REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj: P-385/2024-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić u pravnoj stvari tužitelja VIP MARAVIĆ d.o.o. u stečaju, Rijeka, Podbreg 10, OIB: 40177360317, kojeg zastupa stečajni upravitelj Mateo Puljić iz Zagreba, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Božiković, odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3A, protiv tuženika DVOJAC BK j.d.o.o. Jušići, Jušići 69c, OIB: 23824771666, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Blažičko, odvjetnik u Zagrebu, Masarykova ulica 9, radi pobijanja pravne radnje stečajnog dužnika, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su bez pravnog učinka prema društvu VIP MARAVIĆ d.o.o. u stečaju, OIB: 40177360317, Rijeka, Podbreg 10:
- Ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen u Rijeci, dana 17. veljače 2023., a ovjeren u potpisu pred javnim bilježnikom MARINA SABLIĆ-DORČIĆ, Rijeka, Ciottina 5, pod brojem OV-1016/2023 od 17. veljače 2023. između VIP MARAVIĆ d. o. o., OIB: 40177360317 kao prodavatelja i DVOJAC B.K. j.d.o.o. OIB: 23824771666 kao kupca, a kojim ugovorom je tužitelj kao prodavatelj prodao tuženiku kao kupcu nekretninu oznake č.z. 390/5 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], za cijelo.
- Anex I. Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključen u Rijeci, dana 31. ožujka 2023. koji je ovjeren u potpisu pred javnim bilježnikom VERA LOVROVIĆ LEČIĆ, Rijeka, Fiorello la Guardia 25 pod brojem OV-946/2023 dana 31. ožujka 2023.
- Potvrda o isplati i tabularna isprava od 31. ožujka 2023. potpisana od VIP MARAVIĆ d.o.o., a ovjerena pred javnim bilježnikom VERA LOVROVIĆ LEČIĆ, Rijeka, Fiorello la Guardia 25 pod brojem OV-948/2023 od 31. ožujka 2023.
II. Dužan je tuženik vratiti sve stečene imovinske koristi temeljem ugovora navedenog u točki I. presude na način da nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci da na navedenoj nekretnini uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje na način da izvrši uknjižbu brisanja prava vlasništva (iz predmeta poslovni broj Z-9496/2023) s imena tuženika za cijelo, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja, za cijelo.
III. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva tužitelja za cijelo na nekretnini označenoj sa č.z. 390/5 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
IV. Nalaže se tuženiku da preda tužitelju u samostalni posjed nekretninu označenu č.z. 390/5 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodnu od osoba i stvari, u roku od 15 (petnaest) dana.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 23.887,22 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje od 29. travnja 2025. do isplate teku prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu radi pobijanja pravne radnje stečajnog dužnika - ugovora o kupoprodaji nekretnine. Nad tužiteljem je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci broj St-139/2024-91 od 24.4.2024. otvoren stečajni postupak. Tužitelj je kao dužnik 25. travnja 2023. podnio prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka, te je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. 14. St-192/2023-3 od 5. svibnja 2023. otvoren predstečajni postupak. Budući da je zbroj tražbina vjerovnika koji su glasovali za plan bio manji od zbroja tražbina vjerovnika koji su glasovali protiv plana u skladu sa čl. 61. st.1. Stečajnog zakona, sud je rješenjem posl. br. 14 St-192/2023-65 od 25. siječnja 2024. uskratio potvrdu planu restrukturiranja i obustavio predstečajni postupak nad tužiteljem. Rješenje je po dužnikovoj žalbi potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. 11 Pž-842/2024-2 od 21. veljače 2024. S obzirom da je sud utvrdio (uvidom u Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje) da je dužnik tijekom postupka ispunio uvjete za stečaj, u skladu sa čl. 64. st. 2. SZ-a sud je po službenoj dužnosti nastavio postupak kao da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka rješenjem od 24. travnja 2024.. Prema odredbi čl. 64. st. 2. Stečajnog zakona, smatra da je 25. travnja 2023. podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. Tužitelj i tuženik su 17. veljače 2023. (malo više od 2 mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka) zaključili pobijani Ugovor o kupoprodaji, ovjeren u potpisu pred Javnim bilježnikom Marina Sablić-Donić iz Rijeke pod OV-1016/2023. Tim ugovorm je tužitelj kao prodavatelj prodao tuženiku kao kupcu - nekretninu oznake č.z. 390/5 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za kupoprodajnu cijenu od 200.000,00 EUR-a. S obzirom da je tuženik u trenutku zaključenja kupoprodaje bio tužiteljev vjerovnik, ugovorili su plaćanje kupoprodajne cijene prijebojem - kompenzacijom. Dana 31. ožujka 2023. su tužitelj i tuženik sklopili Anex I. ugovora kojim su ispravili pogrešku u nazivu kupca (ovjereno u potpisu kod Javnog bilježnika Vera Lovrović Lečić pod OV-946/2023 od 31.3.2023.), a istog dana je tužitelj izdao tuženiku tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva kojom je potvrdio da je cijena plaćena. Temeljem navedenih pravnih poslova, tuženik je u predmetu z.k. odjela Općinskog suda u Rijeci br. Z- 9496/2023 ishodio uknjižbu prava vlasništva na č.z. 390/5 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na svoje ime za cijelo, uz brisanje tog prava s imena stečajnog dužnika za cijelo. Tužiteljev račun je bio u blokadi u razdoblju od 30. ožujka 2023. (dan prije izdavanja tabularne izjave) pa do 11. travnja 2023.. Nakon toga, kratkotrajno tužiteljev račun nije bio u blokadi da bi onda ponovno završio u blokadi od 13. travnja 2024. do 25. travnja 2024. kad je tužitelj podnio prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka. Tuženik je nesporno bio detaljno upoznat sa poslovanjem tužitelja kao i s njegovom financijskom situacijom. Naime, jedini osnivač i zakonski zastupnik tužitelja je bio ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj]. S druge strane, stvarni vlasnik tuženika je njegov sin – DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj]. On je bio i zakonski zastupnik tuženika sve do 24. lipnja 2020. otkad je zakonski zastupnik tuženika ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Da je tuženik imao saznanja za tužiteljevu financijsku situaciju, odnosno njegovu nesposobnost za plaćanje u trenutku sklapanja pobijanog ugovora o kupoprodaji, jasno proizlazi iz činjenice da su DZ i ZZ (zaposlenica tuženika) od 2019. pa sve do 11. svibnja 2024. bili ovlaštene osobe za predaju dokumentacije Poreznoj upravi, a tu ovlast im je dao ni manje ni više nego sam tuženik - DVOJAC B.K. j.d.o.o. Pregledom izvatka iz sustava e- Porezna, može se utvrditi da su ovlaštenici za upravljanje svih ovlaštenja u ime tužitelja bili ZZ - zaposlenica tužitelja te DZ te su za to ovlašteni upravo preko tuženika - DVOJAC B.K. j.d.o.o.. Tužitelj je opunomoćio tuženika da u njegovo ime i za njegov račun opunomoći fizičke osobe za komunikaciju s poreznom upravom. Dakle, nesporno je da je tuženik znao za tužiteljevu nesposobnost za plaćanje u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji. Prema čl. 198. st. 1. Stečajnog zakona, pravne radnje poduzete prije otvaranja stečajnoga postupka kojima se remeti pravo na ujednačeno namirenje stečajnih vjerovnika (oštećenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini stečajni vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika), stečajni upravitelj u ime stečajnoga dužnika i stečajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s odredbama ovoga Zakona. Odredbom čl. 212. SZ-a određeno je da su pravne radnje stečajnoga dužnika ovlašteni pobijati tužbom stečajni vjerovnici te stečajni upravitelj u ime stečajnoga dužnika. Takva tužba može se podnijeti u roku od dvije godine od otvaranja stečajnoga postupka, a tužba se podnosi protiv osobe prema kojoj je pobijana radnja poduzeta. Prema čl. 199. st.1. Stečajnog zakona, pravna radnja, poduzeta u posljednja tri mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka, kojom se jednom stečajnom vjerovniku daje ili omogućava osiguranje ili namirenje na način i u vrijeme u skladu sa sadržajem njegova prava (kongruentno namirenje), može se pobijati ako je u vrijeme kad je poduzeta dužnik bio nesposoban za plaćanje i ako je vjerovnik u to vrijeme znao za tu nesposobnost. Prema čl.199. st. 3. Stečajnog zakona, smatrat će se da je vjerovnik znao za nesposobnost za plaćanje ili za prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka ako je znao ili je morao znati za okolnosti iz kojih se nužno moralo zaključiti da postoji nesposobnost za plaćanje ili da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka, a prema st. 4. istog članka, za osobu koja je s dužnikom bila bliska u vrijeme poduzimanja radnje pretpostavlja se da je znala za nesposobnost za plaćanje ili prijedlog za otvaranje postupka. U konkretnom slučaju ispunjene su sve opće i posebne pretpostavke za pobijanje ugovora o kupoprodaji. Opće: a) okolnost da je otvoren stečajni postupak - otvoren dana 24.04.2023. b) okolnost da je stečajni dužnik prije otvaranja stečaja poduzeo pravnu radnju koja može biti predmet pobijanja - Ugovor od 17.02.2023., Anex 1. Ugovora i Tabularna izjava od 31.03.2024. c) okolnost da se tom radnjom vjerovnici stečajnog dužnika oštećuju ili da se neki od njih pogoduju - s obzirom da stečajne mase nema dovoljno za namirenje svih tražbina, pogodovalo se tuženiku kao stečajnom vjerovniku jer je svoju tražbinu prebio sa plaćanjem kupoprodajne cijene, a istovremeno su se oštetili ostali vjerovnici jer iznos od 200.000,00 EUR nije išao na račun tužitelja zbog toga što je cijena plaćena prijebojem, d) okolnost da se krajnji rezultat pobijanja očituje u povećanju mogućnosti namirenja ukupnosti vjerovnika- vraćanjem predmetne č.z. 390/5 k. o. [katastarska općina] će se omogućiti njezina prodaja kroz stečajni postupak, a iz iznosa dobivenog njezinom prodajom će se namiriti stečajni vjerovnici, u potpunosti ili djelomično. Predmetna nekretnina je jedina vrijedna imovina koju je tužitelj imao u svom vlasništvu, a preostala imovina koja trenutno čini stečajnu masu neće ni izbliza biti dovoljna za namirenje svih stečajnih vjerovnika. 