REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1418/2022-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja PERIBOLOS d.o.o., Zagreb, Gajeva 29, OIB: 30887724179, kojeg zastupa punomoćnik Nikša Stančić-Rokotov, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stančić- Rokotov i partneri d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 17/III, protiv tuženika BKS BANK AG, Austrija, Klagenfurt Worthersee, St. Veiter Ring 43, OIB: 95202348925, Podružnica BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, Rijeka, Mljekarski trg 3, kojeg zastupa punomoćnica Andrea Domac Ričković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Borić & partneri d.o.o., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 19. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 938.375,71 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 17. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamate tekućih na dosuđeni iznos za razdoblje od 17. do 18. srpnja 2022.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 137.625,42 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 16.026,80 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su on kao zajmodavac i društvo Zagrebgradnja d.o.o. kao zajmoprimac sklopili 26. veljače 2018. Ugovor o kratkoročnoj pozajmici, I. dodatak ugovoru o kratkoročnoj pozajmici i dana 15. veljače 2019. II. dodatak ugovoru o kratkoročnoj pozajmici dana 20. veljače 2020. , III dodatak ugovoru o kratkoročnoj pozajmici dana 16. travnja 2020. i IV dodatak ugovoru o kratkoročnoj pozajmici od 08. veljače 2021., a temeljem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici tužitelj kao zajmodavatelj društvu Zagreb gradnja d.o.o. kao zajmoprimcu isplatio pozajmicu u ukupnom iznosu od 7.000.000,00 kn / 929.059,66 EUR dana 01. srpnja 2019. Kao sredstvo osiguranja povrata zajma, tuženik mu je dana 26. veljače 2018. izdao bankarsku garanciju oznake 58007831/2018 do iznosa od 7.500.000,00 kn / 995.421,06 EUR u roku od 5 radnih dana. S obzirom da mu zajmoprimac nije vratio primljeni zajam niti ugovorene kamate tužitelj se obratio tuženiku kao izdavatelju garancije za isplatom iznosa od 7.000.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama, a iznos ugovorene kamate prema računu R-1-7/01/01 za razdoblje od 01. -30.04.2022. iznosi 34.520,56 kn / 4.581,67 EUR dospio je 11. svibnja 2022, a iznos ugovorene kamate po računu R-1-8/01/01 iznosi 35.671,23 kn / 4.734,39 EUR i dospio je dana 10. lipnja 2022. Tuženik je pisani zahtjev za isplatom po garanciji zaprimio dana 11. srpnja 2022., no međutim, tuženik da je odbio postupiti po navedenom zahtjevu. Tužitelj naglašava je u svezi pravnih pitanja spornih u ovom postupku već donesena pravomoćna presuda u predmetu P-1415/2022 u postupku koji je vođen između istih stranaka, a da je pravna osnova tog pravomoćnog presuđenja odredba čl. 260. ZOO- a dok je u drugom činjenično i pravno identičnom predmetu također pravomoćno presuđeno (P-671/2022) i to temeljem čl. 1061 ZOO-a gdje je utvrđena odštetna odgovornost poslodavca za štetu koju počini njegov djelatnik. Dalje navodi da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke i za primjenu odredbe članka 260. stavka 1. ZOO pa da sporna bankarska garancija obvezuje tuženika, iako ju nije potpisala ovlaštena osoba iz razloga što je dana na tuženikovom poslovnom papiru s kojim se on služi u svom poslovanju, potpisana na uobičajen način i odnosi se na posao kojim se tuženik redovito bavi, a tužitelj kao ponuđenik nije znao niti mogao znati da je ponudu potpisala neovlaštena osoba. A osim toga s obzirom da tužitelj iz svih gore opisanih razloga svakako nije znao niti je morao znati da drugi od dva potpisa na garanciji nije autentičan. Dakle BA je bio zaposlenik tuženika te je u svojstvu direktora tuženika krivotvorio drugi potpis na predmetnoj bankarskoj garanciji koju je onda osobno predao punomoćniku tužitelja u uredu tuženika na uobičajeni način pri čemu drugi direktor tuženika UA nije niti imao ured u Zagrebu, pa da je valjanost krivotvorenog potpisa bila sasvim neprovjerljiva za punomoćnika tužitelja kao što je bio neprovjerljiv potpis svih ostalih punomoćnika koji su uz BA bili interno ovlašteni zastupati tuženika prilikom izdavanja bankarske garancije kao punomoćnici po zaposlenju. Tužitelj ne može naplatiti svoje potraživanje niti od banke niti od glavnog dužnika, jer je tuženik otklonio svoju obvezu po bankarskoj garanciji, a istu je otklonio i glavni dužnik koji je izjavio da je u cijelosti podmirio svoje obveze prema ovdje tuženiku po izdanim garancijama s obzirom da je preostalu imovinu Zagrebgradnja založila i nije raspoloživa za vraćanje dugova, a dodatnu nemogućnost naplate potraživanja od glavnog dužnika je direktno uzrokovao tuženik budući je u njegovu korist založena i prenesena imovina Zagrebgradnje d.o.o. temeljem Sporazuma između tuženika i Zagrebgradnje d.o.o., BA i ŽA, Zgarebgradnje Vrbani III d.o.o. i Amplitudo nekretnine d.o.o. od 11. veljače 2022.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi, u bitnom, da je bankarska garancija na koju se poziva tužitelj krivotvorena isprava koja ne može za njega proizvoditi nikakve pravne učinke jer je bankarsku garanciju u ime tuženika potpisala samo jedna od dvije osobe koje su ga bile ovlaštene isključivo skupno zastupati i koje su s takvim ovlaštenjima bile upisane u sudskom registru, konkretno, garanciju je u ime tuženika potpisao isključivo BA, a ne i MA, s time da je BA krivotvorio drugi potreban potpis na predmetnoj garanciji, što je priznao u svojoj izjavi od 14. veljače 2022. Navodi da sporna garancija ne predstavlj valjano očitovanje volje te kao dokaz tome dostavlja pravno mišljenje prof. patra ČA, te navodi da je protiv BA pokrenut kazneni postupak . Navodi nadalje da je neosnovano pozivanje tužitelja na odredbe čl. 260. i 1061. ZOO- a jer su to potpuno različite pravne osnove i međusobno isključene, da svaka od njih ima svoje specifičnosti u pogledu zahtjeva i utvrđivanja činjenica. Smatra kako tužitelj nije dokazao niti štetnu radnju, niti štetu, niti uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i štete, kao ni odgovornost tuženika temeljem čl. 1061. ZOO-a, te stoga smatra da je neosnovan. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Obzirom da se Garancija poziva na ugovor o kratkoročnoj pozajmici s dodacima koji je tužitelj kao davatelj pozajmice sklopio sa društvom Zagrebgradnja d.o.o. predlaže da se navedeno društvo temeljem čl. 211. Zakona o parničnom postupku obavijesti o ovoj parnici.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su preslika garancija za osiguranje plaćanja br. 58007831/2018 od 26.0 veljače 2018. (list 6-7 spisa), ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 26. veljače 2018. (list 8-9 spisa), I. dodatak ugovoru o kratkoročnoj pozajmici od 15. veljače 2019. (list 10 spisa), II. dodatak ugovoru o kratkoročnoj pozajmici od 20. veljače 2020. (list 11 spisa), III. dodatak ugovoru o kratkoročnoj pozajmici od 16. travnja 2020. (list 12 spisa), IV. dodatak ugovoru o kratkoročnoj pozajmici od 08. veljače 2021. (list 13 spisa) izvadak o promjenama i stanju na bankovnom računu tužitelja za razdoblje 26. veljače 2018. do 27. veljače 2018. (list 14 spisa), izvadak o promjenama i stanju na bankovnom računu tužitelja za razdoblje 09. svibnja 2018. – 28. svibnja 2018. (list 15 spisa), izvadak o promjenama i stanju na bankovnom računu tužitelja za razdoblje 07. lipnja 2018. do 08. lipnja 2018. (list 16 spisa), pisani zahtjev korisnika garancije od 08. srpnja 2022. (list 17-18 spisa), račun R-1-7/01/01 od 30. travnja 2022. (list 19 spisa), obračun kamata 7 od 30. travnja 2022. (list 20 spisa), račun R-1-8/01/01 od 31. svibnja 2022. (list 21 spisa), obračun kamata 8 od 31. svibnja 2022. (list 22 spisa), povratnicu (list 23 spisa), Izjavu BA (list 124-125 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 126-130 spisa), Pravno mišljenje prof. ČA (list 133-140 spisa), presliku bankarske garancije (list 141 spisa), Presliku punomoći (list 228-230 spisa), Poziv na ispunjenje obveze (list 231 spisa), Rješenje ovog suda od 06. veljače 2023. (list 232 spisa), Sporazum od 11. veljače 2022. (list 238-240 spisa), Sporazum od 08. ožujka 2022. (list 245-287 spisa), Izjavu BA (list 287 spisa prijavu tražbine u predstečajnom postupku (list 335-337 spisa), Ugovore o kratkoročnim pozajmicama (list 338-345 spisa), e-mail korespondenciju (list 376-378 spisa), račune (list 379-381 spisa), Ugovor o kratkoročnoj pozajmici ( list 383-385 spisa), Zahtjev za nastavkom financijske suradnje (list 386 spisa), e-mail (list 387 spisa), Ugovor o kratkoročnoj pozajmici (list 388-389 spisa), 3. dodatka ugovoru o zastupanju i pružanju pravne pomoći (list 390 spisa), e-mail (list 391 spisa), račune (list 392-398 spisa), iskaz svjedoka BA (list 427-431 spisa), iskaz svjedoka RA (list 431-434 spisa), iskaz zakonskog zastupnika tužitelja AA (list 433-436 spisa), iskaz svjedoka GA (list 547-548 spisa), iskaz svjedoka NA (list 549-550 spisa), iskaz svjedoka ŽA (list 551-552 spisa), iskaz svjedoka HA (list 553-554 spisa), dokumentaciju o otkazu ugovora svjedoku IA (list 556-560 spisa), provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje (list 447-491 spisa).

4. Sud je također izvršio uvid i u odluke raznih sudova koje su dostavili tužitelj i tuženik. Sud nije proveo dokaz grafološkim vještačenjem analize potpisa na spornoj bankarskoj garanciji, obzirom da je isto postalo bespredmetno nakon što je sud saslušao svjedoke BA i HA.

5. Provedene je dokaze sud ocijenio svaki zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj vezi sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Sud je po prijedlogu tuženika sukladno odredbi čl. 211. ZPP-a obavijestio Zagrebgradnju d.o.o. o ovom postupku (list 121 spisa), no međutim Zagrebgradnja nije pokazala interes da kao umješač sudjeluje u ovom postupku.

7. Predmet spora jest naplata iznosa od 938.375,71 EUR / 7.070.191,79 kn i to po osnovi izdane bankarske garancije, a podredno po osnovi naknade štete nastale nemogućnošću naplate te bankarske garancije.

8. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporna je valjanost garancije obzirom na tvrdnje tuženika da iste nisu potpisane po ovlaštenim osobama kao i je li tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu koja mu je nastala opisanim protupravnim postupanjem tadašnjeg zaposlenika tuženika BA i, ako jest, u kojem iznosu.

9. Uvidom u Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 26. veljače 2018. utvrđeno je da je ovdje tužitelj sa društvom Zagrebgrdnja d.o.o. zaključio predmetni ugovor kojim tužitelj kao davatelj pozajmice društvu Zagrebgradnja d.o.o. kao primatelju pozajmice daje pozajmicu u iznosu od 7.000.000,00 kn na rok do 25. veljače 2019., a kao sredstvo osiguranja povrata pozajmice i kamata primatelj pozajmice se obvezao ovdje tužitelju dati garanciju broj 58007831/2018 izdanu od strane BKS bank SG, Glavna podružnica Rijeka (čl. 4.). Nije sporno da su tužitelj i društvo Zagrebgradnja naknadno zaključile i četiri dodatka tom ugovoru, kojima je produljivan rok za povrat pozajmice.

10. Uvidom u Garanciju za osiguranje plaćanja broj: 58007831/2018 (list 6 spisa), sud je utvrdio da je bankarska garancija ispisana na poslovnom papiru tuženika na kojem su otisnuti osnovni podaci upisani u sudski registar uz tuženikov pečat s potpisom dviju osoba, na iznos od 7.500.000,00 kn.

11. Iz iskaza svjedoka BA proizlazi da je on osobno osobno potpisao predmetnu garanciju, te da se na lijevoj strani nalazi njegov potpis, a drugi potpis je također njegov te nije naznačio čiji bi to potpis zapravo bio, da je predmetna garancija izdana na službenom memorandumu BKS banke i također je ovjerena žigom banke i to radi osiguranja pozajmice koju je društvo PERIBOLOS d.o.o. pozajmilo društvu Zagrebgradnja, a da dok je on bio bio zaposlenik banke pozajmica nije vraćena. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da svjedok nije imao ovlast samostalno potpisivati garancije, jer je sukladno Sudskom registru morao postojati i supotpis druge odgovore osobe, a također navodi da su postojale posebne punomoći temeljem kojih su 13 – 15 zaposlenika banke mogli potpisivati bankarske garancije isto tako sa dva supotpisa, da je imao saznanja kako se društvo PERIBOLOS d.o.o. bavi financiranjem drugih pravnih osoba pa se radi toga obratio gospodinu RA koji je inače punomoćnik ovdje tužitelja, te ga je uputio da se obrati Zagrebgradnju koja je bila maksimalno izložena i bilo je potrebno dodatno financiranje od strane banke, te je on osobno ponudio gospodinu RA da postoji mogućnost izdavanja bankarske garancije u slučaju da PERIBOLOS d.o.o. odluči financirati Zagrebgradnju, da je sva sva komunikacija sa RA i sa društvom PERIBOLOS bila putem službenog mobitela, službenog maila i sastanci su se održavali tijekom radnog vremena ili u njegovom uredu ili u sali za sastanku unutar Banke. Prilikom dolaska misli da je gospodin RA evidentiran u Eurotoweru u garaži. Neki zaposlenik banke u slučaju da sam ja bio u uredu primio bi ga na ulazu u banku i doveo u njegov ured ured, da je svrha financiranja Zagrebgradnje bila financirati građevinske projekte tog društva, a radi se o projektu Vrbani koji je završen i o razvoju velikog projekta na Ravnicama koji je ukupne površine 100000 kvadrata neto površine, a financiranje se trebalo vraćati iz sredstava dobivenih prodajom nekretnine. Kada b se približio rok isteka garancije PERIBOLOS bi njemu vratio tu garanciju s tim da bi zatražio produženje garancije ili vraćanje novaca i garancija je bila produživana na način da se mijenjao samo rok dospijeća garancije, da bi se pri tom kad je garancija vraćena ista uništila i izdavanja potpuno identična nova garancija samo sa različitom rokom dospijeća i istim datumom izdavanja. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi d as gospodinom RA nije komunicirao da bi se drugi potpis na bankarskoj garanciji odnosi na neku konkretnu osobu, niti mu je komunicirala interna procedura izdavanja garancije, da je u svezi predmetne garancije i financiranja po predmetnoj garanciji komunicirao sa odvjetnikom GA, da se radi o odvjetniku trgovačkog društva INSTRUMENTARIJ koje društvo je također davalo pozajmice ZAGREBGRADNJI i preko tog odvjetnika je dobivao na mail svu potrebnu dokumentaciju kako od ovdje tužitelja tako i od ostalih društava koji su sudjelovali u financiranju predmetnog društava. Sva komunikacija je išla preko njegovog službenog maila obzirom da je htio kontrolirati da li se redovito vrše isplate da ne bi došlo do aktiviranja garancije, da je od odvjetnika GA dobivao svu potrebnu dokumentaciju, a vezano za naprijed navedene kontrole isplata-plaćanja, a da je spornu garanciju odnosno original predmetne garancije predao u svom uredu u Banci gospodinu RA i pri tome nije bilo nikakvih spornih pitanja vezano za predmetnu garanciju, te osporava da bi vezano za predmetnu garanciju komunicirao a zakonskom zastupnicom tužitelja AA, svjedok odgovara da nije. Osporava da su zaposlenici banke koji su dočekali RA na ulazu u Banku i doveli u njegov ured znali za koja je svrha njegovog dolaska i sadržaj tih razgovora.

12. Iz iskaza svjedoka, a vezano za proceduru Banke za izdavanje bankarske garancije, proizlazi da zaprimanje zahtjeva za izdavanje bankarske garancije kao prvi korak, interni proces odobrenja i to ovisno o iznosu bankarske garancije postojale su razne razine odobrenja, s tim da napominje da je njegova razina odobrenja bila maksimalno do 1 mil. EUR, ali uz suglasnost međunarodnih rizika. Objašnjava što znači suglasnost međunarodnih rizika na način da je u banci u Hrvatskoj šef rizika bio UA, a njegova nadređena u sferi rizika bila je CA koja je sjedala u Klagenfurtu. Dakle, iznos izloženosti koja može biti odobrena u Hrvatskoj ili od strane hrvatskih rizika je 600.000,00 EUR, a iznos izloženosti koje su mogli odobriti međunarodni rizici u Klagenfurtu iznosio je zajedno s njegovim potpisom 1. mil. EUR, a daljnji korak je nakon što se dobije odobrenje za izdavanje bankarske garancije, potpisivanje Ugovora sa nalogodavcem u konkretnom slučaju Zagrebgradnja, unaša se u bankarski sustav garancija i predaje se korisniku ili direktno ili preko nalogodavatelja, da je Zagrebgradnja usmeno podnijela zahtjev, znali su da postoji bankarska garancija jer je to bilo navedeno u Ugovoru o pozajmici i primili su u konačnici novce na svoj račun, ali da u konkretnom slučaju Zagrebgradnja kao nalogodavac sa bankom nije sklopila Ugovor o izdavanju konkretne bankarske garancije., niti je platila naknadu za izdavanje bankarske garancije, da u trenutku izdavanja konkretne bankarske garancije banka nije imala nikakva druga sredstva osiguranja za tu bankarsku garanciju, a tek naknadno 2022. Zagrebgradnja je dala tuženiku u zalog svu svoju imovinu i on osobno je tuženiku u zalog dao svu svoju imovinu, te je napravljena i kupoprodaja zemljišta konkretno na Ravnicama i neke druge imovine radi pokrića štete.

13. Iz iskaz svjedoka nadalje proizlazi da o konkretnoj bankarskoj garanciji svjedok nije dobio odobrenje niti je o istoj obavijestio Odjel rizika u Hrvatskoj ni Odjel međunarodnih rizika u Austriji, niti je bankarska garancija evidentirana u internom sustavu u banci i nije zavedena u poslovnim knjigama tuženika, a da je nalog za izdavanje predmetne garancije dao gospodin TA ili ŽA, da je za prvu garanciju koja je zapravo uništena sigurno nalog dao gospodin TA, a obzirom da su se radile prolongacije garancija i za predmetnu garanciju je nalog dao ŽA, a i TA i ŽA su imali saznanja da su predmetne garancije izdane i predane tužitelju, te da ne zna jesu li TA i ŽA imali saznanja da garancija nije predana direktno tužitelju nego odvjetniku RA, da je ovakav način produženja garancije samo sa rokom važenja, a sa datumom izdavanja prve garancije specifičan slučaj i koristio se samo kada se radilo o nekim konkretnim natječajima i specifičnim situacijama, a standardna procedura je izdavanje nove garancije sa novim datumom ili sklapanje aneksa. Svjedok ima saznanja da je bio sastanak između društva PERIBOLOS i Zagrebgradnje radi pokušaja naplate od Zagrebgradnje direktno bez aktivacije garancije i prema njegovim saznanjima nije došlo dob naplate. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da je u periodu od 7-8 godina izdano otprilike 130 garancija sa krivotvorenim drugim potpisom , da je najveći dio vraćen, a da je aktivnih oko 30, da je je Zagrebgradnja u banci već imala iskorišten limit i da stoga banka istom nije dala pozajmicu već je posredovao kod tužitelja, te da zbog izdavanja garancije nije imao nikakve osobne korist, te tvrdi da PERIBOLOS nikada nije bilo ni u kakvom kakvom poslovnom odnosu sa tuženikom.

14. Iz iskaza svjedoka RA (list 431-434 spisa) proizlazi da mu je poznato sve vezano za predmetnu garanciju jer je od strane tužitelja opunomoćen da vrši sve radnje vezane za Ugovor o kratkoročnoj pozajmici sklopljenog između PERIBOLOSA d.o.o. i Zagrebgradnje, da je u tijeku razgovora i dogovora oko davanja zajma Zagrebgradnja ponudila ovdje tužitelju kao sredstvo osiguranja povrata zajma 3 bankarske garancije od 3 banke (PBZ, BKS, INEKS), te nakon što su utvrdili da BKS Banka prati Zagrebgradnju duži niz godina odlučuju se za BKS Banku, da mu je netko iz ZAagrebgradnje dao broj mobitela gospodina BA i nakon što ga je nazvao isti je rekao da dođe u Banku za vrijeme trajanja radnog vremena radi dogovora oko izdavanja bankarske garancije, da je dobio termin u Banci, došao je u Banku i neka zaposlenica mu je otvorila vrata od banke te je u predvorju Banke čekao da ga primi gospodin BA. Gospodin BA ga je primio u svom uredu i obavijestio da je Zagrebgradnja njihov dugogodišnji klijent te treba financiranje gradnje nekih stanova, te da ne bi trebalo biti nikakvih problema sa izdavanjem garancije, tada nije dobio garanciju nego je to bio samo preliminarni razgovor, u to vrijeme PERIBOLOS d.o.o. nije imao novce na svom vlastitom računu do visine zajma nego je trebalo taj iznos pribaviti od vlasnika. Kada je sa Zagrebgradnjom utanačen način pozajmljivanja novca, a prije same uplate tražili su od Zagrebgradnje da se preda bankarska garancija., da je PERIBOLOS u više navrata pozajmljivao novac Zagrebgradnji, a ovaj Ugovor koji se nalazi na listu 8-9 spisa je samo jedan od više Ugovora sklopljenih između PERIBOLOSA i Zagrebgradnje, te da je PERIBOLOS Zagrebgradnji posudio puno više od 7. mil. kn kako je to navedeno u Ugovoru o kratkoročnoj pozajmici, a d a garancija na listu 6 spisa nije jedina garancija koja je izdana vezano za ovaj konkretni ugovor o pozajmici jer je izdano je više garancija koje su produljivane kada bi istekao neki rok i to na način da bi oni morali vratiti postojeću garanciju u Banku, a oni bi izdali novu, kada je saznao da postoje problemi vezani za bankarske garancije koje je izdavao tuženik netko iz PERIBOLOSA je nazvao Banku i tražio sastanak vezano za predmetnu garanciju. Kada je u konačnici dogovoren sastanak u banci, na sastanku su od strane banke prisustvovali UA, odvjetnik Iveković i neki stranac, na tom sastanku nije bio gospodin B, te su ih na tom sastanku obavijestili da su izdane garancije nevažeće i nisu ulazili u detalje. Pitali su nas imamo li dokaze da je PERIBOLOS predmetni iznos uplatio Zagrebgradnji rekli su da je predmetni iznos osiguran garancijom plaćen na račun Zagrebgradnje otvoren u Banci tuženika, da je odvjetnik GA njegov prijatelj i da isti nema nikakve veze sa konkretnom garancijom. Tvrdi da prilikom potpisivanja garancije nitko nije bio prisutan, nego mu je predmetnu garanciju u prostorijama Banke predao gospodin BA i pritom nije bilo ništa sporno što se tiče forme. Nakon izdavanja predmetne garancije on je više godina dolazio u Banku jer je radio sve Ugovore koje je sklapao PERIBOLOS i pritom se sastajao sa gospodinom BA i to isključivo u prostorijama Banke te ga nikada nije vidio izvan Banke. Što se tiče pozajmice tvrdi da Zagrebgradnja taj iznos nije vratila tužitelju iako je tužitelj to više puta zahtijevao. iZ iskaza svjedoka nadalje proizlazi da mu BA nikada nije ukazao na to da garancija ne bi bila valjana ili da nije poštovana procedura. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da nije provjeravao tko su osobe ovlaštene za zastupanje banke te nije imao potrebe provjeravati provjeravati valjanost bankarske garancije u smislu nekakvih nepravilnosti unutar same bankarske garancije jer ne postoji ni jedan propis kojim je reguliran sadržaj bankarske garancije, a što se tiče pitanja da li je provjeravao tko je potpisao predmetnu garanciju, a isto nije niti mogao provjeravati u smislu osobe koja ima ovlaštenje za potpisivanje bankarske garancije, niti je BA pitao kome pripadaju dva potpisa na bankarskoj garanciji, niti je morao tražiti da se na garanciji navedu ime, prezime i funkcija potpisnika, jer on nije odlazio u neke druge službe u banci nego je kontaktirao sa članom uprave gospodinom BA i to u razdoblju od nekoliko godina, koji nije bio njemu nepoznata osoba, odnosno d aje kontaktirao cijelo vrijeme sa članom uprave Banke i dolazio u upravu Banke. Tvrdi da AA nikada nije bila prisutna na sastancima u banci., d aga je u kontakt sa gospodinom BA, doveo gospodin ŽA, ne sjeća se da li RA ili TA, a kada je stupio u kontakt sa GA onda je više s njim komunicirao.

