Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-249/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog OLK, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj K-501/2024- 36 od 6. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog OLK kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud proglasio je krivim optuženika zbog kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11 te ga je na temelju čl. 326. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci.
1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 11. rujna 2024. pa nadalje.
1.2. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženika je oduzet mobitel Samsung Galaxy S24 opisan u toč. VI. pobijane presude, dok je vlasniku TLK na temelju čl. 189. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08) vraćen osobni automobil Mercedes-Benz CLA 200 opisan u toč. IV. presude, mobitel postaje vlasništvo Republike Hrvatske, a vlasnik je automobil dužan preuzeti u roku od 30 dana od primitka poziva za preuzimanje, a ako to ne učini, predmet se unosi u proračunska sredstva Republike Hrvatske.
1.3. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženik je oslobođen u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka.
2. Protiv presude žali se optuženi LLK po braniteljici Matei Begić, odvjetnici, zbog odluke o kazni, s prijedlogom za preinačenje pobijane presude u odluci o kazni.
3. Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbu optuženika
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.
4.1. Optuženik u žalbi nije zatražio obavijest o drugostupanjskoj sjednici, niti ovaj sud drugog stupnja nalazi oportunim obavještavanje stranaka o sjednici radi pružanja pojašnjenja žalbenih navoda.
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti kao niti da bi u pobijanoj presudi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika.
7. Optuženik u žalbi navodi kako su olakotne okolnosti podcijenjene i da mu je na temelju istih valjalo izreći blažu kaznu, dok da su otegotne okolnosti koje su cijenjene žalitelju, stvarno obilježja kaznenog djela i da se radi o dvostrukom vrednovanju istih. Žalitelj naglašava prijašnju neosuđivanost, žaljenje i kajanje, kao i tešku materijalnu situaciju i potrebu pribavljanja novca za liječenje bolesne bake kao motivaciju za počinjenje kaznenog djela u pitanju. U odnosu na pitanje izravne namjere, učestalosti i težine kaznenog djela, ugrožavanje sigurnosti Republike Hrvatske i Europske unije, žalitelj tvrdi da se radi o dvostrukom vrednovanju.
8. Prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke o kaznenoj sankciji te je pravilno optuženiku kao olakotne okolnosti cijenio činjenice priznanja kaznenog djela, obiteljske prilike, ali i dosadašnjeg života usklađenog sa zakonima, kao i izraženog žaljenja i kajanja. Radi se o okolnostima koje u kontekstu čl. 47. st. 1. KZ/11 imaju konkretan značaj olakotnih okolnosti, kod čega nije posebno značajna okolnost priznanja kaznenog djela jer je optuženik zatečen u počinjenju kaznenog djela, pa navedeno nema značenje utjecaja na ubrzanje kaznenog postupka. Motivacija za činjenje kaznenog djela ne može predstavljati opravdanje za počinjenje kaznenog djela niti olakotnu okolnost jer su optuženiku na raspolaganju stajali legalni načini stjecanja zarade, a osim toga, prema osobnim podacima, optuženik je zaposlen i ima u vlasništvu nekretninu. Stoga nije u pravu optuženik kada ukazuje na veći značaj ovih olakotnih okolnosti. Suprotno tome ispravno prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o učestalim kaznenim djelima, za koja je zakonodavac predvidio značajniju kaznu zatvora, pridajući tako veću težinu tom kaznenom djelu. Osim toga kazneno je djelo počinjeno u odnosu na pet migranata, čime je izražena i veća kriminalna količina u postupanju optuženika. Nadalje, točno je utvrđenje o motivaciji za lakom zaradom optuženika i za dolazak iz Rumunjske u Hrvatsku radi počinjenja kaznenog djela i o potrebi, uz specijalno preventivnog djelovanja kazne, jačeg generalno preventivnog učinka kazni izrečenih za ova djela na odvraćanju počinitelja od počinjenja istih. Izravna namjera je oblik i stupanj krivnje koji je polazna točka za odluku o izboru vrste i mjere kazne i ne predstavlja dvostruko vrednovanje te okolnosti, već predstavlja postupanje prema čl. 47. st. 1. KZ/11. Stoga postoji potreba izricanja bezuvjetne kazne zatvora optuženiku, upravo u trajanju kazne na koju je optuženika osudio prvostupanjski sud. Društvena opasnost kaznenog djela, učestalost istih, posljedice tih kaznenih djela koja se čine u dobro uhodanom lancu očito organiziranom radi stjecanja značajne protupravne koristi i u koji se uključio optuženik dolazeći iz Rumunjske u Hrvatsku radi počinjenja kaznenog djela, stupanj krivnje koji je maksimalan, su okolnosti koje je pravilno ocijenio prvostupanjski sud i koje govore u prilog potrebe izricanja bezuvjetne kazne zatvora optuženiku. Stoga u tom kontekstu manje značenje imaju utvrđene olakotne okolnosti, već bitno veće značenje valja pridati utvrđenim otegotnim okolnostima, stupnju krivnje i potrebi generalno preventivnog djelovanja izrečene kazne.
8.1. Uzimajući u obzir veće značenje utvrđenih otegotnih okolnosti ispravna je odluka prvostupanjskog suda kod izbora vrste i mjere kazne optuženiku i osude imenovanog na kaznu zatvora od 1 godine i 6 mjeseci, koja je bliže donjem minimumu kazne propisane po čl. 326. st. 1. KZ/11. Optuženik je kazneno djelo u pitanju počinio s izravnom namjerom 1. stupnja, kaznena djela iz čl. 326. KZ/11 su iznimno učestala kaznena djela, kojima se osim nastojanja počinitelja za stjecanjem protupravne imovinske koristi, ostvaruje i povređivanje ljudskih prava migranata, pa kažnjavanjem počinitelja adekvatnom kaznom, valja ukazati na pogibeljnost ovakvog ponašanja i pravednost kažnjavanja. Osim toga valjalo je posebno uzeti u obzir i činjenicu da se radi o učestalom počinjenju istovrsnog kaznenog djela s koristoljubivim motivom, čime postoji negativna prognoza za buduće ponašanje optuženika, pa nisu ispunjene pretpostavke za izricanje blaže kazne. Stoga je valjalo odbiti žalbu optuženika zbog odluke o kazni.
9. Zbog naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 482. ZKP/08.
U Varaždinu 29. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
