Posl.br.Ovr.144/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23, Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Ani Poljanić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja EKODOMO d.o.o., Ulica Ante Mike Tripala 1, Zagreb, OIB 22029607993, kojeg zastupa punomoćnik Šimun Babić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika Capitalis d.o.o., Odvojak IV/V, Zvekovica, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Lončar, odvjetnica u Zagrebu, radi prigovora ovršenika u postupku izravne naplate, dana 29. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika za donošenjem rješenja kojim se proglašava nedopuštenom pljenidba i prijenos po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 27. ožujka 2025.g. , temeljem bjanko zadužnice potvrđene od strane Javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika, posl.br.OV- 3938/2024 dana 16. svibnja 2024.g.

II. Prihvaća se prijedlog ovršenika za donošenjem rješenja kojim se odgađa postupak po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 27. ožujka 2025.g. , temeljem bjanko zadužnice potvrđene od strane Javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika, posl.br.OV-3938/2024 dana 16. svibnja 2024.g., te se nalaže Financijskoj agenciji odgoditi prijenos zaplijenjenih sredstva do pravomoćnog okončanja parnice koju je ovršenik dužan pokrenuti sukladno donjem zaključku, odnosno do obavijesti suda da postupi drugačije.

i  z a k l j u č i o j e

1. Upućuje se ovršenik, da u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate po zahtjevu ovrhovoditelja od 27. ožujka 2025.g. , temeljem bjanko zadužnice potvrđene od strane Javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika, posl.br.OV-3938/2024 dana 16. svibnja 2024.g. iz razloga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika jer navedeno potraživanje protustranke prema predlagatelju ne postoji, te jer je ovrhovoditelj jednostrano popunio i iskoristio zadužnicu, a protivno dogovoru i međusobnim obvezama odnosno bez ispunjenja uvjeta za realizaciju iste, te je iskoristio za svrhu za koju navedena isprava nije izdana.

Obrazloženje

1.1. U svom prijedlogu od dana 4. travnja 2025.g. ovršenik navodi da je ovrhovoditelj protiv njega podnio Financijskoj agenciji prijedlog za izravnu naplatu 27. ožujka 2025.g., temeljem bjanko zadužnice potvrđene od strane Javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika, posl.br.OV-3938/2024 dana 16. svibnja 2024.g. Istog je dana izvršen nalog protustranke te je temeljem naloga broj: 2025159507329 izvršena zapljena iznosa od 9.080,78 EUR s računa predlagatelja. Navedeno potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku ne postoji. Ovršenik i ovrhovoditelj su dana 12.12.2023. godine sklopili Ugovor br.: 200/12.23./GD (dalje u tekstu: Ugovor) kojim se ovrhovoditelj obvezao dobaviti i ugraditi športski pod, obaviti poslove lakiranja, dobave i montaže drvenih lajsni te iscrtavanje linija po igralištu, a predlagatelj se obvezao za to platiti ugovorenu cijenu. Sukladno članku 4. Ugovora, ovršenik je ispunio svoju ugovornu obvezu i temeljem I. privremene situacije – račun- R1 iz srpnja 2024. godine uplatio je na račun ovrhovoditelja iznos od sveukupno 23.018,00 EUR, dakle 85% vrijednosti Ugovora za poslove dobave športskog poda i njegovu ugradnju. Ovrhovoditelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu, odnosno predmetni parket za pod je isporučio, ali poslove ugradnje istog nije obavio, niti je obavio ostale obveze iz predmetnog ugovora. Ovršenik je, nakon bezuspješnih opomena ovrhovoditelju da ispuni ugovorne obveze, bio prisiljen potražiti novog izvođača radova, koji je potom izvršio ugradnju športskog poda koji nije ugradio ovrhovoditelj po svojoj obvezi. Nastavno svemu iznesenom, ovršenik je u dobroj vjeri ovrhovoditelju dana 24.10.2024. godine uputio poziv na ispunjenje ugovorne obveze, a s posebnim naglaskom na vraćanje predanih bjanko zadužnica i to jednu na iznos do 10.000,00 EUR solemniziranu dana 16.5.2024. godine kod javnog bilježnika Nikše Mozare u Dubrovniku pod brojem: OV-3938/2024 i jednu na iznos do 20.000,00 EUR solemniziranu dana 16.5.2024. godine kod javnog bilježnika Nikše Mozare u Dubrovniku pod brojem OV-3939/2024, a sve obzirom da ovrhovoditelj više nema pravni temelj iste držati kada je ovršenik svoju obvezu ispunio.

1.2. Ovršenik dalje navodi da ovrhovoditelj nije postupio po zahtjevu ovršenika, nije ispunio ugovornu obvezu, zadržao je protupravno bjanko zadužnice ovršenika i temeljem jedne od njih zatražio ovu naplatu, a drugu bjanko zadužnicu nije vratio do danas. Time se govori o protupravnom zadržanju i nezakonitom upotrebljavanju bjanko zadužnice, obzirom da iste zadužnice nisu bile izdane za svrhu za koju ih je ovrhovoditelj iskoristio, a zbog čega je podnesena kaznena prijava protiv ovrhovoditelja i odgovorne osobe. Uslijed svega navedenoga, ovršenik smatra da je jasno je da ovdje postoji osnova za odgodu ovrhe sukladno članku 65. stavku 1. točci 8. te točci 10. Ovršnog zakona. Provedbom ovrhe u konkretnom slučaju ovršenik bi trpio i teško nadoknadivu štetu. Naime, iznos od 9.080,78 EUR koji je predmet ovrhe je izrazito visok te bi njegova iznenadna naplata mogla uzrokovati ozbiljne poteškoće u redovitom podmirivanju osnovnih financijskih obveza u poslovanju ovršenika. Predlagatelj se primarno bavi građevinskom djelatnošću, a građevinske firme ovise o stalnom priljevu financijskih sredstava za nabavu materijala, isplatu plaća radnicima i pokrivanje tekućih troškova projekata. Ovrha u iznosu od 9.080,78 EUR može rezultirati kašnjenjem u isplati dobavljača, prekidom radova i potencijalnim penalima zbog nepoštivanja ugovorenih rokova. Ovrhovoditelj je, drži ovršenik, iskoristio bjanko zadužnicu suprotno njezinoj svrsi, što predstavlja zlouporabu prava i protivno je temeljnim pravnim načelima. Bjanko zadužnica izdana je u svrhu osiguranja konkretne obveze koja nije dospjela na naplatu obzirom da ovrhovoditelj svoju obvezu montaže nije izvršio. On je - protivno dogovoru i svrsi instrumenta osiguranja, jednostrano popunio zadužnicu i pokrenuo postupak ovrhe, čime je postupio u lošoj vjeri i na štetu ovršenika.

1.3. Smatra da je ključno napomenuti da je ovrhovoditelj račun koji je ovršenik platio prema I. privremenoj situaciji (račun br.: 02/01/1/2024) stornirao nakon što je isti izdan i plaćen i bez pristanka ovršenika, te je izdala netočan i nezakonit račun koji se odnosi samo na prodaju robe u iznosu većem od iznosa iz Ugovora (koji je obuhvaćao i dobavu robe i ugradnju), a sve kako bi svjesno izbjegla odgovaranje za svoju obvezu montaže koja je bila ugovorena. Ovršenik je dana 5.2.2025. godine i 6.3.2025. godine vratio ovrhovoditelju nezakonito izdan račun te ga upozorio da ukoliko ne vrati i iskoristi bjanko zadužnice time čini kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju. Budući da nije došlo do ispunjenja uvjeta za realizaciju bjanko zadužnice, njezina prisilna naplata predstavlja nezakonitu ovrhu, a stoga i pljenidbu i prijenos sredstava nedopuštenim. Slijedom svega naprijed iznijetog, smatrajući dokazanim sve potrebne zakonske pretpostavke, ovršenik sudu predlaže žurno donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos sredstava proglašava nedopuštenim, uključivo i pljenidbu i prijenos dijela sredstava zaplijenjenih osnovom zakonskih zateznih kamata i troškova FINA-e i, kumulativno, rješenje kojim nalaže FINA-i odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava s računa ovršenika do okončanja eventualnog parničnog postupka na kojeg će se biti upućen.

1.4. U podnesku dostavljenom sudu dana 9. travnja 2025.g. ovršenik navodi da je on pravna osoba koja zapošljava 36 zaposlenih. Iz izvatka iz poslovnog računa predlagatelja i rekapitulacije plaće koja se dostavlja u prilogu, vidljivo je da zbog neosnovane ovrhe koja je protiv njega pokrenuta neće moći isplatiti sve plaće radnicima, čime će nastati opasnost za opstojnost poslovanja predlagatelja, ali i otvorenost za potencijalno plaćanje kazni, Ponovo ukazuje sudu da je ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu po bjanko zadužnici koju je već trebala vratiti ovršeniku i po neosnovanom računu koji je on osporio. Ovrhovoditelj je naplatio od ovršenika određeni iznos novaca po osnovanom računu koji je izdan temeljem Ugovora br. 200/12.23./GD, a za koji nije u cijelosti izvršila plaćene usluge te je stoga ovršeniku nastala šteta. S druge strane, ovrhovoditelj je zatim svojevoljno taj račun stornirao i izdao sasvim drugi neosnovani račun koji nije u skladu s Ugovorom br. 200/12.23./GD kako bi takvom manipulacijom neosnovano od predlagatelja pokušao naplatiti nepripadajući iznos novaca. Ovakvim postupanjem, koji predstavlja i kazneno djelo, protustranka je ugrozila likvidnost i opstojnost poslovanja predlagatelja jer isti sada ne može ispuniti svoje osnovne obveze iz radnog odnosa prema svojim radnicima. Ističe se da je ovrhovoditelj trgovačko društvo koje je, prema javno dostupnim podacima, u 2023. godini poslovalo sa 10.821,17 eura dobiti dok je iznos neosnovane naplate na računu predlagatelja samo malo niži od iznosa dobiti. To je pokazatelj da ako ovršenik dokaže da je naplata od strane ovrhovoditelja neosnovana, neće se imati iz čega natrag naplatiti.

1.5. Prijedlogu je priložen zahtjev za izravnu naplatu od dana 27. ožujka 2025.g. (stranica 8-9 spisa), bjanko zadužnica ovjerena od strane Javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika pod posl.br.OV-3938/2024 od 16. svibnja 2024.g. (stranica 10- 12 spisa), potvrda FINAe o zaplijeni sredstava (stranica spisa 13), Ugovor br.200/12.23./GD sklopljen među strankama dana 12. prosinca 2023.g. (stranica 14- 17 spisa), ugovorni troškovnik (stranica 18 spisa) potvrde o izvršenom nalogu za plaćanje (stranica 19-20 spisa), I. privremena situacija – račun- R1 od 4. srpnja 2024.g. (stranica 21 spisa), dopis ovršenika ovrhovoditelju od 24. listopada 2024.g. (stranica 22-23 spisa), potvrde o primitku pošiljke (stranica 24-26 spisa), bjanko zadužnica ovjerena od strane Javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika posl.br.OV-3938/2024 od 16. svibnja 2024.g. (stranica 30-32 spisa), kaznena prijava (stranica 34-36 spisa), storno račun ovrhovoditelja od 2. prosinca 2024.g. (stranica 37-38 spisa), račun-otpremnica od 2. prosinca 2024.g. (stranica 39-40 spisa), dopis – povrat neosnovano izdanog računa od 5. veljače 2025.g. (stranica 41 spisa) i od 6. veljače 2025.g. (stranica 42 spisa). Uz podnesak od 9. travnja 2025.g. u spis su dostavljeni financijski izvještaj od 2023.g. za ovrhovoditelja (stranica 47 spisa), stanje računa za ovršenika (stranica 48 spisa) i rekapitulacija plaća ovršenika za 2/25 (stranica 49 spisa).

2.Prijedlog sa dopunom je zaključkom od dana 11. travnja 2024.g. sukladno mjerodavnim odredbama dostavljen na očitovanje ovrhovoditelju, uz rok od osam dana za očitovanje na isti.

3.1. Ovrhovoditelj se očitovao podneskom od dana 18. travnja 2025.g. u kojem navodi da je točno da je isti podnio prijedlog za izravnu naplatu spram ovršenika, a kako je navedeno u prijedlogu, međutim smatra da je ovršenik u svom prijedlogu naveo samo činjenice koje njemu odgovaraju, dok je svjesno i namjerno izostavio činjenice i dokaze na kojima bi sud mogao donijeti zakonsku odluku. Obrazlaže da su ovrhovoditelj i ovršenik bili u poslovnom odnosnu temeljem gore navedenog Ugovora, te je nesporno da su iz toga ugovora nastale financijske obveze ovršenika prema ovrhovoditelju, a što i sam ovršenik to potvrđuje. Ovrhovoditelj je za isporučene Projektom zahtijevane komponente sportskog poda (materijal) ispostavio I. Privremenu situaciju-Račun br. 02/01/1/2024 na iznos 23.018,00 EUR bez PDV-a, to jest s prijenosom porezne obveze temeljem članka 2. Ugovora br. 200/12.23/GD, a sukladno Zakona o PDV-u (NN 73/13), budući da je ugovorena i ugradnja istoga. Dalje smatra da je nesporno da je ovrhovoditelj dana 02.12.2024. stornirao I. Privremenu situaciju-Račun br. 02/01/1/24 na iznos 23.018,00 EUR bez obračunatog PDV-a, a nakon što je ovršenik svojevoljno i prije najave raskida ugovora uveo drugog izvođača da ugradi materijal kojeg je isporučio ovrhovoditelj, time je ovršenik ovrhovoditelja doveo u poziciju prodavatelja materijala i time u obvezu sukladno Zakonu o PDV-u da ispostavi novi Račun-Otpremnicu br.07/01/1/24 na iznos 31.863,38 EUR ali sada s obračunatim PDV-om, Međutim, drži da je bitno naglasiti da ovršenik prešućuje, ignorira ili ne zna da je to ovrhovoditelj morao učiniti kako to propisuje Zakon o PDV-u, budući da ovrhovoditelj nije izvršio dopremu i ugradnju nego samo isporuku materijala zbog propusta ovršenika; da ovrhovoditelja uvede u posao i ovrhovoditelju omogući izvršenje usluge ugradnje materijala, kako je to Ugovoreno. S obzirom da se iz spomenutog Računa- otpremnice vidi obračunati PDV ovršenik obmanjuje Sud tvrdnjom da je ovrhovoditelj storniranjem I. Privremene situacije i ispostavljanjem Računa-otpremnice te prisilne naplate postupio protuzakonito u namjeri stjecanja protupravne imovinske koristi, jer je jasno da ovrhovoditelj to uvećanje mora platiti u državni proračun. Iz priložene dokumentacije nespornim se može utvrditi da je obveza razlike plaćanja nastala zbog obveze PDV-a koju je ovrhovoditelj morao obračunati nakon raskida ugovora, a time nove činjenice da je ovrhovoditelj prodao materijal bez ugradnje. Slijedom toga ovrhovoditelja je Porezna uprava obvezala za isporučeni materijal, na plaćanje PDV-a, pa je tu obvezu prema Poreznoj upravi za 12. mjesec 2024. izvršio uplatom u državni proračun dana 20.01.2025. Isto tako ovršenik želi dovesti Sud u zabludu navodeći da je ovrhovoditelj zloupotrijebio Zadužnicu, a istina je da je ista uručena ovrhovoditelju u svrhu jamstva plaćanja prispjelih obveza i samim time u svrhu prisilne naplate ako se dužnik ogluši na poziv na plaćanje. Ovršenik obmanjuje Sud kada navodi da ga je ovrhovoditeljev zahtjev za izravnu naplatu iznenadio i zatekao, te da je upitno hoće li moći isplatiti plaće. Naime, ovršenik je upoznat s potraživanjem ovrhovoditelja. Ovršenik prešućuje činjenicu i razloge da je skoro godinu dana od potpisivanja ugovora odgađao uvođenje ovrhovoditelja u posao i ugradnju materijala, te da je prije raskida ugovora uveo drugog izvođača da izvrši uslugu ugradnje materijala bez da je o tome obavijestio ovrhovoditelja.

3.2. Iz ovog se može zaključiti da je ovršenik zloupotrijebio povjerenje u poslovanju time što je sačinio s ovrhovoditeljem Ugovor o dopremi i ugradnji Projektom i troškovnikom uvjetovanog materijala kojeg nije znao i mogao pribaviti bez ovrhovoditelja, a sa skrivenom namjerom da materijal pribavi (kupi) bez PDV-a, te unaprijed planiranim uvođenjem u posao drugog jeftinijeg izvođača i sve s ciljem da izbjegne plaćanje PDV-a i ostvari veću financijsku dobit na štetu ovrhovoditelja i na štetu Državnog proračuna. Drži da je iz naprijed opisane geneze ovog predmeta jasno da ovršenik ovim svojim Prijedlogom za obustavu pljenidbe zlorabi Sud s ciljem izbjegavanja plaćanja PDV-a neplaćanjem potraživanja ovrhovoditelja. Sukladno navedenom ovrhovoditelj smatra da je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopušten, neosnovan.

3.3 U ovom postupku ovršnu ispravu predstavlja bjanko zadužnica, ovjerena od javnog bilježnika Nikše Mozara, poslovnog broja OV-3938/2024 od 16. svibnja 2024 god. Uvidom u presliku citirane zadužnice može se utvrditi da je ovršenik daje suglasnost da se radi naplate tražbine do iznosa od 10.000,00 eura zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa izravno isplate vjerovniku (ovrhovoditelju u ovom postupku). Slijedom navedenoga, ovrhovoditelj smatra da navedena zadužnica predstavlja valjanu ispravu u smislu odredbe članka 209. OZ. Ovršenik ima mogućnost valjanost zadužnice pobijati u parničnom postupku, budući je zadužnica po svojoj pravnoj prirodi vrijednosni papir s pravnim učinkom pravomoćnog rješenja o ovrsi te zadužnica ima dokaznu snagu javnu isprave Obzirom da ovršenik u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ističe da je predmetna zadužnica izgubila djelotvornost jer su ispunjeni svi uvjeti sukladno dogovoru, da je otpala osnova radi koje je zadužnica izdana te da je tražbina radi koje je zadužnica izdana podmirena, koji navodi predstavljaju žalbene razloge iz odredbe članka 50. stavak 1. točka 7. i 9. OZ, ovrhovoditelj predlaže sudu da sukladno odredbi članka 52. stavak 3. OZ, u vezi s odredbom članka 210. stavak 1. i 2. OZ, uputi ovršenika u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga zbog kojeg je izjavio prijedlog.

3.4 Dalje ovrhovoditelj citira odredbu čl.65 OZ-a te navodi da ta odredba znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz citirane zakonske odredbe, odnosno da je ovršenik, osim jednog od uvjeta taksativno navedenih točkama 1. - 10. stavka 1. članka 65. 5 OZ, konkretno učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u slučaju provedbe ovrhe. Ovršenik je dostavom zahtjeva za izravnu naplatu dokazao da je protiv njega zatražena izravna naplata temeljem bjanko zadužnice, ovjerene od javnog bilježnika Nikše Mozara, poslovnog broja OV-3938/2024 od 16. svibnja 2024., slijedom čega je ovršenik dokazao da je ispunio jedan od uvjeta propisanih odredbom članka 65. stavak 1. OZ i to onaj propisan točkom 5. citiranog članka. Međutim, u odnosu na drugi uvjet i to nastanak nenadoknadive štete, odnosno teško nadoknadive štete, ovršenik po stavu ovrhovoditelja nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ. Naime, nije priložio daljnje dokaze ni naveo činjenice koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete (u vidu nemogućnosti eventualnog povrata zaplijenjenih sredstava od ovrhovoditelja). Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela, ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja te se opasnost od nastupanja takve štete mora konkretizirati na razini vjerojatnosti. Po ovrhovoditelju nastanak štete ne može se tumačiti samom činjenicom provođenja ovrhe, napominje se i da moguća odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika sukladno odredbi članka 65. stavak 5. OZ-a ima učinak odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava, ali ne i odgode zapljene sredstava ovršenika, budući da odgoda ovrhe ne utječe na provođenje radnji kojima ovrhovoditelj stječe založno pravo na predmetu ovrhe. Ovršenik odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi došao u situaciju da raspolaže zaplijenjenim sredstvima te u tom smislu odgoda izdavanja naloga bankama ne bi od ovršenika otklonila negativne posljedice, odnosno blokadu računa. Slijedom navedenog ovrhovoditelj predlaže naslovljenom sudu odbiti prijedlog ovršenika uz naknadu troškova ovrhovoditelju.

3.4. Uz podnesak kojim odgovara na prijedlog dostavlja pisane opomene (stranica 59-60 spisa) i račune-otpremnice iz tvornice (stranica 61-64 spisa).

4.1. .Čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 - u daljnjem tekstu OZ) propisuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine ili na drugi način sazna za takvu naplatu protiv njega može od suda predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenom.

4.2. Čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona propisuje da se na prijedlog proglašenje pljenidbe i prijednosa sredstava povodom zahtjeva za izravnu naplatu tražbine na temelju ovršne odluke suda, na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. istog.

5.1. Cijeneći sve navode i priložene dokaze sud nalazi da prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u dijelu u kojem je u ovom postupku ovlašten odlučivati, nije osnovan jer takve razloge ovršenik ni ne ističe, niti sud nalazi da bi postojao neki od razloga na koje se pazi po službenoj dužnosti. Ovršenik zapravo ističe isključivo razloge koji su obuhvaćeni promjenom čl. 52. st.1. i 3. OZ-a.

5.2. Navedeni se također primjenjuju temeljem čl. 210.st.2. OZ-a, te je njima propisano da će ako je žalba izjavljena iz razloga navedenih u čl. 50. st.1. toč. 7. i 9. - 11. OZ-a sud prvog stupnja dostaviti ovrhovoditelju žalbu radi očitovanja, te ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dana primitka zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

5.3. Svi razlozi koje ovršenik navodi u prijedlogu tiču se postojanja poslovnog odnosa za koji je ovršna isprava vezana na način da je izdana kao instrument osiguranja, ali ona kao takva predstavlja odvojen pravni posao od ugovora zbog kojeg je izdana. U okviru ovršnog postupka se ne raspravlja ovakve žalbene navode, već zakon nalaže da se ovršenik uputi u parnicu kako bi u istoj dokazivao osnovanost svog prigovora. Ovršenik navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv njega jer utuženo potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku ne postoji, te jer je ovrhovoditelj jednostrano popunio i iskoristio zadužnicu, a protivno dogovoru i međusobnim obvezama odnosno bez ispunjenja uvjeta za realizaciju iste, te je iskoristio za svrhu za koju navedena isprava nije izdana. To su sve razlozi koji se mogu podvesti pod odredbe čl. 50. St.1. toč.7 i 9. OZ-a. S obzirom da se ovrhovoditelj prijedlogu usprotivio, navodeći i sam kronologiju događaja koju on smatra točnom, sud je na temelju čl. 210 u vezi sa čl 52. st.1. i 3.OZ-a, te pošto nisu žalbeni razlozi nisu dokazani javnom ispravom ili potvrđenom privatnom ispravnom, niti se temelje na općepoznatim činjenicama, uputio ovršenika u parnicu.

5.4. Stoga je u ovom predmetu ovršenik sa prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odbijen, kao u izreci rješenja, te zaključkom upućen na pokretanje parnice radi proglašenja iste nedopuštenom.

6.1. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka zakona. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe, odnosno da je ovršenik dokazao vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u slučaju provedbe ovrhe kao i postojanje nekih od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. citiranog članka.

6.2. U odnosu na zahtjev ovršenika za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos sredstava (kao jedinog u ovakvim slučajevima dopuštenog vida odgode) ovršenik se poziva na ispunjenje uvjeta iz čl. 65.st.1. toč.8. OZ-a, za koji sud smatra da nije ispunjen. Ovdje se vraćamo na razlikovanje zadužnice koja jest ovršna isprava u ovom predmetu i ugovora koji su stranke sklopile – koji to nije. Zadužnicom nije određeno istodobno ispunjenje neke obveze, a ta obveza da bi ovaj uvjet bio ispunjen mora biti sadržana u ovršnoj ispravi. Sud, a što ne spori ni ovrhovoditelj u svom odgovoru na prijedlog, smatra da je ispunjen uvjet propisan čl. 65. st.1. toč.5. OZ-a jer bi prijedlog iz ovog postupka bio ekvivalent žalbi iz čl. 52. OZ-a. Drugi uvjet koji se mora kumulativno ispuniti jest nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Sud smatra da je ovaj uvjet ispunjen, ali ne u potpunosti iz razloga koji ovršenik navodi u svom prijedlogu. Bitno za određivanje odgode u ovakvom postupku nije kakve financijske posljedice (koje bi on mogao opisati štetom) izravna naplata ima na ovršenika. Ovršenik ovim instrumentom, kako to točno primjećuje ovrhovoditelj, ne dobiva novac natrag, on ostaje blokiran, te određivanje odgode ne bi za njega imalo učinak otklanjanja posljedica kao što su nemogućnost isplate plaća ili stečaj. Ono što je presudno u ovakvim slučajevima jest da je u slučaju uspjeha u parnici bez odgode prijenosa dovedeno u pitanje da li će ovršenik moći povratiti preneseni iznos.

6.3. Ovdje ovršenik navodi, i taj argument sud prihvaća, da dobit ovrhovoditelja u 2023.g. samo blago premašuje iznos sredstava koja su blokirana. Dosta toga u odnosu stranaka je sporno, zbog čega je ovršenik upućen dokazivati osnovanost svog prigovora u parnici, gdje to po zakonu jedino i može. Uzevši u obzir da se radi o firmama, koje se nažalost u Republici Hrvatskoj brzo otvaraju i još brže gase, te da ne postoji nikakav podatak (a ovrhovoditelj na tu okolnost ne dostavlja dokaze kojima jedino on raspolaže) da bi se preneseni novac mogao vratiti, sud smatra da nitko doista neće trpjeti nikakvu štetu ako sredstva ostanu blokirana dok se navedeni odnosi ne riješe. Ovrhovoditelj, ukoliko se ispostavi da je opravdano tražio naplatu dobiti će ta sredstva, samo sa vremenskim odmakom, a ovršenik ako uspije u parnici dobiti će ih natrag.

6.4. Slijedom obrazloženog je odlučeno kao u toč.II izreke rješenja.

U Dubrovniku, 29. travnja 2025.g.

Sutkinja:

Ana Poljanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv toč.I i II. rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud. Protiv zaključka pravni lijek nije dopušten.

DNA:

- ovrhovoditelj po punomoćniku

- ovršenik po punomoćnici

- Financijska agencija