15. Iz iskaza zastupnice po zakonu AA ( list 433-437 spisa), proizlazi da je Udruga posmrtna pripomoć iz Zagreba osnivač trgovačkog društva PERIBOLOS d.o.o. koje je osnovano radi očuvanja vrijednosti sredstava Posmrtne pripomoći i oplemenjivanja istih, da im se u tijeku 2017. godine obratilo društvo Zagrebgradnja jer su trebali pozajmicu neki građevinski projekt, te napominje da je PERIBOLOS d.o.o. inače sa svojim sredstvima, odnosno sredstvima udruge i prije sudjelovao u pojedinim projektima. Dakle, na adresu tužitelja došao je službeni dopis Zagrebgradnje za uspostavom poslovnog odnosa, da o posudbi, odnosno u sudjelovanju financiranja određenih projekata ne odlučuje PERIBOLOS d.o.o. ovdje tužitelj nego je potrebna prethodna odluka Upravnog odbora Posmrtne pripomoći, a Upravni odbor Posmrtne pripomoći je donio odluku da se uđe u postupak sufinanciranja sa ZAagrebgradnjom, ali pod određenim uvjetom da je osiguranja vraćanja tog iznosa. U poslovanju sa drugim subjektima tužitelj je svoja potraživanja uglavnom imao osigurano hipotekama na nekretninama, a u konkretnom slučaju Zagrebgradnja je ponudila osiguranje garancijama raznih banaka i to naplativim na prvi poziv., da su u firmi pregledavali dokumentaciju svih banaka no međutim na internetu su našli podatke da je Zagrebgradnja jedna od tvrtki koja dugi niz godina posluje sa BKS Bankom te da je BKS čak za kupce nekretnina koje je gradila Zagrebgradnja davao povoljnije kredite, a tužitelju je garancija bila sigurnost naplate. Tvrdi da ona osobno nje poznavala nikoga iz Zagrebgradnje niti iz BKS Banke, a Upravni odbor Posmrtne pripomoći donio je odluku da se kao pravni zastupnik odredi odvjetnik RA i tako je krenula suradnja, i to na način da je Zagrebgradnja tužitelju dostavila zahtjev da mu je potreban određeni iznos novaca na određeni rok, koliko se sjeća prvi zahtjev je glasio na 3. mil. kn. Nakon toga bi se zaključio Ugovor o pozajmici s kojim je tužitelj išao u Banku, odnosno odvjetnik bi Ugovor odnio u Banku, a nakon što bi banka izdala bankarsku garanciju radio se transfer novca sa računa tužitelj na račun Zagrebgradnje, otvoren u BKS-u. , da je Zagrebgradnja uredno podmirivala sve svoje obveze vezane za kamate i to na način da bi tužitelj izdao račun za kamate, a Zagrebgradnja je uredno podmirivala. Napominje da je prvu pozajmicu od 3. mil. kn Zagrebgradnja vratila, a dalje je išla pozajmica od 7. mil., 8. mil., 7. mil. i 8. mil. kn i za te iznose je BKS izdala bankarske garancije, a da je jedna od tih bankarskih garancija dostavljena uz tužbu, d a je garanciju od Banke uvijek preuzima odvjetnik RA s tim da bi prethodno od tužitelja uzeo staru garanciju koju bi predao Banci i Banka bi mu izdala novu garanciju s novim datumom dospijeća ovisno o prolongaciji. Tvrdi da je do veljače i ožujka 2022. Zagrebgradnja plaćala kamate po računima izdane od tužitelja, a problem sa garancijama pojavio se u veljači 2022. odnosno prvotno nisu znali da je problem u garancijama stoga su telefonskim putem htjeli od Banke saznati u čemu je problem jer se po gradu pričalo da je Banka u nekim problemima. Nakon uzastopnih telefonskih poziva zakazan je sastanak u Banci na koji je osobno otišla zajedno sa odvjetnikom RA, a sastanku su od strane banke bili je prisutni gospodin UA, odvjetnik Iveković i još jedan gospodin koji je bio stranac. I tom prilikom su im dali do znanja da bi njihove garancije mogle biti nevažeće odnosno da su falsificirane, a daljnje podatke nitko nam od strane banke nije htio dati. Nakon toga su usmeno, a poslije i pismeno zatražili obrazloženje od Zagrebgradnje ne sumnjajući ni u što jer je i nakon toga stigla uplata s osnova kamata, da su se u travnju 2022. našli na sastanku sa ŽA, direktorom Zagrebgradnje, te im je tom prilikom nam je gospodin ŽA rekao da se ne moraju brinuti za svoje potraživanje jer je Zagrebgradnja, obitelj ŽA i gospodin BA založili i predali svu svoju imovinu BKS Banci iz čega bi Banka trebala isplatiti potraživanje tužitelja. Banka nikada nije tužitelju platila ništa po predmetnoj bankarskoj garanciji, da ih je na njihov poziv za plaćanje Zagrebgradnja obavijestila da je svu imovinu preuzela BKS Banka i da ne mogu platiti ništa, da je tražbina prijavljena u predstečajnom postupku protiv Zagrebgradnje, ali je tražbina osporena, ne zna da li je pravni zastupnik pokrenuo tužbu za utvrđivanje osnovanosti prijavljene tražbine. Tvrdi da nikada nije osobno i usmeno kontaktirala s nikim iz Zagrebgradnje, a odvjetnik RA bio je pravni zastupnik tužitelja imenovan od Upravnog odbora posmrtne pripomoći i ovlašten da poduzima sve pravne radnje vezane za poslovni odnos sa Zagrebgradnjom, da je gospodin RA njoj osobno predao bankarsku garanciju i njege prolongate, i da su istog trenutka garancije nosili u sef u banku, da je nakon što je dobila bankarsku garanciju provjerila da je bankarska garancija napisana na memorandumu tuženika, da u istoj je naveden iznos koji se osigurava tom bankarskom garancijom i rok dospijeća, da je potpisana i ovjerena žigom banke, a ključni motiv za sklapanje daljnjih Ugovora o pozajmica bez dubinske provjere financijskog poslovanja Zagrebgradnje bila je sigurnost koju je pružala činjenica da su dobili garanciju Banke.

16. Iz Iskaza svjedoka GA proizlazi da svjedok ima neka saznanja o ovom predmetu spora, jer i sam zastupa u 6 istovrsnih predmeta, druge tužitelje. U odnosu na okolnosti na koje je pozvan svjedočiti navodi da mu nije jasno o kakvom bi se udruživanju i zajedničkom djelovanju radilo, a prema njegovom osobnom iskustvu svi poslovi u vezi financiranja BKS banke i izdavanje bankarskih garancija dogovarani su i vođeni uvijek i isključivo u službenim prostorijama BKS banke u Zagrebu na adresi [adresa]. Uvijek je u svim tim poslovima sudjelovao BA, često je u komunikaciji bio i DA koji je vodio odjel za pravne osobe, KA (prije U), te su osobe vrlo često dostavljale kako brojeve bankarskih garancija tako i same bankarske garancije. Sva komunikacija sa navedenim osobama vođena je isključivo preko njihovih službenih e-mail adresa u BKS banci ili putem njihovih službenih mobitela, a on osobno osim sa tim osobama unutar banke komunicirao i sa ĐA, Ž, iz BKS leasinga je komunicirao sa OA i ŠA. Isto tako znao je komunicirati i sa današnjim svjedokom HA koji mu je isto tako jednom nudio da li bi njegova stranka (trgovačko društvo INSTUMENTARIJ) financirala projekt izgradnje apartmana u Rapcu, a koji je bio u vlasništvu gospodina SA, a koji je bio član uprave prije HA i BA, da je uobičajena praksa BKS banke bila da se na njihovim dopisima ne naznačuje funkcija potpisnika, a što je vidljivo i iz otkaza ugovora o vođenju tekućeg računa. Nakon što je am takvom otkazu putem odvjetnika odgovorio BKS je ponovio otkaz sa ispravnim podacima i naznačenom funkcijom potpisnika, a da o tom slučaju saznanja ima i odvj. Branimir Iveković koji je u ime tuženika njegovom odvjetniku dostavljao ispravljeni otkaz ugovora o vođenju tekućeg računa. Iz iskaza svjedoka nadalje proizlazi da je banka početkom 2022. preuzela cjelokupnu imovinu Zagrebgradnje, a kako to piše u njihovom međusobnom Sporazumu radi podmirenja štete, odnosno podmirenja vjerovnika. Prema njegovim saznanjima banka nije namirila niti jednog od vjerovnika, a imovinu pogotovo zemlju na Ravnicama i dalje ima u svom vlasništvu, te je u procesu razvoja projekta. Svjedok nadalje tvrdi da nikada nije bio odvjetnik Zagrebgradnje u smislu da ih je zastupao u određenim predmetima, međutim Zagrebgradnja mu je platila neke iznose za transakciju kojom im je pomogao pribaviti sredstva za financiranje građevinskih projekata. Tvrdi da ima saznanja od ugovoru o kratkoročnom kreditu koji je sklopljen između PERIBOLOSA i Zagrebgradnje, jer je 2016. u zastupanju jedne svoje stranke vidio da im Zagrebgradnja nudi ugovor o eskontu mjenica što je bio osigurano bankarskom garancijom. U to vrijeme potpisnik tih ugovora o eskontu mjenice u ime BKS banke su bili gospodin LA i još jedan potpisnik. Kada je provjeravao tu dokumentaciju za svoju stranku vidio je da BKS banka u suradnji sa Zagrebgradnjom čiji je projekt financirala osigurava vraćanje zajmova sa bankarskim garancijama. Negdje u travnju 2017. njegov stric gospodin EA sklopio je predugovore sa Zagrebgradnjom za kupnju poslovnih prostora u neboderu na Vrbanima. Avans koji je dao za kupnju tih poslovnih prostora bio je osiguran garancijom BKS banke koju je predao gospodin TA i BA. Obzirom da Zagrebgradnja nije u roku izgradila taj projekt bili su vratili povrat avansa i u tom trenutku su gospodin TA i BA ponudili njegovom stricu da li bi posudio novac Zagrebgradnji uz isto sredstvo osiguranja bankarsku garanciju. Nakon što je sudjelovao u toj transakciji, a iz poslovnih krugova u Zagrebu, shvatio je da se BKS banka i Zagrebgradnja tako financira od najmanje 20-30 što pravnih što fizičkih osoba, uključujući primjerice revizora banke, javnog bilježnika koji je radio za banku i niz uglednih trgovačkih društava. Negdje 2018. ili 2019. bio je u razgovoru sa kolegom RA, koji je njegov prijatelj i s kojim ponekad surađuje te mu je on rekao da je njegova stranka PERIBOLOS isto u procesu dogovora sa Zagrebgradnjom i BKS bankom oko financiranja. Kada mu je rekao da zna o čemu se radi, RA ga je zamolio da mu pojasni kako funkcionira ta procedura, odnosno kako se dostavljaju računi za kamatu i/ili naknadu, tako da je znao vidjeti ovaj i slične ugovore. O točnim komercijalnim uvjetima ugovora se ne može očitovati i ne zna da li je u to vrijeme bio upoznat sa uvjetima ugovora. Ne može se određeno očitovati da li je za ugovor koji je predmet ovog spora ikada komunicirao sa gospodinom M obzirom da je poslovna suradnja, sa Zagrebgradnjom i BKS bankom trajala otprilike 6 godina, a da su tijekom tih godina BKS banka i Zagrebgradnja uredno ispunjavale svoje obveze sve do 2022. godine. Tijekom tih godina često je komunicirao sa gospodinom BA preko njegovog službenog e-maila i službenog mobitela tako da je moguće da je komunicirao i u vezi ovog ugovora.

17. Iz iskaza svjedoka NA (list 549-550) proizlazi da je ista u razdoblju od od 1997. do 01. srpnja 2022. bila zaposlenica Zagrebgradnje i radila je na radnom mjestu voditelja računovodstva, da joj je poznat sporni Ugovor o kratkoročnoj pozajmici, a kada je riječ o garanciji za osiguranje plaćanja o tome se ne može očitovati jer o tome nema nikakvih saznanja. Sjeća se da je bivši direktor Zagrebgradnje dogovorio indirektno financiranje projekta putem više tvrtki i koliko se sjeća bio je u BKS banci u Klagenfurtu kao i u Rijeci i Zagrebu. Koliko joj je poznato bivši direktor je vezano za financiranje sve dogovorio s predstavnicima banke, ne može točno reći s kojim predstavnicima banke je direktor bilo što dogovara jer o tome nema direktnih saznanja, a što se tiče predmetnog Ugovora ja može svjedočiti da je predmetni Ugovor sigurno dobila naknadno, da je vidjela da je kao sredstvo plaćanja izdana garancija, ali o toj garanciji nema nikakvih saznanja, niti je uputila zahtjev banci, jer je zahtjev papir koji popunjava direktor i koji direktor predaje banci. Tvrdi da je ovdje tužitelj iznos iz čl. 2. tog Ugovora uplatio Zagrebgradnji, a dok je ona bila zaposlenica Zagrebgradnje ista taj iznos nije vratila, te tvrdi da nikada nije dobila poziv za plaćanje naknade za izdavanje garancije. Ističe da je znala komunicirati sa gospodinom BA, a i sa drugim djelatnicima banke pa tako i za konkretni Ugovor i to na način da ih je obavještavala da ne postoje računi za knjiženje (kamata, naknada i sl.) nakon čega bi banka slala račune, te da ona nije izdavala naloge za plaćanje tih računa, a plaćanje se vršilo na način da je banka sama skidala sredstva sa računa Zagrebgradnje otvorenog kod BKS-a.

18. Iz iskaza svjedoka ŽA (list 551-553 spisa) proizlazi da on nije bio bio odgovorna osoba u Zagrebgradnji, u vrijeme sklapanja Ugovora o kratkoročnoj pozajmici te nema neposrednih saznanja o uvjetima i načinu sklapanja tog Ugovora niti je upoznat s načinom izdavanja bankarske garancije, a kada je postao odgovorna osoba u Zagrebgradnji i kada su 2022. počeli postupci vezani za bankarske garancije BKS banke saznao je da su osim ovog Ugovora koji je predmet ovog postupka sklopljena još 3 ugovora o pozajmici sa tvrtkom PERIBOLOS, odnosno ovaj Ugovor (list 8-9 spisa) potpisao je koliko mu se čini njegov otac, a dva zadnja ugovora potpisao je on osobno ili njegov brat 2019. Napominje da je još jedan Ugovor potpisao njegov otac, a da je iznos naveden u tom ugovoru od 26. veljače 2018. isplaćen na račun Zagrebgradnje, a da novac nije vraćen na račun PERIBOLOS d.o.o., da mu je kada je postao odgovorna osoba u Zagrebgradnji gospodin BA, doslovno na jednom sastanku, prezentirao već postojeću suradnju između BKS-a i Zagrebgradnje. Napominje kako za ta dva ugovora koje je on potpisao, a koja nisu predmet ovog spora nema saznanja o postojanju bankarskih garancija, odnosno on nije vidio niti je bio prisutan kada su eventualno te garancije izdane. On osobno nikada nije razgovarao sa PERIBOLOSOM u vrijeme sklapanja ta dva ugovora, nego je sa PERIBOLOSOM direktno razgovarao gospodin BA. Napominje također da je naknadno kada je počela afera sa bankarskim garancijama u travnju ili svibnju 2022. održan jedan sastanak sa gospođom AA, potpisnicom ugovora o zajmu, on osobno i RA i to u prostorijama Zagrebgradnje. Potvrđuje dase na dodatku 1, 2 i 4 nalazi njegov potpis. Ne zna dali su za navedene dodatke vezana neka sredstva osiguranja da su predmetni dodaci ugovora dolazili putem e-maila od gospodina BA i GA, odnosno ti dodaci ugovora su išli od strane GA prema BKS-u, a od BKS-a prema Zagrebgradnji. Za te dodatke ugovora nisu vođeni nikakvi pregovori. Navodi da je takvu vrstu komunikacije organizirao BKS i to je njemu prezentirano, a on je potpisao kao član uprave. Dakle, BKS je bio upućen u financije Zagrebgradnje, a Zagrebgradnja u trenutku sklapanja ugovora nije mogla vratiti pozajmicu. Stoga tvrdi da je sve organizirano od strane BKS-a, komunikacije od strane BKS-a nije bila isključivo putem BA, nego je komunikacija vođena i sa drugim osobama iz banke, a da je financiranje prezentirao financiranje, gospodin BA, a da je garanciju za osiguranje plaćanja, prvi put vidio u u pozivu za miješanje, a Zagrebgradnja nije tražila izdavanje garancije. Niti je on osobno dao nalog za izdavanje garancije, te koliko mu je poznato Zagrebgradnja nije platila ni naknadu za izdavanje garancije, te da osim onog jednog sastanka kada mu je prezentirana suradnja s njegovim ocem više nije komunicirao sa nikim iz BKS-a, a vezano za odnos sa gospodinom BA kad je potpisivao ugovore o pozajmici bio odnos direktora firme koju financira banka. Potvrđuje da je tužitelj prijavio potraživanje po garanciji u predstečajnom postupku, ali da je Zagrebgradnja osporila sva potraživanja vezana za BKS. Što se tiče sporazuma koji je Zagrebgradnja potpisala sa BKS-om, svjedok navodi da je bilo shvaćeno da će BKS zatvoriti dugove Zagrebgradnje koje dugove je organizirao BKS, ali naknadno je shvatio da BKS nije zatvorio niti jedno dugovanje, pa je stoga na upit tužitelja u tužitelja u travnju 2022. odgovorio da je Zagrebgradnja namirila banku tuženika te da se ovdje tužitelj može namiriti od banke i da je sva preostala imovina založena u BKS-u.

19. Iz iskaza svjedoka HA (list 553-554 spisa), voditelja podružnice do 31. listopada 2022 proizlazi da mu predmetni Ugovor o pozajmici nije poznat, odnosno nije mi bio poznat u trenutku kada je sklopljen (26.02.2018.) niti mu je poznato da bi BKS izdao garanciju za osiguranje plaćanja, odnosno da je takva garancija bila odobrena od strane banke.

20. Kasnije u trenutku kada je otkrivena prevara u veljači 2022. Od strane banke kontaktirani su imatelji takvih dokumenata ili su oni sami kontaktirali u banku da bi se utvrdile okolnosti izdavanja takvih garancija, odnosno banka je bila suočena sa izdavanjem krivotvorenih garancija. Koliko se sjeća u tom trenutku, dakle kada je otkrivena prevara saznao je da je postojao i ugovor o kratkoročnoj pozajmici između PERIBOLOSA i Zagrebgradnje, da je održan sastanak sa tvrtkom PERIBOLOS u banci, a u nekom vremenu nakon toga tvrtka PERIBOLOS predala je zahtjev za naplatu po bankarskoj garanciji. Ističe da ja nije potpisao bankarsku garanciju. Odvjetnik banke je odgovorio PERIBOLOSU da banka ne može postupiti po tom dokumentu jer se radi o krivotvorenoj bankarskoj garanciji, te tvrdi da do tog sastanka koji je održan nakon otkrivene prevare nije komunicirao sa predstavnicima PERIBOLOSA i Zagrebgradnje. Navodi da je uobičajena procedura za izdavanje bankarske garancije ovakve vrijednosti takva da je banka odobravala tzv. kreditne okvire pa bi na taj način banka mogla ulaziti u izloženost klijenata, odnosno mogli su biti i pojedinačni krediti, te je najveći broj garancija izdan u okviru tih kreditnih okvira. Dakle, ovisi o količini izloženosti, rizičnosti kao i načinu sredstva osiguranja postojala je u okviru banke hijerarhija o tome tko unutar banke ovlašten za donošenje odluke o ulaženju u takve rizike. Što se tiče visine koja je predmet ovog spora (7,5 mil. kn) taj iznos prelazilo je okvire odlučivanja na lokalnim razinama, odnosno o tme je odlučivala banka u centrali (Austriji). O tome nisu mogle odlučivati podružnice, odnosno njihovo vodstvo u Hrvatskoj, da BKS podružnica u Hrvatskoj nije odobrila bankarsku garanciju i banka tu garanciju smatra krivotvorinom pa sukladno tome banka nije niti mogla imati sredstva osiguranja. Nakon saznanja o izdanim bankarskim garancijama pozvana je većina osoba koje su imale takav dokument da se sastanu u Podružnici u Zagrebu kako bi se utvrdilo u kojim okolnostima su ti dokumenti izdani, zbog čega su takvi dokumenti izdani i zbog čega su te osobe imale te dokumente. Informirali su klijente da banka ne može postupiti po tim dokumentima jer su krivotvoreni i uputili su ih na poduzimanje pravnih radnji, te je banka poduzela određene pravne radnje da bi zaštitila svoje interese. Na može iskazivati o Sporazumu s Zagrebgradnjom jer se radi o bankarskoj tajni. Navodi na nadalje da ga je gospodin Č koja je osoba vezana za PERIBOLOS telefonski kontaktirala vezano za bankarsku garanciju, no međutim sjeća se da mu je odgovorio da on nema nikakvih saznanja vezanih za PERIBOLOS odnosno te dokumente koje je taj gospodin spominjao.

