Poslovni broj: UsI-2790/2023-18
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Ani Jurišić, te Neni Čulić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja pod 1. Grada Splita, Obala kneza Branimira 17, Split, OIB: 78755598868, i pod 2. Vodovoda i kanalizacije d.o.o. Split, Biokovska 3, OIB: 56826138353, kojeg zastupa opunomoćenik Miro Šarić, odvjetnik u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 2B, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1. Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29, OIB: 43539267895, pod 2. NO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3. FO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 4. ZO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 5. SO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 6., VO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 7. HO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 8. EO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 9. AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 10. ĐO, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 11. JO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zainteresirane osobe pod 3. do pod 12. zastupane po opunomoćeniku Anti Kukoču, odvjetniku u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 3/b, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne rasprave zaključene 2. travnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja pod 1 i 2, te opunomoćenika zainteresiranih osoba pod 2- 11, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe pod 1, dana 29. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika KLASA: UP/II-942-01/22-01/284, URBROJ:514-04-02-01-01/08-23-02 od 21. rujna 2023., te za poništenjem rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-04/97-01/2158, URBROJ: 2181/1-13/562-22-66 od 28. rujna 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja pod 2. za naknadom troška ovog upravnog spora.
III. Nalaže se tužiteljima pod 1 i 2 da zainteresiranim osobama naknade trošak ovog upravnog spora u iznosu od 5.625,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/22-01/284, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 21. rujna 2023. poništena je točka. 4. rješenja Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I- 942-04/97-01/2158, URBROJ: 2181/1-13/562-22-66 od 28. rujna 2022, dok je u preostalom dijelu, žalba tužitelja pod 1 i 2, izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja odbijena kao neosnovana.
2. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom 1.1.vraća se u vlasništvo NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4/60 od 257/2846 idealnog dijela z. k. č. [katastarska čestica] površine 2846 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i 4/60 od 90/5671 idealnog dijela k.č.b. 4402/6 K. O. [katastarska općina], površine 5671 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],
1.2. FO pok. N iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4/60 od 257/2846 idealnog dijela z. k. č. [katastarska čestica] površine 2846 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i 4/60 od 90/5671 idealnog dijela k.č.b. 4402/6 K. O. [katastarska općina], površine 5671 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],
1.3. ZO pok. N iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4/60 od 257/2846 idealnog dijela z. k. č. [katastarska čestica] površine 2846 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i 4/60 od 90/5671 idealnog dijela k.č.b. 4402/6 K. O. [katastarska općina], površine 5671 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],
1.4. SO ud. F [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4/60 od 257/2846 idealnog dijela z. k. č. [katastarska čestica] površine 2846 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i 4/60 od 90/5671 idealnog dijela k.č.b. 4402/6 K. O. [katastarska općina], površine 5671 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],
1.5. VO pok. F iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4/60 od 257/2846 idealnog dijela z. k. č. [katastarska čestica] površine 2846 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i 4/60 od 90/5671 idealnog dijela k.č.b. 4402/6 K. O. [katastarska općina], površine 5671 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],
1.6.
HO rođ. VO pok. F iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4/60 od 257/2846 idealnog dijela z. k. č. [katastarska čestica] površine 2846 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i 4/60 od 90/5671 idealnog dijela k.č.b. 4402/6 K. O. [katastarska općina], površine 5671 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],
1.7.
EO pok. VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 12/60 od 257/2846 idealnog dijela z. k. č. [katastarska čestica] površine 2846 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i 12/60 od 90/5671 idealnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 5671 m2 upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina],
1.8. OO pok. VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 12/60 od 257/2846 idealnog dijela z. k. č. [katastarska čestica] površine 2846 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i 12/60 od 90/5671 idealnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 5671 m2 upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina],
1.9.
ĐO pok. Z iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6/60 od 257/2846 idealnog dijela z. k. č. [katastarska čestica] površine 2846 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i 6/60 od 90/5671 idealnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 5671 m2 upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina],
1.10. JO rođ. ĐO pok. Z iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6/60 od 257/2846 idealnog dijela z. k. č. [katastarska čestica] površine 2846 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i 6/60 od 90/5671 idealnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 5671 m2 upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].
Pod točkom 2. kao obveznik povrata k. č. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] utvrđen je Grad Split, a kao obveznik povrata k. č. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split. Pod točkom 3. određena je zemljišnoknjižna provedba predmetnog rješenja nakon njegove pravomoćnosti. Pod točkom 4. odlučeno je da su gore navedeni ovlaštenici povrata vratiti primljeni iznos naknade za zemljište iz točke 1. Izreke, u ukupnom iznosu od 741,04 eura.
3. Protiv osporenog rješenja tuženika pravodobno su tužbe podnijeli tužitelj pod
1. Grad Split, koja je pred ovim sudom zaprimljena pod poslovnim brojem UsI- 2790/2023 i tužitelj pod 2. Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split, koja je pred ovim sudom zaprimljena pod poslovnim brojem UsI-2925/23, slijedom čega je sud predmetne spise spojio, radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenja zajedničke odluke, pri čemu je riješeno kako će jedinstveni spis nadalje voditi pod gornjim poslovnim brojem.
4. U tužbi protiv osporenog rješenja tuženika tužitelj pod 1. u bitnom ističe da je u točki 1. izreke prvostupanjskog rješenja pogrešno navedeno „ čest. zem. [katastarska čestica], površine 2846 m2, ZU 19565, k. o. [katastarska općina]“ umjesto „ čest. zem. [katastarska čestica], površine 2846 m2, ZU 23453, k. o. [katastarska općina]“. Isto tako, pogrešno je navedeno “ čest. zem. [katastarska čestica], površine 5671 m2, ZU 14536, k. o. [katastarska općina]“ umjesto “ čest. zem. [katastarska čestica], površine 5458 m2, ZU 22497, k. o. [katastarska općina]“. Osim toga, u izreci istog rješenja naznačeno je da zainteresirane osobe ad.1. i to FO i ZO imaju isti osobni identifikacijski broj (OIB: [osobni identifikacijski broj]), te zainteresirane osobe ad.1. HO i EO također imaju isti osobni identifikacijski broj (OIB: [osobni identifikacijski broj]). Navedene greške upućuju na neprovedivost rješenja u zemljišnim knjigama. Nadalje, u postupku koji je prethodio donošenju nezakonitog prvostupanjskog rješenja neprijeporno je utvrđeno da je čest. zem. [katastarska čestica], u površini od 347 m2, K. O. [katastarska općina], oduzeta iz posjeda bivšeg vlasnika rješenjem SO Split, broj: 07/UP-I-6952/82, od 12. listopada 1982.g., u korist RO „Termofriz“, radi izgradnje upravne zgrade, servisa i zaštitnih radionica na predjelu Bilice-Mostine u Splitu. Također je nesporno utvrđeno da je ranijem vlasniku za predmetno oduzeto zemljište bila utvrđena i isplaćena novčana naknada temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu, broj:
IR467/84, od 23. svibnja 1985.g. Isto tako je utvrđeno da je nekadašnja deposedirana čest. zem. [katastarska čestica] poništena, da je njezina bivša površina konzumirana u dijelovima današnjih čest. zem. [katastarska čestica], što u naravi predstavlja izgrađeno zemljište na kojem se nalazi crpna stanica, uređeni okoliš, dvorište ograđeno betonskim zidom i željeznom ogradom, te dijelom makadamsko zemljište – trasa prometnice. Iz navedenog da proizlazi da je tužitelj u cijelosti riješio imovinsko- pravne odnose sa bivšim vlasnikom kojem je utvrđena i isplaćena pravična novčana naknada za deposedirano zemljište, kulture i poboljšice, da je tužitelj izradio dokumente prostornog uređenja toga područja, ishodio uvjete uređenja prostora radi predstojeće gradnje, izvršio prijašnja i naknadna geodetska snimanja, izradio parcelacijske elaborate, izmjestio nadzemne i podzemne građevine i instalacije, sve to u svrhu realizacije predviđene gradnje planirane tadašnjim prostornim planom. Međutim, nakon izvršene deposedacije zemljišta na predmetnoj lokaciji, tadašnji krajnji korisnik RO „Termofriz“ u međuvremenu je zapao u financijske poteškoće i nije bio u stanju pratiti troškove pripreme zemljišta, slijedom čega nije zaključen ugovor o međusobnim pravima i obvezama između krajnjeg korisnika i Općine Split. Stoga je rješenjem Općinskog suda u Splitu, Odjela za zemljišne knjige, poslovni broj: Z- 3443/86, od 18. studenog 1988.g., predmetno oduzeto zemljište uknjiženo kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Split. Dakle, zemljište je oduzeto u korist RO „Termofriz“, međutim kako je taj krajnji korisnik deposesije odustao od planirane izgradnje (objekti upravne zgrade, servisa i zaštitnih radionica) zbog financijskih poteškoća i nije zaključio ugovor o međusobnim pravima i obvezama sa Općinom Split, ne može se govoriti o privođenju zemljišta namjeni radi koje je oduzeto. Može se raspravljati samo o zemljištu koje je izgrađeno, odnosno pripremljeno za izgradnju, sukladno važećoj prostorno-planskoj dokumentaciji. Nadalje, iz dopisa Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo, Pododsjeka za prostorno uređenje, KLASA: 350- 07/12-01/00005, od 18. siječnja 2012.g., neupitno proizlazi da se čest. zem. [katastarska čestica] danas nalaze u obuhvatu Urbanističkog plana uređenja Dujmovača-Smokovik zapad - („Službeni glasnik Grada Splita“ broj: 27/07) i to dijelom u zoni I-gospodarska namjenaproizvodnja, dijelom u zoni IS-površine infrastrukturnih sustava, te dijelom u koridoru planiranih prometnica, dok se prema prostorno planskoj dokumentaciji, koja je bila na snazi na dan 11. listopada 1996.g., a to je Generalni urbanistički plan Splita („Službeni glasnik“ broj: 13/78, 14/83, 22- I/87, 6-II/90, 2/92, 4/94, 6/95, 6/97) predmetno zemljište nalazilo dijelom u zoni industrija i proizvodno zanatstvo i dijelom u koridoru planirane prometnice. Znači, urbanistički status predmetnih nekretnina je isti i to od dana deposesije do danas, koja okolnost potvrđuje tvrdnju prijašnje pripreme zemljišta za izgradnju, odnosno sada izgrađenom građevinskom zemljištu sukladno istovjetnoj prostorno planskoj dokumentaciji, koja okolnost u smislu članka 17. stavka 5. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine isključuje naturalnu restituciju. Nadalje, rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Ureda za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP-I-944-05/00-01/33, od 27. prosinca 2000.g., potpuno je izvlaštena, između ostalih, čest. zem. [katastarska čestica] površine 2846 m2, K. O. [katastarska općina], upisanog prava vlasništva Grada Splita, u korist Vodovoda i kanalizacije d.o.o. Split, ovdje zainteresirane osobe ad.2., radi izgradnje kanalizacijskog sustava Split- Solin, I etapa, C.S. Dujmovača (s pripadnim cjevovodom), koji je nakon toga izgrađen, sve sukladno naprijed navedenoj prostorno planskoj dokumentaciji. Isto tako, na temelju prednje citiranog rješenja, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Z-13905/2017 (ZU 22497), uknjiženo je pravo služnosti postavljanja i održavanja cjevovoda na teret dijela čest. zem. [katastarska čestica], površine 105 m2, u korist Vodovoda i kanalizacije d.o.o. Split. Slijedom navedenog, nepobitno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o izgrađenom građevinskom zemljištu. Stoga, budući je nekadašnja oduzeta površina zemljišta u cijelosti izgrađena u svom nadzemnom i podzemnom dijelu, koja u naravi predstava dio crpne stanice, uređeni okoliš, dvorište ograđeno betonskim zidom i željeznom ogradom, te dijelom makadamsko zemljište – trasa prometnice, a kako se prema prijašnjoj i sada važećoj prostorno-planskoj dokumentaciji predmetna lokacija nalazi u zoni IS – površine infrastrukturalnih sustava, te u dijelu koridora planiranih prometnica, neprijeporno proizlazi da je predmetno zemljište nedjeljivi sastavni dio sustava komunalne djelatnosti, koje je izuzeto iz pravnog prometa i čijim bi se vraćanjem okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine, a koje okolnosti u smislu članka 55. stavka 1., 2. i 3. Zakona o naknadi predstavljaju iznimku od vraćanja nacionalizirane, konfiscirane ili na drugi način oduzete imovine u vlasništvo. Dalje, spisima predmeta priliježe nalaz i stručno mišljenje vještaka građevinske struke Roka Mijanovića, od 13. listopada 2012.g., iz kojeg proizlazi da predmetna oduzeta čestica zemljišta, u površini od 347 m2, u svom nadzemnom dijelu i podzemnom dijelu nije privedena svrsi iz razloga što su podzemne instalacije izgrađene naknadno za novoizgrađenu crpnu stanicu, da grad Split nije izvršio nikakvu pripremu za izgradnju sadašnje građevine na način određen Zakonom o naknadi, odnosno kako to izričito propisuje odredba članka 17. Zakona o naknadi. Citirano utvrđenje vještaka je kontradiktorno, neodrživo i uopćeno, odnosno nije potkrijepljeno nikakvim materijalnim dokazima i stručnim obrazloženjem, slijedom čega se nameće zaključak da je vještvo izrađeno protivno pravilima struke. Osim toga, sudski vještak za graditeljstvo i sudski vještak za geodeziju Petar Čorić preuzeli su ulogu prvostupanjskog tijela jer u svojim nalazima i mišljenjima navode neprivedenost zemljišta namjeni u smislu odredbi Zakona o naknadi. Isto tako, spisima predmeta ne priliježe dokaz o određivanju sudskih vještaka za geodeziju i to LO, Petra Čorića i ŠO, nego su zainteresirane osobe ad.1., putem svog opunomoćenika, spisima priložili sporna geodetska vještva. Prema tome, kako je prvostupanjsko tijelo odluku o naturalnom povratu, kojoj odluci se priklanja i tuženik, u velikoj i pretežitoj mjeri temeljilo upravo na činjenicama koje je su u postupku utvrdili vještaci koje nije odredilo prvostupanjsko tijelo, takvi se nalazi ne mogu i ne smiju prihvatiti kao valjana osnova za donošenje rješenja. Dakle, u procesnom smislu, odnosno u onom dijelu postupka u kojem je za utvrđivanje činjeničnog stanja potrebno vodstvo službene osobe upravnog tijela, jer ona određuje koje će se činjenice utvrđivati i kojim dokazima, izostalo je njezino sudjelovanje, potrebna ozbiljnost i profesionalnost. Obveza je prvostupanjskog tijela, pa tako i tuženika, da izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužno stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičkim razlozima, da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, što je u konkretnom slučaju izostalo. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje.
5. Tužitelj pod 2 u opširnoj tužbi navodi kako su činjenična i pravna utvrđenja kako osporenog rješenja tuženika, tako i prvostupanjskog rješenja nepravilna i nezakonita. Naime, iz rezultata dokaza izvedenih u upravnom postupku nespornim proizlazi da je Rješenjem Ureda za imovinsko-pravne poslove Splitsko-dalmatinske županije, KLASA: UP/I-944-05/00-01/33 od 27. prosinca 2000., u korist tužitelja „Vodovoda i kanalizacija“ izvlašten dio predmetnog zemljišta, koji je ušao u sastav čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ukupne površine 2846 m2, a radi izgradnje kanalizacijskog sustava Split – Solin I etapa, CS „Dujmovača“, te da je tužitelj postao vlasnik navedenih nekretnina nakon što je za te nekretnine u pravomoćno okončanom postupku izvlaštenja platio naknadu njihove tržišne vrijednosti te se kao vlasnik tih nekretnina upisao u sudskim zemljišnim knjigama. Slijedom navedenog, kao ni prvostupanjsko ni tuženo drugostupanjsko tijelo nisu u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pravilno ocijenili činjenicu da je tužitelj Vodovod i kanalizacija, d.o.o., predmetne nekretnine stekao u vlasništvo na temelju odluke upravnog tijela rješenjem Ureda za imovinsko-pravne poslove Splitsko-dalmatinske županije, KLASA: UP-I-944-05/00-01/33 od 27. prosinca 2000., nakon što je za te nekretnine u pravomoćno okončanom postupku izvlaštenja platio naknadu njihove tržišne vrijednosti i da se kao vlasnik tih nekretnina upisao u sudskim zemljišnim knjigama, te da je njegovo pravo vlasništva tih nekretnina kao ustavno pravo zaštićeno čl. 48. st. 1 Ustava Republike Hrvatske, koje mu se prema čl. 50. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ne može oduzeti niti ograničiti bez plaćanja naknade tržišne vrijednosti. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je treća osoba Grad Split pripremila zemljište za buduću gradnju, a koja okolnost isključuje naturalni povrat u smislu odredbe članka 17. stavak 5. Zakona o naknadi, kao i da je u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja na nesporan način utvrđeno kako današnje k. č. br. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], zajedno s drugim česticama (k. č. br. [katastarska čestica]) u naravi predstavljaju jedinstveni kompleks na kojem je izgrađena Crpna stanica Dujmovača, za potrebe Eko-kaštelanskog zaljeva, koja je vlasništvo i koju koristi Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split, kao javno komunalno poduzeće, slijedom čega bi se vraćanjem predmetnih nekretnina bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine, a koja okolnost isključuje naturalni povrat u smislu odredbe članka 55. stavak 1., 2. i 3. Zakona o naknadi. Smatra, kako se u konkretnom slučaju nesporno radi o zemljištu koje je privedeno namjeni odnosno pripremljeno za izgradnju sukladno važećoj prostorno-planskoj dokumentaciji-infrastrukturalni objekti i koridori prometnica, pa se osporeno rješenje tuženika ukazuje nepravilnim i nezakonitim. Nadalje, prigovara kako nije jasno na kojem dokazu prvostupanjsko tijelo temelji točke 1.1. do pod 1.10. izreke obzirom da se u izreci ne poziva na Skicu u svrhu povrata imovine izrađenu po LO od 5. veljače 2013. Rješenja. Ujedno, ističe kako je u konkretnom slučaju predmetna nekretnina oduzeta iz posjeda prijašnjih vlasnika temeljem Zakona o eksproprijaciji („Narodne novine“, broj 10/7, 5/80, 30/82, 46/82, 28/87 i 39/88), te je naknada isplaćena nakon 22. ožujka 1978., slijedom čega je pravo na povrat/naknadu isključeno na temelju članka 6. Zakona o naknadi, dok su ovlaštenici nakade eventualno mogli u propisanim rokovima podnijeti prijedlog za poništenje rješenja o eksproprijaciji (izvlaštenju) predmetne nekretnine prema odredbi članka 48. Zakona o izvlaštenju, a što nisu učinili, slijedom čega se zahtjev za naknadu ukazuje neosnovanim. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje, te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak. Potražuje i trošak spora.
6. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja tuženika, te predlaže odbiti tužbu.
7. U smislu odredbe članka tada važećeg čl 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12 i 152/14, dalje ZUS) sud je rješenjem od 2. veljače 2024. pozvao Državno odvjetništvo Republike Hrvatske po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, , NO, FO, ZO, SO, VO, HO, EO, KO, ĐO i JO, da kao zainteresirane osobe pod 1. do pod 11. sudjeluju u ovom sporu, te se očituju na navode iz tužbe tužitelja pod 1. i pod 2.
8. U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba pod 1. ističe kako je pobijano rješenje u cijelosti pravilno i zakonito. Ističe kako je tijekom postupka bilo sporno je li predmetno građevinsko zemljište bilo privedeno namjeni radi koje je oduzeto do dana stupanja na snagu Zakona o naknadi, odnosno do 11. listopada 1996., a što je zakonska pretpostavka za naturalni povrat predmetnog građevinskog zemljišta. Napominje, kako je u provedenom postupku izvedenim dokazima (nalazom vještaka, avio skicom, izjavama stranaka, kao i skicom u svrhu povrata ovlaštenog ing. geod. LO od 5. veljače 2013.) učinjena nespornim činjenica da predmetno zemljište nije privedeno namjeni radi koje je oduzeto 1982., te da do stupanja na snagu Zakona o naknadi nije bilo izgrađeno. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
9. U odgovoru na tužbu zainteresirane osobe pod 2-11 navode kako je predmetno zemljište nacionalizirano i postalo društveno vlasništvo 26. prosinca 1958.g. stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta. Rješenjem komisije za imovinsko pravne poslove Skupštine Općine Split od 12. listopada 1982.g. predmetna čestica ranije oznake čest. zem. [katastarska čestica] je oduzeta iz posjeda bivših vlasnika i dana na korištenje RO Termofriz Split radi izgradnje objekata, servisa i zaštitnih radionica i to temeljem Zakona o građevinskom zemljištu (N.N. 54/80-53/90) koji zakon je naveden u članku 2. stavak 1. točka 15. Zakona o naknadi, te stoga nema zapreke za priznavanje prava na naknadu, odnosno naturalnu restituciju, a koje stajalište je jasno izraženo u presudi Upravnog suda br.: Us-9437/2008-9, te u presudi Upravnog suda u Splitu br. UsInoi106/15 od 15. siječnja 2017.g., kojima je u ovoj konkretnoj stvari ujedno otklonjen prigovor tužitelja da bi predmetno zemljište bilo oduzeto temeljem Zakona o eksproprijaciji (N.N. 10/78 – 39/88). Isto tako i sama činjenica plaćanja naknade za oduzimanje iz posjeda zemljišta sukladno tadašnjem Zakonu o građevinskom zemljištu nije zapreka za naturalni povrat. Naprotiv, upravo je člankom 17., stavak 2. i 3. Zakona o naknadi propisano da je bivši vlasnik kao ovlaštenik naknade vraćanjem u vlasništvo oduzetog građevinskog zemljišta dužan isplatiti obvezniku naknade revalorizirani iznos primljene naknade za deposedaciju, što je u ovom slučaju i utvrđeno i točkom 4. osporavanog prvostupanjskog rješenja. Zainteresirane osobe pod 2-11 posebno ističu kako na dan donošenja Zakona o naknadi (30. listopada 1996.g.) predmetno zemljište nije bilo privedeno namjeni zbog koje je oduzeto. Nije u tom razdoblju bilo niti izgrađeno niti pripremljeno za izgradnju ni u svom nadzemnom niti podzemnom dijelu. Ovo je nedvojbeno utvrđeno provedenim građevinskim vještačenjem, a što prostim okom vidljivo u spisu priloženog aerofotogrametrijskog snimka lica mjesta (kao izvatka iz zadatka Državne geodetske uprave C.S. LIKA – ZADAR – ŠIBENIK – SPLIT od 23. svibnja 1997.g. Iz navedene aerofotogrametrijske snimke posve je jasno da je osam mjeseci nakon donošenja Zakona o naknadi, predmetno zemljište u dijelu koji je deposediran podnositeljima zahtjeva još uvijek bilo posve neizgrađeno odnosno zaraslo u zelenilo. Tužitelj ad 2/ Vodovod i kanalizacija d.o.o. predmetne nekretnine nije stekao temeljem valjane prave osnove od korisnika nacionalizacije, već na temelju odluke upravnog tijela, rješenjem Ureda za imovinsko pravne poslove Splitsko dalmatinske županije, Klasa: UP-I-944-05/00- 01/33 od 27. prosinca 2000.g., dakle nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi, te se ovdje ne može raditi o iznimci od vraćanja nekretnine propisane odredbom čl. 52. Zakona o naknadi, a niti o iznimci iz članka 54. toga Zakona jer predmetna nekretnina na dan donošenja Zakona o naknadi nije bila u njegovom posjedu niti mu je služila za obavljanje njegove redovite djelatnosti, a niti o iznimci iz 55. Zakona o naknadi budući da tužitelj ad 2/ nije predmetne nekretnine stekao niti pretvorbom komunalnih poduzeća u skladu sa Zakonom o pretvorbi i organiziranju poduzeća u komunalnim djelatnostima i djelatnostima uređenja naselja i prostora, prijevoza putnika u gradskom i prigradskom prometu i djelatnosti uređenja naselja i prostora. Stoga, i uknjižba tužitelja pod 2. na čest. zem. [katastarska čestica] koja je uslijedila više godina nakon stjecanja gore opisanog prava zainteresiranih stranaka nije zapreka za vraćanje tih čestica u vlasništvo zainteresiranim strankama s obzirom da je ovaj tužitelj kao stranka ovog upravnog postupka i obveznik je naknade sukladno odredbama članka 13., stavak 1. Zakona o naknadi. Nije u ovom postupku među strankama sporno da su tužitelji tek 2000.g. pokrenuli postupak izvlaštenja predmetnog zemljišta radi izgradnje crpne stanice sustava „EKO - Kaštelanski zaljev“, da su zatim izradili projektnu dokumentaciju, ishodili građevinsku dozvolu te 2001.g. započeli s pripremom a potom i sa gradnjom rečene crpne stanice. Stupanjem na snagu Zakona o naknadi počeo je teći prekluzivni rok od 6 mjeseci bivšim vlasnicima za podnošenje zahtjeva za naknadu (povrat) imovine prema tome zakonu, u kojem roku su zainteresirane osobe odnosno njihovi pravni prednici nedvojbeno podnijeli taj zahtjev. Pozivaju se stajalište Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u ovakvim i sličnim pravnim stvarima, po kojemu je zadiranje u stečena prava i legitimna očekivanja ovlaštenika tih prava protivno odredbama Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje štite pravo vlasništva i pravo na pravično suđenje. Predlažu odbiti tužbe tužitelja kao neosnovane.
10. U sporu je održana rasprava 20. veljače i 2. travnja 2025. . čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a (Narodne novine 36/2024) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osobe pod 1.
11. Opunomoćenik tužitelja pod 2. je predložio da sud pribavi spis izvlaštenja Ureda za imovinsko pravne poslove Splitsko-dalmatinske županije, KLASA: UP-I- 944-05/00-01/33, a budući da je iz tog spisa vidljivo kako je tužitelj pod 2. vlasništvo dijela zemljišta, koje je predmet povrata, stekao potpunim izvlaštenjem, kako je za to izvlašteno zemljište platio naknadu tržišne vrijednosti izvlaštene nekretnine, te se uknjižio kao vlasnik u zemljišne knjige, pri čemu u odnosu na to zemljište nije bilo privremene mjere, koja bi spriječila izvlaštenje. Nadalje je naveo kako njegovo pravo vlasništva štiti Ustav RH, slijedom čega taj dio zemljišta ne može biti predmet povrata, niti naknade u tržišnoj vrijednosti, tim više što je na tom dijelu izgrađena crpna stanica, pa se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu, koje ne može biti predmet naturalnog povrata.
12. U cilju ocijene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledom dokumentacije sadržane u sudskom spisu, kojem prileži osporeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-942-01/22- 01/284, URBROJ:514-04-02-01-01-08-23-02 od 21. rujna 2023 te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Također, pribavljen je i pregledan spis ovog suda UsInoi-91/2015. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza uvidom u spis KLASA: UP-I- 944-05/00-01/33, kao i prijedlog za saslušanjem svjedoka, držeći da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja tog dokaza. .
13. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. i pod 2. neosnovan
14. Predmet ovog spora je naturalni povrat zainteresiranim osobama pod 2. do pod 11. zemljišta označenog kao 257/2846 idealnog dijela z. k. č. [katastarska čestica] površine 2846 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i 90/5671 idealnog dijela k.č.b. 4402/6 K. O. [katastarska općina], površine 5671 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], dakle ukupno 347 m2.
15. Među strankama nije sporno kako je predmetno zemljište deposedirano pravomoćnim rješenjem Komisije za imovinsko-pravne poslove SO Split, broj: 07/UP- I-6952/82 od 12. listopada 1982., za potrebe RP „Termofriz“, radi izgradnje objekata upravne zgrade, servisa i zaštitnih radionica.
16. Među strankama je sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava, odnosno među strankama je prvenstveno sporno je li u konkretnom slučaju moguća naturalna restitucija predmetnog zemljišta.
17. Naime, tužitelji pod 1. i pod 2. u ovom sporu prigovaraju kako se u konkretnom slučaju radi o iznimci od vraćanja nacionalizirane, konfiscirane ili na drugi način oduzete imovine u vlasništvo, koja iznimka je propisana odredbama članka 52., 54. i 55. Zakona o naknadi.
18. Odredbom članka 17. stavak 1. Zakona o naknadi propisano je kako će se neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovoga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovoga Zakona nije privedeno namjeni, dati u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.
19. Prema stavku 5. citirane zakonske odredbe pod zemljištem privedenim namjeni smatra se ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.
20. Dakle, iz citirane odredbe članka 17. stavak 5. Zakona o naknadi proizlazi da se ne vraća ono zemljište koje je privedeno namjeni kao niti ono na kojem je općina izvršila pripremu za izgradnju, međutim, Zakon o naknadi ne definira što se smatra zemljištem pripremljenim za izgradnju, pa se stoga primjenjuju odredbe Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 30/94, 68/98, 61/00 i 32/02). Prema članku 11. stavak 4. toga Zakona, uređenje građevinskog zemljišta obuhvaća pripremu zemljišta za izgradnju (izrada prostornih planova, imovinsko-pravne radnje i drugo), te izgradnju komunalnih i telekomunikacijskih instalacija, objekata i uređaja individualne zajedničke potrošnje.
21. Iz dokumentacije priložene u spisu tuženika proizlazi kako je očevidom na licu mjesta 3. svibnja 2012. uz sudjelovanje stručnog suradnika za geodeziju ČO, kojom prilikom je identificirana čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 347 m2, koja je oduzeta rješenjem SO Split broj: 07/UP-I-1255/86 od 22. listopada 1986., te je utvrđeno kako se danas predmetna čestica nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i to cca ¼ i na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] i to cca ¾ predmetne čestice. Ujedno je utvrđeno kako je danas predmetno zemljište izgrađeno, kako se na istom nalazi crpna stanica, uređeni okoliš, dvorište ograđeno betonskim zidom i željeznom ogradom. Nadalje, u postupku je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Roku Mijanoviću, a radi utvrđivanja je li do dana donošenja Zakona o naknadi (11. listopada 1996.) predmetno zemljište, označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]., u površini od 347 m2, privedeno namjeni u smislu GUP-a Grada Splita, te je li na predmetnom zemljištu do navedenog roka Grad Split izvršio pripremu za izgradnju na način određen Zakonom o naknadi. Navedeni vještak je u dostavljenom Elaboratu mišljenja na okolnost utvrđivanja namjene zemljišta „U Splitu, 13. 10. 2012.“, odnosno u stručnom mišljenju sastavljenom na temelju utvrđenog činjeničnog stanja na dan očevida, raspoložive dokumentacije, a posebno kopije snimke iz zraka broj 5320 od 1997., istaknuo kako predmetne nekretnine do donošenja Zakona o naknadi nisu bile privedene namjeni, niti u svom nadzemnom, niti u svom podzemnom dijelu, a sve u smislu odredbi GUP-a Grada Splita. Nadalje, vještak je nesporno utvrdio kako do stupanja Zakona o naknadi Grad Split nije izvršio nikakvu pripremu za izgradnju sadašnje građevine na način određen Zakonom o naknadi, odnosno kako to izričito propisuje odredba članak 17. stavak 1. tog Zakona. Naime, vještak ističe kako su podzemne instalacije bile izgrađene naknadno za naknadno novo izgrađenu sadašnju građevinu crpne stanice, a koja činjenica je vidljiva prema Prerisu instalacija koje su registrirane u arhivi katastra vodova Grada Splita.
22. Nadalje, iz spisu tuženika priložene dokumentacije, i to dopisa Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: 350-02/2002-01/140, URBROJ: 2181-04-2002-02/PV/BD od 21. ožujka 2002. proizlazi kako je uvidom GUP-a Grada Splita (Službeni glasnik 13/78, 14/83, 22-I/87, 6-II/90, 9/91, 2/93, 4/94, 6/95, 6/97, 8/98 i 16/98) utvrđeno kako čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ne postoji, već je to sada čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koja se nalazi u zoni „Industrija i proizvodno zanatstvo“.
23. Spisu tuženika prileži i očitovanje Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Služba za pripremu i izgradnju, KLASA: 943-01/98-01/01, URBROJ: 2181-01-02/01- 03-722 od 3. travnja 2003. iz kojeg proizlazi kako je čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 347 m2 deposedirana prijašnjem vlasniku u korist RO Termofriz-Split, radi izgradnje objekata upravne zgrade, servisa i zaštitnih radionica na području Bilice- Mostine i to kao dio novoformirane čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ukupne površine 14948 m2. Nadalje se utvrđuje kako je predmetno zemljište upisano na Grad Split, jer između RO Termofriz Split i Općine Split, odnosno Grada Splita, nije zaključen ugovor o međusobnim pravima i obvezama, koji je temelj za uknjižbu. Ujedno se utvrđuje kako je rješenjem Ureda za imovinsko-pravne poslove Splitsko- dalmatinske županije, Klasa: UP-I-944-05/00-01/33 od 27. prosinca 2000. u korist Vodovoda i kanalizacije d.o.o. Split izvlašten dio predmetnog zemljišta, koji je ušao u sastav čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ukupne površine 2846 m2, a radi izgradnje kanalizacijskog sustava Split-Solin, I etapa, CS „Dujmovača“, pri čemu je dostavljeno i predmetno rješenje.
24. Zaključno, spisu tuženika prileži i zapisnik s očevida od 3. svibnja 2005., a u svrhu osiguranja dokaza, koji je obavljen uz sudjelovanje stručnog suradnika za geodeziju ŽO, kojom prilikom je utvrđeno kako je na temelju geodetskog elaborata izrađenog od tvrtke „Geoprojekt“, koji je u tom Uredu zaveden pod brojem 463/86 (UP-I-1255/86) od 22. listopada 1986. izvršena parcelacija (poništenje čestice za deposesiju zemljišta radi izgradnje kompleksa Termofriz na području Bilice- Mostine) i to upravo nekadašnja zemljišnoknjižna čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 347 m2, te je pripojena zemljišnoknjižnoj čest. zem. [katastarska čestica]. Nadalje se navodi kako je naknadnom diobom izrađenom od Geodetskog zavoda Split, a za potrebe Eko Kaštelanskog zaljeva elaboratom koji je pred tim Uredom zaprimljen pod brojem 473/99 (UP-I-932-06/99-01/473 od 30. srpnja 1999.) izvršena dioba zk čest. zem. [katastarska čestica]. Ujedno se ističe kako se područje nekadašnje zk čest. zem. [katastarska čestica] danas nalazi na dijelu zk čest. zem. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja ograđeno i izgrađeno zemljište (parkiralište-kolektor), te dio zk čest. 4002/6 koja u naravi predstavlja neizgrađeno makadamsko zemljište.
25. Uzimajući u obzir tako utvrđeno činjenično stanje, sud cijeni kako je pravilno postupio tuženik kada je osporenim rješenje odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu u kojem je ovdje zainteresiranim osobama vraćeno vlasništvo idealnih dijelova k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], budući da je tijekom upravnog postupka nesporno utvrđeno kako predmetno zemljište do dana stupanja na snagu Zakona o naknadi nije bilo privedeno namjeni, odnosno kako na istom do stupanja na snagu tog Zakona nije izvršena priprema za izgradnju u smislu odredbe članka 11. Zakona o prostornom uređenju, te ujedno s predmetnim zemljištem Općina Split nije raspolagala do donošenja Zakona o naknadi. Stoga, sud cijeni pravilnim utvrđenje prvostupanjskog tijela i tuženika kako je u konkretnom slučaju moguća naturalna restitucija predmetnog zemljišta.
26. Naime, eventualne promjene, pa tako i gradnja, koje su izvršene nakon donošenja Zakona o naknadi nisu pravno odlučne za primjenu odredbe članka 17. Zakona o naknadi, budući da je za primjenu navedene odredbe bitno zatečeno stanje građevinskog zemljišta u momentu donošenja Zakon o naknadi, a koje je u konkretnom slučaju, u skladu s provedenim vještvom, kao i aerofotogrametrijskom snimkom, nesporno bilo neizgrađeno građevinsko zemljište.
27. Slijedom navedenog, prigovori tužitelja pod 1. i pod 2. u tom dijelu se otklanjaju kao neosnovani. Ujedeno, za istaći je kako postojanje prostorno-planske dokumentacije, kao i okolnost da su riješeni imovinsko-pravni odnosi nisu dovoljni za zaključak da je zemljište privedeno namjeni.
28. U pogledu prigovora tužitelja pod 1. i pod 2. kako se u konkretnom slučaju radi o iznimci od vraćanja nacionalizirane, konfiscirane ili na drugi način oduzete imovine u vlasništvo, a koje je propisana odredbom članka 52. i 55. Zakona o naknadi, budući da je treća osoba Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split stekla pravo vlasništva (čest. zem. [katastarska čestica] površine 2846 m2) na temelju valjane pravne osnove, odnosno da bi se vraćanjem predmetnog zemljišta bi se okrnjila namjena uporabe cijelog kompleksa, odnosno tehnološka funkcionalnost jedinstvenog kompleksa Crpne stanice Dujmovača, navodi se kako je odredbom članka 52. stavak 1. Zakona o naknadi propisano je kako se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano. Pritom, valjana pravna osnova može biti pravni posao, zakon i odluka nadležnog tijela, a treća osoba je fizička ili pravna osoba koja je ili upisna kao vlasnik nekretnine koja je oduzeta ili ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva iste. Međutim, u konkretnom slučaju komunalno poduzeće Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split nije predmetne nekretnine stekla na temelju valjane pravne osnove od korisnika nacionalizacije, već je predmetne nekretnine steklo na temelju odluke upravnog tijela-rješenjem Ureda za imovinsko-pravne poslove Splitsko-dalmatinske županije, KLASA: UP-I-944-05/00-01/33 od 27. prosinca 2000., dakle postalo je vlasnik istih tek nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi. Stoga se prigovor tužitelja kako bi se u konkretnom slučaju radilo o iznimci od vraćanja predmetne nekretnine propisane odredbom članka 52. Zakona o naknadi, ukazuje neosnovanim.
29. Odredbom članka 55. Zakona o naknadi propisano je kako se ne vraća imovina u vlasništvo i posjed: 1. koja je nedjeljiv sastavni dio sustava mreža, objekata, naprava ili drugih sredstava javnih poduzeća iz oblasti energetike, komunalne djelatnosti, prometa i veza te šumarstva, 2. koja je izuzeta iz pravnoga prometa, odnosno na kojoj nije moguće stjecanje prava vlasništva, 3. čijim bi se vraćanjem bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine, 4. čijim bi vraćanjem bila bitno okrnjena gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa (industrijski kompleks, komasirane gromade unutar poljoprivrednoga odnosno šumskoga kompleksa i sl.).
30. U konkretnom slučaju, tužitelj pod 2. predmetne nekretnine nije stekao pretvorbom društvenih komunalnih poduzeća, a koja je vršena u skladu sa Zakonom o pretvorbi i organiziranju poduzeća u komunalnim djelatnostima i djelatnostima uređenja naselja i prostora, prijevoza putnika u gradskom i prigradskom prometu i djelatnosti uređenja i održavanja tržnica na malo („Narodne novine“, broj 91/92, 14/93 i 70/93) i Obvezatnim naputkom o primjeni odredaba Zakona o pretvorbi i organiziranju poduzeća u komunalnim djelatnostima i djelatnostima uređenja naselja i prostora, prijevoza putnika u gradskom i prigradskom prometu i djelatnosti uređenja i održavanja tržnica na malo („Narodne novine“ broj 10/93), niti je predmetna nekretnina bila na dan donošenja Zakona o naknadi (11. listopada 1996.) u njegovom posjedu, niti mu je služila za obavljanje njegove (redovite) djelatnosti za koju je osnovano, pa se prigovori tužitelja otklanjanju kao neosnovani.
31. U odnosu na prigovor tužitelja pod 1 o pogrešno navedenom OIB [osobni identifikacijski broj]u za neke od ovlaštenika naknade, kao i za pogrešno naznačeni z.u., valja reći kako se u konkretnom slučaju radi o očitim pogreškama u pisanju koje se mogu ispraviti temeljem odredbe čl. 104. st.1. ZUP-a, a koje ne utječu na zakonitost rješenja.
32. Što se pak tiče prigovora tužitelja pod 2. kako su predmetne nekretnine oduzete iz posjeda prijašnjih vlasnika temeljem Zakona o eksproprijaciji („Narodne novine“, broj 10/7, 5/80, 30/82, 46/82, 28/87 i 39/88), te je naknada isplaćena nakon 22. ožujka 1978., pa ovlaštenici naknade nemaju pravo na povrat/naknadu na temelju članka 6. Zakona o naknadi, za istaći kako je predmetno zemljište pravnoj prednici ovlaštenika prava na povrat oduzeto na temelju Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj 54/80-53/90), a koji Zakon je izričito naveden u članku 2. stavak 1. točka 15. Zakona o naknadi, pa se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji koja je propisana odredbom članka 6. Zakona o naknadi, odnosno ne radi se o imovini koja je u društveno vlasništvo prenesena na temelju Zakona o eksproprijaciji („Narodne novine“, broj 10/78, 5/80, 30/82, 46/82). Stoga se i taj prigovor tužitelja pod 2. nije osnovan.
32. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da je, po ocjeni ovog suda, tuženik na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, te donio na zakonu osnovano rješenje, to je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, trebalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
33. Isto tako, po mišljenju ovog suda nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, 110/21), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.
34. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st.1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora. Obzirom na činjenicu da su zainteresirane osobe koje su u sporu bile zastupane po kvalificiranom opunomoćeniku- odvjetniku, popisale trošak spora, to je istima prema popisu valjalo priznat trošak sastava odgovora na tužbu (500 bodova) trošak zastupanja na dva ročišta glavne rasprave (1000 bodova) što sve uz povećanje od 50% za zastupanje više osoba (Tbr.40) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), te uz PDV od 25% ukupno daje iznos od 5.625,00 eura koliko su tužitelji pod 1 i 2 dužni naknaditi zainteresiranim osobama na ime troška ovog spora.. u upravnim sporovima svaka stranka snosi svoje troškove. Stoga je presuđeno kao pod točkom III. izreke ove presude.
U Splitu 29. travnja 2025.
S U T K I NJ A
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude n dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. O žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA- tužitelju pod 1,
- opun. tužitelja pod 2,
- tuženiku,
- opun. zainteresiranih osoba
- u spis
