Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-245/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv osuđene IĐ, zbog kaznenih djela iz čl. 236. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenice podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj Kv-340/2024-11 od 27. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđene IĐ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 55. st. 8. KZ/11 osuđenoj IĐ je, koji je zbog kaznenih djela iz čl. 236. st. 1. u vezi čl. 52. i dr. KZ/11 presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-114/2020-32 od 11. listopada 2023. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, a koja je zamijenjena radom za opće dobro tako da joj je u smislu čl. 55. st. 2. KZ/11 jedan dan zatvora zamijenjen s dva sata rada, zbog neizvršenog rada za opće dobro u pretežnom dijelu određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u neizvršenom djelu u trajanju od 10 mjeseci i 4 dana zatvora.
2. Protiv tog rješenja žali se osuđena IĐ, osobno, bez navođenja žalbenih razloga, s prijedlogom za pružanje "još jedne šanse".
3. U smislu čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.
4. Žalba osuđenice nije osnovana.
5. Osuđenici je pobijanim rješenjem određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od 10 mjeseci i 4 dana iz razloga što je utvrđeno da osuđenica svojom krivnjom nije izvršila rad za opće dobro u cijelosti, odnosno da je odradila samo 51 sat i 50 minuta rada za opće dobro od ukupno 660 sati.
6. Osuđenica ne pobija pravilnost navedenih utvrđenja u pobijanom rješenju, već predlaže da joj se pruži još jedna šansa jer nije dovoljno ozbiljno shvatila naloženu joj obvezu. Žaliteljica navodi nove činjenice, različite od onih koje je izlagala tijekom postupka preispitivanja izvršenja rada za opće dobro, a koje tvrdnje su izvršenim provjerama opovrgnute (tvrdnje o nasilju u obitelji kao razlogu za odlazak u Austriju) što ne može biti predmetom žalbe prema čl. 466. st. 4. ZKP/08 jer se radi o činjenicama koje su nastale nakon donošenja pobijanog rješenja. Pitanje zbrinjavanja maloljetne djece uređeno je odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine broj 14/21) o mogućnosti traženja odgode izvršenja kazne zatvora.
7. Takvim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
8. Prema podacima Probacijskog ureda, koje žalitelj stvarno niti ne osporava, osuđenica nije komunicirala s uredom, niti pravnom osobom kod koje je bila raspoređena na rad, nije odradila rad za opće dobro u određenom joj roku, dok je provjerom navoda o razlozima neizvršavanja rada za opće dobro utvrđeno da se radi o nevjerodostojnim navodima. Osuđenica je dobila uputu o roku izvršenja rada za opće dobro, upute o potrebi javljanja svih okolnosti od utjecaja na mogućnost obavljanja rada, dobila priliku za odrađivanje rada unutar određenog joj roka za izvršenje rada za opće dobro i upozorena, već u presudi, na posljedice neizvršenja rada za opće dobro.
8.1. Na temelju navedenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje o skrivljenom ponašanju osuđenika koji je unutar vremena od 8 mjeseci odradio svega nešto manje od 52 sata od potrebnih 660 sati. Ovaj zaključak zasniva se na citiranim podacima Probacijskog ureda o izostanku obavijesti o razlozima neizvršenja rada za opće dobro. U navedenome prvostupanjski sud vidi skrivljeno ponašanje osuđenice.
8.2. Ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje kako je prvostupanjski sud jasnom, potpunom i razložnom argumentacijom obrazložio utvrđenje da osuđenica nije svojom krivnjom izvršila pretežni dio rada za opće dobro. Iz podataka Probacijskog ureda proizlazi da je osuđenici određen dostatni rok za izvršavanje rada za opće dobro cijeneći njezine osobne prilike. Broj odrađenih sati, tempo rada, kao i izostanak komunikacije osuđenice s Probacijskim uredom i pravnom osobom, predstavlja skrivljeno ponašanje osuđenice, koja je u presudi kojom joj je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro upozorena na posljedice skrivljenog neizvršavanja rada za opće dobro. Takvo ponašanje osuđenice ukazuje na skrivljeno neizvršenje sankcije koja joj je izrečena pravomoćnom presudom i time na nepoštovanje i neizvršavanje sudske odluke.
9. Ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede ove odredba, pa je stoga žalbu osuđene IĐ valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.
U Varaždinu 29. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke