Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-305/2022-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Liviu Marcanu i dr., odvjetnicima u Umagu, protiv tuženika LP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vedranu Petriću, odvjetniku u Poreču, radi utvrđenja i trpljenja, nakon javne glavne rasprave zaključene 12. veljače 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I Utvrđuje se da je na teret nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], osnovana stvarna služnost puta kao pravo staze, progona stoke i kolnika za korist nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

II Nalaže se tuženiku na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] trpjeti upis stvarne služnosti puta kao prava staze, progona stoke i kolnika, za korist nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]."

II. Dužna je tužiteljica tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu 750,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se obračunava sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu iznad dosuđenog zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška odbija.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 21. travnja 2022. ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika (a ranije i protiv tuženika ZP, GP i ĐPA, te ŠP, u odnosu na koje tuženike, a koji su suvlasnici nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] - je ranije tijekom postupka donesena djelomična presuda zbog ogluhe i na temelju priznanja posl. br. 30 P-305/2022-23 od 06. veljače 2023., koja je postala pravomoćna 07. travnja 2023.), u kojoj u bitnom navodi da je tužiteljica vlasnica povlasne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a tuženik da je vlasnik poslužne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica da se zajedno sa svojim pravnim prednicima, više desetljeća, nalazi u posjedu stvarne služnosti puta, kao prava staze, prava progona stoke i prava kolnika, u korist povlasne nekretnine, a na teret poslužnih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], jer taj put predstavlja vezu povlasne nekretnine s javnim putem na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je na teret nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]; k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] osnovana stvarna služnost puta, kao pravo staze, prava progone stoke i prava kolnika, za korist nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te naložiti tuženicima na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]; k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] trpjeti upis stvarne služnost puta, kao prava staze, progone stoke i kolnika, za korist nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava sve navode iz tužbe, te se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu jer da su isti neosnovani. Ne osporava da je vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ali izričito osporava navode tužiteljice da se ista nalazi u posjedu stvarne služnosti puta u korist svoje nekretnine, a na teret nekretnina u (su)vlasništvu tuženika, jer da se preko navedenih nekretnina nije nikada prolazilo do nekretnine u vlasništvu tužiteljice. Na predmetnim nekretninama da nije razvidno da bi postojao kakav put, već zaraslo raslinje. Osim toga, na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] da se nalazi šaht, a između nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], da postoji ograda, pa da je samim time nemoguć prolaz preko tih nekretnina. Osim toga, tužiteljica da nije nikada bila u faktičnom posjedu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a osim predmetne drugih nekretnina u blizini da nema. Kako tužiteljica svoju nekretninu ne koristi, da se nije koristila niti predmetnim pravcem služnosti. Predmetnu nekretninu tužiteljica da je stekla nasljeđivanjem iza pok. PP, time da do predmetne nekretnine nije nikada prošla putem koji navodi u tužbi. Tvrdnje tužiteljice da su paušalne i ničim dokazane. Prema saznanju tuženika da je moguće da se nekada, pred više od 30 godina, pristupalo do nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] pravcem puta koji je i danas vidljiv, a nalazi se između nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a to je ujedno i najkraća putna veza između obližnjeg javnog puta na k. č. br. [katastarska čestica] i nekretnine tužiteljice. Međutim, obzirom da se nekretnina k.č.. br. 1628/11, k. o. [katastarska općina] ne koristi više od 30 godina i taj put da je protekom vremena zbog neodržavanja djelomično obrastao višegodišnjim raslinjem. U svakom slučaju na nekretnini u vlasništvu tuženika da nije nikada osnovana služnost puta, ni po jednom pravnom temelju za korist nekretnine tužiteljice, pa je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i predlaže isti odbiti.

3. U dokaznom postupku pročitano je: izvadci iz zemljišne knjige (str. 3-7), izvod iz katastarskog plana (str. 9), rješenje ovog suda posl. br. Z-12325/2020 od 15. rujna 2020. (str. 80-81), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-788/2020 od 08. rujna 2020. (str. 82-83), izvršen je uvid u fotografije na str. 76-78, te ortofoto snimku na str. 79, proveden je uviđaj na licu mjesta na k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], uz sudjelovanje mjerničnog vještaka, provedeno je mjernično vještačenje po vještaku Eduardu Klimanu, dipl. ing. geod., saslušani su svjedoci KP, FP, KP od RP, ČP, RP, ŽP, te je proveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

4. Tijekom postupka je odbijen prijedlog tuženika da se obnovi mjernično vještačenje na način kako to predlaže na ročištu za glavnu raspravu od 12. veljače 2025., jer je stajalište suda da je nalaz i mišljenje vještaka Eduarda Klimana jasan, potpun, razumljiv i u svemu sukladan pravilima struke, te neproturječan sam sa sobom i drugim izviđenim okolnostima, te da ne postoje razlozi da bi se kakvi nedostaci u nalazu i mišljenju obnovili vještačenjem s istim ili drugim vještacima, odnosno da nisu ispunjenje odredbe iz čl.261. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP).

4.1. Nastavno na ovo, ovdje također valja istaknuti da sud nije uzeo u obzir nove činjenice i nove dokaze koji su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave, protivno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a. Isto se odnosi i na prijedloge tuženika za utvrđenje činjenica koje bi mjernični vještak imao utvrditi sukladno prijedlogu tuženika na ročištima 26. rujna 2024. i 12. veljače 2025. Osim toga, stajalište je suda da su sve odlučne, a sporne činjenice utvrđene provedenim mjerničnim vještačenjem.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a da je tuženik vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Također nije sporno da je nekretnina tuženika sada ograđena, a kako je to prikazano na fotografijama dostavljenim uz odgovor na tužbu (str. 76-78).

7. Sporno je slijedeće:

- postoje li pretpostavke iz odredbe čl. 229. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV) za stjecanje prava služnosti puta kao prava kolnika i staze u odnosu na nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, preko k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine, u opsegu i sa sadržajem kako to tužiteljica tvrdi u tužbi.

8. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je pravo stvarne služnosti puta koja je predmetom ovog postupka stekla držeći ju pošteno u posjedu izvršavajući njezin sadržaj kroz zakonom propisano razdoblje, sama i putem svojih pravnih prednika.

9. Odredbom čl. 186. st. 1. ZV definirana je stvarna služnost koja je određena kao stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. Kod stvarne služnosti uvijek je riječ o dva dobra u vlasništvu različitih osoba, a služnost se osniva u korist svakodobnog vlasnika jednog dobra, a na teret svakodobnog vlasnika drugog dobra i ona slijedi nekretninu, a ne vlasnika nekretnine.

10. Čitanjem izvoda iz katastarskog plana (str. 9), utvrđeno je da se između nekretnine tužiteljice i tuženika nalazi nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a između nekretnine tuženika i javnog puta oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] da se nalazi nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za koje nekretnine kao poslužne (dakle, k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]) je ranije tijekom postupka donesena djelomična presuda zbog ogluhe i na temelju priznanja posl. br. 30 P-305/2022-23 od 06. veljače 2023., a kojom je utvrđeno da je na teret tih nekretnina osnovana stvarna služnost puta kao pravo staze, prava progona stoke i prava kolnika, za korist nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (u vlasništvu tužiteljice)).

11. Čitanjem rješenja ovog suda posl. br. Z-12325/2020 od 15. rujna 2020. (str. 80-81), a što među strankama i nije sporno, utvrđeno je da je tužiteljica svoju nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisana kao oranica u z. k. ul. [broj ZK uloška], površine 800 m[2] , stekla na temelju rješenja o nasljeđivanju od 08. rujna 2020. iza pok. PP, njezinog oca, rođenog **.**.1937., a umrlog **.**.2020. Tako proizlazi i iz rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-788/2020 od 08. rujna 2020. (str. 82-83). Iz navedenog sud zaključuje, a obzirom na datum rođenja oca tužiteljice i druge u postupku provedene dokaze, a o kojima još i nastavno, da je otac tužiteljice u posjedu predmetne nekretnine bio svakako i 50 godina prije svoje smrti, ako se ima u vidu da je umro u dobi od 83 godine.

12. Tuženik u tužbi tvrdi da je iz fotografija priloženih uz tužbu i priložene ortofoto snimke (str. 76-78, 79), razvidno da pravcem puta koji je tužiteljica utužila u ovom postupku na predmetnom zemljištu nije vidljiv nikakav put, nego zaraslo raslinje, da se također na tom pravcu puta nalazi vodovodni šaht, te da je njegova nekretnina ograđena prema nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Ovo među strankama nije sporno, a utvrđeno je i uviđajem na licu mjesta, međutim predmetne su činjenice u kontekstu ostalih provedenih dokaza, te u kontekstu preostalih utvrđenja irelevantne.

O tome još i nastavno.

12.1. Tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da se do nekretnine tužiteljice pred više od 30 godina pristupalo pravcem puta koji je i danas vidljiv, i koji se nalazi između nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], u k. o. [katastarska općina], a to da je najkraća putna veza između obližnjeg javnog puta oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i nekretnine tužiteljice. Međutim kako se nekretnina tužiteljice ne koristi već više od 30 godina i taj put da je zbog neodržavanja djelomično obrastao višegodišnjim raslinjem. Vezano za ovu tvrdnju tuženika valja istaknuti da je ista u postupku također irelevantna, jer se u ovom postupku utvrđuje je li služnost koja je predmetom ovog postupka, sukladno odredbi čl. 228. i 229. ZV-a osnovana na temelju zakona, odnosno na temelju zakona dosjelošću, te je li tužiteljica ovlaštena ishoditi upis tog stečenog prava u zemljišnoj knjizi, a osim toga da bi ovi navodi tuženika bili relevantni, bilo bi potrebno utvrđivati činjenice sukladno odredbi čl. 242. st. 1. ZV-a, a to tuženik u ovom postupku ne tvrdi.

13. Uviđajem na licu mjesta na k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], uz sudjelovanje mjerničnog vještaka utvrđeno je da pravac služnosti puta koji je predmetom ovog postupka čini dio zemljišta na koji se pristupa s makadamskog puta kroz željeznu rampu, a na kojem pravcu nije vidljiva staza, niti kolotrazi, budući je riječ o nekretnini koja je sa svih strana omeđena suhozidom, dok je u jednom dijelu na predmetnom pravcu puta postavljena improvizirana ograda od platna, granja i žice, kako je to prikazano na fotografijama na str. 76-78 spisa. Pokazani pravac puta naznačen je na ortofoto snimci na str. 145 oznakom "Z". Neposrednim opažanjem suda na licu mjesta utvrđeno je da do nekretnine tužiteljice nema drugog pristupnog puta, jer bi za pristup do nekretnine tužiteljice drugim pravcem bilo potrebno preskakati suhozide, prolaziti kroz trnje, šikaru, visoko i nisko raslinje, a nekretnina tužiteljice u naravi da je zapušteni vinograd do kojeg također niti pravcem utužene služnosti puta s nekretnine tuženika nije moguć pristup zbog postavljene ograde od strane tuženika. Vezano za ova utvrđenja na uviđaju na licu mjesta sačinjena je skica lica mjesta na str. 158 spisa, te su snimljene fotografije na str. 159-163 spisa.

13.1. Iz nalaza i mišljenja mjerničnog vještaka Eduarda Klimana, dipl. ing. geod. utvrđeno je da je nekretnina tužiteljice oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u naravi šikara, a u sjevernom dijelu da se vide ostaci vinove loze. Ista da nema neposrednu vezu s javnim putem na k. č. br. [katastarska čestica], niti s bilo kojim drugim javnim putem. Nekretnina tuženika da je oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi livada s nekoliko stabala mladih maslina, u jednom dijelu s razrijeđenim hrastovim stablima, a u jednom dijelu da se koristi kao vrt. Tužiteljica u postupku tvrdi da se služnost puta koja je predmetom postupka proteže od javnog puta na k. č. br. [katastarska čestica], neposredno uz suhozid, odnosno između suhozida, a kako je to na ortofoto snimci na str. 145 prikazano oznakom "Y" za k. č. br. [katastarska čestica], odnosno oznakom "Z" za k. č. br. [katastarska čestica]. Neposrednim je opažanjem utvrđeno da je na nekretnini tuženika, na predmetnom pravcu puta koji je predmetom ovog postupka, sagrađen vodovodni šaht, za koji tužiteljica tvrdi da je sačinjen prije četiri godine.

14. U svom iskazu svjedok KP (od Martina) tvrdi da je vlasnik nekretnine koja se nalazi "iza" nekretnine tužiteljice, pa da je tuženik zapriječivši tužiteljici put i njemu zapriječio pristup do njegove nekretnine, a pravac puta koji je predmetom ovog postupka da je služio i za pristup na nekretninu tužiteljice i na njegovu nekretninu. Vinograd tužiteljice da se ne obrađuje zadnjih svakako 15 godina. Put koji je predmetom ovog postupka da je bio širok dovoljno za prolaz voza i malog traktora s prikolicom. Tužiteljica da nije nikada obrađivala svoj vinograd, nego da ga je obrađivao njezin otac, koji ga pak nije obrađivao unatrag 20 godina. Rampa na ulazu na nekretninu tuženika da je postavljena prije par godina, a također i improvizirana ograda, zbog koje se ne može pristupiti do nekretnine tužiteljice. On osobno da je spornim putem prolazio do unatrag tri godine. Svakako da su i tužiteljica i njezin pravni prednik do svoje nekretnine spornim putem prolazili dok su obrađivali vinograd, a na nekretnini tuženika da je također u to vrijeme bio vinograd. Predmetni vinograd na nekretnini tuženice da je zasađen prije više od 50 godina, u vrijeme kada je svjedok imao 17 ili 18 godina (dakle negdje 1964., u vrijeme kada je otac tužiteljice imao 30-ak godina – op.a.) i nikada nitko ni tužiteljici, ni njezinom ocu, da nije branio da prolaze tim putem, sve dok tuženik nije postavio rampu i improviziranu ogradu. U svom iskazu ovaj svjedok izjavljuje da je tuženik također svoju nekretninu naslijedio od oca koji nije nikada živio u selu Radići, a isto tako niti tuženik, a da također ni tuženik, ni njegov pravni prednik, nisu nikada bili na ovoj parceli, pa da nisu ni mogli vidjeti da bi vlasnici ovih susjednih nekretnina, pa tako i tužiteljica, prolazili spornim putem (nekretnine koje su predmetom ovog postupka nalaze se u blizini sela Radići – op.a.). Nadalje, iz iskaza ovog svjedoka utvrđeno je da je otac tužiteljice svoj vinograd obrađivao kontinuirano svakako više od 20 godina, te da je do predmetnog vinograda dolazio spornim putem i svojim traktorom.

14.1. U svom iskazu svjedok FP, tvrdi da je tuženik svoju nekretninu očistio nešto prije korone, a prije toga da je na istoj bila potpuno neprohodna šuma i šikara. Potvrđuje da je otac tužiteljice imao traktor. Prema stajalištu suda, ovaj svjedok nema saznanja o drugim odlučnim činjenicama, obzirom da iskazuje o nekretninama zapadno od nekretnine tuženika, dok se nekretnina tužiteljice nalazi istočno, a također i sam svjedok navodi kako ne zna točno gdje se nalazi nekretnina tužiteljice.

14.2. U svom iskazu svjedok KP (od RP), potvrđuje da je obitelj tužiteljice imala nekretninu u blizini nekretnine tuženika, te da su tamo obrađivali vinograd i druge poljoprivredne kulture, međutim da mu nije poznato na koji način se pristupalo do predmetne nekretnine. Taj vinograd tužiteljice, njezin otac da je obrađivao oduvijek, odnosno od kad svjedok zna za sebe, a rođen je 1950. u Radićima i to do unatrag 20 godina, odnosno do kad je njezin otac mogao. Potvrđuje navod da je nekretnina tuženika bila obrađivana samo u vrijeme dok je on bio mali, a nakon toga da je zemljište bilo neobrađeno jer su i djed i otac tuženika odselili iz Radići, dakle, nekretnina tuženika da je neobrađivana svakako više od 20 godina. Potvrđuje navod svjedoka KP (od Đ) da je i on na tom području imao jednu nekretninu.

14.3. U svom iskazu svjedok ČP, tvrdi da je bagerom čistio kratki dio puta za pristup na parcelu tuženika i to 2018., predmetni put da je bio zarastao u šikaru, granje i dubčiće. Obzirom na utvrđeno na licu mjesta, i iskaz svjedoka RP, sud zaključuje da je riječ o čišćenju puta koji je prikazan pravcem "Y" na fotografijama na str. 161 spisa i na ortofoto snimci na str. 145 spisa. Ovaj iskaz potvrđuje u svom iskazu i svjedok RP, koji potvrđuje da se prije tog čišćenja do nekretnine tuženika nije moglo pristupiti s javnog puta automobilom, samo pješke, pa da su oni tada taj put proširili, iskopali panjeve i pijeskom poravnali rupe, a šaht da je postavljen nakon toga.

14.4. U svom iskazu svjedok ŽP, navodi da je tuženik nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] dobio u suvlasništvo 1999., a postupak razvrgnuća da je proveden 2005., pa da mu je u tom postupku predmetna nekretnina pripala u samovlasništvo. Nakon što je predmetnu nekretninu dobio u samovlasništvo, tuženik na istoj da nije ništa konkretno radio sve do 2017., jer nije imao financijskih mogućnosti, a nakon toga da je obnovio međe s geometrom i krenuo u raščišćavanje parcele, odnosno konkretno u raščišćavanje pristupnog puta s javnog puta, a također da je i taj javni put bio zarašten, pa da su od Općine Lovreč zatražili da se isti počisti kako bi mogli doći do njihove nekretnine (svjedokinja je supruga tuženika). Općina Lovreč da je zatim malčerom očistila taj javni put. Još 1990. godine kada je tuženik prvi put došao na svoju nekretninu, cijelo područje da je bilo zarašteno i nitko ništa da tamo nije obrađivao.

15. Iz skice lica mjesta sačinjene po mjerničnom vještaku Eduardu Klimanu 19. siječnja 2025. (str. 187) utvrđeno je da se ostaci vinove loze na nekretnini tužiteljice nalaze tek na njezinom sjeverozapadnom dijelu, time da je mjernični vještak naveo da zbog zaraštenosti terena k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vinovu lozu koja se obrađivala na tom području nije u mogućnosti točnije identificirati, a u svom iskazu na zapisniku od 12. veljače 2025., pojasnio je da su prikazani ostaci vinove loze na nivou identifikacije.

16. Iskaze svih saslušanih svjedoka sud cijeni istinitim i vjerodostojnim, jer je stajalište suda da su isti iskazivali decidirano vezano za činjenice koje su im poznate, te da su ti iskazi međusobno neproturječni, te neproturječni drugim u postupku provedenim dokazima, osim djelom iskazu tužiteljice, o čemu nastavno.

17. U svom iskazu tužiteljica tvrdi da se vinograd na nekretnini u njezinom vlasništvu obrađivao u razdoblju od 1964. do 2001., te da su do istog pristupali upravo po putu koji je predmetom ovog postupka. Na rampu postavljenu od strane tuženika da je naišla 2022. – pa da je predložila tuženiku da se dogovore oko tog puta, međutim kada on na to nije pristao da je pokrenula ovaj parnični postupak (ovaj parnični postupak pokrenut je 21. travnja 2022. – op.a.). Od 2002. godine na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] da nije bilo ništa zasađeno, jer je otac tužiteljice bio bolestan, majka se o njemu brinula, a tužiteljica stanuje u [adresa]. 2022. tužiteljica i njezin suprug da su željeli očistiti predmetnu nekretninu, međutim da su naišli na postavljenu rampu. U razdoblju od 2002. do 2020. tužiteljica i njezina kćerka da bi možda dvaput godišnje prošetale spornim putem do nekretnine tužiteljice, a njezin otac da bi dva do tri puta godišnje traktorom odlazio do svoje parcele, tako da ga je tuženik mogao vidjeti, a i put da je bio vidljiv na terenu u tom razdoblju. Betonski šaht na pravcu puta da je napravljen tijekom 2022., a tuženik da je na svoju parcelu počeo dolaziti 2019. ili 2020., ali nikada da se na spornom pravcu puta njih dvoje nisu sreli. Sporni put da nije nikada bio zarašten do mjere da se po njemu ne bi moglo proći i pješke i traktorom. Improviziranu ogradu tuženik da je postavio također 2022. I javni put oznake k. č. br. [katastarska čestica] da je uvijek bio prohodan, kao i dio puta s tog javnog puta do tuženikove nekretnine (označen s "Y" na ortofoto snimci na str. 145).

18. U svom iskazu tuženik tvrdi da je u razdoblju kada je postao samovlasnik k. č. br. [katastarska čestica], a i prije toga, bilo nemoguće pristupiti na predmetnu nekretninu, pa da je to počeo raščišćavati kada je skupio novaca, te angažirao geodetu 2017. i obnovio međe, jer je bio odlučio na tom zemljištu posaditi masline. U duljem vremenskom periodu u kojem je sadio masline da na predmetnom zemljištu nije nikada nikoga sreo, ni tužiteljicu, ni nikoga od njezinih, tako da ovo što tvrdi tužiteljica u svom iskazu nije istinito. Do njegove nekretnine s javnog puta (pravac "Y" – op.a.) da je bio moguć pristup samo pješke. Tvrdi da nikada vezano za sporni put nije razgovarao s tužiteljicom, jedini razgovor da je vodio s njezinim ocem kada mu je rekao da je počeo čistiti predmetnu parcelu. Nakon smrti svoga oca, tužiteljica da je odlučila prodati svoju imovinu u selu Radići, pa tako i nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], pa da ga je nakon što je on svoju parcelu očistio nazvao jedan čovjek i zamolio da mu dozvoli pristup do nekretnine tužiteljice na kojoj da bi postavio kamp prikolicu i to da je razlog ovog postupka. Nekretnina tužiteljice da je unatrag 30 godina bila obrasla kao što je i danas. Nikakvog puta, niti tragova puta na njegovoj nekretnini da nije bilo, niti ih je vidio na svojoj parceli od kada ju je stekao. Pristupni put preko k. č. br. [katastarska čestica], da je očistio bagerom i nakon cca 3 mjeseca postavio rampu, a ogradu prema nekretnini tužiteljice da je bio postavio prije toga.

19. Sud prihvaća i iskaze saslušanih parničnih stranaka u dijelu u kojem su isti međusobno neproturječni, te u dijelu u kojem su isti sukladni drugim u postupku provedenim dokazima. Tako je nedvojbeno iz provedenih dokaza utvrđeno da je tuženik svoju nekretninu u samovlasništvo stekao 2005., da je međe obnovio 2017., da je svoju nekretninu ogradio, raščišćavao pristupni put preko nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] (pravac "Y") te rampu postavio 2018. (u tom je dijelu iskaz tuženika neproturječan iskazima saslušanih svjedoka), da je nekretnina tužiteljice neobrađivana još od prije 2001. kada je vinova loza povađena ili odrezana, da obje stranke postupka stanuju izvan sela Radići, da je vinograd na nekretnini tužiteljice bio posađen sredinom 1960-ih godina, pa ako se obrađivao do kraja 1990-ih godina (a nitko ne tvrdi drugačije), te kako drugog pristupnog puta do njezine nekretnine, osim spornim putem

– nema, da je svakako protekao dvadesetogodišnji rok iz odredbe čl. 229. st. 1. ZV-a, te da je njezin pravni prednik na temelju zakona dosjelošću poštenim posjedovanjem izvršavajući sadržaj stvarne služnosti puta - provoza i prolaza pješice, stekao predmetnu služnost, ali ne i progona stoke, jer to tužiteljica u postupku niti ne tvrdi, a nije utvrđeno niti iz provedenih dokaza.

19.1. U vrijeme kada je protekao dvadesetogodišnji rok i u vrijeme kada je stvarna služnost puta osnovana na temelju zakona dosjelošću, na snazi je bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (SL SFRJ 6/1980, 36/1990, NN 53/1991, 91/1996), a prema kojem se, sukladno odredbi čl. 54. st. 1. stvarna služnost također mogla steći dosjelošću, kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio.

19.2. Nedvojbeno je da je tužiteljica premetnu povlasnu nekretninu stekla nasljeđivanjem 2020., pa je tako sukladno odredbi čl. 17. ZV-a posjed stvari i prava koje je njezin pok. otac eventualno imao, a vezano za istu nekretninu (k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) u času njegove smrti prešao na tužiteljicu i to onakav kakav je bio u času smrti ostavitelja.

20. ZV je stupio na snagu 01. siječnja 1997., pa su vezano za prestanak predmetnog prava stvarne služnosti puta, mjerodavne odredbe toga zakona.

21. Odredbom čl. 29. st. 2. ZV-a propisano je da posjed prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti dok ga njegov posjednik može izvršavati ako to želi; prestaje, međutim, kad posjednik poslužne nekretnine prestane činiti što je dotada činio, prestane trpjeti da se i dalje izvršava sadržaj prava služnosti na njegovoj nekretnini, odnosno prestane propuštati što je do tada propuštao, ako posjednik prava ne ostvari zaštitu svoga posjeda.

22. Nedvojbeno je iz provedenih dokaza utvrđeno, da je tuženik ogradio svoju nekretninu 2018., tako da je svakako posjed prava stvarne služnosti puta koji je predmetom ovog postupka od strane tužiteljice tada prestao. Naime, sud ne prihvaća dio iskaza tužiteljice da bi rampu tužitelj postavio 2022. kada je odmah neposredno nakon toga tužiteljica i pokrenula ovaj parnični postupak kao vjerodostojan, jer drugačije iskazuju svjedoci ČP i RP, a svjedok KP navodi da je rampa na ulazu tuženika postavljena prije par godina, kao i improvizirana ograda, ali ne zna točno kada. Suprotno navodima svjedoka RP i ČP, ne iskazuju ni drugi u postupku saslušani svjedoci.

23. Odredbom čl. 241. st. 3. ZV-a propisano je da pravo služnosti prestaje ako se vlasnik poslužne stvari protivio njegovom izvršavanju, ovlaštenik ga zbog toga nije izvršavao neprekidno tri godine. Kako je tužba u predmetu podnesena 21. travnja 2022., a tuženik je rampu postavio 2018., stajalište je suda da je tuženik u postupku imao dokazati da je predmetna rampa postavljena prije 21. travnja 2018., međutim to tuženik u postupku niti ne tvrdi, a niti je utvrđeno iz provedenih dokaza.

24. Međutim, odredbom čl. 241. st. 1. ZV-a propisano je da pravo služnosti prestaje zastarom, ako se nije izvršavalo kroz 20 godina. Kako tužiteljica u postupku tvrdi da su loze s njezine nekretnine uklonjene 2001., a isto je u skladu i s drugim u postupu provedenim dokazima, posebno s iskazima svjedoka KP (od Đ) da se loze tužiteljice ne obrađuju sigurno zadnjih 15 godina, pa kada se ima u vidu da je te loze zadnji obrađivao njezin otac koji se razbolio i 18 godina bolovao prije svoje smrti, stajalište je suda da je nevjerodostojan iskaz tužiteljice u dijelu da bi isti i za vrijeme svoje bolesti, a nakon što je vinograd izvađen, odlazio traktorom na nekretninu u svom vlasništvu samo radi obilaska, ako se ima u vidu i nedvojbeno utvrđeno, da je za pristup do nekretnine tuženika s javnog puta bilo potrebno angažirati radnike s malčerom – stajalište je suda da se sadržaj stvarne služnosti puta provoza nije izvršavao kroz razdoblje od 20 godina prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, pa da je ta služnost prestala zastarom.

25. Odredbom čl. 243. ZV-a propisano je da služnost koja nije upisana u zemljišnoj knjizi prestaje kad poslužnu stvar stekne osoba koja nije znala niti je morala znati za tu služnost.

26. Obzirom na sve navedeno, a posebno na nedvojbeno utvrđeno da je tuženik nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] stekao u samovlasništvo nakon što je vinograd s nekretnine tužiteljice uklonjen, da je prethodno predmetnu nekretninu imao u suvlasništvu, ali da je ista bila zapuštena i neobrađivana, pa da je na istoj bio i prije toga, ali samo kako bi ju razgledao, i to kako tvrdi negdje 1990-ih, kada je nekretnina, sada u vlasništvu tužiteljice - već bila zapuštena, a imajući u vidu i konfiguraciju nekretnine tuženika i to konkretno pravac puta koji je predmetom ovog postupka označen s "Y" i "Z", uz suhozid, a po kojem pada lišće – stajalište je suda da tužitelj nije znao, niti je morao znati za stvarnu služnost prolaza pješice, ako se ima u vidu i to da tuženik inače ne živi u selu Radići, a nisu živjeli ni njegovi pravni prednici. To i sam tuženik tvrdi u svom iskazu, a suprotno u postupku tužiteljica nije dokazala. Konkretno tužiteljica u postupku nije dokazala, a na njoj je teret tog dokaza, da bi u trenutku stjecanja u vlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (poslužna nekretnina), na nekretnini tuženika bili vidljivi tragovi staze, odnosno da bi tužitelj s obzirom na stanje na terenu, znao ili morao znati za predmetnu služnost.

27. Slijedom svega navedenog, kako dakle stvarna služnost puta i to kao pravo progona stoke na nekretnini tužiteljice kao povlasnoj nekretnini na teret nekretnine tuženika kao poslužne nekretnine nije nikada nastala, kako je stvarna služnost puta i to kao pravo provoza, na nekretnini tužiteljice kao povlasnoj nekretnini na teret nekretnine tuženika kao poslužne nekretnine prestala zastarom, a stvarna je služnost puta i to kao pravo staze prestala stjecanjem poslužne nekretnine od strane tuženika kao novog vlasnika kojeg štiti povjerenje u zemljišne knjige, tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan, te je suđeno kao u točki I. izreke ove presude.

28. Odluka o parničnom trošku (točka II. i III. izreke presude) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP koja propisuju da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove, slijedom čega je tužiteljica koji je u cijelosti izgubila ovu parnicu dužna naknaditi prouzročen parnični trošak tuženiku.

29. Tuženiku su priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa) i to trošak zastupanja u vidu jednokratne nagrade u iznosu 500,00 eura (tbr. 7/2 Tarife), za sastav odgovora na tužbu, te zastupanje na ročištima 04. lipnja 2024., 26. rujna 2024. i 25. studenog 2024., uvećano za daljnju radnju zastupanja na ročištu 12. veljače 2025. u iznosu 100,00 eura (tbr. 7/2 Tarife), odnosno ukupno 600,00 eura, uvećano za PDV u iznosu 150,00 eura (tbr. 46 Tarife), tj. sveukupno 750,00 eura.

29.1. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja u iznosima koji premašuju one predviđene Tarifom, te trošak zastupanja za sastav podneska od 04. listopada 2024., jer istim podneskom tuženik obavještava sud da je uplatio predujam nakon što prethodno nije bio uplatio predujam u ostavljenom mu roku, pa isti podnesak sud ne drži potrebnim troškom u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Neutrošeni predujam bit će vraćen tuženiku.

U Poreču, 29. travnja 2025.

S u d a c:

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku 15 dana od dana dostave.

Dna:

1. Tužiteljica p.p.,

2. Tuženik p.p.