REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj spisa: Ps-303/2020-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužitelja ŠJ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Barišić Tomše, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice ŠJO (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Goranu Smerdelu, odvjetniku u Zagrebu, radi predaje u suposjed, nakon 7. travnja 2025. održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti tužitelja i punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane tuženice, 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici ŠJO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju EJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] preda u suposjed 1/2 dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], visokoprizemni stambeni objekt [adresa] i dvorište, 110 čhv, 397 m2, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 500,78 eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prema navodima tužbe tužitelj je zemljišnoknjižni suvlasnik ½ dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao visokoprizemni stambeni objekt [adresa] i dvorište, 110 čhv, 397 m2, a da je tuženica posjednik predmetne nekretnine u cijelosti i istu odbija predati u posjed tužitelju.

Nadalje tužitelj navodi da je nakon dolaska u pratnji svjedoka Š i BJ na adresu opisane nekretnine 12.12.2020., pozvao policiju iz razloga što je tuženica zamijenila brave na ulaznim vratila i odbijala bilo kakvu komunikaciju s njim, te mu nije dopustila ulazak u kuću u kojoj su tužiteljeve sve osobne stvari kao i poslovne stvari, s obzirom da na toj adresi tužitelj ima registriran i obrt.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u tužbi i podnesku predanom na ročištu održanom 2. lipnja 2021. tužitelj traži naložiti tuženici predati mu suposjed u 1/2 dijela nekretnina, pobliže opisanih u izreci, uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu tuženica u cijelosti osporava činjenične navode tužbe i tužbeni zahtjev kao neosnovan, paušalan i protivan činjenicama istaknutim u tužbi. Ne osporava da su stranke upisani suvlasnici na jednake dijelove u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini, ali tvrdi da je u kupnji i financiranju predmetne nekretnine znatno većim sredstvima sudjelovala tuženica svojim vlastitim sredstvima, odnosno da je njezin doprinos u stjecanje predmetne nekretnine bio znatno veći od doprinosa tužitelja, jer da su tužitelj i tuženica stupili brak 28.03.1992. u Zagrebu, koji brak je prestao pravomoćnom presudom o razvodu od 29.11.2018. godine broj P Ob- 609/18, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a da je u trenutku sklapanja braka s tužiteljem, tuženica već dulji niz godina, od 20.04.1982., bila vlasnica dobrostojećeg obrta za izradu kožne galanterije, kao i da je obrt tuženice prije sklapanja braka s tužiteljem proširen i na obavljanje krojačke i pletačke djelatnosti, te na izradu bižuterije i da je tuženica kao vlasnica obrta u cijelosti snosila troškove zakupa poslovnog prostora u kojem je obrt poslovao kao i troškove plaće 5 radnika koji su u njenom obrtu bili zaposleni, uključujući i plaću tužitelja koji je također bio zaposlenik tuženice.

Navodi da je sve obveze obrta i plaće radnika plaćala pravovremeno, uredno i u cijelosti te isto smatra dokazom da je tuženica svakako ostvarivala veću zaradu od svog obrta, a da istovremeno tužitelj nije imao drugih prihoda osim plaće koju mu je tuženica isplaćivala.

Navodi da je u zajednici s partnerom prije tužitelja stekla nekretninu koja je u cijelosti pripala njoj i od prodaje iste da je dobiveni iznos upotrijebila za izgradnju obrtničke radione u dvorištu obiteljske kuće u [adresa] površine 65 m2, kao i da je iznos od 20.000,00 DEM pozajmila Ugovorom o zajmu od 25.06.1997., koji iznos je sukladno ugovoru zajmoprimac u cijelosti joj vratio 1999. Navodi da je u vlasništvu imala i kombi te osobna vozila koja je prije kupnje predmetne kuće prodala i novac iskoristila za kupnju te nekretnine.

Tuženica ističe da je 09.02.1993. kada je već bila u braku sa tužiteljem, kupila nekretninu u kojoj i danas stanuje i to kuću opisanu kao zk.č.br. 811/29 visokoprizemni stambeni objekt [adresa] i dvorište ukupne površine 110čhv odnosno 397m2 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je kao i u slučaju prve nekretnine, dopustila tužitelju kao i ranijem suprugu da u skladu s običajima i kulturom u kojoj je odgojena, njegovo ime formalno navede u kupoprodajnom ugovoru, iako i na koji način nije sudjelovao u kupovini, pa da iz tog razloga upis u zemljišnu knjigu ne odgovara stvarnom suvlasničkom omjeru sukladno odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima koji je bio na snazi u trenutku kupnje predmetne nekretnine.

Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka tuženici.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 5 spisa), potvrdu MUP-a od 8. siječnja 2021. (list 12, 86 i 120 spisa), presudu P Ob- 609/18-12 od 29. studenog 2018. (list 21-25 spisa), izjavu LJ od 25.3.2019. (list 26 spisa), kaznenu prijavu protiv tužitelja od 20. siječnja 2021. (list 27-28 spisa), uvjerenje HZZZ-a od 16. prosinca 2005. (list 29 spisa), izjavu CJ od 5. travnja 2019. (list 30-31 spisa), predpogodbu između ĐJ i tuženice od 9.10.1987. (list 32-34 spisa), presudu Prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. Pp J-3244/18 od 4.9.2018. (list 35-36 spisa), presudu Prekršajnog suda u Zagrebu posl.br. Pp J-3602/19 od 26.11.2019. (list 37-39 spisa), presliku radne knjižice tužitelja (list 40-41 spisa), presliku računa za potrošnju plinu (list 44 spisa), presliku plaćenih računa koji glase na ime tuženice (list 45-49 spisa), presliku računa od 18.7.2017. za osobno vozilo (list 50 spisa), ugovor o kupoprodaji motornog vozila (list 51-52 spisa), kupoprodajni ugovor motornog vozila (list 53-58 spisa), ugovor od 12.1.1994. (list 59-60 spisa), ugovor o zapošljavanju od 30.10.1991. (list 61-64 spisa), ugovor o zakupu poslovnih prostorija (list 65-67 spisa), rješenje Grada Zagreba od 5.9.1991. (list 68-69 spisa), ugovor o zajmu od 25.6.1997. (list 70-71 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 15.3.1988. (list 72-74 spisa), izjavu od 20.7.1995. (list 75 spisa), rješenje Općine Opatija od 7.8.1992. (list 76-77 spisa), potvrdu MUP-a od 18. svibnja 2021. (list 85, 121 spisa), rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu od 23.3.2021. (list 87-89 spisa), presudu Prekrašajnog suda u Zagrebu posl.br. Pp-343/2020 OD 21.5.2021. (list 90-98 spisa), rješenje Prekrašajnog suda u Zagrebu posl.br. Pp Prz-45/2021 od 23. ožujka 2021. (list 99-101 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora od 30. lipnja 2021. (list 104 spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 105 spisa), kaznenu prijavu protiv tužitelja od 18. siječnja 2021. (list 122-123 spisa), uvid u spis P Ob-594/19 (list 125 spisa), presudu P Ob-609/18-12 od 29. studenog 2018. (list 126-130 spisa), izveden je dokaz saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja (list 131-135 spisa), presudu Prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp- 5777/21 od 4.7.2022. (list 139-144 spisa), presudu ovog suda posl.br. P Ob- 594/2019-49 od 19. lipnja 2024. (list 150-260 spisa), presudu ovog suda posl.br. P- 3512/2020-30 od 11. veljače 2025. (list 176-190 spisa), liječničku potvrdu tuženice od 17. veljače 2025. (list 192 spisa), povijest bolesti tuženice od 5. travnja 2025. (list 195 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u suposjed nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], visokoprizemni stambeni objekt [adresa] i dvorište, 110 čhv, 397 m2, uknjižene kao suvlasništvo stranaka svake u 1/2 dijela, koju nekretninu tuženica u cijelosti drži u posjedu i odbija ju predati u suposjed tužitelju.

6. Nije sporno da su stranke bile u braku od 28.03.1992. do 29.11.2018. kada je njihov brak prestao pravomoćnom presudom, da je tijekom braka stranaka na temelju kupoprodajnog ugovora od 09.02.1993. kupljena predmetna nekretnina i na istoj uknjiženo suvlasništvo stranaka svakog u 1/2 dijela, te da je nakon razvoda braka tuženica isključivi posjednik predmetne nekretnine.

7. Sporni su uknjiženi suvlasnički udjeli stranaka na predmetnoj nekretnini, te pravo tužitelja na suposjed te nekretnine sukladno njegovom uknjiženom suvlasničkom udjelu, odnosno pravo tuženice da tužitelju preda suposjed nekretnine.

8. Uvidom u priloženi izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], opisana kao visokoprizemni stambeni objekt [adresa] i dvorište, 110 čhv, 397 m2, uknjiženo suvlasništvo stranaka, svakog u ½ dijela.

9. U postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pravomoćnom presudom od 19. lipnja 2024. poslovni broj P Ob-594/2019, utvrđena je podjela pokretnina koje su bračna stečevina stranaka, svakog u ½ dijela dok je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev ŽJ, ovdje tuženice u dijelu kojim je tražila da se utvrdi njezino suvlasništvo u 9/10 dijela predmetne nekretnine, uz obrazloženje da ovdje tuženica nije dokazala da je nekretnina kupljena novcem njezine posebne imovine u 9/10 dijela, odnosno da je radiona u cijelosti njezina posebne imovina, već da su stranke stekle predmetnu nekretninu na jednake dijelove kako je to navedeno i u ugovoru o kupoprodaji za tu nekretninu koja se nalazi u Zagrebu, na adresi [adresa].

10. Prema iskazu tužitelja u posjedu predmetne nekretnine bio je sa svojom obitelji sve do 2019. kada je iz iste udaljen od strane policije, a radi prijave tuženice da je izvršio obiteljsko nasilje. To i nadalje poriče jer ga je policija zatekla u trenutku kada krenuo jesti, te smatra da je to tuženica napravila kao osvetu što je tražio razvod braka koji je konačno i razveden 2018., te naglašava da mu je tuženica i najavljivala osvetu ako se pokuša od nje razvesti. Kod tuženice ga je isključivo smetao njezin politički angažman zbog koje je stalno bila u nekim strankama i odsutna od kuće, te o tome tuženica nije htjela razgovarati. Tijekom braka su se znali svađati ali fizičkog nasilja nije bilo.

U dvorištu kuće nalazi se radiona u kojoj je on izrađivao kožnu galanteriju ali to ne radi u natrag osam godina i na bolovanju je s obzirom na njegovo teško zdravstveno stanje, a u radioni je i dalje velika količina gotove robe koju je uvozio iz Indije, Pakistana, Tajlanda, Indonezije i drugih zemalja, te mu ista nije dostupna. U kući cijelo ovo vrijeme nije bio, već je unatrag godinu ili dvije, u pratnji policije bio četiri puta u dvorištu i u radioni s time da je tuženica bila prisutna jednom i nije htjela otvoriti vrata. Kad je jednom prilikom ušao u radionu vidio je da je sve razbacano i neuredno te ne zna je li to tuženica napravila namjerno iz mržnje ili je tražila nekakav novac. Nestao mu je i ribički pribor za koji pretpostavlja da ga je tuženica prodala, jer mu je trebala platiti sudske troškove vezane za postupak razvoda. U kući je nastavio živjeti nakon razvoda i smatrao je da će istu prodati te novac s tuženicom podijeliti.

Pokušali su mirnim putem riješiti spor, međutim, nakon što mu je odvjetnik tuženice ponudio 10.000,00 EUR-a za njegov dio on je to odbio i ništa nisu riješili, jer smatra da je on suvlasnik u 1/2 dijela predmetne nekretnine i ima pravo i na posjed iste u čemu ga tuženica onemogućava. Iskazao je i da nije pod nikakvom zabranom pristupa tuženici niti predmetnoj nekretnini, kao i da nikada ne bi došao sam u nekretninu već bi nazvao policiju i svjedoke s obzirom da se boji ako dođe sam da bi tuženica ponovno nazvala policiju i prijavila ga za nasilje.

Prije sklapanja braka i jedan i drugi imali su u vlasništvu obrte pa s obzirom da je tuženičin obrt bio povezan s njezinom obitelji dogovorili su se da on onda zatvori svoj obrt jer su bila prevelika davanja za dva obrta. Tako je on bio prijavljen kao zaposlenik obrta tuženice i to samo godinu dana, a nakon toga je opet imao svoj obrt. Tuženica mu nije htjela supotpisati za otvaranje obrta na adresi njihove kuće, pa je isti registrirao na adresi svojih roditelja.

Tužitelj je od svojih roditelja naslijedio stan na koji je tuženica upisala zabilježbu spora u kojem ga tuži da joj je dužan vratiti 100.000,00 kn i to osam mjeseci nakon što je izašao iz pritvora u kojem je bio po njezinoj prijavi za verbalno nasilje. Tužitelj ima više povjerenja u brata tuženice nego u tuženicu, te je njemu rekao gdje se nalazi novac u kući u slučaju da se njemu nešto dogodi. Tuženica je i njega te svog brata prijavila policiji da drže neovlašteno oružje radi čega su im pretraživane nekretnine. Tada je samovoljno predao policiji pištolj češku Zbrojovku i platio kaznu od 2.000,00 kn, a brat tuženice, iako je imao dozvolu za oružje platio je kaznu, jer oružje nije bilo u sefu.

Tužitelj je istaknuo i da tuženica vodi imovinske sporove s puno osoba uključujući i vlastitog brata.

Tužitelj je prošle godine odvjetniku tuženice predložio da mu tuženica isplati 30.000,00 EUR-a te makne zabilježbu na stanu njegovih roditelja, a on će tada odustati od zahtjeva za ulazak u posjed nekretnine i svoj dio kuće u [adresa] koji bi prepisao bih na njihovu kćer.

Iskazao je da se u predmetnoj kući još uvijek nalazi veliki broj njegovih privatnih stvari koje on nije uspio uzeti, jer je tuženica njegove stvari spakirala u vreće po vlastitom nahođenju i izbacila ih ispred kuće.

Tužitelj je iskazao da nije više za ponudu 30.000,00 EUR-a i brisanje zabilježbe, jer su u međuvremenu narasle cijene nekretnina te želi prodati kuću i za sebe kupiti stan.

Tužitelj je vlasnik stana koji je naslijedio od svojih roditelja.

Tužitelj se liječio u psihijatrijskoj ustanovi nakon što je tuženica sa svojom sestrom tražila da mu se ukine bolovanje, a što je inspektorica učinila, a to je bilo negdje godinu - dvije dana nakon što je otvorio bolovanje. Liječnici je rekao da će ju prijaviti policiji jer je njegovu dokumentaciju učinila dostupnom, a što je liječnica negirala, a na temelju te dokumentacije tuženica i njena sestra su ga prijavile inspekciji.

Zbog straha od svoje reakcije radi bijesa potražio je liječničku pomoć i dvije godine je išao u dnevnu bolnicu, no nije imao nikakvih ovisnosti.

11. Iz iskaza tuženice proizlazi da tužitelj nema pristup kući u [adresa] od kada ga je prijavila za psihičko i fizičko nasilje u obitelji, a to je bilo prvi puta 2018. kada još nisu bili razvedeni, a druga prijava je bila 2019. Šutjela je koliko je mogla, a djeca su se povlačila u sebe. Tijekom braka saznala je da se tužitelj zbog psihičkih problema liječio u bolnici Vrapče od 1985. godine. Ima četiri teške dijagnoze i kad je to saznala od liječnika E koji ga je vodio, odlučila je da će na to misliti i da tuženiku samo treba mir.

Koliko se sjeća tužitelja je i 2008. prijavila policiji jer joj je tada prislonio pištolj na čelo te je rekao da nije ništa mislio ozbiljno ali mu je predložila da makne taj pištolj odnosno da ga se riješi obzirom da nije psihički stabilan na što je on tek tada "poludio na mene".

Što se tiče medicinske dokumentacije njoj je ista kao njegovoj supruzi bila dostupna jer se brinula da on redovito obavlja preglede i ažurirala je istu pa je tako dokumentaciju i predočila na sudu za potrebe postupka.

Tuženica se protivila razvodu braka i znala je da će tužitelj i nakon razvoda ostati živjeti u kući, jer su desetak godina prije razvoda imali dogovor da će kupiti imanje izvan grada s obzirom da tužitelju život u gradu ne odgovara i stalno je bio u svađi sa svima, ali on na to nije nikada pristao.

Prije razvoda braka tužitelj joj je predložio da kuću prodaju i novac podijele ali da je samo ona u kuću stalno ulagala i tužitelj joj je govorio da neka ulaže da je to ionako njezina kuća.

Na stan o kojem je tužitelj iskazivao da je naslijedio od svojih roditelja tuženica je upisala zabilježbu iz razloga što je njegovim roditeljima sufinancirala otkup tog stana, a onda ga je tužitelj nakon njihove smrti naslijedio.

Točno je da je tužitelj predložio da mu isplati 30.000,00 EUR-a i briše zabilježbu sa stana ali je od toga brzo i odustao, a ona je tužitelju ponudila da tužitelj svoju polovicu kuće prepiše na njihovu djecu te isto tako stan na kojem je zabilježba, a da on da na stanu zadrži pravo doživotnog uživanja.

Što se tiče tužiteljevog doprinosa i stjecanju imovine tijekom braka tužena je iskazala da je gotovo beznačajan te mu ona po toj osnovi ne osporava 1/10 vrijednosti kuće.

Tuženica je iskazala da ima medicinsku dokumentaciju kao dokaz fizičkog nasilja tužitelja prema njoj i prije razvoda braka.

Osobne stvari tužitelja tuženica je po najavi policije i traženju iste spakirala u vreće da to što kraće traje jer su sve njegove stvari bile u sobi koju je on koristio i u koju im je branio ući. Poslije toga je on rekao da to nisu sve njegove stvari, da ih ima još te je točno da je s policijom bio još jednom da uzme svoje ostale stvari i tada ga je pustila u kuću. Tužitelj je tuženici pred policajcima vratio ključeve i rekao joj je da s tom kućom više on nema ništa i da se vide na sudu.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je iz predmetne nekretnine udaljen 2019. po policijskim djelatnicima, nakon što ga je tuženica prijavila za obiteljsko nasilje, da nakon toga više nije mogao ući u kuću na adresi [adresa], niti je to želio bez svjedoka i pratnje policije s obzirom da se bojao da bi ga tuženica ponovno mogla prijaviti za obiteljsko nasilje. Također proizlazi i da je nakon razvoda od tuženice 2018. tužitelj nastavio živjeti u predmetnoj nekretnini s namjerom da s tuženicom tu nekretninu proda i da novac od prodaje podijeli s tuženicom, s obzirom da su suvlasnici nekretnine na jednake dijelove.

13. Iz iskaza tuženice jasno proizlazi da se ona protivi prodaji predmetne nekretnine pa tako i da tužitelj istu posjeduje na temelju svojih suvlasničkih prava na istoj. Tuženica rješenje imovinskopravnih odnosa stranaka nakon razvoda vidi na način da tužitelj svoj suvlasnički dio nekretnine prenese u vlasništvo njihovoj zajedničkoj djeci, kao i stan koji je tužitelj naslijedio od svojih roditelja, te da tužitelj u podjeli imovine nakon razvoda od tuženice zadrži samo pravo doživotnog uživanja.

14. Stav tuženice je dakle da nakon razvoda braka stranaka tužitelju ne bi trebala pripasti ne samo imovina koja je stečena u braku, već i imovina koju je tužitelj naslijedio od svoje obitelji, na koju je tuženica upisala zabilježbu spora i traži utvrditi ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju, na temelju kojeg bi tužiteljevo vlasništvo stana na adresi [adresa] nakon njegove smrti prešlo na davateljicu uzdržavanja, njegovu sestru BJ, te tuženica traži utvrditi da je ona suvlasnica u 1/3 dijela tog stana, a koji tužbeni zahtjevi su presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3512/2020 od 11. veljače 2025. nepravomoćno odbijeni (list 176 - 188 spisa).

15. Iz priloženih rješenja Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu razvidno je da je tužitelju 2019. izrečena zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva u trajanju od 12 mjeseci, da po isteku izrečene mjere tuženica nije dopustila tužitelju ulazak u kuću kako to proizlazi iz potvrde II. PP Zagreb od 18. svibnja 2021. (list 85 spisa), dok iz rješenja Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 23. ožujka 2021. (list 99 - 101 spisa) proizlazi da je odbijen prijedlog podnositeljica, ovdje tuženice i kćeri stranaka GJ, za izricanje tužitelju zaštitne mjere zabrane približavanja i uznemiravanja, kao i da je GJ presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 1. srpnja 2022. (list 139-144 spisa), proglašena krivom jer tužitelja 10. ožujka 2021. nije pustila u kuću

16. Prema odredbi čl. čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

17. Odredbom čl. 42. st. 1. ZVDSP propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

18. Prema odredbi čl. 46. st. 1. ZVDSP svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

19. Pošavši od utvrđenja da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine u jednakim dijelovima, da je tužiteljev suposjed te nekretnine prestao odlukom suda koja više nije na snazi, a da tuženica nije dokazala postojanje razloga zbog kojih bi imala pravo odbiti tuženiku predaju nekretnine u suposjed, to je na temelju odredbi čl. 161. st. 1., 42. st. 1., 46. st. 1. i čl. 163. st. 1. ZVDSP u vezi čl. 219. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) tužbeni zahtjev sud ocijenio osnovanim, te je odlučeno kao u točki I. izreke.

20. Tuženica je tijekom postupka opozvala punomoć za zastupanje odvjetniku o čemu je isti izvijestio sud podneskom od 28. listopada 2024. Nakon toga tuženica je uredno primila pozive za ročišta zakazana za dan 18. veljače 2025. i 7. travnja 2025. na koja nije pristupila, a kao razlog nepristupa dostavila liječničku dokumentaciju.

21. Tako iz Liječničke potvrde od 17. veljače 2025. i podneska od istog datuma proizlazi da je potvrdu sačinila dr OJ i ista predala u prijemnu pisarnicu suda. Kao razlog nepristupa tuženice navedena je enteroviroza koji je sud prihvatio kao razlog odgode ročišta od 18. veljače 2025. i slijedeće ročište zakazao za dan 7. travnja 2025. Nedolazak na to ročište tuženica je ispričala nalazom hitnog prijema ORL ambulante KBC Split radi vrtoglavice koju je već ranije liječila uz kompletnu obradu u Zagrebu i uzimanje lijeka Torecan, a koji joj je i liječnik ORL ambulante preporučio, kao i pregled neurologa koji je tuženica odbila. I taj nalaz proslijeđen putem e-mail komunikacije OJ, za koju je tužitelj naveo da je sestra i liječnica tuženice (a to proizlazi i iz presude na listu 182 spisa), uz podnesak od 7. travnja 2025. dostavila je putem prijemne pisarnice ovog suda. Istu dokumentaciju u prijemnu pisarnicu suda predala je tuženica 9. travnja 2025.

22. S obzirom da je tuženica opozvala punomoć za zastupanje odvjetniku, da je uredno primila pozive za ročišta i da njezina odsutnost nije razlog za neodržavanje ročišta, u ti okolnostima javljanje tuženice liječniku na hitni prijem s ranijim zdravstvenim tegobama uz odbijanje preporučenog liječenja dva dana prije održavanja ročišta, prema ocjeni ovog suda upućuju na nastojanje tuženice da se glavna rasprava u ovom postupku ne zaključi i donese odluka, a sud je sukladno odredbi čl. 10. st. 1. ZPP dužan onemogućiti svaku zloupotrebu prava u postupku,

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

24. Tužitelju koji je u cijelosti uspio u ovom sporu radi predaje u suposjed nekretnine (VPS u tužbi 1.000,00 kn) priznat je trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku - odvjetniku i to za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 25 bodova, za pristup na četiri ročišta 2.6.2021., 21.09.2021., 25.04.2022. i 7.4.2025. prema Tbr. 9/1 25 bodova za svaki, pristup na ročište 18.2.2025. prema Tbr. 9/2 12,5 bodova, za sastav podneska od 5.7.2021. prema Tbr. 8/1 25 bodova, za sastav pet podnesaka 14.01.2021., 6.9.2022., 24.10.2023., 3.7.2024. i 12.02.2025. prema Tbr. 8/3 6,5 bodova za svaki, a što s obzirom na vrijednost boda od 2 eur (s paušalom) iznosi 390,00 eur uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 97,50 eur, čemu valja dodati sudske pristojbe na tužbu 6,64 eur, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 6,64 eur, tako da je tužitelju odmjeren parnični trošak u ukupnom iznosu od 500,78 eur.

25. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 11.8.2021. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice.

U Zagrebu, 29. travnja 2025.

Sutkinja

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženici po pun.