2) Posebne (kongruentno namirenje): a) ako je pobojna pravna radnja poduzeta u posljednja tri mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka - ugovor o kupoprodaji je sklopljen 17.02.2023., a prijedlog za otvaranje (pred)stečajnog postupka je podnesen 25. travnja 2024., dakle unutar posljednja tri mjeseca - čime je vremenska komponenta ove zakonske odredbe zadovoljena. b) da se jednom stečajnom vjerovniku daje ili omogućava osiguranje ili namirenje u skladu sa sadržajem njegova prava - tuženik kao stečajni vjerovnik je namirio svoju tražbinu u visini od 200.000,00 EUR na način da mu je tužitelj omogućio plaćanje cijene prijebojem u visini njegovog potraživanja prema tužitelju kao dužniku te je rezultat toga da je tuženik, za razliku od svih drugih stečajnih vjerovnika namirio svoju tražbinu tako da je dobio predmetnu nekretninu u isključivo vlasništvo c) ako je u vrijeme kad je poduzeta pobojna pravna radnja dužnik bio nesposoban za plaćanje i ako je vjerovnik u to vrijeme znao za tu nesposobnost - tužitelj je bio u blokadi od 30.3.2023., dakle dan prije izdavanja tabularne izjave, ali je već duže vremena bio nesposoban za plaćanje u širem smislu. Tuženik je znao za tužiteljevu nesposobnost za plaćanje s obzirom su bliske osobe u smislu čl. 199. st. 4. SZ-a, te s obzirom da je tuženik upravljao tužiteljevim ovlaštenjima u sustavu e-Porezna. Tužitelj u nastavku detaljnije pojašnjava na temelju čega tvrdi da je u vrijeme sklapanja pobijanog ugovora o kupoprodaji tužitelj bio nesposoban za plaćanje te zašto smatra da je to tuženik znao. Naime, pregledom prijedloga za otvaranje predstečajnog postupka može se utvrditi da je većina tužiteljevih obveza već dospjela prije sklapanja pobojnog ugovora o kupoprodaji, te da je isti u smislu čl. 6. st.1. SZ-a u vrijeme sklapanja ugovora bio nesposoban za plaćanje. Poglavito se skreće pozornost sudu da je tužitelj bio sklopio nekoliko ugovora o kreditu te da je samo prema bankama (BKS Bank AG, Erste&Steiermärkische Bank d.d i NOVA HRVATSKA BANKA d.d.) imao dug od 397.515,81 EUR-a. Štoviše, Erste&Steiermärkische Bank d.d. je protiv tužitelja bila pokrenula ovrhu radi naplate tražbine upravo na nekretnini koja je predmet pobijanog ugovora o kupoprodaji- oznake č.z. 390/5 k. o. [katastarska općina]. Pregledom povijesnog vlasničkog lista za predmetnu nekretninu može se vidjeti da je tek 30. ožujka 2023. izbrisana zabilježba ovrhe (pod Z-9307/2023), a da je tužitelj odmah tj. dan nakon brisanja zabilježbe ovrhe tu nekretninu formalno prenio tuženiku koji se nesporno mora smatrati bliskom osobom tužitelja. Na taj način tužitelj je, znajući za vlastitu nemogućnost podmirivanja obveza i nesposobnost za plaćanje, odmah onemogućio sve druge vjerovnike da svoja potraživanja namire ovrhom na predmetnoj nekretnini jer je to jedina vrijedna imovina koju tužitelj ima. Tuženik je bio upoznat s činjenicom da je tužitelj nesposoban za plaćanje, jer je tuženik, u stvarnom vlasništvu sina od tužiteljevog osnivača te je imao pristup sustavu e-Porezna kao opunomoćenik u ime tužitelja. Drugim riječima, tuženik je imao uvid u tužiteljeva Godišnja financijska izvješća te kompletnu dokumentaciju koja je slana Poreznoj upravi. Također, kako tužitelj sam navodi, tuženik je glavni i najveći poslovni partner tužitelja i sigurno mu nije moglo ostati nepoznato da tužitelj nema sredstava za namirenje svojih obveza. Dakle, prema mišljenju tužitelja, ispunjene su sve zakonske pretpostavke za utvrđenjem da se radi o pobojnoj pravnoj radnji. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.
2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je tužbu i tužbeni zahtjev. Nije sporno da je tužitelj 25. travnja 2023. podnio prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka, kao i da je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. St-192/2023 od 25. siječnja 2024. sud uskratio potvrdu Plana restrukturiranja, obustavio predstečajni postupak te riješio kako se postupak nastavlja kao da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. Tužitelj nepravilno tumači kako se smatra da je 25. travnja 2023. podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. Naime, odredbom članka 64. stavka 1. Stečajnog zakona propisani su slučajevi u kojima će sud obustaviti predstečajni postupak, a između njih navodi se i situacija ako utvrdi da vjerovnici neće prihvatiti plan restrukturiranja. Odredbom stavka 2. istog članka SZ-a propisano je kako će sud, u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, po službenoj dužnosti nastaviti postupak kao da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka, osim ako utvrdi da je dužnik sposoban za plaćanje i da je ispunio sve obveze prema vjerovnicima. Dakle, u konkretnom slučaju ima se smatrati da je podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka danom donošenja rješenja o obustavi predstečajnog postupka, a što je 25. siječnja 2024.. Nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnine s pripadajućim aneksom kako se navodi u tužbi. Međutim, u skladu s gornjim tumačenjem ugovor je sklopljen skoro godinu dana prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka. Posebno je važno istaknuti kako u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji račun društva VIP MARAVIĆ d.o.o. nije bio u blokadi, dakle kod istoga nije postojala nesposobnost za plaćanje. Kao što je navedeno u ugovoru tuženik je kupoprodajnu cijenu isplatio kompenzacijom, a čak i nakon provedene kompenzacije tuženik ima daljnje preostalo potraživanje prema tuženiku (prethodno prema VIP MARAVIĆ d.o.o.). Štoviše, nakon navedenog pravnog posla preostali dug društva VIP MARAVIĆ d.o.o. prema tuženiku ostao je 89.971,04 EUR, uvećan za pripadajuće zatezne kamate. Navodi da je DZ bio zakonski zastupnik tuženika do 24. lipnja 2020.. Tužitelj u trenutku zaključenja ugovora nije bio nesposoban za plaćanje, što proizlazi iz samih tužiteljevih navoda o danima blokade za prednika tužitelja. DZ nije zakonski zastupnik tuženika još od 2020. te ne vodi poslovanje tuženika već više od 4 godine. Eventualno ovlaštenje za poreznu upravu ni na koji način ne dokazuje da bi netko (ovdje DZ) uistinu i imao određena saznanja i pratio financijske tokove i stanja, samim time što ima određeno ovlaštenje. Dakle, riječ je o potpunim insinuacijama tužitelja kojima pokušava konstruirati nepostojeće činjenice. Odredbom čl. 199. st. 1. SZ-a propisano je kako se pravna radnja, poduzeta u posljednja tri mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka, kojom se jednom stečajnom vjerovniku daje ili omogućava osiguranje ili namirenje na način i u vrijeme u skladu sa sadržajem njegova prava (kongruentno namirenje), može pobijati ako je u vrijeme kad je poduzeta dužnik bio nesposoban za plaćanje i ako je vjerovnik u to vrijeme znao za tu nesposobnost (kongruentno namirenje). Predmetni tužbeni zahtjev po odredbi čl. 199. SZ-a neosnovan je iz više razloga i to: - pobijana pravna radnja nije poduzeta u posljednja tri mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka; - dužnik u vrijeme poduzimanja nije bio nesposoban za plaćanje; - vjerovnik nije znao za nesposobnost (sve i da je postojala). Dodatno, ističe se kako predmetnim pravnim poslom pojedini vjerovnici (konkretno tuženik) nisu stavljeni u povoljniji položaj. Naime, pravna radnja poduzeta prije nastupanja blokade računa društva VIP MARAVIĆ d.o.o., dakle u tijeku redovitog poslovanja društva. Društvo VIP MARAVIĆ d.o.o. upravo je činilo sve kako bi smanjivalo obveze prema vjerovnicima (pa tako i prema tuženiku) te kako bi nastavilo poslovanje. Ovdje prije svega nije ispunjen vremenski kriterij za pobijanje dužnikove pravne radnje prema odredbi članka 200. SZ-a. Uz to, tužitelj nije bio nesposoban za plaćanje u trenutku poduzimanja radnje, a posebice tuženiku kao vjerovniku ni na koji način nije bilo poznato da bi se tom radnjom oštećivali stečajni vjerovnici. Odredbom članka 202. SZ-a propisano je da se pravna radnja koju je dužnik poduzeo u posljednjih deset godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka ili nakon toga s namjerom da ošteti svoje vjerovnike može se pobijati ako je druga strana u vrijeme poduzimanja radnje znala za namjeru dužnika. U ovom slučaju nisu ispunjenje pretpostavke za pobijanje jer kod društva VIP MARAVIĆ d.o.o. nije postojala namjera oštećenja vjerovnika, a niti je tuženiku kao drugoj strani na bilo koji način moglo biti poznato takvo što. Tuženik ističe kako tužitelj isto paušalno navodi, a ne obrazlaže ni na koji način. Nadalje, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju preda predmetnu nekretninu u samostalan posjed tuženik ističe kako je takav zahtjev preuranjen. Naime, tužitelj ne može u ovom parničnom postupku, prije pravomoćnosti odluke o pobijanju, već zahtijevati predaju stvari u posjed. Za takav vlasnički zahtjev nužno je da tužitelj postane vlasnik – neposjednik, a tuženik nevlasnik – posjednik, a što nije. Samim time tužitelj ne može vlasničkopravnim zahtjevom u okviru ove parnice tražiti predaju nekretnine u posjed. Isto tako, neosnovan je tužbeni zahtjev i u dijelu kojim tužitelj traži izdavanje tabularne isprave. Naime, isto je potpuno suvišno u parnici za pobijanje.
3. Predmet spora je pobijanje pravne radnje – Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog u Rijeci 17. veljače 2023., koji su sklopili tužitelj i tuženik te anexa I. Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog u Rijeci 31. ožujka 2023. i potvrde o isplati i tabularna isprava od 31. ožujka 2023. te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, izdavanje tabularne isprave.
4. Među strankama nije sporno da je sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci upisana kao č.z. 390/5 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je kupoprodajna cijena od 200.000,00 EUR plaćena prijebojem.
5. Među strankama je sporno jesu li ispunjene opće i posebne pretpostavke pobijanja te pravne radnje stečajnog dužnika.
6. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i spis ovog suda St-139/24, u dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Klasa: 423-05/2024-01/11, Ur.br. 513-07-08/24-13 od 9.12.2024. (list 113 spisa), te saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika ŠZ (list 124-125 spisa), svjedoka DZ (list 125-126 spisa), i UZ (list 148-149 spisa) na okolnosti posebnih pretpostavki pobijanja i postojanja dobre vjere tuženika kod stjecanja nekretnine. Na temelju tih dokaza utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovan.
7. Pretpostavke pobijanja valja sagledati kroz odredbe čl. 198. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine" br. 71/15., 104/17., 36/22., 27/24.) koje uređuju opće pretpostavke pobijanja, čl. 199. st. 1. SZ-a koje uređuju posebne pretpostavke pobijanja na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev (kongruentno namirenje) i čl. 212. SZ-a.
8. Odredba čl. 198. st. 1. SZ-a propisuje da pravne radnje poduzete prije otvaranja stečajnog postupka kojima se remeti ujednačeno namirenje stečajnih vjerovnika (oštećenje vjerovnika), odnosno kojima se pojedini stečajni vjerovnici stavljaju u povoljniji položaj (pogodovanje vjerovnika), stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika i stečajni vjerovnici mogu pobijati u skladu s odredbama ovog zakona.
9. Prema mišljenu ovog suda ovdje su opće pretpostavke pobijanja ispunjene. Stečajni postupak nad tužiteljem otvoren je 24.4.2024. (nesporno), a prijedlog za otvaranje stečajnog postupka smatra se da je podnesen 25.4.2023. (čl. 64. st. 1. i 2. SZ-a), a ne kako to tvrdi tuženik tek rješenjem o obustavi predstečajnog postupka jer takvo što ne proizlazi iz Stečajnog zakona. Ugovor o kupoprodaji koji se ovdje pobija sklopljen je 17.2.2023., međutim nije tada poduzeta pobojna radnja kako to pogrešno tvrdi tužitelj, već je poduzeta onda kada su nastupile posljedice a to je 30.3.2023. kada je zatražen upis prava vlasništva u zemljišne knjige (str. 54 spisa). Sud je dalje utvrdio da se tom radnjom remeti ujednačeno namirenje stečajnih vjerovnika jer je tuženiku omogućeno da svoju tražbinu od 200.000,00 EUR namiri stjecanjem tužiteljeve nekretnine u vlasništvo. Stoga tuženik nije ni prijavljivao svoju tražbinu u stečajnom postupku niti je sudjelovao u ravnomjernom namirenju s drugim stečajnim vjerovnicima pa se radi o vjerovniku koji je stavljen u povoljniji položaj. Sud je dalje utvrdio da bi se vraćanjem u stečajnu masu otuđene nekretnine postiglo ravnomjernije namirenje stečajnih vjerovnika. Prema rješenju o utvrđenim tražbinama dug prema vjerovniku prvog isplatnog reda iznosi 3.129,36 EUR, a prema vjerovnicima drugog višeg isplatnog reda oko 939.854,00 EUR. Iz stečajnog spisa proizlazi da dužnik nema posebno vrijedne imovine unovčenjem koje bi se postiglo namirenje svih stečajnih vjerovnika niti prvo i drugog višeg isplatnog reda. Navedeno je sud utvrdio iz rješenja o utvrđenim tražbinama od 17.7.2024. (str 155 spisa) i iz izvješća stečajnog upravitelja o gospodarskom položaju dužnika i njegovim uzrocima, o tijeku stečajnog postupka i stanju stečajne mase za izvještajno ročište (str. 159 spisa).
10. Zaključno, sud je utvrdio da su ispunjene opće pretpostavke pobijanja iz odredbe čl. 198. st. 1. SZ-a i da je stečajni upravitelj podnio tužbu temeljem odredbe čl. 212. SZ-a.
11. Posebne pretpostavke pobijanja propisane su odredbom čl. 199. SZ-a. Tako je propisano: st. 1). Pravna radnja, poduzeta u posljednja tri mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnoga postupka, kojom se jednom stečajnom vjerovniku daje ili omogućava osiguranje ili namirenje na način i u vrijeme u skladu sa sadržajem njegova prava (kongruentno namirenje), može se pobijati ako je u vrijeme kad je poduzeta dužnik bio nesposoban za plaćanje i ako je vjerovnik u to vrijeme znao za tu nesposobnost. St. (4). za osobu koja je s dužnikom bila bliska u vrijeme poduzimanja radnje pretpostavlja se da je znala za nesposobnost za plaćanje ili prijedlog za otvaranje postupka
12. Sud je utvrdio da su ispunjene i posebne pretpostavke pobijanja iz odredbe čl. 199. st. 1. SZ-a jer je pravna radnja poduzeta u posljednjih 3 mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka (30.3.2023.). Tuženiku kao vjerovniku je omogućeno namirenje na način i u vrijeme te u skladu sa sadržajem njegova prava (kongruentno namirenje), a pravna radnja je pobojna zato što je u to vrijeme tužitelj bio nesposoban za plaćanje (blokiran račun, str. 55 spisa), a tuženik je znao za tu nesposobnost. Da je znao za tu nesposobnost proizlazi iz tužiteljeva duga prema tuženiku koji se nagomilao u visini od 200.000,00 EUR kroz dvije do tri godine (iskaz tuženika, str. 124 spisa). Iako tuženikov zakonski zastupnik ŠZ tvrdi da nije znao za financijsko stanje tužitelja, ovaj sud nije u tom dijelu povjerovao iskazu istoga jer po mišljenju ovog suda nije moguće da kroz dvije do tri godine nastane dug od 200.000,00 EUR za dobavu voća i povrća, da je tuženik glavni tužiteljev dobavljač za voće i povrće a da tuženik o financijskom stanju tužitelja ne zna ništa, a pogotovo ne za financijske probleme. S druge strane, tužitelj je znao da je dužan bankama jer je dizao kredite da bi podmirivao već nastale obveze. Stoga je znao da bi poduzeta pravna radnja onemogućila ravnomjernije namirenje vjerovnika. Da je tuženik znao za financijsko stanje tužitelja može se zaključiti iz toga što je DZ sin tužiteljevog zakonskog zastupnika bio direktor tuženika do 2020., tako da se ne može reći da se DZ i ŠZ ne poznaju, neovisno o tome što u vrijeme poduzimanja pobojne radnje DZ više nije bio ni zaposlenik ni direktor tuženika. Iako tuženik osporava značaj dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Klasa: 423-05/2024- 01/11, Ur.br. 513-07-08/24-13 od 9.12.2024. (list 113 spisa), ipak iz istog proizlazi da su DZ i ZZ u sporno razdoblje imali ovlaštenja putem društva tuženika pristupiti u ime i račun tužitelja prema e-poreznoj.
13. Zaključno, sud je utvrdio da su ispunjene posebne pretpostavke pobijanja iz odredbe čl. 199. st. 1. SZ-a.
14. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je zaključio da je tužitelj dokazao ispunjenje općih i posebnih pretpostavki pobijanja. Stoga je zbog poduzete pravne radnje doista smanjena imovina dužnika što je dovelo do umanjenja stečajne mase iz koje se namiruju stečajni vjerovnici.
15. Iz svega navedenog proizlazi da su ispunjene opće i posebne pretpostavke pobijanja pravne radnje iz odredbe čl. 198. st. 1. i 199. st. 1. SZ-a. Stoga je sud pozivom na odredbe čl. 198. st. 1., čl. 199. st. 1. i čl. 212. SZ-a prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi stečajnog dužnika ugovor o kupoprodaji nekretnine, Anex I. Ugovora o kupoprodaji nekretnine, Potvrda o isplati i tabularna isprava, te da je tuženik dužan trpjeti tužiteljev upis prava vlasništva radi vraćanja u stečajnu masu nekretnine, odnosno donio je odluku sukladno točki I. i II. izreke presude.
16. Sud je sukladno točki III. izreke presude odbio dio zahtjeva kojim tužitelj zahtjeva da sud naloži tuženiku izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva jer stranke nisu u nikakvom ugovornom odnosu iz kojeg bi proizlazila takva obveza tuženika.
17. S obzirom da je naložena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i s obzirom da su pravni poslovi bez učinka prema stečajnom masi sud je temeljem odredbe čl. 216. SZ-a naložio tuženiku da preda tužitelju u samostalni posjed nekretninu, odnosno donio je odluku sukladno točki IV. Izreke presude.
18. Sud je rješenjem na ročištu 20.3.2025. odlučio da neće provoditi druge dokaze predložene po tuženiku (financijsko vještačenje) iz razloga suvišnosti i saslušanje svjedoka ZZ od čijeg je saslušanja tuženik odustao. U postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava (čl. 492.a ZPP-a). Dokumentacija u spisu i saslušanje svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika dostatan je dokaz za utvrđivanje odlučnih činjenica ovog predmeta.
19. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i odredbe čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužitelju priznat parnični trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa), i to za sljedeće radnje u postupku:
- sastav tužbe od 2.7.2024. od 3.008,00 EUR (tbr. 8/1);
- pristup na ročišta 29.10.2024., 19.12.2024., i 20.3.2025. od 3.008,00 EUR za svako
(tbr. 9/1), ukupno 9.024,00 EUR;
- sastav podneska od 14.10.2024. i 9.2.2025. od 3.008,00 EUR za svako (tbr. 8/1), ukupno 6.016,00 EUR;
- trošak PDV-a (25%) od 4.512,00 EUR (tbr. 42.), odnosno ukupan iznos od 22.560,00 EUR.
Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu od 663,61 EUR i presudu od 663,61 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.
20. Slijedom navedenog, sud je tuženika obvezao da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 23.887,22 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki V. izreke presude.
21. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.
Rijeka, 29. travnja 2025.
sudac
Nataša Vukić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.
