Poslovni broj: Usž-4514/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽDS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Ivan Čizmić, odvjetnik u Splitu, Obrov 8, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda u Splitu, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije, Split, Mike Tripala 6, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju izricanjem prve novčane kazne, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1374/2023-4 od 19. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us-I-1374/2023-4 od 19. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/20-02/818, URBROJ: 443- 02-03- 12-02-23-13 od 28. ožujka 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika utvrđeno je da je 19. svibnja 2021. postalo izvršno rješenje o uklanjanju istoga tijela, KLASA: UP/I-362-02/20-02/818, URBROJ : 443- 14-1-2-1-19-04 od 22. rujna 2020., kojim je tužiteljici, kao investitorici, naloženo uklanjanje balkona dužine cca. 3,6m, širine cca. 1,3m sa otvorom vrata - dvokrilnim vratima dim.cca.1,5x2,1m, koje je izgradila bez građevinske dozvole, na zapadnoj fasadi, krovnoj kućici stana u potkrovlju postojeće stambene zgrade anagrafske oznake [adresa], k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi u zoni „B" kulturno povijesne cjeline Grada Splita, upisane u Registar kulturnih dobara RH pod brojem Z- 3778, te da predmetnu kućicu i krov vrati u prijašnje postojeće stanje, prema projektu uklanjanja, u roku od 120 dana od dana zaprimanja tog rješenja.
2.1. Istim rješenjem je utvrđeno da tužiteljica nije u ostavljenom roku uklonila predmetnu rekonstrukciju, odnosno nije vratila predmetnu kućicu i krov u prvobitno stanje, stoga se točkom 3. izreke osporavanog rješenja, tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju bespravno rekonstruiranih dijelova postojeće stambene zgrade prvom novčanom kaznom u iznosu od 6.636,14 EUR/50.000,00 kuna prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450, za 2.b skupinu građevina s obzirom na zahtjevnost postupaka u vezi s gradnjom.
3. Tužiteljica pobija presudu prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, smatra da je u konkretnom slučaju bilo potrebno izvesti dokaz vještačenjem te saslušanjem tužiteljice, a kako bi se utvrdile činjenice od značaja u ovom upravnom sporu. Navodi da nije imala saznanja da se protiv nje vodi bilo kakav postupak jer da joj nije omogućeno sudjelovati u upravnom postupku, čime da je počinjena povreda pravila upravnog postupka. Nije joj uručen zapisnik o očevidu te nije pozvana na izjašnjavanje. Obrazloženje presude smatra manjkavim i nepotpunim. Poziva se na povrede pravila upravnog postupka te posebice ističe da pobijana presuda ne sadrži razloge u odnosu na tužbeni navod da je u svom poštanskom sandučiću dana 20. travnja 2023. pronašla pobijano rješenje koje joj nije osobno uručeno. Mišljenja je da tuženik nikada nije provjeravao je li tužiteljica postupila sukladno rješenju o uklanjanju jer tužiteljica, koja stalno prebiva na predmetnoj adresi, nikada nije nikoga vidjela da dolazi na lice mjesta utvrditi navedene činjenice. Predlaže usvojiti žalbu i tužbu, a podredno vratiti predmet na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu uz nalaganje tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora i žalbenog postupka u iskazanom iznosu.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
7. Postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je osnovano zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za provođenje izvršenja rješenja izricanjem prve novčane kazne, u smislu odredbe članka 114. stavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18., 117/21., dalje: ZDI) te u skladu s Naputkom o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 46/20. i 80/20., dalje: Naputak).
8. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je inspekcijskim rješenjem od 22. rujna 2020. tužiteljici naloženo uklanjanje rekonstrukcije građevine, detaljno opisane u izreci tog rješenja, te da tužiteljica predmetnu rekonstrukciju nesporno nije uklonila, što je utvrđeno kontrolnim očevidom obavljenim 24. ožujka 2023. godine. Tužiteljica nije dovela u sumnju provođenje kontrolnog očevida općenitim tvrdnjama da isti nije proveden, jer za takvu tvrdnju nema podloge u podacima sveza spisa, kojem prileži navedeni zapisnik s fotografijama objekta koje su sastavni dio tog zapisnika.
9. Iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je rješenje o uklanjanju od 22. rujna 2020. postalo izvršno 16. svibnja 2021., to su, u konkretnom slučaju, ostvareni uvjeti za prisilno izvršenje rješenja izricanjem prve novčane kazne sukladno odredbi članka 14.d stavka 1. Naputka, kako je to i zapriječeno predmetnim inspekcijskim rješenjem od 22. rujna 2020., a koje rješenje je izvršni naslov u ovoj stvari. Citirano rješenje o uklanjanju postalo je i pravomoćno, jer je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1717/2022-6 od 31. listopada 2022., odbijen tužbeni zahtjev za poništenje predmetnog rješenja o uklanjanju, a koja presuda je potvrđena presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-1001/2023-2 od 26. travnja 2023. godine.
10. Nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari prigovori tužiteljice da je onemogućena sudjelovati u inspekcijskom postupku jer, sukladno članku 106. stavku 4. ZDI-a, ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.
11. Žalbeni navodi kojima tužiteljica ukazuje da nije bila obaviještena o održavanju kontrolnog inspekcijskog pregleda te da joj nije dostavljen zapisnik o inspekcijskom pregledu nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što, sukladno članku 106. stavku 4. ZDI-a, u provođenju inspekcijskog pregleda pa tako i kontrolnog inspekcijskog pregleda nije nužna nazočnost stranaka, iz čega proizlazi da tuženik nije obvezan stranku obavještavati o tome kada će izvršiti inspekcijski pregled. Ovo tim više što u konkretnom slučaju tužiteljica niti ne navodi što bi to u postupku ostalo neutvrđeno zbog toga jer nije bila prisutna očevidu, odnosno ni ne tvrdi da je postupila po izvršnom rješenju i uklonila spornu rekonstrukciju, a koja činjenica je pravno odlučna za rješenje ove upravne stvari.
12. Neosnovano se tužiteljica poziva na povrede odredbi Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP) o osobnoj dostavi osporavanog rješenja, budući da spisu predmeta prileži dostavnica, sukladno kojoj je tužiteljici pismeno ostavljeno u poštanskom sandučiću 18. travnja 2023., prilikom drugog pokušaja dostave, budući da, kao ni tijekom prvog pokušaja dostave 6. travnja 2023., nije zatečena na mjestu dostave, što je u skladu s odredbom članka 85. ZUP-a. Pored navedenog, tužiteljica je nesporno zaprimila ovdje osporavano rješenje tuženika te unutar zakonskog roka protiv njega pokrenula upravni spor, pa takvi navodi tužiteljice ne mogu biti od utjecaja na zakonitost predmetnog rješenja.
13. Nasuprot shvaćanju tužiteljice, sud nije bio dužan provoditi dokaze koje je predložila tužiteljica, jer je raspolagao s relevantnim podacima iz spisa javnopravnog tijela. Naime, prema članku 49. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Sud je pravilno utvrdio da je rješenje o uklanjanju postalo izvršno, kao i činjenicu da tužiteljica nije postupila po izvršnom rješenju o uklanjanju, koju činjenicu tužiteljica i ne osporava, a čime su se stekli uvjeti za donošenje rješenja o prvoj novčanoj kazni.
14. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
15. S obzirom na to, a imajući u vidu odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a, tužiteljici ne pripada pravo na trošak žalbenog postupka, jer tužiteljica sa žalbom nije uspjela, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
16. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 29. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
