Poslovni broj: Pn-173/2022-36

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Majdi Felker, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Radić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika SALESIANER MIETTEX Lotos d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 169, OIB:90491206575, koje zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Tödtling & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem objave od 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.635,00 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznos od 6.000,00 eura tekućom od 7. svibnja 2022., a na iznos od 635,00 eura počev od 29. travnja 2025. pa nadalje do konačne isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.462,50 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

III. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom 1,14 eura kao i zakonske zatezne kamate na iznos od 635,00 eura za razdoblje od 7. svibnja 2022. do 28. travnja 2025., te s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik kao poslodavac osiguran kod Croatia osiguranje d.d. temeljem police osiguranja od djelatnosti broj 078644026596 za razdoblje nastanka štete. Osiguravatelj je otklonio odgovornost i isplatu odštetnog zahtjeva dopisom od 13.05.2020. te se stoga tužba podiže izravno protiv poslodavca. Tužitelj je doživio ozljedu na radu kao radnik tuženika. Isti je kod tuženika u trenutku štetnog događaja obavljao poslove vozača teretnog vozila te je prilikom štetnog događaja konkretno vršio dostavu i istovar posteljine za Hotel Bristol u Opatiji. Dana 09. rujna 2019. oko 3,00 sata u Opatiji ispred Hotel Bristol, prilikom istovara posteljine, poskliznuo se sa rampe vozila prilikom čega je pao na tlo i zadobio teške ozljede desne ruke odnosno prijelom donjeg dijela lakatne i palčane kosti. Odmah po nezgodi, oštećenik je vozilom hitne pomoći prevezen u KBC Rijeka. Prilikom zadobivanja ozljede tužitelj je doživio strah jakog intenziteta tzv. primarni strah zbog neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja. Osjećao je strah jakog intenziteta zbog posljedica nezgode u smislu straha od nemogućnosti normalnog funkcioniranja oštećenika pogotovo stoga što je riječ o ručnom zglobu desne ruke, sve u trajanju 2-3 dana. Isti je prešao u strah srednjeg intenziteta narednih 15 dana te manjeg intenziteta 30 dana. Tužitelj je tijekom cijelog oporavka bio u strahu od neuspjele rehabilitacije, a sve budući isti i dalje osjeća bolove u ručnom zglobu te isti otiče pri napornijem radu. Nadalje, tužitelj je od dana štetnog događaja trpio jake bolove u trajanju od 15 dana, srednje u trajanju od 60 dana, a slabe bolove osjeća i nadalje. Tužitelj uslijed nezgode ima smanjenu životnu aktivnost od cca 20%. Tužitelju je tijekom rehabilitacije bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od po 4 sata dnevno tijekom prvih 30 dana, a potom u trajanju od 2 sata narednih 60 dana. Po predmetnoj osnovi, tužitelj potražuje ukupno 6.000,00 kn. Stoga tužitelj od tuženika potražuje naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 44.000,00 kn te po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 6.000,00 kn, sveukupno iznos od 50.000,00 kn. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti naslovnog suda, a sve s obzirom da su stranke ovog postupka Ugovorom o radu dogovorile mjesnu nadležnost u slučaju spora. Prema tome mjesna nadležnost za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari proizlazi iz odredbe čl.15. st.2. Ugovora o radu na određeno vrijeme, a kojom odredbom je određena nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da naslovni sud donese rješenje kojim se oglašava mjesno nenadležnim te ustupi predmet nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

2.1.Nadalje tuženik navodi kako je dana 09.05.2022. godine zaprimio tužbu tužitelja te ovime temeljem članaka 284. i 285. te ostalih odredbi Zakona o parničnom postupku (53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), kao i temeljem drugih odgovarajućih pozitivnih propisa, u za to ostavljenom roku daje odgovor na tužbu, i to kako slijedi:

Tuženik osporava tužbu u cijelosti, i to kako u osnovi tako i u visini. Prvenstveno se ističe kako je tužba neuredna i nerazumljiva odnosno ne sadržava sve što je potrebno sukladno čl. 106. st. 2. i čl. 186. ZPP-a. Isto tako, iz tužbe ne proizlazi jasno što predmet spora, pravna osnova tužbenog zahtjeva, a niti su navedene činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev. Naime, osim što je navedeno u naslovu tužbe da se tužba podnosi radi naknade štete iz radnog odnosa, tužitelj se uopće ne poziva na zakonske odredbe, odnosno na temelju kojeg materijalnog prava temelji svoj tužbeni zahtjev. Osim toga, kao opis štetnog događaja tužitelj navodi da je „…doživio ozljedu na radu kao radnik tuženika. Isti je kod tuženika u trenutku štetnog događaja obavljao poslove vozača teretnog vozila te je prilikom događaja konkretno vršio dostavu i istovar posteljine za Hotel Bristol u Opatiji. Dana 09. rujna 2019. oko 3,00 sata u Opatiji ispred Hotel Bristol, prilikom istovara posteljine, poskliznuo se sa rampe vozila prilikom čega je pao na tlo i zadobio teške ozljede…“ Dakle, tužitelj u tužbi navodi samo kako se tužitelj poskliznuo i pao. Međutim, kao što proizlazi iz navoda tužitelja u tužbi, tužitelj je zadobio ozljedu na radu prilikom obavljanja radnje koju je svakodnevno obavljao na poslu te ne postoje nikakve okolnosti niti činjenice navedene u tužbi koje bi upućivale da je do nezgode došlo zbog nekakve radnje ili propusta tuženika kao poslodavca pa se postavlja pitanje na kojem temelju i po kojoj osnovi isti uopće podnosi ovu tužbu. Isto tako, iz tužbe nije jasno niti na koji način je došlo do ozljede s obzirom da samo piše da se „…poskliznuo..i pao...“ Pri tom se ističe da tužitelj ne podnosi nikakve dokaze kojima bi dokazao osnov tužbenog zahtjeva. Tužitelj samo dostavlja medicinsku dokumentaciju i potvrdu policije, a iz koje dokumentacije nije razvidna niti dinamika nastanka događaja, a niti ikakva odgovornost poslodavca. Stoga nije jasno iz tužbe na temelju čega bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju naknadu zbog povrede prava osobnosti te po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu u sveukupnom iznosu od 50.000,00 kn. S tim u vezi, nije jasno kako je tužitelj došao do visine postavljenog tužbenog zahtjeva pa očito proizlazi kako je visina tužbenog zahtjeva postavljena paušalno. Slijedom navedenog, tužba je neuredna, te iz iste ne proizlazi koja odgovornost bi bila na strani tuženika, te se stoga predlaže sudu ukinuti parnične radnje koje je ista poduzela i odbaciti tužbu.

2.2.Nadalje se ističe kako je tuženik imao sklopljenu Policu osiguranja br. [broj police osiguranja] s osiguravajućim društvom Croatia osiguranje d.d., a predmet osiguranja predmetnom policom je odgovornost prema vlastitim djelatnicima. Stoga ukoliko se i utvrdi odgovornost tuženika u nekom iznosu, osiguravajuće društvo s kojim tuženik ima sklopljenu policu je dužno isplatiti taj iznos. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da se sukladno čl. 211. ZPP-a osiguravajuće društvo CROATIA OSIGURANJE d.d. obavijesti o otpočetoj parnici te da se istome dostavi ovaj podnesak

– odgovor na tužbu, a sve kako bi se zasnovao intervencijski učinak u smislu čl. 208. a. ZPP-a. Slijedom svega gore navedenog, predlaže se sudu da donese rješenje kojim se oglašava mjesno nenadležnim te ustupi predmet nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, a zatim odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane, a sve uz obvezivanje tužitelja da tuženiku naknadi troškove ovog postupka.

3.Sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije priloženu spisu i to uvidom u prijava o ozljedi na radu (list 5-8), zapisnik o ispisivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 9), dopis PP Opatija (list 10), zahtjev za naknadu štete (list 11-12), obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva Croatia osiguranje d.d. (list 13-14), zahtjev za naknadu štete upućen tuženiku (list 15-16), očitovanje na zahtjev (list 17-18), medicinska dokumentacija (list 19-30), polica osiguranja (list 37-38), Ugovor o radu (list 39-46), potvrda HZMO (list 49-50), zaduženje (list 57), saslušan je tužitelj kao stranka (list 62-65), svjedok ŽJ (list 71-72), SJ (list 73-74), OJ (list 74-75), izvršen je uvid u osobni zdravstveni karton tužitelja (list 81-82), te je provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Cesarcu specijalisti ortopedije i traumatologije (list 86-91), očitovanje vještaka (list 104- 105), te je usmeno saslušan vještak (list 111-112).

