Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-225/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog VF, zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.,114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj K-82/2025-8 od 25. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog VF kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je optuženi VF u neubrojivom stanju ostvario protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., – dalje: ZKP/08) optuženiku je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 (ispravno bi bilo čl. 554. st. 1. ZKP/08) optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč 1. do 5. ZKP/08 i nužnih izdataka optuženika, kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, koji padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi VF po braniteljici Jeleni Košutić, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači "na način da ga oslobodi optužbe za počinjenje kaznenih djela za koja se tereti", podredno da "predmet vrati nadležnom sudu na ponovni postupak".

3. Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbu optuženika.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

5. Optuženik u žalbi nije zatražio obavijest o drugostupanjskoj sjednici, a ovaj sud drugog stupnja ne nalazi potrebe obavještavati stranke o drugostupanjskoj sjednici radi davanja razjašnjenja.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Žalitelj ističe postojanje bitne povrede parafrazirajući odredbu čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, ali daljnjom žalbenom argumentacijom se bavi isključivo žalbenom osnovom pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uopće ne obrazlažući istaknutu žalbenu osnovu bitne postupovne povrede.

7.1. Iako žalitelj ističe i povredu kaznenog zakona kao žalbenu osnovu, istu ne obrazlaže bilo kojim argumentom.

7.2. Ovaj sud drugog stupnja ispitao je pobijanu presudu povodom žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, kakvim ispitivanjem nije utvrdio postojanje koje od povreda iz navedene odredbe.

8. Optuženik ističe da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kod čega navodi da je sud osudio optuženika na temelju indicija i bez ijednog izravnog dokaza koji bi upućivao na počinjenje kaznenog djela. Nakon toga žalitelj tvrdi da se presuda zasniva isključivo na iskazu žrtve kojem prvostupanjski sud beziznimno vjeruje, a njezin iskaz nije potvrđen sadržajem bilo kojeg drugog dokaza. Suprotno od zaključka prvostupanjskog suda o značenju policijske bilješke o stanju u kojem je zatečena žrtva, žalitelj kratko odriče bilo kakvo značenje ove činjenice. Nakon toga žalitelj citira odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i govori o teretu dokaza koji leži na tužitelju, kao i o potrebi primjene pravno logičkog pravila in dubio pro reo.

8.1. Ovakvim, sasvim sumarnim, žalbenim razlozima žalitelj nije s uspjehom doveo u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda. Prvostupanjski je sud na temelju iskaza žrtve, podataka o pruženoj intervenciji policije i stanju u kojem je zatečena žrtva, bez uzimanja u obzir obrane optuženika (NB, optuženik je u obrani potvrdio izricanje prijetećeg sadržaja majci, ali taj dokaz prvostupanjski sud iz neobjašnjivih razloga nije izveo tijekom rasprave?), izveo sasvim jasan i određen zaključak da je optuženik počinio protupravno djelo u pitanju. Žrtva je dosljedno iskazivala o prijetećem izričaju optuženika prema njoj, ali i o njegovoj bolesti i ponašanju koje je prethodilo konkretnom događaju, kao i o osjećaju straha. Stoga je sasvim ispravna, potpuna i obrazložena pravilima životne logike, ocjena vjerodostojnosti iskaza žrtve, time da za zatečeno stanje žrtve nakon izgovorene prijetnje dovoljan dokaz predstavlja izvješće policije. Zbog toga nisu osnovane žalbene tvrdnje o teretu dokaza i o potrebi primjene pravila in dubio pro reo. Iz izvedenih dokaza i njihovom ocjenom ispravno je prvostupanjski sud postupke optuženika podveo pod odredbu čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

9. Žalitelj se žali i zbog odluke o kazni tvrdnjama da je optuženiku izrečena prestroga sankcija koja ne odgovara okolnostima protupravnog djela i optuženiku.

9.1. Žalitelju valja odgovoriti da je prvostupanjski sud optuženiku izrekao sankciju sukladno zakonskim odredbama čl. 554. st. 1. ZKP/08 i čl. 51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine broj 76/14.). Naime, psihijatrijski vještak je utvrdio da je optuženik protupravno djelo počinio u stanju neubrojivosti i da postoji opasnost (visoka razina vjerojatnosti) da zbog svojeg psihičkog stanja optuženik može počiniti neko teže kazneno djelo. Za otklanjanje te opasnosti psihijatrijski je vještak predložio određivanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu. Prvostupanjski sud nije imao razloga otkloniti takav nalaz i mišljenje, niti te razloge žalitelj dovodi u sumnju podnijetom žalbom. Time je optuženiku izrečena zakonita mjera, propisana u ZKP/08 i Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Odredbom čl. 51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama propisano je da će sud odrediti prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu ako je na temelju mišljenja psihijatrijskog vještaka utvrdio da postoji vjerojatnost da bi optuženik zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, mogao ponoviti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi. S obzirom na stilizaciju zakonskog teksta, kada su ispunjene pretpostavke iz čl. 51. st. 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama sud će, na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08, odrediti prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu te ne može donijeti drugačiju odluku.

10. Slijedom svega navedenoga, iz razloga jer žalba optuženika nije osnovana, valjalo je istu odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu primjenom čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke