., 8. ožujka 2021., 15. svibnja 2024. i 27. ožujka 2025. po Tbr. 9/1 – po 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 2. listopada 2010. po Tbr. 9/5 – 25 bodova, trošak sastava podneska od 21. studenog 2019. i 15. rujna 2021. po Tbr. 8/1

– po 100 bodova, odnosno ukupno 1050 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 2.100,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 2.625,00 EUR. Navedenom iznosu dodan je trošak sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 165,90 EUR (1.250,00 kn) te trošak pristupa vještaka na ročište radi dopunskog očitovanja u iznosu od 39,82 EUR (300,00 kn) pa je I-tuženiku na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 2.830,72 EUR.

42.1. I-tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 14. prosinca 2018., na temelju odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a, obzirom navedenim podneskom dostavlja punomoć koju je bio dužan dostaviti uz tužbu, trošak podneska od 14. ožujka 2019. nije priznat obzirom je nastao krivnjom I-tuženika, trošak podneska od 7. lipnja 2019. nije priznat jer se nastao slučajem na strani I-tuženika, dok trošak sastava podneska od 2. listopada 2020. nije priznat obzirom isti nije bio potreban.

43. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) i čl. 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20).

44. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. I-tuženiku po pun.

3. II-tuženiku