4.Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

5. Prvenstveno se ističe da je u cijelosti neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda budući da bez obzira na ugovorenu nadležnost u primjenu dolazi čl. 65. ZPP-a o izberivoj nadležnosti u sporovima iz radnog odnosa u kojima je tužitelj radnik pa je pored suda koji je opće mjesno nadležan za tuženika nadležan i sud na čijem podruju se rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem se području rad mora obavljati te na čijem području je zasnovan radni odnos. Kako je nesporno da je tužitelj rad obavljao na području Općinskog suda u Rijeci, te je do nezgode došlo na području Općinskog suda u Rijeci pokazuje se neosnovanim prigovor tuženika da ovaj sud ne bi bio nadležan jer je na tužitelj u slučaju izberive nadležnosti pravo da izabere sud, a to je isti učinio podnošenjem tužbe. Ugovorena nadležnost na koju se poziva tuženik odnosi se na slučajeve - sporove koji proizađu iz primjene ugovora o radu.

6.Člankom 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

7.Odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

8.Člankom 221. Zakona o parničnom postupku, propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9.Kada tuženik kao poslodavac odgovarao za štetu nužno je utvrditi da je šteta nastala na radu i u svezi s radom u kojem slučaju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

10.Sukladno odredbi čl. 111. st.1. Zakona o radu ("NN" 149/09 i 61/2011 – dalje: ZR), štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan naknaditi radniku po općim propisima obveznog prava, s time da sukladno odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (dalje: ZZR-a) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potiče od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice moga o izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (članak 25. stavak 2. ZZR-a).

11.Prema odredbi čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) tuženik se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkom da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti, odnosno može se osloboditi odgovornosti djelomično ako je tužitelj djelomično pridonio nastanku štete.

12.Da bi sud prihvatio prigovor tuženika isključive ili djelomične odgovornosti tužitelja, isti je dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri čemu nije propisan poseban oblik krivnje kao oslobađajuća osnova, čime je relevantan svaki oblik odgovornosti radnika, dakle ne samo krivnja kao namjera već i kao nepažnja, bilo gruba (kao izostanak pažnje koju bi upotrijebio prosječno pažljiv čovjek), bilo obična (izostanak pažnje koju bi upotrijebio naročito pažljiv i savjestan čovjek). Pri tome je relevantno jesu li počinjeni neki propusti u provođenju pravila zaštite na radu koji su od utjecaja na nastanak nezgode, i to kako na strani tuženika (odnosno poslodavca), tako i na strani tužitelja.

13.Utvrđujući odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, valja istaknuti da je obveza poslodavca sukladno odredbi čl. 41. st. 1. ZZR-a osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu, dok je obveza radnika da obavlja poslove dužnom pažnjom (čl. 68. ZZR-a).

14.Iz prijave ozljede na radu te iz saslušanja tužitelja kao stranke te svjedoka ŽJ, OJ i SJ proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo tijekom radnog vremena tijekom obavljanja njegovog redovnog posla za tuženika kada je isti na radnom mjestu vozača dostavljača spuštao kolica sa robom iz teretnog prostora kamiona pri čemu se poskliznuo na istovarnoj rampi i pao. Također je utvrđeno da je predmetnog dana bila kiša i loši vremenski uvjeti te da tužitelj nije bio osposobljen iz zaštite na radu. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi suprotno navodima tuženika da je koristio sva osobna zaštitna sredstva, dakle i propisanu obuću pa se ukazuju neosnovani navodi tuženika da tužitelj predmetnog dana na nogama nije imao zaštitne cipele koje je nesporno zadužio, a kada bi i bio istinit navod tuženika da ih tužitelj nije koristio krivnja je opet na tužitelju budući da tužitelj nije obučen iz zaštite na radu pa nije bio niti svjestan rizika koji se mogli dogoditi u slučaju nekorištenja propisane zaštitne opreme.

15.Slijedom navedenog, sud smatra utvrđenim da je do pada tužitelj došlo na način kako je to opisao sama tužitelj i to zbog sklizavosti rampe uslijed loših vremenskih uvjeta.

16.Naime, kada radnik hoda radnim prostorom, bez da mu se na teret može staviti bilo kakva nepažnja, nepravilnost ili propust u svezi s korištenjem osobne zaštitne opreme, sve da je taj prostor (rampa kaiona) i bio sukladan pravilima o zaštiti na radu, ni tada se ne može isključiti, odnosno nije moguće da iz razloga koji bi se u krajnjem slučaju mogli pripisati i slučaju ipak dođe do radnikovog pada i ozljede na radu. Time ukoliko bi se i ostvarila takva situacija, tada osoba koja za štetu odgovara prema objektivnom kriteriju odgovara i za slučajnu štetu.

17.U ovom konkretnom slučaju tuženik se ne može osloboditi od odgovornosti jer do štetnog događaja nije došlo zbog uzroka koji se nalazi izvan stvari i čije se djelovanje nije moglo izbjeći niti predvidjeti (mokra rampa, kiša jer površina kojom se kreću radnici nije izvanredna ni nepredvidiva okolnost), s time da ovaj sud zaključuje kako iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužitelj neposredno prije nastanka štetnog događaja postupao nepažljivo, pa niti u krajnjoj nepažnji, a obzirom da je na uobičajeni način obavljao svoje uobičajene poslove, tj. spuštao kolica sa posteljinom, Stoga sud nalazi da tužitelj nije ničim doprinio nastanku nezgode, a posebno što je teret dokaza za isto na tuženiku koji takve dokaze nije priložio do zaključenja glavne rasprave.

18.Poslodavac je dužan osigurati sigurne uvjete za rad u smislu odredbe članka 17. st. 1-4. i članka 23. st. 6. Zakona o zaštiti na radu te je isti dužan posao organizirati ako treba i na način da nadređeni zaposlenike nadzire i sprječava u eventualnom postupanju protivno odredbama Zaštite na radu te da im čak zabrani rad ukoliko isti ne koriste propisana zaštitna sredstva i ne obavljaju posao sukladno pravilima struke, pa kad bi čak i istinit navod tuženika da tužitelj nije koristio propisane cipele za rad to tuženika ne oslobađa odgovornosti, a posebno ukoliko mu je to bilo još i poznato.

19.Osim toga tužitelj nije bio osposobljen niti iz zaštite na radu što možda nije utjecalo na sam nastanak nezgode, ali svakako utječe na odgovornost tuženika budući isto ukazuje na to da isti nije postupao sukladno Zakonu o zaštiti na radu te je dozvolio zaposleniku da radi bez da je osposobljen iz zaštite na radu, iako da radnik koji nije osposobljen iz zaštite na radu se ne smije niti nalaziti na radnom mjestu.

20.Slijedom svega navedenog zaključak je ovog suda je da u ovom postupku tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi u smislu čl. 111. ZR-a i čl. 24. ZZR-a otklonile njegovu odgovornost za naknadu štete tužitelju.

21.Ostale dokaze i navode parničnih stranaka ovaj sud nije posebno obrazlagao, jer su ocijenjeni nebitnima za presuđenje.

22.Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (čl. 19.st.1. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05). Pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (čl.19. st.2. ZOO-a).

23.Dakle, zatražene pravne osnove naknade štete po tužitelju u preciziranom tužbenom zahtjevu su samo činjenice, odnosno kriteriji ili kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

24.U pogledu utvrđivanja visine, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Željka Cesarca, kao stručan, detaljan i u skladu s pravilima struke, a na koji nalaz stranke nakon dodatnog očitovanja i usmenog saslušanja vještaka nisu imale primjedbi.

25.S obzirom na utvrđenje vještaka da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 3-4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 20-25 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 35-45 dana, sud je našao da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje te stoga pravična novčana naknada za ovaj vid štete iznosi 2.000,00 eura, pri čemu je sud imao na umu trajanje i intenzitet fizičkih bolova.

26.Vodeći računa po vještaku izraženom smanjenju životnog aktiviteta od 11- 13% kao i dobi tužitelja, te poslu kojim se isti bavi sud je tužitelju kao pravičnu novčanu naknadu za povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje dosudio daljnji iznos od 2.000,00 eura uzevši u obzir pojačane napore koje će ista morati ulagati u daljnjem tijeku života, te aktivnostima primjerenim njegovoj dobi, a posebno tijekom obavljanja svoga posla, a cijeneći činjenicu da je pred tužiteljem još duži životni i radni vijek.

27.S osnova straha sud je našao da bi s obzirom na trajanje i intenzitet istoga pravična novčana naknada tužitelju iznosila 2.000,00 eura, budući je primarni strah jačeg intenziteta trajao 1 sat, sekundarni strah jačeg intenziteta 2-3 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta 10-12 dana, te sekundarni strah slabijeg intenziteta trajao je cca 1 mjesec u vidu brige za ozdravljenje i krajnje trajne posljedice. Navedenim je tužitelju svakako povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlja, a što se zasigurno očitovao u neizvjesnosti, brizi i strepnji za ozdravljenje.

28.Po slobodnoj ocjeni suda, u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a, s osnove potrebe za tuđom pomoći te s obzirom na vrstu smetnji koje je imao tužitelj, sud je našao da bi pravična naknada s tog osnova s time što mu je tuđa pomoć trebala za 127 sati, a što bi po cijeni od 5,00 eura koliko je uobičajena cijena tuđe pomoći i njege iznosila 635,00 eura.

29.Dakle prema mišljenju ovoga suda pravična novčana naknada za utuženu materijalnu i nematerijalnu štetu tužitelju iznosi 6.635,00 eura.

30.Sud je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu štetu u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a, a prilikom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete vodio je računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ova naknada kao i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Glede naknade imovinske štete sud je imao u vidu odredbu čl. 1090. ZOO-a koja propisuje da će sud dosuditi naknadu u iznosu koji potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja, te je stoga, sa preostalim dijelom po mišljenju ovog suda previsoko postavljenog tužbenog zahtjeva valjalo tužitelja odbiti s obzirom da bi se u protivnom pogodovalo težnjama koje nisu spojive sa prirodom i društvenom svrhom naknade štete.

31.Odredba čl. 29. st.1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, a čl. 1103. ZOO-a određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je nesporno da je tužitelj tužbu podnio 6. svibnja 2022., sud je tužitelju dosudio zatezne kamate na iznos dosuđene nematerijalne štete od 6.000,00 eura, počev od idućeg dana, dok je na iznos materijalne štete tužitelju kamata dosuđena od 29. travnja 2025. - presuđenja s obzirom da je visinu iste sud utvrdio u trenutku donošenja odluke pa se smatra da je tada ista dospjela.

32.Slijedom navedenog primjenom čl. 8. i 221.a ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

33.Odluka o trošku postupka tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5., u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva koji nije utjecao na visinu dosuđenih troškova. Tužitelju je dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to sastav tužbe 200,00 eura, tbr. 7. toč. 1. OT-a sastav 2 obrazložena podneska i to 15.6.2022.,1.8.2024. u iznosu od 2x200,00 eura, sastav neobrazloženih podnesaka od 5.12.2023. to 1x50,00 eura tbr.8. toč. 4. OT-a, zastupanje na ročištu 15.11.2022., 23.5.2023.,29.11.2023.,19.3.2025.u iznosu od 4x200,00 eura tbr. 9. toč. 1. OT-a, zastupanje na ročištu 17.7.2024.,16.12.2024. u iznosu od 2x100,00 eura tbr.9. toč. 2. OT-a, što ukupno sa pripadajućim PDV-om iznosi 2.062,50 eura. Tužitelju je dosuđen ukupan iznos od 2.462,50 eura, budući mu je na ime troškova medicinskog vještačenja dosuđen iznos od 400,00 eura. Tužitelj je odbijen s preostalim djelom zahtjeva za trošak postupka jer je isti bio previsoko postavljen u odnosu na OT.

Rijeka, 29. travnja 2025.

SUDAC:

Majda Felker

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika