REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska 6, Split

Poslovni broj: Povrv-447/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Maji Čelan, u pravnoj stvari tužitelja LEXPERA d.o.o., OIB: 79506290597, Tuškanova 37, Zagreb, kojeg zastupa zastupnik po zakonu Matej Kovač i punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika UDOBNOST j.d.o.o., OIB: 01870441565, Strožanačka 12 a, Podstrana, kojeg zastupa zastupnik po zakonu Marko Novaković i punomoćnik Darko Medak, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 19. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja LF, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Josipa Mrklića i punomoćnika tuženika Darka Medaka, na ročištu za objavu presude 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice u Splitu Helene Dragun poslovnog broja Ovrv- 1892/2020 od 3. veljače 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku UDOBNOST j.d.o.o., OIB: 01870441565, Strožanačka 12 a, Podstrana, da u roku od 8 dana nadoknadi tužitelju iznos od 465,63 EUR / 3.508,32 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od

- 16.04.2019. na iznos od 3 EUR / 22,64 kn

- 13.05.2019. na iznos od 42,06 EUR / 316,88 kn

- 15.06.2019. na iznos od 42,06 EUR 316,88 kn

- 16.07.2019. na iznos od 42,06 EUR / 316,88 kn

- 16.08.2019. na iznos od 42,06 EUR / 316,88 kn

- 17.09.2019. na iznos od 42,06 EUR / 316,88 kn

- 16.10.2019. na iznos od 42,06 EUR / 316,88 kn

- 16.11.2019. na iznos od 42,06 EUR / 316,88 kn

- 16.12.2019. na iznos od 42,06 EUR / 316,88 kn

- 16.01.2020. na iznos od 42,06 EUR / 316,88 kn,

- 16.02.2020. na iznos od 42,06 EUR / 316,88 kn

- 16.03.2020. na iznos od 42,06 EUR / 316,88 kn

po stopi koja se za razdoblje od 16. travnja 2019. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice u Splitu Helene Dragun poslovnog broja Ovrv-1892/2020 od 3. veljače 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana plati tužitelju:

- zakonske zatezne kamate na iznos od 3 EUR / 22,64 HRK za razdoblje od 16. ožujka 2019. do 15. travnja 2019.,

- iznos troškova ovršnog postupka od 120,33 EUR / 906,63 HRK sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. veljače 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te se u tim dijelovima tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.079,62 EUR kao i zakonske zatezne kamate koje teku na dio troškova postupka u iznosu od 120,39 EUR / 906,63 kn od 29. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu dijela zatezne kamate na parnični trošak u kojem ona prekoračuje iznos kamatne stope određene u točki III. izreke.

Obra zloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa povodom kojeg je javna bilježnica u Splitu Helena Dragun donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja OVRV-1892/2020 od 3. veljače 2021.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor, pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti. Radi provedbe postupka povodom prigovora javni bilježnik je spis proslijedio ovom sudu koji je rješenjem poslovnog broja Povrv-516/2021-2 od 1. lipnja 2021. stavio van snage citirano rješenje o ovrsi.

3. U prigovoru je tuženik, tada ovršenik, naveo kako je članarina koju zahtijeva tužitelj zakonski neutemeljena. Naime, da je tuženik ispunio IUS-INFO narudžbenicu za paket „BASIC“ za cijenu od 253,50 kn + PDV mjesečno s popustom od 35% bez navođenja vremenskog perioda kao uvjeta zasnivanja pretplate. Tuženik je shvatio da se radi o mjesečnoj pretplati, ali su potom počeli pristizati mjesečni računi kojima se tuženik usprotivio, a da tužitelj nije prihvatio otkaz ugovora tuženika jer isti nije poslan poštom preporučeno. Naposljetku, tužitelj je otkazao pretplatu i poslao nakupljeni nepriznati iznos u ovrhu, uključujući i prvi račun za veljaču 2019. koji je, kao navodi tuženik, već bio plaćen.

4. U postupku koji je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj navodi da je tuženik potpisivanjem narudžbenice sklopio s tužiteljem pretplatnički ugovor temeljem kojeg se tužitelj obvezao pružati mu uslugu pristupa portalu ''ius-info'' dok se tuženik obvezao plaćati mjesečnu naknadu u iznosu od 316,88 KN (253,50 + PDV) s obračunatim popustom od 35 %. Da je potpisivanjem narudžbenice tuženik prihvatio i Opće uvjete poslovanja tužitelja koji predstavljaju sastavni dio pretplatničkog ugovora te su dostupni na web stranici tužitelja kako je i navedeno na samoj narudžbenici te da se prema točki 3.2.4. Općih uvjeta pretplatnički odnos za standardnu pretplatu zasniva na neodređeno vrijeme, te otkaz istog od strane pretplatnika nije moguć prije proteka roka od tri mjeseca od dana sklapanja ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa, a obavijest o otkazu ugovora mora se dostaviti u pisanom obliku preporučenom pošiljkom. U odnosu na račun za veljaču 2019. tužitelj navodi da je tuženik u tom mjesecu koristio uslugu tri dana za koja mu je fakturirana razmjerna naknada, a da je uplatom od 316,88 kn na kojoj nije naveden broj računa, odnosno mjesec za koji se plaća naknada zatvoren račun za ožujak.

5. U ovom postupku sud je donio presudu poslovnog broja Povrv-516/2021-12 od 2. lipnja 2022. kojom je u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi. U obrazloženju te presude u bitnom je sud naveo da su stranke sklopile ugovor na neodređeno vrijeme sukladno Općim uvjetima poslovanja tužitelja koji su objavljeni na uobičajen način i tuženiku su bili poznati u vrijeme sklapanja ugovora te je tuženik na njih nedvojbeno pristao potpisom narudžbenice na kojoj je isto bilo naznačeno. Nadalje, da tuženik nije propisno otkazao ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme jer da se isti sukladno Općim uvjetima raskida na način da stranka koja otkazuje ugovor obavijest o otkazu drugoj ugovornoj strani mora dostaviti u pisanom obliku preporučenom pošiljkom, što da tuženik nije učinio. S tim u vezi, da je tužitelj dokazao da je izvršio uslugu, dok tuženik nije dokazao da mu je platio za to naknadu, sukladno odredbama članka 590. ZOO-a koji regulira ugovor o djelu sklopljen među strankama.

6. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu te je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-3140/2022-2 od 30. prosinca 2022. preinačena prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi i odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na odredbu članka 320., stavka 1. ZOO-a jer je po shvaćanju tog suda iz teksta narudžbenice nejasno naručuje li se pretplata za jedan mjesec ili za više mjeseci pa da opći uvjeti objavljeni na internetu mogli predstavljati obvezu za tuženika koji je slabija ugovora strana samo kada bi bili sukladni uvjetima iz ugovora. Pored navedenog, sud je zaključio da je odredba članka 3.2.4. Općih uvjeta kojom je određeno da se otkaz mora dostaviti isključivo u pisanom obliku i preporučenom poštom ništetna.

7. Protiv citirane drugostupanjske odluke tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije te je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revd-3523/2023-2 od 5. prosinca 2023. dopuštena revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-3140/2022-2 od 30. prosinca 2022. radi pravnog pitanja: „Da li u slučaju kada je u narudžbenici koja nakon izvršenog plaćanja po svom sadržaju ima ugovorne elemente (predmet i cijenu) navedeno da se „naručuje pretplata mjesečno“, a u općim uvjetima poslovanja objavljenim na internetu koji čine sastavni dio ugovora je navedeno da otkaz pretplatničkog ugovora od strane pretplatnika nije moguć prije proteka roka od tri mjeseca od dana sklapanja ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa, navedenu odredbu treba tumačiti u korist tuženika sukladno odredbi čl. 320. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08)?“

8. Tužitelj je nakon toga pravovremeno podnio reviziju, a rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev-791/2024-2 prihvaćena je njegova revizija i ukinute su presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-3140/2022-2 od 30. prosinca 2022. i presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja Povrv-516/2021-12 od 30. prosinca 2022. te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju tog rješenja revizijski sud je naveo da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 320., stavka 1. ZOO-a ocijenivši nejasnom predmetnu narudžbenicu s obrazloženjem da je nejasno naručuje li se pretplata za jedan ili više mjeseci budući je u narudžbenici navedeno da korisnik prihvaća i opće uvjete poslovanja u kojima je jasno i izričito navedeno da je pretplatnički odnos zasnovan na neodređeno vrijeme, da ga svaka ugovorna strana može otkazati time što otkaz ugovora od strane pretplatnika nije moguć prije iste roka od tri mjeseca od dana sklapanja ugovora. U odnosu na način otkaza pretplate, revizijski sud je prihvatio ocjenu drugostupanjskog suda da je ništetna odredba Općih uvjeta po kojoj se ugovor može otkazati isključivo preporučenom pošiljkom te da je izjava poslana elektroničkim putem kojom korisnik otkazuje pretplatu valjana obavijest o otkazu pretplate ako sadrži sve relevantne i jasne podatke potrebne za otkaz pretplatničkog odnosa.

9. U ovom ponovljenom postupku na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. ožujka 2025. tužitelj je ostao kod tužbenog zahtjeva i svih dosadašnjih navoda te istaknuo da tuženik nije dokazao da je tužitelju elektroničkim putem poslao izjavu odnosno obavijest o otkazu pretplate te da tuženik nije postupio po rješenju suda od 25. veljače 2022., odnosno da nije sudu dostavio isprave iz kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza za utužene račune pa da se ima primijeniti odredba članka 221.b. ZPP-a.

10. Tuženik je na navedenom ročištu također ustrajao u svemu do tada izloženom i predloženom te naveo da je u spis priložio dokaze da je predmetni ugovor otkazan elektroničkim putem odmah nakon zaprimanja prvog računa od strane tužitelja pa da sud ima ispitati je li tuženik mogao otkazati ugovor već nakon prvog mjeseca pretplate ili nakon proteka tri mjeseca, u svakom slučaju nakon proteka tog roka da tužitelj nema pravo naplatiti račune za daljnje mjesece. Također, tuženik smatra da u općim uvjetima ne stoji da bi se računi izdavali za kalendarski mjesec pa da tužitelj nije mogao za prvi mjesec izdati dva odvojena računa.

11. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem isprava i pregledom dokumentacije sadržane u spisu, i to: račun broj 2225-1-1 od 28. veljače 2019. (str. 4.), račun broj 4229-1-1 od 30. travnja 2019. (str. 5.), račun broj 5229-1-1 od 31. svibnja 2019. (str. 6.),račun broj 6191-1-1 od 30. lipnja 2019. (str. 7.), račun broj 7100-1-1 od 31. srpnja 2019. (str. 8.), račun broj 8045-1-1 od 31. kolovoza 2019. (str. 9.), račun broj 9122-1-1 od 30. rujna 2019. (str. 10.), račun broj 10156-1-1 od 31. listopada 2019. (str.11.), račun broj 11193-1-1 od 30. studenog 2019. (str. 12.), račun broj 12231-1-1 od 31. prosinca 2019. (str. 13.), račun broj 1102-1-1 od 31. siječnja 2020. (str. 14.), račun broj 2221-1-1 od 29. veljače 2020. (str. 15.) narudžbenica IUS-INFO od 27. veljače 2019. (str. 24), potvrda o izvršenju platnog naloga (str. 26.), e-mail prepiska (str.27.-31., 62.-66., 70.-72.), Opći uvjeti poslovanja tužitelja (str. 50.-61.), izvod otvorenih stavki (str. 67.), dopis Ministarstva financija, klasa: 410-19/22-02/19 od 1. ožujka 2022. (str. 81.-82.)

12. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan u pogledu glavnice potraživanja, dok je u većem dijelu osnovan u pogledu zahtjeva na isplatu zateznih kamata na zatraženi iznos glavnice.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 3.508,32 HRK zajedno sa zakonskim zateznim kamatama s osnova neplaćenih računa za obračunatu mjesečnu naknadu za pristup sadržaju portala IUS-INFO u razdoblju od veljače 2019. do veljače 2020.

14. Među strankama nije sporno da je tuženik od tužitelja narudžbenicom od 27. veljače 2019. naručio uslugu pristupa portalu IUS-INFO, paket „Basic“ po cijeni od 253,50 HRK uvećano za PDV uz popust od 35 % te da je tužitelj ponudu prihvatio.

15. Nije sporno ni da je tuženik narudžbenicu, na kojoj je naznačeno da potpisom iste korisnik prihvaća tužiteljeve Opće uvjete poslovanja koji su dostupni na mrežnoj stranici tužitelja www.iusinfo.hr/uvjeti, potpisao i elektroničkim putem dostavio tužitelju.

16. Sporno je među strankama je li ugovor sklopljen na jedan mjesec ili na neodređeno, na koji način se ugovor može raskinuti, može li se raskinuti prije isteka roka od tri mjeseca od dana sklapanja ugovora, je li ugovor raskinut od strane tuženika odnosno duguje li tuženik tužitelju utužene iznose.