21. Nakon što je sud izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, saslušao sve svjedoke i zastupnika po zakonu tužitelja i analizirao njihove iskaze došao je do zaključka da je tužitelj s trgovačkim društvom Zagrebgradnja d.o.o. sklopio ugovor o zajmu na iznos od 929.059,66 EUR / 7.000.000,00 kn, da je VA BA kao osoba ovlaštena za zastupanje tuženika u poslovanju tuženikove podružnice u Hrvatskoj tuženika mogao zastupati samo skupno s još jednim zastupnikom podružnice, da je VA predao tužitelju bankarsku garanciju od 26.veljače 2018. koji je osobno potpisao u svoje ime, a pri čemu je krivotvorio drugi potpis neodređene osobe (jer je mogao samo sa još jednom osobom zastupati tuženika u Republici Hrvatskoj), da tužitelj nije imao saznanja da je drugi potpis na bankarskoj garanciji krivotvoren a to nije ni morao znati, da se sva poslovna komunikacija oko izdavanja bankarske garancije odvijala putem službenih e-mailova tuženika i u poslovnim prostorijama tuženika što su potvrdili svjedoci BA, RA, AA, GA, NA i ŽA, te da je bankarska garancija ispisana na poslovnom papiru tuženika na kojem su otisnuti osnovni podaci upisani u sudski registar uz tuženikov pečat s potpisom dviju osoba, a svo to proizlazi i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu.

22. Prije svega valjalo je utvrditi je li predmetna bankarska garancija valjana jer tuženik tvrdi, a to potvrđuje i iskaz svjedoka BA i HA da ista nije potpisana po ovlaštenim osobama kao i je li tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu koja mu je nastala opisanim protupravnim postupanjem tadašnjeg zaposlenika tuženika BA, te ukoliko se utvrdi da je zahtjev za naknadu štete osnovan, sporna je visina štete.

23. Prema odredbi čl. 1039. st. 1. ZOO-a bankarska garancija na poziv je svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije. Bankarska garancija je samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje (čl. 1039. st. 2. ZOO-a).

24. Predmetna bankarska garancija 58007831/2018 od 26 veljače 2018. sadrži pisanu obvezu tuženika da plati tužitelju kao korisniku garancije iznos koji mu ne vrati zajmoprimac Zagrebgradnja d.o.o. po Ugovoru o zajmu, ali najviše do iznosa od 995.421,06 EUR / 7.500.000,00 kn, u roku od 5 radnih dana od primitka zahtjeva za plaćanje korisnika garancije, u kojem zahtjevu mora biti navedeno da zajmoprimac/nalogodavac nije izvršio svoje obveze iz Ugovora o zajmu u kojoj je naveden iznos dospjelih obveza, s time da je istaknuto da je garancija važeća do 30. rujna 2022., da se prava iz te garancije ne mogu prenijeti na druge osobe bez suglasnosti garanta te da se u slučaju spora ugovara mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu.

25. Dakle, da bi bankarska garancija bila valjana, ona mora, između ostalog, biti potpisana od strane osobe koja je na to ovlaštena. Osoba koja je ovlaštena za potpisivanje bankarske garancije je, osoba koja je ovlaštena zastupati banku (zastupnici po zakonu – čl. 41. ZTD) ili osoba koja je za to dobila posebnu punomoć (čl. 42. ZTD), jer je potpis ovlaštene osobe bitan je uvjet valjanosti bankarske Garancije , a potpisivanjem isprave o Garanciji, garant preuzima obvezu sadržanu u toj ispravi iz čega proizlazi da se potpisivanjem isprave o Garanciji obavlja funkcija zastupanja, pa je to valjano mogla učiniti samo osoba koja je ovlaštena na zastupanje banke, dakle, zastupnik s još jednim zastupnikom podružnice.

26. Jedino ograničenje u zastupanju tuženika koje djeluje prema trećima, dakle, u konkretnom slučaju prema tužitelju je u načinu zastupanja koje se upisuje u sudski registar - skupno, modificirano skupno, pojedinačno i nepravo skupno zastupanje. S obzirom na to da uprava tuženika zastupa skupno s još jednim zastupnikom podružnice, što proizlazi iz podataka iz sudskog registra (list 127-130 spisa) ne radi se o internom ograničenju , već se radi o ograničenju koje djeluje prema trećim, ovdje tužitelju. Samo ograničenja ovlasti uprave da zastupa društvo propisana statutom i poslovnikom o radu uprave ili određena odlukama nadzornog odbora ne djeluje prema trećima. Dakle, ograničenja u načinu zastupanja upisuju se u sudski registar i imaju učinak prema tužitelju kao trećoj osobi.

27. Ako se uprava sastoji od više osoba, a statutom se ne predvidi drugačije, ona može zastupati društvo samo tako da članovi djeluju skupno. To znači da je za očitovanje volje društva prijeko potrebno da se očituje svaki član uprave u suprotnom nema očitovanja volje, pa obzirom na predmnijevu potpunosti isprave za nastanak obveze iz Garancije nije dovoljno ni preuzimanje obveze na izdavanje Garancije nego je nužno postojanje isprave (Garancije).

28. Druga važna posljedica obvezatnosti pisanog oblika proizlazi iz odredbe čl. 292. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine: 35/5- 155/23; dalje ZOO- a) prema kojoj kada je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kad ispravu potpišu ugovorne strane iz čega proizlazi da je potpis konstitutivni element isprave (Garancije), a kako garanciju izdaju pravne osobe nužan je potpis osobe koja je ovlaštena za zastupanje te pravne osobe tj. banke izdatnika garancije, a imajući u vidu način zastupanja upisan u registru (skupno zastupanje) u konkretnom slučaju garancija nije pravovaljano potpisana. Stoga, na temelju spomenutih okolnosti sud je zaključio da sporna Garancija ne predstavlja valjanu bankarsku Garanciju upravo zbog nepostojanja potpisa ovlaštene osobe banke izdatnika garancije jer u konkretnom slučaju radi se o skupnom načinu zastupanja, a drugi član nije očitovao volju društva za izdavanjem garancije odnosno garanciju nije potpisao, što jasno proizlazi iz iskaza svjedoka BA i HA.

29. Nadalje, sukladno čl. 260. ZOO pisana ponuda obvezuje ponuditelja iako je nije potpisala ovlaštena osoba samo ako je dana na poslovnom papiru s kojim se on služi u svom poslovanju; ako je ona potpisana na uobičajeni način; ako se odnosi na posao kojim se ponuditelj redovito bavi i njegov redoviti opseg te ako ponuđenik nije znao niti mogao znati da je ponudu potpisala neovlaštena osoba.

30. Ponuda je jednostrani pravni akt kojim ponuditelj određenoj osobi stavlja bez ikakvih ograda prijedlog za sklapanje ugovora koji sadrži sve bitne sastojke željenog ugovora u potrebnom obliku ako je on za određeni ugovor propisan, tako da prihvaćanjem ponude od strane ponuđenog nastaje ugovor.

31. Kako banka i korisnik garancije redovito nisu u stalnoj poslovnoj svezi glede iste vrste posla, te kako korisnik nije osoba koja se javno nudi za izvršavanje naloga, niti to pripada u njegovu djelatnost, o prihvatu ponude ne može biti riječi. Svoju volju za prihvat garancije korisnik redovito uopće ne očituje banci ni na jedan od valjanih načina očitovanja volje. Umjesto toga, budući da je sa stajališta osnovnog ugovora izdavanje bankarske garancije redovito pretpostavka korisnikova započinjanja s ispunjenjem obveza prema njegovu suugovaratelju, tj. bančinom nalogodavatelju, korisnik započinje s ispunjenjem obveza iz osnovnog ugovora. Dakle, izostaje element uzajamnosti, jer svoju volju ne očituje „ponuditelju“, banci nego trećoj osobi, svom dužniku iz osnovnog odnosa, dok banka za to očitovanje niti ne mora saznati. S druge strane, obveze iz jednostranih pravnih poslova nastaju obvezivanjem jedne strane, bez potrebe da se druga s time suglasi, i to u pravilu u trenutku kad druga strana primi očitovanje volje za obvezivanjem prve strane.

32. Imajući u vidu prvo nepostojanje suglasnog i uzajamnog očitovanja između banke i korisnika, zatim udovoljavanje bankarske garancije pretpostavkama postojanja jednostranog pravnog posla sud je zaključio da odnos banke i korisnika prema pravilima hrvatskog obveznog prava treba kvalificirati kao jednostrani pravni posao, a obveza iz garancije nastaje već u trenutku kad ju je banka izradila, a njen ovlašteni zastupnik potpisao, tekst garancije odnosno ispravu koju će tek dostaviti korisniku.

33. S obzirom da prava i obveze iz bankarske garancije nastaju trenutkom njezinog izdavanja i kako je valjani potpis konstitutivni element garancije, nema mjesta primjeni odredaba o ponudi i prihvatu ponude niti primjeni čl. 260. ZOO. Iz tog razloga sud nije ispitivao ispunjenje navedenih pretpostavki iz čl.260. ZOO kao niti postojanje dobre vjere i primjene pažnje koja se zahtijeva na strani tužitelja jer se ne odnosi na situaciju u konkretnom predmetu. Osim toga, sud smatra da kada se radi o falsificiranju i zloupotrebi poslovnog papira ne može biti ispunjena pretpostavka da se ta izjava smatra ponudom i takav stav ovaj sud ne može prihvatiti makar i zbog narušavanja zabrane zloupotrebe prava pa i iz toga razloga primjena čl. 260. ZOO ne dolazi u obzir. Osim toga, ne radi se o ponudi, jer je bankarsku garanciju trebao osigurati zajmoprimac.

34. Kako je sud na osnovu utvrđenih činjenica zaključio da bankarska garanciju nisu potpisale ovlaštene osobe odnosno jedan potpis je potpis BA koji nije imao ovlast u zastupanju pojedinačno i samostalno, a drugi potpis na bankarskoj garanciji je krivotvoren i nije potpis neke određene osobe sud je preispita je postojanje tuženikovog naknadnog odobrenja za potpisivanje garancija. Naime, prema odredbi čl. 311. st. 1. ZOO-a kad zastupnik prekorači granice ovlaštenja, zastupani je u obvezi samo ako odobri prekoračenje. Ako zastupani ne odobri ugovor u roku koji je redovito potreban da se ugovor takve vrste razmotri i ocijeni, smatrat će se da je odobrenje odbijeno (st. 2.), odobrenje ima povratni učinak ako strane ne odrede drugačije (st. 3.), ako druga strana nije znala ili mogla znati za prekoračenje ovlaštenja, može odmah nakon saznanja za prekoračenje, ne čekajući da se zastupani o ugovoru očituje, izjaviti da se ne smatra vezana ugovorom (st. 4.), ako zastupani odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za štetu koju je druga strana pretrpjela, ako ona nije znala niti je morala znati za prekoračenje ovlaštenja (st. 5.), stoga se prema stavu ovog suda na tuženika ne bi mogla primijeniti ni odredba čl. 311. st. 5. ZOO jer je osoba ovlaštena za zastupanje smjela zastupati društvo samo skupno, dakle niti ne radi se o prekoračenju ovlaštenja i nema osnove za primjenu čl. 311. st. 5. ZOO. BA nije uopće imao ovlaštenje samostalno zastupati tuženika, a zbog čega nije niti mogao prekoračiti granice ovlaštenja, već je tuženika mogao zastupati samo skupno i tek su BA i druga osoba koja je s njim mogla zastupati tuženika, mogli zajedno prekoračiti granice ovlaštenja. U konkretnom slučaju BA je neovlašteno zastupao tuženika, a što proizlazi iz upisa u sudski registar prema kojem je tuženika mogao zastupati samo skupno.

35. Dakle, BA nije uopće imao ovlaštenje samostalno zastupati tuženika, a zbog čega nije niti mogao prekoračiti granice ovlaštenja, već je tuženika mogao zastupati samo skupno i tek su BA i druga osoba koja je s njim mogla zastupati tuženika, mogli zajedno prekoračiti granice ovlaštenja. U konkretnom slučaju BA je neovlašteno zastupao tuženika, a što proizlazi iz upisa u sudski registar prema kojem je tuženika mogao zastupati samo skupno, stoga je ovaj sud utvrdio da bankarska garancija nije valjano izdana odnosno da se radi o pravnom poslu koji nije niti nastao.

36. Međutim, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja na temelju odredbe članka 1061. stavka 1. ZOO-a, a na koju pravnu osnovu se tužitelj pozvao u svom podnesku od 16. veljače 2024. valjalo je tužbeni zahtjev za isplatom utuženog iznosa prihvatiti.

37. Naime, sukladno odredbi čl. 1061. st. 1. ZOO-a propisano je kako za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno (st. 2.). Poslodavac koji je oštećeniku popravio štetu ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete, ako je ovaj štetu prouzročio namjerno (st. 3.)

38. Radi se o slučaju odgovornosti za drugog, čime u pravnom odnosu uvijek postoje tri osobe: a) zaposlenik kao stvarni štetnik, b) poslodavac kao odgovorna osoba (presumptivni štetnik) i c) oštećena osoba. Stvarni i presumptivni štetnik, da bi došlo do odgovornosti u smislu ove odredbe, moraju biti u pravno relativnom odnosu poslodavca i zaposlenika ( ugovor o radi i dr.).

39. Da bi došlo do odgovornosti poslodavca kao odgovorne osobe (presumptivni štetnika) za štetu koju je trećoj osobi prouzročio zaposlenik moraju biti ispunjene slijedeće pretpostavke: stvarni i presumptivni štetnik (odgovorna osoba) moraju biti u pravno-relevantnom odnosu poslodavca i zaposlenika (ugovor o radu, ugovor o djelu i dr.), da je zaposlenik trećem prouzročio štetu radnjom koju je poduzeo u radu ili u vezi s radom i da ne postoje razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika (radi se o pretpostavljenoj krivnji, pa se odgovornost poslodavca predmnijeva, a on treba dokazati da postoje razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika- da nije kriv, a time i poslodavca).

40. Sud je utvrdio da je štetu tužitelju prouzročio zaposlenik tuženika BA, jer je izdao tužitelju nenaplativu bankarsku garanciju kao osiguranje za ugovor o zajmu, jer izdavanje bankarskih garancija ulazi u redoviti predmet poslovanja tuženika i potpisivanje ili izdavanje bankarske garancije BA kao osobe koja je bila ovlaštena skupno zastupati tuženika svakako je postupanje unutar njegovog rada i koja je u funkcionalnoj vezi tijekom njegovog obavljanja.

41. Odgovornost poslodavca u smislu odredbe čl. 1061. ZOO-a sagledava se za štetu koju je prouzročio zaposlenik trećoj osobi, ne samo glede stvarnog obavljanja određenog radnog naloga, nego i svakog drugog rada koji je s tim radom u bilo kakvoj funkcionalnoj vezi tijekom njegovog obavljanja, pa i onda kada nije izravni sastavni dio radnog zadatka.

42. Obzirom da je tuženik uz osnovu osporio i visinu tužbenog zahtjeva te je tvrdio da je sporan i isplata pozajmice, kao i da li je ista vraćena provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje na navedene okolnosti.

43. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka sud je utvrdio da je vještak sukladno rješenju ovog suda za potrebe ispunjenja zadatka tužitelja i Zagrebgradnju da mu dostave svu potrebnu dokumentaciju radi nalaza i mišljenja , nakon čega mu je tužitelj dana 28. lipnja 2024. dostavio svu potrebnu dokumentaciju, dok Zagrebgradnja nije postupila po zahtjevu vještaka, stoga je vještak nalaz i mišljenje sačinio temeljem dokumentacije koja se nalazi u spisu i koju mu je dostavio tužitelj. Što se tiče isplate zajma ovdje tužitelju iz nalaza i mišljenja vještak proizlazi da je prema izvodu računa tužitelja broj 6/2018 od 27. veljače 2018. otvorenog kod SBERBANK d.d. dana kratkoročna pozajmica društvu Zagrebgradnja , dakle da je ovdje tužitelj dana 27. veljače 2018. isplatio društvu Zagrebgradnja iznos od 7.000.000,00 kn / 929.059,66 EUR, a u opisu knjiženja navedeno je „ ugovor o kratkoročnoj pozajmici!, a prema poslovnim knjigama tužitelja odnosno analitičkoj knjigovodstvenoj kartici konti 11500 dane kratkoročne pozajmice društvu Zagrebgradnja za razdoblje od 218-2024 proizlazi da je društvo Zagrebgradnja nije izvršila povrat kratkoročne pozajmice i stanje potraživanja od društva Zagrebgradnja na dan 01.01.2024. iznosi 929.059,66 EUr i u opisu knjiženja stoji „IZV 6 Ugovor o kratk. poz“, a na ročištu dana 17. prosinca 2024. godine vještak je izjavio d asa sigurnošću može utvrditi da je predmetni zajam isplaćen odnosno da isti nije vraćen, jer to sa sigurnošću proizlazi iz poslovnih knjiga tužitelja, te da prema izvodu žiro računa tužitelja proizlazi da je izvršio navedenu uplatu Zagrebgradnji, a izvod žiro računa je dokument koji izdaje banka kod koje je žiro račun tužitelja otvoren i Zagrebgradnja ni na koji način ne može utjecati na podatke koji se nalaze na tom izvodu, a vezano za činjenicu da Zagrebgradnja nije dostavila traženu dokumntaciju vještak navodi da isto nije od utjecaja jer je isplatu zajma i činjenicu da nije izvršen povrat vještak utvrdio temeljem dokumentacije tužitelja, a da je Zagrebgradnja dostavila traženu dokumentaciju samo bi se moglo konstatirati odnosno potvrditi stanje poslovnih knjiga tužitelja, ili je Zagrebgradnja mogla dostaviti dokaz da je navedenu kratkoročnu pozajmicu vratila, a da je tužitelj nema u poslovnim knjigama. Vještak je istaknuo kako sa 100% sigurnošću može potvrditi da su sredstva koja su predmet pozajmice isplaćena sa računa tužitelja na račun Zagrebgradnje.

44. Uz provedeno vještačenje svjedok BA, zastupnica po zakonu tužitelja te svjedok NA potvrdili su da je pozajmica isplaćena i da nije vraćena tužitelju.

45. Kako je sud utvrdio da je pozajmica isplaćena i da nije vraćena tužitelju, a da je izdana bankarska garancija nenaplativa, postoji uzročno posljedična veza između postupanja tuženikovog zaposlenika i nemogućnosti naplate pozajmljenog iznosa.

46. Tuženik nije niti dokazivao da su postojali razlozi koji bi isključivali odgovornost njihovog zaposlenika BA, već upravo suprotno, tuženik je sam dokazao da nisu postojali razlozi za isključenje njegove odgovornosti.

47. U svakom slučaju izdavanje bankarskih garancija ulazi u redoviti predmet poslovanja tuženika i potpisivanje ili izdavanje bankarske garancije BA kao osobe koja je bila ovlaštena skupno zastupati tuženika svakako je postupanje unutar njegovog rada i koja je u funkcionalnoj vezi tijekom njegovog obavljanja.

48. Kako je tuženik uz osnovu osporio i visinu tužbenog zahtjeva , sud je i na okolnost visine (glavnica i kamata) proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje.

49. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da prema knjigovodstvenim ispravama Računu broj 7/01/01 od 30. travnja 2022. sa dospijećem 11. svibnja 2022. na iznos 147.945,24 kn /19.635,71 EUR i Računu broj 8/01/01 od 31. svibnja 2022. sa dospijećem 10. lipnja 2022. na iznos 152.876,70 kn / 20.290,22 EUR u kojima se nalazi i obračun kamata koje je tužitelj obračunao društvu ZAGREBGRADNJA d.o.o. kamate po ugovoru o kratkoročnoj pozajmici 2 na iznos 7.000.000,00 kn za razdoblje 01. travnja 2022. do 30. travnja 2022. u iznosu od 34.520,56 kn / 4.581,67 EUR i za razdoblje 01. svibnja 2022. do 31. svibnja 2022. u iznosu od 35.671,23 kn / 4.734,39 EUR i navedene iznose utužio. Tužitelj je u poslovnim knjigama odnosno na analitičkoj kartici konto 1200 potraživanje od ZAGREBGRADNJE d.o.o. uredno evidentirao Račun broj 7/01/01 od 30. travnja 2022. sa dospijećem 11. svibnja 2022. na iznos 147.945,24 kn /19.635,71 EUR i Račun broj 8/01/01 od 31. svibnja 2022. sa dospijećem 10. lipnja 2022. na iznos 152.876,70 kn / 20.290,22 EUR u kojima se nalazi i obračun kamata koje je tužitelj obračunao društvu ZAGREBGRADNJA d.o.o. kamate po ugovoru o kratkoročnoj pozajmici 2 na iznos 7.000.000,00 kn za razdoblje 01. travnja 2022. do 30. travnja 2022. u iznosu od 34.520,56 kn / 4.581,67 EUR i za razdoblje 01. svibnja 2022. do 31. svibnja 2022. u iznosu od 35.671,23 kn / 4.734,39 EUR.

50. Obračunate i utužene kamate po ugovoru o kratkoročnoj pozajmici 2 na iznos 7.000.000,00 kn za razdoblje 01. travnja 2022. do 30. travnja 2022. u iznosu od 34.520,56 kn / 4.581,67 EUR i za razdoblje 01. svibnja 2022. do 31. svibnja 2022. u iznosu od 35.671,23 kn / 4.734,39 EUR, prema poslovnim knjigama tužitelja odnosno kontu 1200 Potraživanje od ZAGREBGRADNJE d.o.o., proizlazi da društvo ZAGREBGRADNJA d.o.o. nije izvršila plaćanje ispostavljenih računa i navedeni iznosi u poslovnim knjigama su otvoreni odnosno neplaćeni od strane ZAGREBGRADNJE d.o.o.

51. Šteta koja je takvim postupanjem nastala tužitelju sastoji se od iznosa nevraćenog zajma (glavnice od 7.000.000,00 kn / 929.059,66 EUR i ugovornih kamata za razdoblje 01. travnja 2022. do 30. travnja 2022. u iznosu od 34.520,56 kn / 4.581,67 EUR i za razdoblje 01. svibnja 2022. do 31. svibnja 2022. u iznosu od 35.671,23 kn / 4.734,39 EUR) radi čijeg je osiguranja sklapan ugovor o bankarskoj garanciji, a koji iznos tužitelj nije uspio naplatiti po toj bankarskoj garanciji, dakle, iznos štete (izmakle koristi) odgovara iznosu kojeg bi tužitelj imao pravo naplatiti po predmetnoj bankarskoj garanciji, a koji je utužen u ovom postupku.

52. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je isto sačinjeno stručno i u skladu sa pravilima struke i postavljenim zadatkom.

53. Tužitelj je dokazao sve elemente odgovornosti za štetu (štetu, štetnika, štetnu radnju i uzročnu vezu). Štetna radnja sastoji se u protupravnom postupanju zaposlenika koju je poduzeo u vezi sa radom, štetu predstavlja iznos nevraćenog zajma- nenaplaćeni i utuženi iznos tražbine, uzročna veza postoji, jer da je zaposlenik tuženika izdao valjanu bankarsku garanciju (zajmoprimac nije vratio tužitelju pozajmljeni iznos) te tužitelj pozvao na plaćanje po bankarskoj garanciji tuženika, bio bi naplaćen cjelokupni iznos tužiteljeve tražbine.

54. S obzirom da je sud odlučne činjenice utvrdio na temelju izvedenih dokaza, s te da su stranke na ročištu dana 19. ožujka 2025. godine izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga sud je zaključio glavnu raspravu. Ovdje se naglašava da je sud na ročištu dan 19. ožujka 2025. godine dopustio priložiti spisu dokuemntaciju koju je dostavio svjedok FA, međutim sud na navedenoj dokumentaciji nije temeljio svoju odluku, budući su sve sporne činjenice utvrđene temeljem dokaza predloženih do zaključenja prethodnog postupka.

55. Stoga je tuženik dužan tužitelju na ime nastale štete isplatiti ukupan iznos od 7.070.191,79 kn / 938.375,71 EUR, s zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2022. (budući da je zahtjev za isplatu koji je uključivao i glavnicu i ugovorne kamate za travanj i svibanj 2022., podnesen tuženiku 11. srpnja 2022., a po ugovoru o bankarskoj garanciju tuženik je imao rok od 5 radnih dana za postupanje po tom zahtjevu, dakle, 12. srpnja – utorak, 13. srpnja – srijeda, 14. srpnja - četvrtak, 15. srpnja – petak i 18. srpnja – ponedjeljak, dakle, 18. srpnja 2022. dospjela je tuženikova obveza, a tuženik je pao u zakašnjenje dana 19. srpnja 2022.

56. Stoga je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 938.375,71 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO- a za potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora od dana nakon što je tuženik pao u zakašnjenje, a to je istekom pet radnih dana, prema ugovornim odredbama.

57. Tužbeni zahtjev odbijen je i za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 17. srpnja 2022. do 18. srpnja 2022., budući da je tog dana obveza zajmoprimca tek dospjela pa je isti pao u zakašnjenje 19. srpnja 2022., stoga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

58. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u parnici u pogledu glavne stvari, pripada mu u cijelosti naknada troškova parničnog postupka, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

59. Tužitelju su sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a priznati parnični troškovi , pri čemu su uzeti u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 148/09, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT i to: za sastav tužbe u iznosu od 12.056,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastav podnesaka od 16. veljače 2024. i 19. rujna 2024. u iznosu od po 12.056,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), sastav podnesaka od 7. studenog 2024. i 3. prosinca 2024. u iznosu od od po 6.028,00 EUR( Tbr. 8.3. Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 26. veljače 2024., 19. ožujka 2024., 19. travnja 2024., 17. prosinca 2024. i 19. ožujka 2025. u iznosu od po 12.056,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), odnosno 108.504,00 EUR sve uvećano za 25% PDV- a što iznosi 135.630,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 EUR koliko je tužitelj i platio, te pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 EUR, te trošak vještačenja u iznosu od 1.000,00 EUR, dakle ukupno parničnih troškova u iznosu od 137.625,42 EUR.

60. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 03.12.2024. u zatraženom iznosu od 625,00 eura s uračunatim PDV- om jer nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155 ZPP, kao niti razlika od zatraženih za podneske od 7. studenog 2024. i 3. prosinca 2024. godine svaki u iznosu od po 7.535,00 EUR s uračunatim PDV-om, svaki, jer se radi o podnescima za koje tužitelj ima pravo na naknadu po Tbr. 8.3. Tarife kako mu je to i dosuđeno, te mu nije priznat prekomjerno zatraženi trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 331,80 EUR. Dakle ukupno nepriznati trošak tužitelja iznosi 16.026,80 EUR-a, slijedom čega je odlučeno je kao u toč. III. i IV. izreke presude.

61. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 29. travnja 2025.

Sudac

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni Visoki trgovački sud Republike Hrvatska

DNA:

-Tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu

-Tuženiku po odvj.