REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3807/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Maržić, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, sutkinje izvjestiteljice i doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sirana Ipak d.o.o., OIB 66055650446, Pakovo Selo, Put Čikole 3, kojeg zastupa punomoćnica Carmen Ivančević Marinković, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede, OIB 76767369197, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo Šibenik, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-326/2020 od 12. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-326/2020 od 12. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 255.086,38 eura sa zateznim kamatama i trošak parničnog postupka (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznos od 43.848,00 eura u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se navedeni iznos koji tužitelj potražuje u ovom postupku odnosi na štetu (imovinsku i neimovinsku štetu), a da tužitelj tijekom postupka nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između radnje i štete za koju tvrdi da mu je nastala. Stoga je prvostupanjski sud na temelju odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 135/23; dalje: ZPP).

3. Protiv pobijane presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 6.090,00 eura. U žalbi u bitnome navodi da je presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi, te da se ne može ispitati. Navodi da je presuda nerazumljiva prvenstveno zbog toga što je sud najprije utvrdio visinu prihvativši u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka, a onda odbio tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao osnovu. Navodi da je sud kao jedino relevantno uzeo zapisnike o inspekcijskom nadzoru dok presudu Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu poslovni broj Pp G-84/2019 od 27. kolovoza 2019. kojom se odbija optužba protiv tužitelja za prekršaje iz čl. 15. st. 1. i 12. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu nije uzeo u obzir. Navedeno postupanje da je protivno čl. 12. ZPP-a kojim je propisano da je sud vezan u pogledu postojanja prekršajne odgovornosti pravomoćnom presudom prekršajnog suda, a ne zapisnicima o inspekcijskom nadzoru. Navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenice, te da je tužitelj dokazao da je tuženik uzeo samo jedan uzorak od svake materije od kojeg je napravio dva uzorka od svake materije, a trebao je uzeti tri uzorka. Time da je tuženik postupio protivno čl. 17. Zakona o službenim kontrolama koje se provode sukladno propisima o hrani, hrani za životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja. Navodi da se Listeria monocytogenas nije niti mogla razviti u tvrdom siru, te da je došlo do kontaminacije tog uzorka. Navodi da je zaključak suda u kojem se navodi da je na tužitelju teret dokaza da je tuženik postupao protivno zakonu, te da je tužitelj trebao predložiti vještačenje po vještaku veterinarske struke koji bi mogao odgovoriti je li moguće da od dva komada sira budu različiti rezultati pretrage, te koliko se komada sira mora uzeti kao i je li uzorkovanje učinjeno sukladno zakonu, pogrešan. Smatra da su presudom povrijeđena tužiteljeva temeljna prava zajamčena Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pošteno suđenje budući da je sud donio arbitrarnu odluku. Dalje u žalbi ponavlja činjenične navode iznesene tijekom postupka, te konačno pobija i odluku o trošku ne navodeći konkretno iz kojih razloga.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbama, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. Predmet spora je naknada imovinske štete po osnovi izmakle dobiti (243.565,38 eura) i stvarne štete (1.521,00 eura), te naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (10.000,00 eura).

8. Između stranaka nije sporna činjenica da je Služba veterinarske inspekcije 7. studenog 2016., 21. studenog 2016. i 18. studenog 2019. obavila inspekcijski nadzor u tužiteljevu objektu za preradu mlijeka radi uzorkovanja hrane životinjskog podrijetla. Također nije sporno da je prilikom nadzora tuženik radi obavljanja nadzora od tužitelja uzeo uzorke mlijeka, svježeg sira i zrelog sira u količini kako je to navedeno u Zapisniku o nadzoru od 7. studenog 2016. (list 5. spisa).

9. Tužitelj tvrdi da mu je nastala šteta budući da taj Inspekcijski nadzor nije obavljen sukladno čl. 17. Zakona o službenim kontrolama koje se provode sukladno propisima o hrani, hrani za životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja („Narodne novine“ broj: 81/13, 14/14, 56/15), odnosno nisu uzeta po tri uzorka od svake materije. Navodi da je tuženik takvim nezakonitim postupanjem tužitelja onemogućio u traženju drugog mišljenja, odnosno onemogućio ga u pravilnom utvrđivanju činjenica.

10. Sporno je, je li postupanje tuženika prilikom uzorkovanja hrane bilo nezakonito, odnosno je li tuženik trebao uzeti tri uzorka, te je li takav eventualni propust kod uzorkovanja hrane prouzročio štetu tužitelju budući da je u jednom uzorku sira pronađena Listeria monocytogenas, a zbog čijeg prisustva je tužitelju naloženo provesti određene hitne mjere, između ostalog naloženo mu je taj podatak objaviti u medijima. Tužitelj tvrdi da mu je upravo zbog toga nastala imovinska šteta po osnovi izmakle dobiti jer se nakon objave u medijima o pronađenoj Listeriji monocytogenas smanjila prodaja proizvoda, zatim stvarna štete zbog troškova koje je imao zbog provođenja daljnjih ispitivanja, te neimovinska štete zbog povrede prava osobnosti - poslovnog ugleda. Također je sporna visina štete, te postojanje uzročno posljedične veze između navodnog nezakonitog i nepravilnog postupanja tuženika prilikom uzorkovanja hrane i štete.

11. Ovdje prije svega valja navesti da se u konkretnom slučaju kao mjerodavno pravo primjenjuje odredba čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj: 150/11, 12/13, 93/16, 104/16, 66/19; dalje: ZSDU) kojom je propisano da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. Navedena odredba je temelj odgovornosti za štetu u konkretnom slučaju. Naime, poslove državne uprave čine provedba državne politike, neposredna provedba zakona, inspekcijski nadzor, upravni nadzor te drugi upravni i stručni poslovi. Inspekcijski nadzor obuhvaća nadzorne postupke kojima se provodi izravan uvid u opće i pojedinačne akte, uvjete i način rada nadziranih pravnih i fizičkih osoba radi utvrđivanja činjenica te poduzimanje propisanih mjera i radnji kako bi se utvrđeno stanje i poslovanje uskladilo sa zakonom i drugim propisima, a inspekcijski nadzor neposredno provode inspektori (čl. 21. do čl. 27. ZSDU).

12. Prvostupanjski se sud u svojoj odluci pozvao na odredbu čl. 1045. ZOO-a kao mjerodavno materijalno pravo. U toj odredbi kao opće načelo za odgovornost navedeno je načelo odgovornosti po osnovi krivnje, a objektivna odgovornost predviđena je za štetu od opasne stvari ili djelatnosti ili u drugim slučajevima predviđenim zakonom. Odredba čl. 14. ZSDU bila bi upravo iznimka koja je predviđena posebnim zakonom. Iako se u čl. 14. ZSDU ne navodi da se radi o objektivnoj vrsti odgovornosti, iz same formulacije te zakonske odredbe proizlazi da se radi o takvoj vrsti odgovornosti. Naime, za odgovornost Republike Hrvatske potrebno je kumulativno ispunjene pretpostavki da se radi o nezakonitom ili nepravilnom obavljanju poslova državne uprave, da je zbog toga fizičkoj ili pravnoj osobi nastupila šteta te da postoji uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog obavljanja poslova državne uprave i nastale štete. Iako prvostupanjski sud nije primijenio navedenu odredbu čl. 14. ZSDU to nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer je pravilnom primjenom odredbe čl. 14. ZSDU valjalo odlučiti jednako.

13. Tužitelj osnovano u žalbi navodi da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da se time što tužitelj kao stranka inspekcijskog nadzora na niti jedan od zapisnika nije imao primjedbi, niti je na bilo koji od tih zapisnika izjavio žalbu, smatra da nije dokazao da je nezakonitim postupanjem inspektora njemu nastupila šteta jer nije poduzeo sve zakonom propisane mogućnosti za pobijanje navedenih nalaza inspektora. Takav stav prvostupanjskog suda nije pravilan i osnovan na zakonu. Naime, zapisnici o inspekcijskom nadzoru jesu javne isprave na temelju čl. 230. st. 1. ZPP-a i one kao takve dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje. Iz predmetnih zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da je prilikom nadzora kao predstavnik tužitelja bio nazočan NR. Također iz spisa proizlazi da tužitelj nije pokrenuo niti upravni postupak niti upravni spor, stoga u tim postupcima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost postupanja veterinarskih inspektora odnosno odluka koje su oni tijekom tih nadzora donijeli. Međutim, to nikako ne znači da je time što je tužitelj propustio na te zapisnike izjaviti primjedbu ili eventualno pokrenuti upravni postupak/spor prekludiran u tome da u parničnom postupku osporava činjenice koje su u njima utvrđene. Međutim, u takvoj situaciji teret dokaza tvrdnji da je u zapisniku o inspekcijskom nadzoru nešto neistinito utvrđeno u ovom parničnom postupku je na tužitelju. Stoga je tvrdnje tužitelja da je tuženik nepravilno i protivno zakonu uzeo uzorke, da su oni kontaminirani kao i tvrdnje da se bakterija Listeria monocytogenas nije niti mogla razviti u tvrdom siru trebao dokazati upravo tužitelj, a što on nije učinio.

14. Prema tome, ako tužitelj nije dokazao da su činjenice utvrđene u javnoj ispravi – zapisniku o inspekcijskom nadzoru neistinite smatra se da je tom ispravom dokazana istinitost onoga što se u njoj potvrđuje. Iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 7. studenog 2016. proizlazi da su uzeta po dva uzorka mlijeka, zrelog sira i svježeg sira radi mikrobiološkog ispitivanja, da su ti uzorci pohranjeni u ručni rashladni sanduk, nakon čega će se provesti ispitivanje na parametre naznačene u zapisniku.

15. Iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 18. studenog 2016. proizlazi da je na uzorku tvrdog Prominskog sira koji je uzet 7. studenog 2016. pronađena Listeria Monocytogenas. Nakon izvješća o rezultatima koje je proveo Hrvatski veterinarski institut Zagreb - Veterinarski zavod Split utvrđeno je da taj sir ne zadovoljava mikrobiološke kriterije propisane točkom 1.2. Priloga I. Uredbe Komisije (EZ) broj 2073/2005 od 15. studenoga 2005. o mikrobiološkim kriterijima za hranu zbog pronađene bakterije, te da je cjelokupna količina toga sira, naznačenog LOT-a (LOT-2-250316-10), prodana u maloprodajnom prostoru krajnjim kupcima. Nadalje je iz toga zapisnika vidljivo da je u prostorijama tužitelja utvrđeno da tužiteljeva procedura sljedivosti ima manjkavosti u provedbi kao i da subjekt nema ispravnu deklaraciju. Tijelo koje je provelo inspekciju stoga je istog dana donijelo usmeno rješenje kojim je tužitelju naloženo da 1. obavi mikrobiološke pretrage Prominskog sira na prisutnost Listeria Monocytogenas, pretragu obrisaka radne površine, te mu je pod 2. zabranjeno stavljanje na tržište nepotpuno i neispravno deklariranih proizvoda Prominskog sira zatečenih u maloprodajnom prostoru.

16. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 21. studenog 2016. proizlazi da je zbog pronađene bakterije pristupljeno nastavku službene kontrole u objektu tužitelja te je utvrđeno da tužitelj u poslovanju s hranom koji je odgovoran za proizvodnju proizvoda, iako je potrebno, ne provodi istraživanja u skladu s Prilogom II. Uredbe Komisije (EZ) broj 2073/2005 od 15. studenoga 2005. o mikrobiološkim kriterijima za hranu, a kako bi istražili sukladnost s kriterijima tijekom roka trajanja. To se posebno odnosi na gotovu hranu koja pogoduje rastu bakterije Listeria monocytogenes i koja može predstavljati rizik za javno zdravlje zbog prisutnosti bakterije Listeria monocytogenes. Nadalje, službenom kontrolom u hladnjači + režim objekta odobrenog broja 1169 zatečeno je tijekom nadzora u 5 kartonskih kutija 232 četvrtina Prominskog sira i dvije polovine koluta Prominskog sira starog oko 10 dana, koji nije u potpunosti označen podacima da bi se osigurala sljedivost unutar objekta, odnosno tokom prerade. Nadalje, inspektor je utvrdio kako subjekt u poslovanju s hranom ima nedostatan sustav samokontrole jer je dokumentacija neažurna (ne upisuje rezultate mikrobioloških ispitivanja, ne provodi analizu trenda, ne ažurira popis dobavljača, ne ažurira dijagram toka u skladu sa proizvodnim procesom, ne provodi istraživanje vezano za Listeria monocytogenes, ne poduzima popravne radnje i dr.) te kako je potrebno obaviti reviziju HACCP-a s obzirom na sve promjene u radu objekta koje su se dogodile od prošle planirane službene kontrole u ožujku 2016. godine.

17. S obzirom na utvrđenu prisutnost bakterije Listeria monocytogenes u tvrdom Prominskom siru LOT-2-250316-10 koji LOT je u cijelosti prodan krajnjim kupcima, te s obzirom na niz drugih naprijed navedenih nepravilnosti iz navedenog zapisnika proizlazi da je tijelo koje je provelo inspekciju 21. studenog 2016. donijelo usmeno rješenje kojim je tužitelju naloženo da 1. obavi mikrobiološke pretrage Prominskog sira zatečenog u hladnjači, 2. zabranjena mu je svaka manipulacija proizvodom iz točke 1. dok se ne dobiju rezultati mikrobiološke pretrage, 3. naloženo mu je da Prominski sir naznačenog LOT-a u kojem je nađena bakterija opozove s tržišta, te da o tome izvijesti tiskane i elektronske medije putem plaćenog oglasa i priopćenja za javnost što je tužitelj i učinio.

18. Neosnovano tužitelj sada u žalbi tvrdi da sve navedeno, što je utvrđeno u inspekcijskim zapisnicima kao javnim ispravama nije istinito jer je Presudom Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu poslovni broj Pp G-84/2019 od 27. kolovoza 2019. odbijena optužba protiv tužitelja za prekršaje iz čl. 15. st. 1. i 12. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu („Narodne novine“ broj: 81/13, 115/18, 83/22). Iako to u konkretnom slučaju nije relevantno, iz navedene presude proizlazi da je optužba odbijena jer je ovlašteni inspektor odustao od optužnog prijedloga. Međutim, neovisno o razlozima odbijanja činjenica što je u odnosu na tužitelja u prekršajnom postupku odbijena optužba nije pravno odlučna jer je odredbom čl. 12. st. 3. ZPP-a, propisano da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. To, nadalje, znači da oslobađajuća presuda u prekršajnom postupku ne obvezuje parnični sud slijedom čega je neosnovan i tužiteljev žalbeni navod da je parnični sud u konkretnom slučaju na temelju čl. 12. st. 3. ZPP-a vezan tom presudom prekršajnog suda.

19. Neosnovani su i navodi tužitelja da je tuženik postupio protivno čl. 17. Zakona o službenim kontrolama koje se provode sukladno propisima o hrani, hrani za životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja jer nisu uzeta tri uzorka od svake materije. Navedenom odredbom doista jest u st. 2. propisano uzimanje triju uzoraka kod provedbe službenih kontrola u skladu s čl. 11. Uredbe (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i vijeća od 29. travnja 2004. (dalje: Uredbe (EZ) br. 882/2004), međutim isto tako je st. 12. te iste odredbe propisano da iznimno od stavka 2. toga članka, kada se uzorkuje lako kvarljiva hrana, ili kada se hrana uzorkuje u svrhu ispitivanja mikrobioloških parametara, ne uzima se referentni uzorak, a rezultat analize službenog uzorka smatra se mjerodavnim za daljnje postupanje, premda stranka ima pravo na uzorak za dodatno mišljenje.

20. U konkretnom slučaju iz Zapisnika i žalbenih navoda tužitelja proizlazi da su uzeta dva uzorka. Iz zapisnika nije razvidno što se dogodilo s drugim uzorkom, već se iz sadržaja zapisnika kao i iz navoda stranaka može zaključiti da je analiziran samo jedan od uzeta dva uzorka. No neovisno o tome, takav eventualni propust učinjen od strane tuženika na način da stranci nije ostavljen jedan uzorak za dodatno mišljenje nije odlučan u konkretnom slučaju. Ovo prvenstveno stoga što iz citiranog čl. 17. st. 12. proizlazi da je za daljnje postupanje upravo mjerodavan i odlučan taj jedan uzorak koji je uzet u svrhu mikrobioloških ispitivanja.

21. Osim toga čl. 11. st. 5. navedene Uredbe (EZ) br. 882/2004 na temelju koje je provedena kontrola i koja se kao pravo nadređeno pravu Republike Hrvatske izravno primjenjuje u Republici Hrvatskoj propisano je da nadležna tijela razrađuju odgovarajuće postupke kojima se jamči pravo subjekta u poslovanju s hranom i hranom za životinje, a čiji su proizvodi predmet uzorkovanja i analize, da zatraži dodatno stručno mišljenje, ne dovodeći u pitanje obveze nadležnih tijela da poduzmu hitne mjere u slučaju opasnosti.

22. Također, odredbom čl. 10. Uredbe 178/2002 (EZ) br. Europskog parlamenta i vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (Dalje Uredba 178/2002 (EZ) propisano je da ne dovodeći u pitanje odredbe Zajednice i nacionalnog prava primjenjive na pristup dokumentima, ako postoji opravdana sumnja da hrana ili hrana za životinje može predstavljati rizik za zdravlje ljudi ili životinja, tada, ovisno o prirodi, ozbiljnosti i mjeri toga rizika, javne službe poduzimaju odgovarajuće korake kako bi obavijestile širu javnost o prirodi rizika za zdravlje i odredile u najvećoj mogućoj mjeri hranu ili hranu za životinje, ili vrstu hrane ili hrane za životinje, rizik koji predstavlja i mjere koje se poduzimaju ili će se poduzeti za sprečavanje, smanjivanje ili uklanjanje toga rizika.

23. Slijedom svega navedenog, u situaciji kada je službenom analizom u za to ovlaštenom laboratoriju u jednom uzorku tužiteljeva sira i to u LOT-u koji je u cijelosti prodan i distribuiran krajnjim kupcima pronađena Listeria Monocytogenas koja je patogena bakterija i uzrokuje listerozu, te je pored toga utvrđeno niz drugih propusta u poslovanju tužitelja koji su naprijed navedeni, a proizlaze iz sadržaja samih zapisnika o inspekcijskom nadzoru, ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da je tužitelj time ugrozio zdravstvenu ispravnost svojih proizvoda i time izravno ugrozio zdravlje ljudi koji bi mogli konzumirati ove proizvode. Dakle pozitivan nalaz na Listeriu monocytogenes je samo jedan dodatak uz već utvrđen niz nepravilnosti koje su pronađene kod tužitelja, a čije postupanje u poslovanju je bilo protivno čl. 3. Uredbe EU 2973/2005 kojom su propisani opći zahtjevi za subjekte u poslovanju s hranom. Upravo iz odredbe čl. 10. Uredbe Eu 178/2002 koja se kao pravo nadređeno pravu Republike Hrvatske izravno primjenjuje u Republici Hrvatskoj proizlazi ovlaštenje javne službe da već čim postoji opravdana sumnja da hrana ili hrana za životinje može predstavljati rizik za zdravlje ljudi ili životinja, tada, ovisno o prirodi, ozbiljnosti i mjeri toga rizika, javne službe poduzimaju odgovarajuće korake kako bi obavijestile širu javnost o prirodi rizika za zdravlje i odredile u najvećoj mogućoj mjeri hranu ili hranu za životinje, ili vrstu hrane ili hrane za životinje, rizik koji predstavlja i mjere koje se poduzimaju ili će se poduzeti za sprečavanje, smanjivanje ili uklanjanje toga rizika.

24. U konkretnom slučaju prema ocjeni ovoga suda pravilno je nadležni inspektorat procijenio da u konkretnom slučaju postoji opravdana sumnja iz čl. 10. Uredbe Eu 178/2002, te je ocjena ovoga suda da su hitne mjere čije je provođenje naloženo tužitelju zbog opasnosti od zaraze patogenom bakterijom koja uzrokuju listerozu bile primjerene i opravdane u predmetnoj situaciji, te su bile naložene sukladno čl. 33. Zakona o hrani („Narodne novine“ broj: 81/13, 14/14, 30/15, 115/18, 18/23).

25. Slijedom svega navedenog ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao prvu pretpostavku odgovornosti za štetu Republike Hrvatske za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, odnosno nije dokazao da se radilo o nezakonitom ili nepravilnom obavljanju poslova tuženika. Štetna radnja mora se sastojati u nezakonitom ili nepravilnom obavljanju poslova državne uprave. Kod ovakvog stanja stvari, kada već i prva pretpostavka za naknadu štete nije dokazana, ovaj sud drži bespredmetnim se upuštati u analizu ostalih pretpostavki za naknadu štete, a posebno visine štete koja je tužitelju nastala zbog objave podataka o nađenoj bakteriji u njegovom siru, pa slijedom toga to nije trebao činiti niti prvostupanjski sud.

26. Također su neosnovani i žalbeni navodi tužitelja da su pobijanom presudom povrijeđena tužiteljeva temeljna prava zajamčena Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pošteno suđenje budući da je sud donio arbitrarnu odluku. Prvostupanjski sud prilikom donošenja jest pogrešno primijenio materijalno pravo, te presuda u dijelu obrazloženja ima proturječnosti, međutim navedeno nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane presude, a kako je naprijed obrazloženo, te se nikako ne može reći da su njezinim donošenjem povrijeđena navedena temeljna ljudska prava.

27. Odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a sam tuženik je ne osporava konkretnim žalbenim navodima.

28. Slijedom navedenog odlučeno je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 23. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirna Maržić