17. Iz narudžbenice od 27. veljače 2019. (str.24.) jasna je vrsta i cijena usluge koju je tuženik naručio kao i to da je potpisivanjem te narudžbenice tuženik prihvatio tužiteljeve Opće uvjete poslovanja. U odredbi točke 3.2.4. općih uvjeta izričito je navedeno da je pretplatnički odnos zasnovan na neodređeno vrijeme pa je za zaključiti da su stranke ugovor sklopile upravo na neodređeno vrijeme, a ne na jedan mjesec. Također, istom odredbom Općih uvjeta propisano je i kako otkaz pretplatničkog ugovora od strane pretplatnika nije moguć prije isteka roka od tri mjeseca od dana sklapanja ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa pa se i takva odredba ukazuje valjanom i jasnom.

18. U pogledu oblika raskida ugovora, isti je bilo moguće otkazati na jednak način na koji je on i sklopljen, odnosno elektroničkim putem s obzirom na to da se ne može općim uvjetima poslovanja otkaz ugovora uvjetovati formom koja je stroža od načina njegovoga sklapanja, a da navedeno nema uporište u pozitivnim propisima. S tim u vezi, a sukladno odredbi članka 296., stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje ZOO-a) ništetna je odredba općih uvjeta poslovanja tužitelja propisana pod točkom 3.2.4. da se obavijest o otkazu drugoj ugovornoj strani mora dostaviti u pisanom obliku preporučenom pošiljkom.

19. Slijedom navedenog, tuženik je mogao predmetni ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa raskinuti elektroničkim putem nakon proteka roka od tri mjeseca od dana njegova sklapanja.

20. Odredbom članka 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

21. Iako tuženik tvrdi da je predmetni ugovor otkazao elektroničkim putem, tuženik nije sudu dostavio dokaze kojima bi takve navode potkrijepio.

22. Pregledom dokumentacije koja prileži spisu, odnosno e-mail korespondencije stranaka, razvidno je da ista ne sadržava poruku, odnosno obavijest tuženika kojom bi dao izjavu o raskidu predmetnog ugovora. Iako u e-mali poruci od 30. svibnja 2020. (str. 27. spisa) djelatnica tuženika navodi da je tuženik otkazao pretplatu na predmetni portal, ta prepiska je iz svibnja 2020., dakle nakon što je ugovor otkazan od strane tužitelja stoga ista nije relevantna u kontekstu eventualnog raskida ugovora od strane tuženika budući u spisu nema same izjave o raskidu ugovora.

23. S obzirom na to da tuženik nije dokazao da je pretplatnički ugovor zaista i otkazao elektroničkim putem i kada, takav prigovor tuženika je otklonjen.

24. S tim u vezi, valjalo je na koncu ispitati duguje li tuženik tužitelju dužne iznose.

25. Kako je već izloženo, nije sporno da su stranke bile u ugovornom odnosu na temelju ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa. Takav pravni posao predstavlja ugovor o djelu u smislu odredbe članka 590. ZOO-a kojim se tužitelj obvezao za tuženika obaviti određeni posao, a tuženik mu je za to trebao isplatiti ugovorenu cijenu.

26. Tužitelj je osnovu i visinu svog potraživanja dokazao narudžbenicom, općim uvjetima poslovanja i računima.

27. Iz računa tužitelja (str.5.-15.) razvidno je da iznosi iz istih odgovaraju cijeni usluge koju su ugovorile stranke, odnosno koja je definirana narudžbenicom (str. 24.).

28. Iz e-mail poruke tužitelja upućene tuženiku 27. veljače 2019. (str. 64.) razvidno je kako je tužitelj tog dana, dakle odmah po zaprimanju narudžbenice, aktivirao tuženikove korisničke podatke za pravni portal IUS-INFO s kojima se tuženik mogao ulogirati na mrežne stranice tog portala i iste koristiti.

29. Pored navedenog, sud je raspravnim rješenjem od 25. veljače 2022. naložio tuženiku da u roku od 15 dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza na utužene račune.

30. Tuženik nije u ostavljenom roku dostavio sudu tražene isprave slijedom čega se sukladno odredbi članka 221.a stavak 4. ZPP-a smatra da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima, odnosno da tražbina tužitelja postoji.

31. Slijedom navedenog, tužitelj je ispunio svoju obvezu iz predmetnog ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme, dok tuženik nije dokazao da je taj ugovor raskinuo, niti da je tužitelju platio naknadu za korištenje usluge po tom ugovoru.

32. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29., stavka 1. ZOO- a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Sukladno odredbi članka 183., stavka 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Zatezna kamata dosuđena je od prvog dana nakon dospijeća svakog pojedinog računa pa do namirenja. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na članku 29., stavku 2. ZOO-a po stopi za trgovačke ugovore obzirom da se ovdje radi o odnosu temeljem trgovačkog ugovora.

33. Slijedom navedenog, odlučeno kao pod točkom I. izreke.

34. Nadalje, po shvaćanju ovog suda, osnovan je tuženikov prigovor da je tužitelj nepravilno zaračunao dug tuženiku za veljaču 2019. jer da je tuženik podmirio račun za prvi mjesec korištenja usluge.

35. Naime, odredbom članka 171., stavka 1. ZOO-a propisano je da kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja, dok je stavkom 2. propisano da kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.

36. Stoga, a sukladno odredbama članka 171., stavcima 1. i 2. ZOO-a budući među strankama nije postojao sporazum o namirenju, a ni dužnikova izjava o namirenju, obveze pretplate imale su se namiriti redom kako je koja dospjela za ispunjenje. To konkretno znači da kada je tuženik 1. ožujka 2019. uplatio prvi dužni iznos pretplate bez naznake o kojoj konkretno obvezi se radi, odnosno na koji mjesec se odnosi (potvrda na str. 26. spisa) time se imala namiriti obveza koja je prva dospjela za ispunjenje, a to je obveza za veljaču 2019. u iznosu od 22,64 kn, a potom od preostalog iznosa uplate (294,24 kn) imala se namirivati obveza za ožujak 2019. S tim u vezi, tuženik nema dugovanja prema tužitelju za veljaču 2019., dok mu za mjesec ožujak 2019. duguje nenamireni iznos od 22,64 kn koja tražbina je dospjela na naplatu 15. travnja 2019. Štoviše, sam tužitelj je komunicirao tuženiku da će uplatom tuženika od 1. ožujka 2019. zatvoriti dugovanje za veljaču (str.31. spisa) dok je utužio različito od navedenog.

37. Pri tome, a budući je prigovor tuženika u navedenom smislu uvažen te s obzirom na to da je predmetni ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, irelevantno je računa li se pretplata na kalendarski određene mjesece ili ne budući u svakom slučaju tuženik duguje tužitelju jednak iznos.

38. Slijedom navedenog odlučeno je kao u dijelu pod točkom II. izreke.

39. Sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda RH-a s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

40. Slijedom navedenog odlučeno je kao u dijelu pod točkom II. izreke.

41. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154., stavka 5., članka 155. i članka 164. ZPP-a.

42. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa), vrijednost predmeta spora (465,63 EUR) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi ovršnog postupka u visini 906,64 kn / 120,33 EUR te troškovi odvjetničkog zastupanja za sastav podneska od 2. srpnja 2021. po Tbr. 7.1. (50 bodova), četiri zastupanja na ročištima (22. listopada 2021., 25. veljače 2022., 2. svibnja 2022. i 19. ožujka 2025.) po Tbr.9./1. Tarife (svako po 50 bodova), trošak prijedloga za dopuštene revizije po Tbr.10./5. Tarife (75 bodova), trošak revizije po Tbr.10./5. Tarife (75 bodova), dakle ukupno 400 bodova što sukladno Tbr.54. Tarife iznosi 800,00 EUR, a uvećano za 25 % PDV (Tbr.46. Tarife) iznosi 1.000,00 EUR.

43. Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/2018) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/2019.) priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 26,54 EUR, za reviziju u iznosu od 26,54 te za prvostupanjsku presudu u iznosu od 26,54 EUR, ukupno 79,62 EUR.

44. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove postupka po osnovi odvjetničkog zastupanja i sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 1.079,62 EUR.

45. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

46. Sukladno odredbi članka 151., stavka 3. ZPP-a, na troškove parničnog postupka tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29., stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 29. travnja 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate.

47. Tužitelj je kamatu na troškove postupka zatražio samo u odnosu na troškove ovršnog postupka (str. 49. spisa) po stopi propisanoj za trgovačke odnose, radi čega je odlučeno kao pod točkama III. i IV. izreke.

48. Sud je u ovoj odluci novčane iznose koji su u prijedlogu za ovrhu iskazani u kunama, u izreci presude dvojno iskazao u kunama i eurima, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za jedan euro, sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine”, broj 85/2022).

U Split, 29. travnja 2025.

Sutkinja

Maja Čelan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354., stavka 2., ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354., stavak 3., točka 3., tog Zakona (članak 467., stavak 1., ZPP-a)

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis