Republika Hrvatska
Općinski sud u Velikoj Gorici
Stalna služba u Ivanić-Gradu
Ivanić Grad, Športska 2
Poslovni broj: Povrv-81/2024-14
U I M E R E P U BL I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu, po sucu toga suda Jasni Grgurić, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ine Štukar Marković, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 43965974818, zastupano po punomoćniku Mariu Pataču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Petru Petroviću, odvjetniku u Zagrebu, nakon održane glavne rasprave 9. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika odvjetnice Ive Fejzagić za tužitelja i punomoćnika odvjetnika Vinka Vrdoljaka za tuženika, radi isplate, 29. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ranke Spevec iz Velike Gorice, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-10/2024, Ovrv-50/2024 od 14.02.2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 27,85 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, tekućom na iznose kako slijedi: na iznos od 2,20 EUR računajući od 01.07.2023. godine pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 32,50 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, tekućom od 14.02.2024. godine pa do isplate, sve u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju, troškove parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika pokrenuo ovršni postupak prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, te je kod javnog bilježnika Ranke Spevec iz Velike Gorice, ishodio rješenje o ovrsi poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-10/2024, Ovrv-50/2024 od 14.02.2024., sukladno odredbama Ovršnog zakona.
Tuženik je (tada još kao ovršenik) protiv tog rješenja o ovrsi izjavio prigovor, pa je postupak nastavljen u ovoj parnici, rješenjem ovog suda od 24. travnja 2024. stavljanjem izvan snage rješenja o ovrsi poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-10/2024, Ovrv- 50/2024 od 14.02.2024. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su sve do sada provedene ovršne radnje, kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Konkretno, temeljem čl. 451 st. 3 Zakona o parničnom postupku ( NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje ZPP ) sada u ovoj parnici presudom valja odlučiti da li u cijelosti ili djelomice održati na snazi, ili ukinuti pobijani platni nalog, odnosno u ovom slučaju dio rješenja o ovrsi u kojem je tuženiku naložena isplata.
U prigovoru protiv rješenja o ovrsi od 28. veljače 2024. (list 15 spisa) tuženik navodi kako prigovara pravnoj osnovi potraživanja i to iz razloga jer predmetno potraživanje uopće ne postoji, te ističe prigovor pasivne legitimacije.
S druge strane, tužitelj je podneskom od 27. svibnja 2024. specificirao tužbeni zahtjev (list 23-233 spisa) i osporio prigovor tuženika te prilozima dostavio dokaz postojanja ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika te naveo kako predmetno rješenje o ovrsi doneseno je za iznos od 27,85 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa dugovanja kako je to prikazano u predmetnom prijedlogu za ovrhu pa do isplate po stopi predviđenoj odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima, a koji se iznos odnosi na nepodmirenu tražbinu po izvodu iz poslovnih knjiga (priložen uz sam prijedlog za ovrhu) te iz računa za električnu energiju (priloženi uz ovaj podnesak), a koji se prema čl. 31. Ovršnog zakona smatraju vjerodostojnim ispravama. Tužitelj ističe da predmetno potraživanje proizlazi iz računa broj: 2202301164-230520-0 i 2202301164-231120-0, a koji su tuženiku uredno dostavljeni na podmirenje. Potraživanje tužitelja koje je predmetom ovog postupka iznosi ukupno 27,85 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i odnosi se na tražbinu - utrošak dostavljene električne energije za obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj obračunskog mjesta: 0100065530, kategorija KUĆANSTVO, tarifa KUĆANSTVO BIJELI, broj brojila 87003674 za period od 01.01.2023 do 31.10.2023., sve kako je i prikazano vjerodostojnim ispravama- izvodom iz otvorenih stavaka te priloženim računima.
Predmet spora u ovom postupku je naplata utroška dostavljene električne energije za obračunskom mjesto koje je zavedeno na tuženika.
2. Tijekom postupka izvršen je uvid u sve isprave koje su stranke dostavile u spis predmeta, te je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno te na temelju rezultata dokaznog postupka odlučio da tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
Sud nije izveo sve po strankama predložene dokaze, budući da se njima predlaže dokazivanje činjenica koje se već mogu utvrditi na temelju isprava koje prileže spisu, a sukladno čl. 221. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZPP) nije ovlašten dokazivati činjenice koje stranke nisu iznijele, osim ukoliko bi posumnjao da stranke raspolažu zahtjevima kojima nisu ovlaštene raspolagati.
Slijedom utvrđenja iz provedenih dokaza, sud je utvrdio sljedeće pravno relevantne činjenice.
3. Sporna je između stranaka pasivna legitimacija te osnova i visina potraživanja.
Iz priložene elektroenergetske suglasnosti (EES) od 17.5.2022., ponude o priključenju broj: 4001-70107356-20081330 od 17.5.2022., popratnog dopisa uz Elektroenergetsku suglasnost, uplatnice ČL od 1.6.2022., Ugovora o korištenju mreže broj: 4001-22-1002677944 od 8.6.2022., zahtjeva ČL za izdavanjem elektroenergetske suglasnosti od 13.5.2022. , ugovora o kupoprodaji nekretnine od 22.11.2021., izjave ČL i AL od 6.4.2022. , Zahtjeva za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu od14.4.2022. i računa (list 247-306) sud je utvrdio da se tuženik prijavio tužitelju i s tužiteljem sklopio ugovor o korištenju mreže, a na temelju čega je tužitelj ispostavljao račune tuženiku.
Tuženik je na predmetnom mjernom mjestu zaveden kao kupac sukladno tada važećim Općim uvjetima o isporuci električne energije (NN 8/91, 61/92, 70/92, 78/93), a u vezi s člankom 23. tada važećeg Zakona o elektroprivredi (NN 31/90,47/90) prema kojima nije bilo propisano sklapanje ugovora o opskrbi, već je propisan ugovor o pristupanju koji se smatrao zaključenim kada isporučitelj električne energije temeljem zahtjeva kupca priključi objekt na elektroenergetsku mrežu isporučitelja.
Slijedom navedenog prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.
4. Sud je uvidom u račune broj 2202301164-230520-0 i 2202301164-231120-0 (list 27-38 spisa) te karticu analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje do 13.5.2024. utvrdio potraživanje tužitelja u iznosu od 27,85 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i odnosi se na tražbinu - utrošak dostavljene električne energije za obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj obračunskog mjesta: 0100065530, kategorija KUĆANSTVO, tarifa KUĆANSTVO BIJELI, broj brojila 87003674 za period od 01.01.2023 do 31.10.2023.
Tužitelj je pravna osoba koja sukladno čl. 4. Zakona o tržištu električne energije (NN 22/13, 95/15, 102/15, 68/18, 52/19) obavlja poslove elektroenergetske djelatnosti, između ostalog trgovinu i opskrbu električnom energijom. Opskrba električnom energijom je elektroenergetska djelatnost koja se odnosi na kupnju električne energije i prodaju, uključujući preprodaju električne energije kupcima. Prodaja električne energije krajnjim kupcima obuhvaća obradu obračunskih elemenata, obračun potrošnje električne energije, ispostavu računa i naplatu obračunate električne energije temeljem ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, sve sukladno čl. 46. Zakona o tržištu električne energije.
Tužitelj je obračun izvršio temeljem mjernih podataka na kraju obračunskog razdoblja, te je sukladno Općim uvjetima tuženiku izdao jedinstveni računi za električnu energiju i za mrežu koji obuhvaćaju obračun utrošene električne energije te naknade za korištenje mreže. Člankom 34. Općih uvjeta propisano je da se naknada za korištenje prijenosne mreže određuje u skladu s metodologijom za određivanje iznosa tarifnih stavki za prijenos električne energije, a naknada za korištenje distribucijske mreže određuje se u skladu s metodologijom za određivanje iznosa tarifnih stavki za distribuciju električne energije.
Visinu pripadajuće naknade za isporučenu električnu energiju tužitelj je obračunao temeljem ostvarene količine i snage te tarifnog modela sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije, Zakona o energiji (NN 120/12, 14/14, 102/15, 68/18), Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/15), a primjenom cijena iz Odluke o iznosu tarifnih stavki za prijenos električne energije (NN 112/18), Odluke o iznosu tarifnih stavki za distribuciju električne energije (NN 112/18) i drugih akata donesenih temeljem Zakona o tržištu električne energije. Slijedom navedenog, predmetni računi obračunati su sukladno cijenama prema tarifnim stavkama za električnu energiju, korištenje mreže te naknadu sukladno posebnim propisima.
Sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije, kupac iz kategorije kućanstvo je kupac koji kupuje električnu energiju za potrošnju u vlastitom kućanstvu, isključujući komercijalne ili profesionalne djelatnosti. Člankom 42. st. 2. navedenog zakona propisano je da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Istim zakonom Hrvatska regulatorna agencija ovlaštena je donositi opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom kojim se, između ostalog, propisuju međusobni ugovorni odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže, obveze i odgovornosti energetskih subjekata i korisnika mreže kao i uvjeti mjerenja, obračuna i naplate isporučene električne energije i snage. Tako je Hrvatska regulatorna agencija donijela Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom 2015. kao i 2020. godine, te Pravilnik o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom iz 2022. godine, a koji Opći uvjeti/ Pravilnik se imaju primijeniti na predmetni ugovorni odnos prema kojem tužitelj kao nositelj obveze javne usluge opskrbe električnom energijom prema važećim propisima pruža krajnjem kupcu javnu uslugu opskrbe električnom energijom, dok je kupac dužan plaćati električnu energiju i ostale naknade za obračunsko mjerno mjesto.
I sam tuženik je na ročištu od 9. travnja 2025. izjavio kako je potpisao zahtjev za sklapanje ugovor o korištenju mreže i početku korištenja mreže, te ugovor o korištenju mreže sa HEP-om odnosno za brojno mjesto na adresi [adresa] te kako je podmirio apsolutno sva potraživanja koja su proizašla iz poslovnog odnosa sa tužiteljem, pa je samim tim činom i posredno priznao postojanje duga, a kako se to opisuje u članku 240. st. 2. Zakona o obveznom odnosima ( Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO).
Na temelju zahtjeva za obustavom isporuke električne energije od 31. listopada 2023. koji je tužitelj primio 6. studenog 2023. (list 236-237 spisa) sud je utvrdio da je tuženik obavijestio tužitelja o promjeni korisnika mreže za ovdje utuženo obračunskom mjerno mjesto, međutim to je učinio za račune koji nisu ovdje utuženi, odnosno za kasnije obračunsko razdoblje.
Sud je sve dostavljene isprave cijenio kao vjerodostojne jer nemaju očitih nedostataka, a njihova vjerodostojnost tijekom postupka nije dovedena u pitanje, odnosno nije osporena od strane tuženika.
5. Radi svega izloženog utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, odnosno, sud je utvrdio sljedeće pravno relevantne činjenice, da je tuženik sa tužiteljem sklopio ugovor o opružanju mrežne usluge te da je na temelju te dokumentacije pružena usluga dostave električne energije na adresu [adresa] te da je i na temelju te dokumentacije evidentiran u sustavu tužitelja kao korisnik usluga, stoga je usvojen specificirani tužbeni zahtjev tužitelja. Odredbom čl. 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnos dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje.
Tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate prema odredbama čl. 29. st. 2. ZOO uzimajući u obzir izmjene i dopune tih odredaba.
6. Uzimajući u obzir da je tužitelj u sporu uspio u cijelosti, sud je tužitelju temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku dosudio i trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 138,27 eura, koji trošak se odnosi na jednokratnu nagradu (Tbr. 7. t. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 100,00 eura i 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura.
Trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, imajući u vidu vrijednost boda i vrijednost predmeta spora, uvećano za porez na dodanu vrijednost.
7. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci.
Ivanić Grad, 29. travnja 2025.
Viša sudska savjetnica:
Sudac:
Ina Štukar Marković
Jasna Grgurić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presuda dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a u roku od 15 dana računajući od dana primitka pismenog otpravka ove presude.