Poslovni broj: Usž-3557/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Maja Bilić Paulić, odvjetnica iz Zagreba, Kružna ulica 48, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istoj opunomoćenici, protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2487/2024-4 od 2. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2487/2024-4 od 2. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbacuje se, kao nepravodobna, žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja istog suda, poslovni broj: Us I-2487/2024-2 od 23. svibnja 2024., kojim se odbacuje tužba tužiteljice i odbija njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužiteljica je protiv osporenog rješenja izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešna primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da je prvostupanjski sud odbacio tužbu s obrazloženjem da ovdje nije riječ o upravnoj stvari, a koju odluku tužiteljica drži neosnovanom i nezakonitom. Navodi da je tužbu podnijela zbog propusta tuženika da u zakonskom roku od 60 dana odluči o žalbi tužiteljice podnesenoj izravno tuženiku, kao drugostupanjskom tijelu. Tuženik je, nakon zaprimanja žalbe, dopisom od 25. travnja 2024. zatražio od prvostupanjskog tijela izvješće o žalbenim navodima iz predstavke, odnosno žalbe tužiteljice, pozivajući se na odredbe članka 33. i članka 14. Zakona o upravnoj inspekciji. Stoga tužiteljica drži da je tuženik, kao nadležno drugostupanjsko upravno tijelo, prihvatio svoju nadležnost za tu žalbu i za odlučivanje o toj žalbi sukladno odredbama Zakona o upravnoj inspekciji i na temelju svojih ovlasti iz tog Zakona tražio očitovanje od prvostupanjskog upravnog tijela. Nastavno tužiteljica detaljno opisuje razloge zbog kojih smatra da se ovdje radi o upravnoj stvari, pri čemu se poziva na odredbe Zakona o općem upravnom postupku, koje sadržajno citira, nakon čega zaključuje da su svi elementi upravne stvari (javnopravno tijelo, upravni propis i upravna stvar) prisutni u konkretnom slučaju, tako da je ovaj upravni spor pokrenut u upravnoj stvari, zbog čega nije bilo mjesta odbacivanju tužbe. Slijedom svega izloženog, predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, preinačiti osporeno rješenje i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak upravnog spora i žalbenog postupka, podredno, usvojiti žalbu, poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz obvezu naknade tužiteljici prouzročenog troška žalbenog postupka s pripadajućom zateznom kamatom.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1., u vezi članka 67. stavka 3. ovdje mjerodavnog Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbacio žalbu tužiteljice, jer je osnovano ocijenio da žalba nije pravodobno podnesena.
6. Naime, iz podataka sveza spisa, osobito priloženih potvrda o preuzimanju sudskog pismena (rješenja suda od 23. svibnja 2024.) i o primitku elektroničkog podneska (žalbe), razvidno je da je sudsko rješenje o odbačaju tužbe od 23. svibnja 2024. tužiteljica preuzela 24. svibnja 2024., slijedom čega se, i po ocjeni ovoga Suda, žalba predana elektroničkim putem 23. lipnja 2024. ukazuje nepravodobnom, jer je podnesena protekom 15 dana od dana primitka tog rješenja.
7. Tužiteljica žalbom niti ne osporava navedene pravno odlučne činjenice, već iznosi razloge kojima pobija zakonitost rješenja o odbačaju tužbe, što, međutim, nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari. Ovo iz razloga jer nepravodobnost žalbe ima za posljedicu da se ne može ni ulaziti u meritornu ocjenu žalbenih navoda, s obzirom da u takvoj situaciji nisu ostvarene procesne pretpostavke za donošenje meritorne odluke o osnovanosti žalbe, zbog čega je žalba pravilno odbačena bez upuštanja u ocjenu žalbenih navoda iznesenih u odnosu na rješenje o odbačaju tužbe.
8. Kraj takvog stanja stvari, nije osnovan ni zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom sporu pa joj, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
9. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 29. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović