REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Poslovni broj: P-914/2021-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sutkinji Mirjani Urlić, u pravnoj stvari tužitelja FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić, Vrdoljak & Partneri, Split, protiv tuženika LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Dariu Laliću i Bojanu Filipoviću, odvjetnicima u Makarskoj, radi predaje u suposjed i činjenja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 26. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Marka Ljubičića, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženika Daria Lalića, odvjetnika u Makarskoj, dana 29. travnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev i to u cijelosti pod točkom 1. te djelomično pod točkom 2., koji glasi:

„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom prinudne ovrhe vratiti tužitelju oduzeti suposjed potkrovlja zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u ZU 2626 KO [katastarska općina] – Makar i to na način što će ukloniti postavljeni katanac na ulaznim vratima, u protivnom ovlašćuje se to učiniti tužitelj na trošak tuženika.

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom prinudne ovrhe uspostaviti prijašnje stanje na način da ukloni one osobne stvari koje je bez znanja i suglasnosti ostalih suvlasnika donio u potkrovlje pobliže opisano u točki 1. ove presude.“

II. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev i to pod dijelom točaka 2. i 3., koji glase:

"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom prinudne ovrhe da zazida prozorski otvor na krovu predmetne zgrade, a sve prema nalazu i mišljenju vještaka, s tim da ukoliko tuženik ne postupi po ovoj presudi tužitelj je ovlašten poduzeti sve navedene radnje sa ciljem uspostavljanja prijašnjeg stanja na trošak tuženika. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana ukloni postavljenu tendu i pričvršćenu na konstruktivni zid zgrade, u protivnom tužitelj je ovlašten poduzeti sve radnje sa ciljem uspostavljanja prijašnjeg stanja na trošak tuženika."

III. Svaka strana snosi svoj trošak postupka.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom 3., kojim se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana ukloni svjetleću reklamu sa konstruktivnog zida zgrade ove kuće.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 30. rujna 2021. navodi se kako je FS upisani suvlasnik za 6/18 dijela, a LS za sveukupno 7/18 dijela, odnosno 6/18 + 1/18 dijela nekretnine upisane u ZU 2626 označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], sve KO [katastarska općina] – Makar. Pored stranaka u ovom postupku, kao suvlasnik upisan je i IS za 2/18 dijela, te ŽS za 3/18 dijela cjeline. Predmetna zgrada nalazi se u [adresa] na adresi [adresa], a sastoji se od prizemlja, prvog i drugog kata, te potkrovlja. Tužitelj je stvarni vlasnik i posjednik cijelog prvog kata ove zgrade, ostave u prizemlju, dok je tuženik stvarni vlasnik i posjednik cijelog prizemlja, osim manje ostave, koja pripada tužitelju. Pored njih MS i AS stvarni su vlasnici pojedinačnih stambenih jedinica na drugom katu. Tužitelj je vlasnik posebnog dijela zgrade i to baš: trosobnog stana na prvom katu zgrade, anagrafske oznake [adresa], koji se sastoji od tri sobe, WC-a s kupatilom, WC, kuhinje + dnevni boravak + blagovaonica, ukupne površine 80 m2, te pripadajućom ostavom u prizemlju zgrade.

Potkrovlje predmetne zgrade predstavlja zajednički nedjeljivi dio zgrade. Isto je u suvlasništvu i u suposjedu svih suvlasnika, na kojem nitko od navedenih suvlasnika nema pravo na isključivo vlasništvo i posjed.

Neprijeporno je da tužitelju kao suvlasniku zgrade pripada pravna zaštita suvlasništva i suposjeda potkrovlja.

Posebno se ističe da nema niti jedan dokaz da je tuženik na potkrovlju stekao vlasništvo, osobito ne na temelju čl. 372. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a niti po čl. 373. ZV-a.

Polazeći od uspostavljenog načela jedinstvenosti nekretnine (čl. 9. ZV i čl. 2 ZZK) te slijedom odredbe članka 370. ZV (uspostava jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade) evidentno je da su stranke suvlasnici potkrovlja zgrade s ostalim vlasnicima posebnih dijelova, a sukladno površini tih dijelova.

Suvlasnik smije samostalno raspolagati svojim idealnim dijelom stvari, odnosno suvlasničkim dijelom po pravilima koja vrijede za vlasnikova prava raspolaganja stvari ako time ne dira tuđa prava. Medjutim, tuženik je bez znanja i suglasnosti kako tužitelja tako i ostalih suvlasnika predmetne nekretnine, uzurpirao cijelo navedeno potkrovlje, kojeg su do tada zajednički koristili svi suvlasnici, na način da je pored stvari koje je i do tada držao u navedenom prostoru, u isti dodatno unio i brojne druge svoje stvari, nakon čega je na vrata postavio katanac, ključeve istog zadržao za sebe, čime je u potpunosti isključio iz suposjeda navedenog potkrovlja ne samo tužitelja već i ostale suvlasnike zgrade.

Stoga, osnovani je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem suvlasništva na potkrovlju i za predaju u suposjed.

Štoviše, tuženik je nakon što je za sebe uzurpirao cijelo potkrovlje, bez suglasnosti ostalih suvlasnika, na krovu zgrade probio i prozorski otvor, koji se rijetko zatvara i kroz koji ulazi kišnica koja prodire u unutrašnjost zidova tužiteljevog stana, smještenog odmah ispod navedenog potkrovlja, pri čemu uslijed vlage dolazi do otpadanja žbuke sa zidova, na kojima se stvaraju tamne mrlje, gljivice i neugodan miris.

Da stvar bude gora, uslijed nagomilanih stvari, kojima je tuženik ispunio cijelo potkrovlje, došlo je do ulegnuća drvenih grada na stropu tužiteljevog stana, zbog čega postoji i opasnost od urušavanja.

Također, tuženik je bez suglasnosti ostalih suvlasnika nekretnine postavio veliku svjetleću reklamu na vanjskom konstruktivnom zidu objekta, a koja reklama objektivno smeta mirnom korištenju stana vlasništvo tužitelja. Naime, ova reklama montirana je neposredno pored prozora spavaće sobe stana vlasništvo tužitelja. Postavljena je i tenda na kuću u prizemlju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Navodi kako je točno kako je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarska, na nekretnini označenoj kao č. zgr. [katastarska čestica] „zgrada“ površine 115 m2 i upisanoj u ZU 2626 u K. O. [katastarska općina]-Makar upisan tuženik kao suvlasnik za 6/18 dijela, te za još dodatnih 1/18 dijela, dok je tužitelj upisan za 3/18 dijela.

Istina je da su stranke sa ostalim suvlasnicima upisani u idealnim dijelovima na cijeloj nekretnini, no već dugi niz godina je zgrada između stranaka podijeljena, te se točno zna što je čije i tko koristi i isključivo posjeduje određeni dio predmetne zgrade, što priznaje i sam tužitelj kad navodi kako je on u naravi vlasnik trosobnog stana na prvom katu površine 80,00 m2.

No, ono što nije točno i što ne odgovara stvarnom stanju vlasništva i posjeda je neistinit tužiteljev navod pod točkom 3. historijata tužbe kako bi navodno „potkrovlje predstavljalo zajednički nedjeljivi dio zgrade i isto je u suvlasništvu i suposjedu svih stranaka“, jer to ne odgovara istini niti stvarnom stanju vlasništva i posjeda. U cijelosti je neistinit navod kako bi tuženik bilo što uzurpirao, jer predmetno potkrovlje koristi isključivo on, a prije njega potkrovlje su koristili kao isključivi vlasnici i posjednici tuženikovi pravni prednici – obitelj GS iz [adresa], a prije njega NS, tako da tužitelj nije nikada niti bio u suposjedu predmetnog potkrovlja, pa nema niti pravo tražiti tužbenim zahtjevom da mu se „vrati oduzeti suposjed potkrovlja zgrade“.

Kada se ovo ranije navedeno poveže s činjenicom upisa tuženika kao suvlasnika za 6/18 dijela (tj. 1/3 dijela zgrade), sa još dodatnih 1/18 dijela zgrade, onda je jasno da se ovih 1/18 dijela odnosi upravo na tuženikov suvlasnički dio s kojim je povezano isključivo pravo vlasništva potkrovlja, dok se 6/18 dijela odnosi na tuženikovo suvlasništvo nekretnine s čim je neraskidivo povezano njegovo isključivo pravo vlasništva i posjeda cijelog prizemlja u kojem se dugi niz godina nalazi ugostiteljski objekt – Restoran „Decima“, te se ta 1/18 dijela suvlasništva predmetne čestice zgrade [katastarska čestica] KO [katastarska općina]-Makar uvijek u pravnom prometu smatrala u naravi vlasništvom i posjedom potkrovlja.

Istaknuo je da č. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]-Makar u naravi ima:

- prizemlje (tuženik sa svojim ugostiteljskim objektom „Decima“),

- prvi kat (tužitelj FS),

- drugi kat (stanovi ŽS i CS) i

- potkrovlje (posjed i vlasništvo tuženika).

Da je sporno potkrovlje posebna samostalna i uporabna cjelina, te da ostali suvlasnici zgrade na njega nemaju pravo, naslovni sud je već odlučio svojom pravomoćnom presudom posl. br. P-378/86, gdje su tužitelji bili vlasnici poslovnog prostora na prizemlju (ovdašnji tuženik LS) i tadašnji vlasnici stanova na prvom i drugom katu (OS i RS), a tuženik je bio tadašnji vlasnik i posjednik potkrovlja GS - pravni prednik ovdašnjeg tuženika.

U navedenom parničnom postupku sud je odbio tužitelje s traženjem za predaju u posjed predmetnog potkrovlja, zauzevši stav kako su tadašnje stranke iz kupoprodajnih ugovora kojim su kupovali posebne dijelove zgrade postali i vlasnici točno određenih dijelova zgrade, a kako se u konkretnom slučaju primjenjivao Zakon o vlasništvu na dijelovima zgrada, koji u čl. 5. st. 2. propisuje da na određenim dijelovima višestambene zgrade koji služe samo nekom, a ne svim posebnim dijelovima zgrade (posebna ulazna vrata, stubište, dimnjaci, uređaji za ogrjev i drugi uređaji, tavanske i podrumske prostorije, terase…) vlasnici tih posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja, a dalje u obrazloženju sud navodi kako u konkretnom slučaju na predmetnoj zgradi „potkrovlje – tavan po mišljenju ovog suda predstavlja odvojeni dio“.

Tuženik je od stvarnog vlasnika spornog potkrovlja GS, odvjetnika u [adresa], dana 29. ožujka 2010. godine kupio predmetni suvlasnički dio od 1/18 dijela, a koji u naravi predstavlja potkrovlje sa stepeništem. Poriču se navodi kako bi tuženik bilo čime nanosio štetu tužitelju, te kako bi bilo što radio bez suglasnosti ostalih suvlasnika na zajedničkim dijelovima zgrade, pa se predlaže odbiti tužbeni zahtjev pod točkama 1. i 2. u cijelosti.

Što se tiče traženja tužbenim zahtjevom pod točkom 3., tuženik navodi kako se predmetna reklama i tenda nalaze na istom mjestu već 35 godina i ni na koji način ne ometaju tužitelja u korištenju njegovog stana na prvom katu, dapače isključivo služe dijelu nekretnine u isključivom posjedu tuženika.

Iz ranije navedenog razvidna je neosnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Na ročištu održanom dana 19. travnja 2023. tužitelj je povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uklanjanje svjetleće reklame sa konstruktivnog zida zgrade, budući je tuženik udovoljio traženju tužitelja.

Na navedenom ročištu bio je prisutan pun. tuženika koji se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, već je istaknuo da je reklama uklonjena sukladno nalogu Grada Makarske.

Budući da se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, smatra se da je pristao na povlačenje, sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

4. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom izvatka iz zemjišnih knjiga za zk ul. [broj ZK uloška], presude od 10. prosinca 1986., ugovora o kupoprodaji nepokretnosti od 29. ožujka 2010., nalaza i mišljenja Mente Forte d.o.o., izvatka iz zemljišnih knjiga broj 2626, očevidom na licu mjesta, saslušanjem tužitelja i tuženika te saslušanjem svjedoka SS, US i CS, kao i pregledom predmeta ovog suda broj P-378/86.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi povrata suposjeda potkrovlja u [adresa] anagrafske oznake [adresa] tužitelju i da se uspostavi prijašnje stanje na način da tuženik ukloni one osobne stvari koje je bez znanja i suglasnosti ostalih suvlasnika donio u potkrovlje opisano u točci 1. ove presude kao i da zazida prozorski otvor na krovu predmetne zgrade, a sve prema nalazu i mišljenju vještaka te da ukloni tendu naslonjenu na zid fadase zgrade.

7.1. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]-Makar, zgrada, površine 115 m2 zk. ul. [broj ZK uloška] upisana na LS za 6/18+1/18 dijela, na ŽS za 3/18, FS za 6/18 i ZS za 2/18 dijela.

7.2. Uvidom u presudu Općinskog suda u Makarskoj broj P-378/86 od 10. prosinca 1986. godine utvrđeno je da su tužitelji u tom postupku ŠS, RS i LS u odnosu na tuženika GS odbijeni s tužbenim zahtjevom koji je glasio na predaju tavanske prostorije stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa], koje nekretnine su upisane kao čest. zgr [katastarska čestica], ZU 2626 K. O. [katastarska općina] slobodne od stvari i ljudi za zajedničko korištenje, te u istom postupku sud zauzeo stav da je navedeni tavanski prostor, odnosno potkrovlje predstavljao vlasništvo prednika tuženika GS kao posebnog dijela zgrade. U tom predmetu prileži i Potvrda i Obaveza izdana dana 27. prosinca 1985. od strane LS u kojoj on potvrđuje da gradi dimnjak za potrebe buduće konobe u prizemlju zgrade [adresa], a koji dimnjak treba da prođe kroz potkrovlje GS iz [adresa], kojeg ovaj ima u istoj zgradi a iznad II kata.

7.3. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nepokretnosti od dana 29. ožujka 2020. ovjeren kod javnog bilježnika Ante Barbića iz [adresa] pod brojem ovjere OV-3784/2010 od 31. ožujka 2020. utvrđeno je da su isti sklopili GS kao prodavatelj s jedne strane i LS kao kupac s druge strane, dok je predmet kupoprodaje 1/18 dijela čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Makar, zk. ul. [broj ZK uloška] površine 115 m2, koji dio u naravi predstavlja potkrovlje sa stepeništem, počev od drugog kata do ulaza sve to po presudi Općinskog suda u Makarskoj od 29. 03. 1988.

8.1. U dokaznom postupku izveden je dokaz očevidom na licu mjesta.

Stranke su se suglasile da se na lice mjesta pristupi bez vještaka građivinske struke, budući je nalaz i mišljenje izrađen u predmetu ovog suda P-766/2020 te su stranke bile suglasne da se isti koristi i u ovom postupku.

8.2. Na očevidu se pristupilo na lice mjesta, na nekretninu anagrafske oznake [adresa]. Tuženik je otključao drvena vrata koja su zaključana lokotom te se penje do spornog dijela nekretnine – potkrovlja. Potkrovlje je u derutnom stanju, pod je od dasaka. Pokazuje se sporni prozor, naime, u potkrovlju se nalaze dva prozora od kojih je sporan samo jedan, s južne strane potkrovlja. Tuženik potvrđuje da samo on ima ključ od drvenih vrata kroz koja se pristupa u potkrovlje.

Utvrđuje se da je na prizemlju na nekretnini pričvršćena metalna tenda s time da su nosači postavljeni na javnu površinu i nosači su oko 5 cm odmaknuti od zida, s istočne strane nosači se niti ne naslanjaju na predmetnu nekretninu.

8.3. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke JS utvrđeno je da se stambeno poslovna zgrada na adresi [adresa] u [adresa] sastoji od prizemlja, dva kata i potkrovlja ispod kosog trostrešnog krova u koje potkrovlje se ulazi drvenim stubištem sa drugog kata. Potkrovlje je izvedeno kao jedan prostor neto podne površine 82,72 m2. Međukatna konstrukcija između drugog kata i potkrovlja je drveni grednik obložen daščanom oplatom, te da međukatna konstrukcija nije u dobrom stanju, ali kako gredni nosači nisu vidljivi da nije moguće pouzdano odgovoriti na pitanje postoji li opasnost od urušavanja. Na krovnoj plohi da se nalaze dva krovna prozora i to jedna s južne strane, te jedan u istočnom dijelu. Na južnom dijelu krova se nalazi stari crijep, a na istočnom novi. Na sjevernom zidu tog potkrovlja se nalazi električno brojilo, dvije elektro utičnice i vodovodna cijev, s time da je elektro priključak u funkciji, dok vodovodne cijevi nisu u funkciji.

Nalazu i mišljenju vještaka ovaj sud je poklonio vjeru, obzirom je isti izrađen stručno, te u skladu s pravilima struke i znanosti na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi.

9.1. Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika te svjedoka SS, US i IS.

9.2. Tužitelj je u svom iskazu u bitnom naveo kako je prije 10-ak godina kupio svoj stan u kojem i sada živi i to od obitelji F. Prijašnja vlasnica je umrla, a stan mu je pokazala njezina rodbina koja je taj stan naslijedila te prilikom prodaje su mu rekli da mu uz taj stan pripada i dio stubišta i potkrovlja. Navodi kako je ušao u to potkrovlje, otprilike je 2 - 3 puta bio u tom potkrovlju, s time da se ne može sjetiti točno kada, ali zna da je to sve bilo ubrzo nakon kupoprodaje. Nakon toga više nije mogao ulaziti, jer je na vrata kroz koja se ulazi u potkrovlje bio postavljen lokot. Potkrovlje nikada nije koristio na način da bi tamo ostavljao svoje stvari. Tada se raspitao o tome tko je postavio lokot i saznao od drugih suvlasnika zgrade da je postavio LS i da on tvrdi da je potkrovlje njegovo. Navodi kako je opet pitao ljude od kojih je kupio stan da li mu pripada i suvlasnički dio potkrovlja i oni su potvrdili da mu pripada. Ne zna da li je prijašnja vlasnica koristila to potkrovlje. Također svi ostali suvlasnici predmetne zgrade također navode da bi potkrovlje bilo njihovo. Na potkrovlju je napravljen i prozor, on je sigurno napravljen nakon što je kupio svoj stan i misli da je napravljen ilegalno. Navodi kako njemu nije napravljena šteta, ali njegovom susjedu kroz taj prozor prodire vlaga. Također traži da se ukloni postavljena tenda, nitko ga nije pitao da li se smije postavili tenda, a smatra da su i krov i zidovi u njegovom suvlasništvu i da su ga za to morali pitati.

Odgovarajući na pitanja naveo je da su ĆS i još jedan suvlasnik koji je umro držali stvari u potkrovlju. Nikada nije tražena suglasnost za izradu krovnog prozora niti za postavljanje nosivih stupova tende u fasadu zgrade. Navodi da je nova tenda postavljena prije otprilike 2-3 tjedna.

9.3. Saslušani tuženik u svom iskazu je u bitnom naveo kako je 1981. kupio poslovni prostor od GS, koji je bio odvjetnik u [adresa] i on je kao punomoćnik zastupao vlasnika kuće PS. Poslovni prostor nalazi se u prizemlju kuće i on se uknjižio na udjelu od 1/3. Kasnije su drugi kupci kupili stanove na prvom i drugom katu, tada im je rečeno da potkrovlje pripada svima, dok je GS tvrdio da isto pripada samo njemu. Oni kao suvlasnici su tada podigli tužbu protiv GS i Općinski sud u Makarskoj je donio presudu da je vlasnik potkrovlja GS, a krov da je zajednički. On se tada uknjižio kao vlasnik i tada je u taj stan uz njegovo dopuštenje uselila obitelj L i tu je boravila neko vrijeme. Kada je počeo Domovinski rat GS je otišao u [adresa], a tavan je bio zaključan, a u njemu su se nalazile stvari koje su pripadale GS. Oko 2000. je primijetio da je netko maknuo lokot sa tavana, tada je stupio u kontakt sa GS, naime već je prije znao da on prodaje taj tavan i dosta ljudi se raspitivalo da bi ga kupilo, a isto tako želio ga je kupiti bivši muž od sadašnje supruge tužitelja. GS mu je dozvolio da uđe posjedu. Na kraju je otišao u [adresa] i tamo dogovorili detalje i sklopili ugovor o kupoprodaji 2010. Tada se temeljem tog ugovora uknjižio kao suvlasnik za 1/18 dijela, a što se odnosi upravo na potkrovlje. Kupoprodajni ugovor glasi na površinu od bruto površinu 115 m2. Od kada je kupio to potkrovlje tuženik cijelo vrijeme drži ključ, ukoliko neko želi stupiti u potkrovlje mora prvo njega pitati. Tako je dozvolio jednom suvlasniku da uđe u potkrovlje radi postavljanja antene.

Vezano za krovni prozor navodi kako je on postavljen puno prije nego što je tužitelj kupio svoj stan. Navodi kako je još 1982. u potkrovlju tražio dimnjak da bi ga produžio, jer mu je bio potreban i tada je vidio da se na krovu nalazi drveni okvir u kojem je prije bio prozor. S vanjske stane prozor je bio pokriven crijepom, tada ga je otvorio. Navodi da nije točno da vlaga prodire zbog prozora, već zato što na krovu nedostaje crijep i nema oluka za odvođenje kišnice.

Vezano uz tendu navodi da je Grad naredio svima da moraju skinuti stare i staviti nove i prije otprilike mjesec i pol dana, stavljena je nova tenda od bijelog platna koja se otvara na lakat. Jedan dio tende je pričvršćen na fasadu kuće, ali na njegov dio fasade, odnosno na vanjski dio poslovnog prostora.

Tuženik je pojasnio da je on 1985. izvodio radove oko dimnjaka i da je tada vidio da postoji prozor u krovu, ali da je isti otvorio 2010. kada je kupio potkrovlje. Naveo je da je za otvaranje krovnog prozora imao suglasnost tadašnjih vlasnika, ali je ona bila dana usmeno, dok za postavljanje tende nije tražio suglasnost. U potkrovlje se ulazi zajedničkim stubištem i na drugačiji način ne može se pristupiti krovu.

Vezano uz etažiranje tuženik je istaknuo da su neki suvlasnici pokušali etažirati zgradu i da su tražili njegovu suglasnost, ali on istu nije dao jer u tom projektu nije bilo navedeno da je on vlasnik potkrovlja. Etažiranje je djelomično provedeno i tada je on uložio prigovor te je nakon prigovora etažiranje poništeno. Tuženik ističe da je tražio suglasnost suvlasnika, jer je želio nadograditi kat. Naveo je da je on postavio lokot i da ima cijelo vrijeme ključ od istog. Također je naveo da je Grad dao suglasnost za postavljanje nove tende i da tenda ne otežava korištenje stana u vlasništvu tužitelja, jer se nalazi ispod njegovog stana na njegovom dijelu.

9.4. Svjedok ĆS naveo je kako se njegov stan nalazi na drugom katu u predmetnoj zgradi, kupio ga je 1997. od ČS. Tada mi je on rekao da njemu uz stan pripada i potkrovlje. U početku je redovito išao na potkrovlje, budući mu je tamo bila antena koju je morao popraviti. Također prvih tri godine od kupoprodaje je lijepio silikonom između cigli radi prokišnjavanja, ali kasnije to više nije bilo koristilo, pa je zamijenio cijelu južnu stranu krova. Napominje da je to sam platio, da drugi suvlasnici nisu željeli sudjelovati u tom trošku. U potkrovlju se nalazi stari namještaj od LS. Zadnjih par godina prilaz tom potkrovlju je zaključan i postavljen je lokot. LS mu rekao da je potkrovlje njegovo i nije mu dao ključ i on više ne mogu pristupiti potkrovlju.

Tuženik je napravio prozor na krovu i da taj prozor nije napravljen pravilno i nije dovršen do kraja, stoga kada pada kiša niz zid se slijeva voda i njemu prodire vlaga u stan. Taj prozor je napravljen bez njegove suglasnosti.

Istaknio je da je tuženik postavio tendu prije otprilike 3 godine, ide cijelom širinom kuće, stavljena je na fasadu i fasadu je tuženik obojao u crvenu boju. Nova tenda je postavljena ove godine i to na način da je ista učvršćena u zid i može se pomicati naprijed, nazad. Za postavljanje tende tuženik nije tražio suglasnost nas ostalih suvlasnika, rekao je da je to njegovo.

Istaknuo je da se do potkrovlja ne može pristupiti na neki drugi način, a da se ne prolazi kroz to stepenište, odnosno da od platoa na II. katu do potkrovlja idu stepenice s time da su sada postavljena vrata i katanac na platou na II. katu.

Prije zaključavanja potrkivlja nitko ga nije smetao da uđete u potkrovlje.

9.5. Svjedokinja SS, kći tuženika, iskazala je kako se radi o staroj kući koja ima prizemlje i dvije etaže i potkrovlje. U toj zgradi njezin je otac 1981. ili 1982. kupio poslovni prostor i oni su u toj zgradi najduže. Zna da je potkrovlje do 90-ih godina bilo zaključano. Poznato joj je da su gore živjeli neki ljudi, da je čak i rođeno dijete, a vlasnik tog potkrovlja je bio I. Nije joj poznato tko je otključao potkrovlje, ali joj je poznato da je njezin otac predlagao svim suvlasnicima da svi oni zajedno kupe to potkrovlje i da bude zajedničko. Oni to nisu željeli, tada je njezin otac počeo pregovore s prijašnjim vlasnikom i 2010. je otišao u [adresa] i tamo je s njime sklopio kupoprodajni ugovor. Nakon što je sklopljen kupoprodajni ugovor njezin otac je zaključao vrata koja vode do potkrovlja. Ta vrata nalaze se odmah do ulaza u stan od ZS, dakle nalaze se na II. katu. Napominje da potkrovlje ima posebno mjerilo za struju i vodu, nije joj poznao tko je uveo struju i vodu, to je već postavljeno prije. Nakon što je njezin otac kupio potkrovlje i zaključao vrata tada se US počeo buniti i od tada su počeli svi problemi. Drugi suvlasnici nisu nikada držali svoje stvari na tom potkrovlju. Jedino je US imao pristup tom potkrovlju s time da nakon 2010. kada je isto zaključano više nije mogao ući, ali on ne živi u toj kući već dolazi samo dva mjeseca ljeti. Poznato joj je da se na krovu nalazi prozor i da je isti uvijek zatvoren, ali joj nije poznato kada bi bio isti napravljen. Također joj nije poznato da bi to njezin otac radio. Vezano za tendu napominje bi da je Grad donio odluku da svi u gradu u A zoni, odnosno u staroj gradskoj jezgri moraju promijeniti tende tako da je njezin otac u svibnju ove godine, prije sezone promijenio tendu tako da je postavio istu na način da je nosač učvrstio na zid kuće, ali sve je napravljeno u gabaritima restorana. Tenda je učvršćena na zid u vlasništvu njezina oca.

Iskazala je da su na zadnjoj etaži živjeli su Ž i US te nakon što je odselila obitelj koja je tamo živjela, netko od njih je provalio ta vrata i tada su svi počeli držati stvari u potkrovlju. Vlasnik tog potkrovlja je zbog rata otišao u Srbiju i nije imao mogućnosti da dođe ovdje. Nije joj poznato do kada bi te stvari bile u potkrovlju.

9.6. Svjedok IS je iskazao kako je svoj stan kupio 2018. preko agencije čiji je vlasnik BS. Njegov stan se nalazi na II. katu i odmah do njega su vrata od tavana. Prilikom pokazivanja stana bio je prisutan uz vlasnika agencije i prijašnji vlasnik stana, oni su mu pokazali njegov sadašnji stan te su se popeli kratko na tavan i tada mu je rečeno da njemu pripada dio tavana. U to vrijeme vrata od tavana su bila otključana, a kasnije se tamo pojavio lokot i tada su krenule priče da je tavan u privatnom vlasništvu. Navodi da je znao da mu ne pripada tavan da možda tada i ne bi kupio taj stan.

Vezano za tendu navodi kako je ista promijenjena prošle godine kada su svi ugostiteljski objekti u [adresa] morali promijeniti tendu. Nije mu poznato na koji način je tenda montirana.

Istaknuo je da tuženik nije tražio suglasnost za postavljanje tende, jedino za dimnjak. Ulazak na tavan mu je onemogućen od proljeća 2019 te prijašnji vlasnik njegovog stana na tavanu je držao stvari koje se inače drže u ostavi, npr. stare boje i slično. U kupoprodajnom ugovoru za njegov stan ne spominje se da kupuje dio tavana, ali je on mislio da mu pripada.

10. Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja, tuženika i svjedoka kao životnim i logičnim. Naime, iskazi stranaka i svjedoka u ovom postupku se međusobno ne isključuju. Ovdje valja napomenuti da su svjedoci ĆS i IS suvlasnici navedene zgrade, koji su stanove u istoj kupili 2016. i 2018. te stoga isti nemaju neposrednih saznanja o predmetu spora od ranije, odnosno pitanje vlasništva tavana im je poznato samo iz priča osoba koje su im prodavale stan, pa sami nemaju neposredna saznanja o pravu tuženika na potkrovlju. Tim više, što je svjedok ĐS u svom iskazu i naveo da iz njegovog kupoprodajnog ugovora ne proizlazi da isti ima i udio u potkrovlju, već da je on sam smatrao da ima, a da ima pravo i na korištenje tavana rekao mu je predstavnik agencije i prijašnji vlasnik stana prilikom pokazivanja stana, dakle osobe koje su bile osobno zainteresirane da se predmetni stan proda. Također, tužitelj saznanja o vlasništvu predmetnog tavana ima od rodbine prijašnje vlasnice stana, koja mu je nakon njezine smrti taj stan mu prodala. Dakle nitko, osim tuženika, nije bio u toj zgradi u vrijeme dok su se sklapali prvi kupoprodajni ugovori i niti jedan od suvlasnika, koji tuženiku osporavaju pravo vlasništva tavana, nije se interesirao što je njihovim pravnim prednicima zapravo i prodano.

11. Uvidom u spis i pravomoćnu presudu Općinskog suda u Makarskoj broj P-378/86 utvrđeno je da su kao tužitelji ŠS, RS i LS SS podnijeli tužbu radi predaje u posjed tavanskih prostorija unutar stambene zgrade u [adresa] u [adresa] koje su upisane na nekretnini čest. zgr. [katastarska čestica], ZU 2626 k. o. [katastarska općina]- Makar, protiv tuženika GS.

Uvidom u kupoprodajne ugovore koji prileže tom spisu, a koje su sklopili KS s jedne strane kao prodavatelj i TS i ŠS s druge strane, utvrđeno je da se kupci tim ugovorima obvezuju da se neće protiviti bilo prodavatelju KS ili drugom vlasniku potkrovlja da isto adaptira prema svojim željama, te da će bez naknade kupci dopustiti uključivanje vodovodne instalacije. Uvidom u kupoprodajni ugovor kojeg su sklopili NS kao prodavatelj i GS kao kupac od dana 22. siječnja 1985., proizlazi da je istim tuženik postao suvlasnik zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] u dijelu od 1/18 dijela, a koji dio u naravi predstavlja potkrovlje sa stepenicama počev od I.I kata do ulaza. Također, navedenim ugovorom je propisano da su kupci dužni kao i vlasnici II. kata i potkrovlja snositi prema svojim dijelovima troškove popravka konstrukcijskih zidova i krova.

U postupku je donesena presuda dana 10. prosinca 1986. kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja. U presudi se navodi da su tužitelji u tom postupku na osnovu kupoprodajnih ugovora, kao i ondašnji tuženik HS, postali suvlasnici predmetne zgrade. Navodi da su u zemljišnoknjižnom izvatku protivne strane u tom postupku upisane kao suvlasnici, dok iz kupoprodajnih ugovora proizlazi da svaka stranka zna točno koji dio njoj pripada pa da su samim time stranke postale vlasnici posebnih dijelova zgrade. U tom postupku je utvrđeno da je tuženik u tom postupku GS sačinjenim kupoprodajnim ugovorom s prodavateljem ES **.**.1985. postao suvlasnik te zgrade označene kao čest. zgr [katastarska čestica] u dijelu od 1/18 dijela, a koji u naravi predstavlja potkrovlje sa stepeništem počev od II. kata do ulaza. U presudi je navedeno da se zbog svega navedenog zahtjev tužitelja smatra neosnovanim jer oni kao vlasnici posebnih dijelova nemaju pravo tražiti predaju u posjed potkrovlja - tavana koje po mišljenju tog suda predstavlja odvojeni dio. U navedenom postupku tužitelji su izjavili žalbu koja je zbog nepravovremenosti odbačena, a tužitelji su potom povukli tužbu uz odricanje od tužbenog zahtjeva.

12. Odredbom čl. 46. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje ZV) propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. Svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da

predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

Nadalje, čl. 3. Uredbe o održavanju zgrada ("Narodne novine" br. 64/97.) propisano je da ako suvlasnici zgrade međuvlasničkim ugovorom ne urede drukčije, zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade smatraju se, između ostalog, nosiva konstrukcija zgrade (temelji, nosivi zidovi, stupovi, međukatna konstrukcija, krovna konstrukcija i sl.), pokrov, pročelja zgrade uključivo prozori i vrata, krovna i ostala limarija na zajedničkim dijelovima zgrade).

Odredbom čl. 39. ZV-a propisano je da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima. Kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga. Nadalje, odredbom čl. 40. ZV-a propisano je da o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova.

13. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je suvlasnik nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] „zgrada“, površine 115 m2 i upisanoj u ZU 2626 k. o. [katastarska općina] - Makar tuženik i to za 6/18 dijela, kao i za dodatnih 1/18 dijela, dok je tužitelj uknjižen za 6/18 dijelova. Također je utvrđeno da je zgrada među svim suvlasnicima podijeljena, te da se zna tko koristi koji dio, s time da tužitelj tuženiku osporava pravo vlasništva potkrovlja, odnosno tavana, navodeći da se radi o zajedničkim dijelovima zgrade, a ne posebnom dijelu na kojem se može steći vlasništvo.

Uvidom u kupoprodajne ugovor koji su pravni prednici tužitelja i svjedoka ĆS i IS sklopili sa vlasnikom zgrade razvidno je da se u istim navodi kako je vlasništvo tavana odijeljeno, odnosno kako se istima ne prodaje i razmjeran dio tavana. Budući da njihovi prednici nisu stekli razmjerni dio tavana – potkrovlja, to niti tužitelj nema pravo na isto budući itko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što on sam ima.

Ovdje valja nadodati da i iz potvrde koju je 1986. sastavio tuženik proizlazi da je potkrovlje posebni dio nekretnine, odnosno da ne ulazi u zajedničke dijelove zgrade. Pitanje vlasništva tavana – potkrovlja razjašnjeno je djelomično u postupku ovog suda P-378/86, ali i predmetu ovog suda P-9782/15, u kojem postupku je upravi tuženik utvrđen vlasnikom za 1/18 dijela navedene zgrade, a koji dio se odnosi na tavan. Naime, presudom Općinskog suda u Makarskoj broj P-378/86 utvrđeno je da se kao tužitelji pojavljuju vlasnik poslovnog prostora u prizemlju (ovdje tuženik) i vlasnici stanova na prvom i drugom katu (ŠS i RS), dok se kao tuženik u tom postupku pojavljuje GS, kao tadašnji vlasnik i posjednik potkrovlja. U navedenom parničnom postupku odbijen je zahtjev spomenutih tužitelja za predaju u posjed predmetnog potkrovlja jer su tužitelji kupovali posebne dijelove zgrade, čime su postali vlasnici točno određenih dijelova zgrade. Sud je primijenio čl. 5. st. 2. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada ("Službeni list FNRJ" br. 16/59., 48/59., 12/62., "Službeni list SFRJ" br. 10/65., 57/65., "Narodne novine" br. 52/73., 46/90., 91/96.) koji propisuje da na određenim dijelovima višestembene zgrade, koji služe samo nekom, a ne svim posebnim dijelovima zgrade (kao npr. posebna ulazna vrata, stubište, uređaji za ogrjev, drugi uređaji, tavanske i podrumske prostorije), vlasnici tih posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja. U navedenom postupku zauzet je stav da sporno potkrovlje - tavan predstavlja odvojeni dio, iz čega proizlazi da je pravo tuženik u navedenom postupku GS bio vlasnik spornog potkrovlja, kojeg je kupio temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa ranijim vlasnikom ES dana 22. siječnja 1985.

Kako niti tužitelj niti ostali vlasnici stanova u predmetnoj zgradi nisu mogli steći više od onog što su imali njihovi prednici od kojih su kupili stanove, to se navedeni tavanski prostor - potkrovlje ne može smatrati zajedničkim dijelom zgrade koji služi ostalim posebnim dijelovima, pa je u tom smislu i neosnovan tužbeni zahtjev pod točkom 1. kojim je tužitelj tražio predaju u suposjed predmetnog tavanskog prostora, te je i odlučeno kao u izreci pod točkom I. izreke.

Navodi tužitelja da je ishođena potvrda o samostalnim uporabnim cjelinama od Grada Makarske u kojoj tavan nije naveden kao samostalna uporabna cjelina nisu od značaja za predmet spora, budući ostali suvlasnici tuženiku nisu priznavali pravo vlasništva tavana, a zbog čega tavan nije niti unesen u to rješenje, a i iz kojeg razloga je i poništeno etažiranje.

14. Nadalje, budući je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik stekao vlasništvo spornog potkrovlja kao posebnog dijela zgrade, to stoga tuženik ima ovlaštenje u istom i držati svoje stvari, slijedom čega je odbijen djelomično i tužbeni zahtjev iz točke 2.

15. Prema stavu ovog suda, traženje tužitelja da tuženik zazida južni krovni prozor dimenzija 50x75 cm, kao i da ukloni tendu je osnovan.

Naime, radi se o zajedničkim dijelovima zgrade, odnosno o dijelovima zgrade koji su u suvlasništvu svih vlasnika te tuženik nije imao ovlasti da sam mijenja stanje bez suglasnosti drugih suvlasnika. Kako je razvidno da te suglasnosti nema (nije niti tražena) to je osnovan tužbeni zahtjev u dijelu točke 2. i 3., odnosno odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

Valja napomenuti da je tuženik navodio da je tenda postavljena sukladno nalogu Grada Makarske. Grad Makarska je mogao naložiti vlasnicima svih ugostiteljskih objekata na svom području da izjednače izgled tendi, odnosno mogao je propisati izgled istih, no Grad Makarska ne može se miješati u suvlasničke odnese. Fasada pročelja zgrade u suvlasništvu je svih suvlasnika i niti jedan od njih nema ovlasti da, bez suglasnosti drugih, vrši izmijene na njoj, nevezano time što su izmjene izvršene sa vanjske strane stana u vlasništvu jednog od suvlasnika.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 4. ZPP-a. Budući su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, to primjenom odredbe čl. 154. st. 4. valjalo je odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, odnosno valjalo je odlučiti kao u izreci pod točkom III.

Makarska, 29. travnja 2025.

S U T K I NJ A:

Mirjana Urlić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: -pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis.