Poslovni broj K-125/2023-46

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, po sutkinji Ivani Lovrić Vidaček, uz sudjelovanje zapisničarke Željke Peh, u kaznenom predmetu protiv optuženog CZ zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po članku 118. stav 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11 i 144/12 – u daljnjem tekstu KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima broj KO-DO-47/2020 od 22. srpnja 2014., na javnoj raspravi održanoj 27. siječnja 2025., 19. veljače 2025. i 29. travnja 2025., u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Vinkovcima, AZ, optuženog CZ uz branitelja, odvjetnika DZ i oštećenog ĐZ dana 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi CZ, OIB [osobni identifikacijski broj], zvani " C", sin ČZ i A rođene D, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, prodavač, zaposlen u obrtu " [obrt]" [adresa], s mjesečnim primanjima od 800,00 eura, oženjen, otac troje mlt. djece, sa završenom sss, bez imovine, prethodno neosuđivan,

k r i v  j e

što je :

dana 18. srpnja 2013. oko 15,45 sati u Vinkovcima, Trg kralja Tomislava bb, na autobusnom kolodvoru, prema prethodnom dogovoru i zajedno, sa sada pokojnim ČZ u cilju da teško tjelesno ozljede ĐZ, vozača trgovačkog društva "Čazmatrans", nakon što je ČZ pokazao ĐZ optuženom CZ i rekao "To je taj, ubijmo ga" snažno ga više puta udarali šakama i nogama po glavi i tijelu, uslijed čega je ŽZ pao udarivši leđima i glavom o staklo ulaznih vrata ugostiteljskog objekta " Đ" koje staklo se razbilo, kojom prilikom je ŽZ zadobio ranu razderotinu glave u području čela, natučenje oko lijevog oka, krvni podljev oko oba oka, odljepljenje stražnje staklovine, djelomično krvarenje u staklovinu desnog oka, razderotinu i odignuće mrežnice desnog oka, ranu razderotinu nosa i natučenje lijeve natkoljenice – krvni podljev stražnje natkoljenične regije, a koje ozljede u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po članku 118. stav 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11 i 144/12 – u daljnjem tekstu KZ/11).

II. Na temelju članka 118. stav 1. KZ/11, optuženi CZ se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

III. Na temelju članka 56. KZ/11, se optuženom CZ izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako optuženi u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju odredbe članka 148. stav 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.,-Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – u daljnjem tekstu ZKP/08), donijet će se posebno rješenje o visini troškova, po pribavi podataka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima je optužnicom broj K-DO-96/2014 od 22. srpnja 2014., izmijenjenom na raspravi 27. siječnja 2025., optužilo CZ za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11, stavljajući mu na teret da je dana 18. srpnja 2013. oko 15,45 sati u [adresa], na autobusnom kolodvoru, prema prethodnom dogovoru i zajedno, sa sada pokojnim ČZ u cilju da teško tjelesno ozljede ĐZ, vozača trgovačkog društva "Čazmatrans", nakon što je ČZ pokazao ĐZ optuženom CZ i rekao "To je taj, ubijmo ga" snažno ga više puta udarali šakama i nogama po glavi i tijelu, uslijed čega je ŽZ pao udarivši leđima i glavom o staklo ulaznih vrata ugostiteljskog objekta " Đ" koje staklo se razbilo, kojom prilikom je ŽZ zadobio ranu razderotinu glave u području čela, natučenje oko lijevog oka, krvni podljev oko oba oka, odljepljenje stražnje staklovine, djelomično krvarenje u staklovinu desnog oka, razderotinu i odignuće mrežnice desnog oka, ranu razderotinu nosa i natučenje lijeve natkoljenice

– krvni podljev stražnje natkoljenične regije, a koje ozljede u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu.

2. Pozvan na očitovanje o osnovanosti optužnog akta, optuženi se očitovao kako se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

3. U dokaznom postupku, ispitan je optuženi, te su uz suglasnost stranaka pročitani: prijava Opće Županijske bolnice Vinkovci na ime ŽZ od 18. srpnja 2013. (list 3), otpusna pisma, povijesti bolesti i otpusnice Opće bolnice "dr. Josip Benčević" na ime ŽZ (list 40-47), povijest bolesti Privatne specijalističke ordinacije za oftalmologiju mr. sc. ĆZ na ime ŽZ (list 48), specijalistički nalaz i povijest bolesti Opće bolnice "dr. Josip Benčević" na ime ŽZ (list 49-53), povijest bolesti Kliničke bolnice "Sveti duh", Klinike za očne bolesti na ime Anto Jozić (list 54), povijest bolesti i specijalistički nalaz Opće bolnice "dr. JZ" [adresa] na ime ŽZ (list 55-66), nalaz na ime ŽZ (list 67-70), liječnička potvrda specijalističke ordinacije Obiteljske medicine CZĐ od 12. ožujka 2014. (list 71), fotografije glave i tijela ĐZ (list 72-79), nalaz i mišljenje Sveučilišta "Josipa Jurja Strossmayera" u Osijeku, Medicinskog fakulteta Osijek - vještaka prof. prim. dr. sc. Branka Radanović dr. med. i doc. prim. dr. sc. Josipa Barać dr. med. od 11. lipnja 2014. godine. (list 76-80), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika CZ s audio-video snimkom od 20. lipnja 2014. (list 88-91), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika ČZ s audio-video snimkom od 20. lipnja 2014. (list 92-95), medicinski nalazi oštećenog (list 155-163), uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 18. ožujka 2013. i 7. travnja 2015 (list 168, 169), nalaz Opće županijske bolnice Vinkovci od 18. srpnja 2013. (list 172 spisa), medicinski karton oštećenog ĐZ (list 174-221), usuglašeni nalaz i mišljenje dr. Branka Radanović i dr. Josipa Barać sa zapisnika od 6. rujna 2018. (list 241-246), iskaz svjedoka UZ s raspravnog zapisnika od 14. listopada 2022., nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, odbora za sudbena mišljenja od 1. veljače 2024., iskaz oštećenog ĐZ sa zapisnika od 17. lipnja 2015., iskazi vještaka dr. Branka Radanović i dr. Josipa Barać sa zapisnika od 14. prosinca 2020. , iskaz vještaka MZ, Josipa Barać, Sanje Masnec, Marije Bošnjak Pašić i Vedrane Petrovečki s raspravnog zapisnika od 27. siječnja 2025., medicinska dokumentacija na stranama 181 do 233 spisa i medicinski karton oštećenog ĐZ koji prileži spisu.

3.1. Na temelju članka 430. u svezi članka 330. stav 3. ZKP/08, reproduciran je sadržaj snimki ispitivanja optuženog.

3.2. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije, te je saslušan optuženi CZ.

3.3. Na temelju odredbe članka 421. stav 1. točka 4. ZKP/08, sud je odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem novog kombiniranog sudsko medicinskog i oftalmološkog vještačenja, s obzirom da je upravo takvo vještačenje provedenog od strane Medicinskog fakulteta u Zagrebu, te vještaci ispitani na raspravi 27. siječnja 2025. godine, uslijed čega sud smatra kako je ovaj dokazni prijedlog sumjeren ka odugovlačenju postupka. Naime, suprotno stavu obrane, ne postoji kontradiktornost između nalaza dva vještaka oftalmološke struke, koje je potrebno otkloniti, s obzirom da sukladno uputi izrađenoj u odluci Županijskog suda u Splitu, niti vještak prof. dr. sc. MZ, kao liječnik specijalist neurolog, niti prof. dr. sc. TZ, kao liječnik specijalist oftalmolog, ne mogu utvrđivati težinu tjelesnih ozljeda koje je zadobio oštećenik, već to može samo liječnik sudsko medicinske specijalnosti, odnosno vještak sudske medicine. Stoga nije niti potrebno, niti moguće, usuglašavati nalaz vještaka oftalmologa prof. dr. sc. Josipa Barać s objedinjenim nalazom i mišljenjem Medicinskog fakulteta u Zagrebu. S druge strane, na nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu, obrana je imala primjedbe, koje su sve stručno otklonjene iskazom vještaka na raspravi 27. siječnja 2025. godine.

4. Optuženi CZ je u svojoj obrani u Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima 20. lipnja 2014. godine, iskazao je kako mu je otac ČZ, rekao da ga je vozač autobusa bjelovarskih registarskih oznaka srušio s motora, zbog čega su otišli na kolodvor, kako bi ga prijavili. Ondje je pitao tko je vozio autobus, a nakon što mu je sam oštećenik rekao da je on vozio, prišao je oštećeniku, koji ga je prvi udario prstima iza uha, nakon čega je optuženi njega udario šakom u glavu, od kojeg udarca je oštećenik udario u staklena vrata koja su se razbila, nakon čega ga je opet udario dva puta šakom u lice, a potom ga je otac odgurnuo i rekao da idu kući.

4.1. U obrani iznesenoj na raspravi kod ovoga suda 25. studenog 2022. godine, optuženi CZ, naveo je kako mu je otac 18. srpnja 2014., došavši kući, ispričao da je prilikom vožnje motorom, uslijed nepažnje, izletio sa sporedne na glavnu cestu ispred autobusa bjelovarskih registarskih oznaka, na što mu je vozač autobusa trubio, a otac njemu pokazao mu srednji prst. Kada je otac došao do zavoja u Andrijaševcima, vozač autobusa ga je zaobilazio, na što je otac morao smotati u stranu i uslijed toga je pao s motora i izgrebao koljeno. Zbog toga je došao do vrata autobusa i pokušao ih otvoriti, na što je vozač otvorio prozor i udario ga šakom u glavu, te je otac pao. Stoga je on (optuženi CZ), ocu predložio da odu na kolodvor i utvrde tko je taj vozač. Dolaskom na kolodvor, zatekli su mlađeg dečka, kojeg je optuženi CZ pitao jel vozio autobus, a ovaj je odgovorio da nema ništa s tim, nakon čega se oštećenik sam javio i rekao kako je on vozač. U afektu je šakom u glavu udario oštećenika, uznemiren time što mu je otac ispričao, a oštećeni je nesretno pao preko stolice i kroz staklena vrata. Optuženi navodi kako pri tome ništa nije govorio. U tom trenutku, otac mu je rekao "dosta" i nije više udarao oštećenog, te se on ustao. Istaknuo je kako je bio ljut zbog toga što mu je otac ispričao i smatrao je da brani oca. U trenutku dok je udarao oštećenika, njegovog oca nitko nije napadao. Otac nije udarao oštećenika, odnosno, i on je išao prema oštećeniku, no, optuženi CZ je bio brži. Cjelokupan odgađaj je trajao oko 15-ak sekundi, a nakon svega su on i otac otišli zajedno u policiju, prijaviti što se dogodilo. Optuženi je još naveo kako je čuo kako je oštećeni otpušten iz bolnice s lakim tjelesnim ozljedama, te ga nakon toga nisu kontaktirali, niti se raspitivali za njegovo zdravstveno stanje, čak kada su on i otac shvatili da nisu ispravno reagirali. Naime, i nadalje su smatrali kako vozač autobusa, nije ispravno postupio prema ocu na cesti. Kada je došao na kolodvor potražiti oštećenog, on je sjedio na stolici i već po samom njegovom ustajanju sa stolice je zaključio kako je oštećeni spreman za sukob i kako bi ga mogao udariti, jer je već udario njegovog oca. Da je oštećeni rekao "sorry", ne bi ga udario. Oštećeni se nakon incidenta ustao i stajao na nogama. S ocem nije dogovarao što će učiniti kada dođe na kolodvor, prethodni razgovor o incidentu na cesti trajao je dvije do tri minute, samo je želio vidjeti tko je osoba, koja je, prema njegovom tadašnjem stavu, pokušala ubiti njegova oca. Moguće je kako je u tom trenutku bio i bez majice, jer je bilo jako vruće, a krenuo je od kuće onakav kakav je u tom trenutku bio. Otac je bio obučen, ali razderane odjeće, uslijed pada s motora. Istaknuo je kako ni u jednom trenutku, nije imao razloga posumnjati u očevu priču o događajima na cesti.

4.2. Na raspravi u ovom kaznenom postupku, održanoj 29. travnja 2025. godine, optuženi CZ je, nakon izmjene optužnice, reterirao od prethodno iznesenih obrana, te iskazao kako su predmetnog dana otišli na kolodvor, vidjeli oštećenika. On je pitao tko vozi autobus, na koje pitanje je ustao čovjek i rekao kako je on, a on je tog čovjeka udario nogom u nogu. Nakon toga, tada je nasrnuo na tog čovjeka, te je isti pao kroz staklo, nakon čega ga je tata još jednom udario. Za sebe navodi kako je samo jednom udario oštećenika, i to nogom u nogu, ali mu je tata rekao da na sebe preuzme odgovornost, jer je otac bio nositelj obrta i nije želio zbog javnih natječaja imati vođenje kaznenog postupaka pod svojim imenom. Nije želio odgovarati na postavljena pitanja.

5. U ovom kaznenom postupku, nesporno je vrijeme i mjesto predmetnog događaja, kao i da su se na mjestu, koje se optužnicom navodi kao mjesto počinjenja kaznenog djela, istodobno našli optuženi CZ, njegov pokojni otac ČZ, te oštećeni ŽZ. Nesporno je i kako je oštećeni ŽZ u predmetnom događaju zadobio tjelesne ozljede.

5.1. Sporna je uloga optuženog CZ u predmetnom događaju, kao i težina nastalih tjelesnih ozljeda kod oštećenog ĐZ.

6. Uvidom u prijavu Opće županijske bolnice Vinkovci (u daljnjem tekstu OŽB Vinkovci) utvrđeno je kako je ista bolnica dostavila Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj prijavu ozljeda ĐZ, rođenog **.**.1952., koje ozljede je zadobio u tučnjavi, a radi se o posjekotini na čeonom dijelu glave, u tom trenutku kvalificirane kao laka tjelesna povreda.

6.1. Uvidom u medicinsku dokumentaciju, odnosno otpusna pisma, povijest bolesti i otpusnice Opće bolnice "Dr. Josip Benčević", proizlazi kako je oštećeni boravio u predmetnoj ustanovi od 18. srpnja do 19. srpnja 2013. godine, i to s dijagnozom "contusio capitis, commotio celebri, VLC nasi, contusio reg. femoris". Prema anamnezi, na dan pregleda zadobio je nekoliko udaraca u glavu i lijevu nogu, nakon prvog udarca pao na pod i udaran nogama i šakama. Navodi gubitak svijesti, nesvjestice, te je povratio dva puta. Tijekom boravka se uredno oporavljao, postepeno mu se smanjile vrtoglavice i mučnine, do otpusta neurološki nalaz uredan osim zanošenja u Rombergu unatrag, rana na dorzdumu nosa, uredno cijeli.

Pri otpustu iz bolnice preporučeno mu je strogo mirovanje, te tablete protiv bolova. Prilikom prvog kontrolnog posjeta Odjelu za kiruške bolesti, oštećenika još prate glavobolje i vrtoglavice, bolovi u grudnom košu i lumbalnoj regiji te otežan hod zbog kontuzije lijeve natkoljenice. Vidljivi su obostrani periorbitalni hematomi kao posljedica udaraca i hematom stražnjeg dijela lijeve natkoljenice. Preporučen mu je eeg., te mirovanje i lijekovi.

Prilikom prvog posjeta Odjelu za očne bolesti, gdje je upućen kod neurokirurga zbog smetnji vida lijevog oka, žali se na smetnje vida, preporučeno mu je mirovanje i uzv bubli. I u daljnjem tijeku liječenja, iz medicinske dokumentacije proizlaze jake glavobolje kod oštećenika te smetnje vida, osobito na lijevom oku. Uslijed navedenog, redovno je liječen i posjećivao kiruški i oftalmološki odjel sve do veljače 2014. godine te je bio na bolovanju od 19. srpnja 2013. do izdavanja potvrde 12. ožujka 2014. godine.

6.2. Iz fotografija glave i tijela oštećenog ĐZ, koje prileže sudskom spisu, vidljivi su hematomi, osobito na glavi oštećenog, u predjelu očiju i čela.

6.3. Uvidom u daljnju medicinsku dokumentaciju ozlijeđenog datiranu od 23. lipnja 2014. do 8. prosinca 2014. godine, proizlazi kako se oštećeni i nadalje liječio i to na odjelu za očne i na odjelu za kiruške bolesti i to zbog pogoršanja viših moždanih funkcija, anksioznosti zbog stalnih glavobolja, te povremenih i jakih vrtoglavica. Također je od strane oftalmologa ustanovljeno trajno oštećenje retine. Vidno polje mu je suženo. Isti se kontinuirano liječio i s dijagnozom potresa mozga.

6.4. Iz uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 18. ožujka 2013. godine, dostavljenog od strane poslodavca oštećenika Čazmatrans promet d.o.o. Čazma proizlazi kako je oštećeni ŽZ obavljao poslove vozača autobusa, te bio zdravstveno sposoban, što proizlazi i iz potvrde od 7. travnja 2015. godine.

6.5. Iz nalaza Opće županijske bolnice Vinkovci, proizlazi kako je 18. srpnja 2013. godine pacijent (oštećeni ŽZ) sudjelovao u tučnjavi, prilikom čega je zadobio nekoliko udaraca šakom u glavu te posjekotinu u čeonom dijelu. Žali se na mučninu i glavobolju, te je dva puta povratio.

6.6. Sud je pribavio i medicinski karton oštećenog ĐZ od liječnika opće prakse AZĐ, iz kojeg proizlazi kako se oštećeni ŽZ prije predmetnog događaja liječio pod dijagnozom hernija femoralis (bruh), te glavobolje, žučnih kamenaca, preponske kile, lumbago s išjasom, cervikokranijalni sindrom, esencijalna hipertenzija dok se 22. srpnja 2013. godine, javio liječniku opće prakse zbog potresa mozga i oftalmoloških problema na lijevom oku zbog čega se liječio sve do travnja 2015.

6.7. Iz fizičkog zdravstvenog kartona oštećenog ĐZ, pribavljenog od Doma zdravlja Podvinje, ne proizlazi kako bi optuženi, prije predmetnog događaja bolovao od značajnijih zdravstvenih problema, niti se liječio pod dijagnozama povezanim s okom, liječniku je dolazio sa žalbama na određene bolove u glavi, leđima, te su mu je utvrđen abnormalan EKG, propisivani su mu lijekovi protiv bolova. Nije pronađeno kako mu je, prije štetnog događaja ikada izdana uputnica za oftalmologa.

7. Iz iskaza svjedoka HZ, ispitanog na raspravi 14. listopada 2022. godine, proizlazi kako je 18. srpnja 2013. godine, radio kao vozač u prijevozničkom poduzeću Čazmatrans d.o.o. Čazma, te se sjeća kako je napadnut njegov kolega ŽZ, s kojim se prethodno vozio u autobusu. Sjeća se kako je tijekom vožnje, prilikom koje je on bio suvozač, a ŽZ vozač autobusa, neki motociklist izletio ispred autobusa. Autobus se zbog toga zaustavio, a motociklist je doletio do prozora i nešto je vikao na ĐZ. ŽZ je bio ljut, jer je motociklistu spasio život, a ovaj je još vikao na njega. Na autobusnom kolodvoru u [adresa], kada se svjedok vraćao iz prometnog ureda, gdje je potvrdio nalog, vidio je dolazak dviju muških osobe, od kojih je mlađa osoba koja je bila bez majice i fizički jaka, krenula prvotno prema njemu, no, stariji muškarac je rekao "Nije to taj, onaj drugi je", nakon čega su obojica, odnosno, i mlađi i stariji muškarac napali ĐZ. Sjeća se kako je u jednom trenutku došlo do razbijanja stakla na jednom od lokala na kolodvoru. Svjedok je pokušao povući jednog od njih od ĐZ, no, zbog prethode operacije ključne kosti, nije se mogao izložiti riziku. Samog trajanja događaja, svjedok se nije mogao sjetiti, no, navodi kako su te dvije muške osobe, u jednom trenutku otišle, dok je ĐZ bio sav krvav i ošamućen, te je bilo gomila razbijenog stakla uokolo. Nakon toga je došla policija. Prisutni gosti caffe bara, se nisu uključivali u sukob, no, poslije mu je netko od njih rekao kako se te osobe prezivaju CZ. Starijeg od te dvojice napadača je prepoznao, prilikom ispitivanja na raspravi, kao motociklista radi kojeg su ranije zaustavili autobus. Ujedno je naveo kako je to bila osoba koja je mlađem rekla kako svjedok nije vozač autobusa, kada je isti krenuo na njega. Također se svjedok sjetio, kako su napadači ĐZ izvikivali različite riječi, ali se nije mogao sjetiti konkretnih riječi. Misli kako je mlađi napadač, onaj bez majice, prvi udario ĐZ, koji nije proletio kroz izlog kafića, već od prvog udarca, već tek nakon nekog vremena primanja udaraca. Do puknuća izloga je došlo na način da je ŽZ proletio kroz izlog tijelom. Udarali su ga po cijelom tijelu, šakama i nogama bez nekog sredstva. Ne sjeća se jeli ĐZ ostao stajati ili je pao na pod, nakon što su napadači otišli, no, sjeća se da je bio jako krvav i ošamućen, te kako je sve to skupa bio jako ružan prizor.

7.1. Iz iskaza oštećenog ĐZ saslušanog na raspravi 17. lipnja 2015. godine, proizlazi kako je isti u sudnici identificirao osobe koje su ga napale, pokazujući na tada prisutne CZ i ČZ. Iskazao je kako je na autobusnom kolodvoru u [adresa] krenuo u prometni ured, kako bi ovjerio nalog, uz namjeru da svrati u pekaru između perona broj devet i prometnog ureda. CZ prethodno nije poznavao, niti je njega vidio u Andrijaševcima, već je u Andrijaševcima bio njegov otac, a CZ je došao s ocem na kolodvor. ČZ je vidio prethodno u Andrijaševcima kada je imao kacigu na glavi, a na autobusnom kolodvoru ga je prepoznao po zelenoj majici koju je imao na sebi. Predmetni događaj je započeo između perona devet i pekare i to kada je oštećeni najprije začuo riječi: "To je taj, ubij ga!" ili "Ubijmo ga!", nakon čega je zadobio udarac s leđa u glavu od strane ČZ, u predjelu iza lijevog uha, te mu je ČZ mu je zadao još jedan udarac i to šakom u predjelu čela iznad lijevog oka, nakon čega mu je šikljala krv. U trenutku udarca iznad lijevog oka ČZ se nalazio ispred njega. Uslijedio je udarac u noge, zacrnilo mu se pred očima te je proletio kroz staklo caffe bara u kojem je bilo četiri do pet ljudi te još nekih žena na peronu. Zbog navedenog oštećeno mu je desno oko, te mora nositi naočale i više ne vidi na daljinu, također je imao i podljeve na daljinu. Deset dana nakon predmetnog događaja nije uopće mogao ustati iz kreveta, te je podljeve na licu fotografirao tek petnaest dana nakon događaja. Ne može se sjetiti koliko je trajao događaj, a zadobio je toliko udaraca da im ne zna broj. Više ne zna tko mu je zadao udarac u nogu, jer mu je bilo crno pred očima. Doktorica iz vinkovačke bolnice uputila ga je da se hitno javi u bolnicu u [adresa] što je i učinio. Ne zna jeli kroz otvoreni prozor u Andrijaševcima, u događaju koji je prethodio događaju na autobusnom kolodvoru rukom dodirnuo kacigu, rame ili vrat ČZ. Također je oštećeni opisao tijek svog liječenja.

8. Analizirajući ove dokaze svakog pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, sud je utvrdio kako se predmetni događaj odvijao upravo onako kako je to optužnicom navedeno, odnosno kako je nakon prethodnog incidenta na cesti, a koji je pokojni ČZ ispričao svome sinu CZ, stvoren zajednički dogovor oca i sina o odlasku na autobusni kolodvor u [adresa] da pronađu vozača trgovačkog društva Čazmatrans, te istog teško ozlijede, kao odmazdu za prethodni događaj na cesti, koji je, u očima ČZ, izgledao kao napad vozača autobusa na njega, kao vozača motora. Ovo djelomično potvrđuju i navodi obrane optuženog CZ koji navodi kako je njegov otac ČZ došao kući i ispričao mu što mu se prethodno dogodilo na cesti, odnosno, kako ga je vozač bjelovarskih registarskih oznaka srušio s motora, te su dogovorili otići na kolodvor. No, sud ne prihvaća dio obrane optuženog CZ, iznesene prilikom ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima 20. lipnja 2014., kako je s ocem, na kolodvor išao s namjerom prijavljivanja vozača autobusa, jer su i on i otac dobro znali da se prijava u sumnju počinjenja kaznenog djela podnosi policiji, a ne u upravi autobusnog kolodvora. Naime, i optuženi je, i otac mu je bio, sudionik u prometu, optuženi CZ je čak u svojoj obrani iznio kako je vozač kamiona, dakle, profesionalni vozač, te su znali kako se treba postupiti u slučajevima kada ih netko ugrozi na cesti. Osim toga, optuženi CZ je izašao iz kuće bez majice, a iako je bilo ljetno doba, sud teško može povjerovati kako bi netko bez majice išao ikoga službeno prijaviti. Nadalje, ukoliko je namjera bila prijaviti vozača, što bi ČZ poveo svoga sina, za prijavu događaja kojeg isti nije bio svjedok?! Upravo iz ovakvog njihovog postupanja proizlazi kako je njihova namjera bila upravo fizički se obračunati s vozačem autobusa.

Okolnost da je pokojni ČZ, prije fizičkog obračuna na kolodvoru izrekao riječi "to je taj, ubijmo ga", sud smatra dokazanim iskazom oštećenog, koji je jasno čuo te riječi, te ih decidirano ponovio u svom iskazu. Iako se svjedok HZ nije mogao sjetiti konkretnih riječi, izrečenih oštećenom ĐZ prije napada, isti navodi kako su mu izvikivali različite riječi. Osim toga iz njegovog iskaza je vidljivo kako je isti bio nešto udaljen od oštećenog ĐZ. Naime, kada su optuženi i otac, došli na autobusni kolodvor, prvotno su prišli svjedoku UZ, no, pokojni ČZ je rekao kako to nije ta osoba, nakon čega su se usmjerili na oštećenog ĐZ. Svjedok HZ se već vraćao iz prometnog ureda, gdje je potvrdio svoj nalog, dok je ĐZ bio kod perona devet, dakle, svjedok mu nije bio u neposrednoj blizini, te je sasvim moguće kako nije niti mogao razaznati konkretne riječi, a s obzirom da je saslušan devet godina nakon predmetnog događaja, moguće je da se niti ne sjeća konkretnih riječi. Stoga sud ne prihvaća navode obrane optuženog kako nisu izrekli navedene riječi optuženom prije napada. Iako su i optuženi CZ i pokojni mu otac, bili na kolodvoru, sud smatra životnim i logičnim kako je predmetne riječi izrekao upravo pokojni ČZ, uzimajući u obzir kako se, do tog trenutka, optuženi CZ još uopće nije niti susreo s oštećenim ĐZ, a što pokazuje i činjenica da je prvotno krenuo na HZ, smatrajući njega vozačem autobusa kojeg traže.

Okolnost kako su i optuženi i pokojni otac, zadavali udarce oštećenom ĐZ, sud je utvrdio iz iskaza oštećenika, ali i iz iskaza svjedoka UZ, koji se jasno sjećao kako je starijeg od dvojice napadača, prepoznao kao motociklistu, zbog kojeg su ranije zaustavili autobus, odnosno ČZ, te kako su i stariji i mlađi čovjek, udarali oštećenog ĐZ po cijelom tijelu, nogama i šakama bez nekog sredstva. Svjedok HZ naveo je kako misli da je mlađi napadač, onaj bez majice, odnosno optuženi CZ, prvi udario ĐZ, što se razlikuje od iskaza samog oštećenog koji je jasno i decidirano naveo kako mu je prvi udarac zadao upravo ČZ i to odozada šakom u glavu iza lijevog uha. Sud prihvaća iskaz oštećenog u pogledu početka sukoba, s obzirom da je isti iskaz dan s manjim vremenskim odmakom od događaja o kojem je svjedočio, za razliku od iskaza svjedoka UZ, saslušanog devet godina nakon predmetnog događaja, a i zbog okolnosti što je oštećeni ĐZ sa sigurnošću iskazao, tko mu je zadao prvi udarac dok HZ nije bio siguran u činjenicu tko je zadao prvi udarac. S druge strane, i svjedok HZ je siguran kako su i optuženi i otac, udarali oštećenog ĐZ, te kako su iza sebe ostavili oštećenog krvavog, ošamućenog i s razbijenog staklom oko njega. Nije sporno kako je u jednom trenutku, a uslijed udarca, došlo do pada oštećenog ĐZ, na staklo ulaznih vrata u gostiteljskog objekta "Mate" koje se staklo razbilo, što ne spori ni obrana, a također je utvrđeno iskazima oštećenog i svjedoka UZ. Sporno je jeli oštećeni nakon ovog pada na staklo i razbijanja stakla, ostao stajati ili je pao. Svjedok HZ se predmetne okolnosti nije mogao sjetiti, dok je sam oštećeni iskazao kako je proletio kroz staklo, te kako se uslijed udarca u noge, nije na iste mogao osloniti, dakle, proizlazi kako je isti i pao, što sud i prihvaća, jer je oštećeni osoba veće tjelesne težine, što je sud utvrdio i osobnim opažanjem, koja je prethodno zadobila više udaraca, te sud ne smatra kako je životno i logično da bi nakon ovih udaraca, a uslijed, kako optuženi CZ navodi, prolijetanja kroz staklo, uspio održati ravnotežu i ostati na nogama. Da je udaraca bilo više, sjeća se i svjedok HZ, ali i sam oštećeni ĐZ iskazuje kako ih je bilo toliko da ih ne može prebrojati. Također su iskazi oštećenog ĐZ i svjedoka HZ suglasni u pogledu navođenja kako su optuženi i njegov otac, oštećenog udarali po cijelom tijelu i to šakama i nogama.

9. Radi utvrđivanja težine ozljeda nastalih kod oštećenog ĐZ, prvotno je provedeno vještačenje po Medicinskom fakultetu u Osijeku, vještacima prim.prof.dr.sc. MZ, dr.med i doc.prim.dr.sc Josipu Barać, dr.med. koji su u nalazu i mišljenju od 10. lipnja 2014. godine, i to na temelju podataka iz spisa, uvida u medicinsku dokumentaciju i neposrednim pregledom oštećenog ĐZ, utvrdili kako su kod oštećenika nastale teške tjelesne ozljede uslijed više udaraca po glavi i tijelu, pri čemu je on zadobio potres mozga kao i ozljede oka i periorbitalne regije. Prvotna ozljeda lijevog oka je relativno sanirana, bez značajnije intrabulbarne intervencije. No naknadni problemi s vidom desnog oka u vidu rupture mrežnice ili retine i posljedična terapija unutar očne jabučice, mogu se dovesti u direktnu uzročno posljedičnu vezu s prethodnom traumom glave i periorbitalne regije. Također se manji asimptomatski PVD desno kao posljedica udarca periorbitalne regije u periodu nakon povrede ove regije mogu povezati i dovesti do naknadne rupture mrežnice i lokalizirane ablacije mrežnice u periodu u kojem se to i kod optuženika to i dogodilo.

9.1. Također je sud od navedenih vještaka zatražio usuglašeni nalaz i mišljenje, što te isti izradili nalaz i mišljenje 5. rujna 2018. godine, navodeći u istom kako iz medicinske dokumentacije i pregledom oštećenika ĐZ, proizlazi kako je isti zadobio više udaraca po glavi i tijelu uslijed čega je zadobio potres mozga, koji je teška tjelesna ozljeda. Također je zadobio i ozljedu u predjelu lijevog oka s obostranim periorbitalnim hematomima. Pored toga zadobio je i lake tjelesne ozljede. Vještaci smatraju kako su ozljede po glavi i tijelu nastale udarcima šakama. Ozljede oka bi se mogle okarakterizirati kao lake tjelesne ozljede. Naknadni problemi s vidom desnog oka se ne mogu sa sigurnošću povezati s prethodnom traumom glave i periorbitalne regije, s obzirom da nije vidljiva bolest desnog oka neposredno nakon traume.

9.2. Iz iskaza vještaka Branka Radanović, dr. med. saslušanog na raspravi 14. prosinca 2020. godine, proizlazi kako je potres mozga kod oštećenog ustanovljen prilikom pregleda u Općoj bolnici u Slavonskom Brodu 18. srpnja 2013., kada je primljen na liječenje u bolnicu, gdje je liječen do 19. srpnja 2013. i to s dijagnozom udarca u glavu u predjelu čega iz sljepoočne tjemene regije lijevo, potresa mozga, nagnječne razderotina rana nosa i udarac – nagnječenje u predjelu lijeve natkoljenice. Kod prijema na liječenje navedeno je kako je zadobio više udaraca u glavu, lijevu nogu, te iznad lijevog uha, kao i da je udaran nogama i šakama. Naveden je gubitak svijesti, te nesvjestice uslijed povraćanja.

Parametri koji upućuju na potres mozga su udarac u glavu, gubitak svijesti, povraćanje, te nesvjestica. Nesvjesticu i povraćanje, utvrdio je liječnik kod prijema oštećenika u bolnicu, na temelju podataka pacijenta i liječnika koji je izašao na teren (ako je izašao na teren) ili od podataka dobivenih od samog pacijenta, te eventualno od podataka prikupljenih od osobe koja ga je dovezla u bolnicu. Iz otpusnog pisma proizlazi kako je oštećeni kratko bio bez svijesti i po dolasku svijesti je rekonstruirao događaj.

Udarac u glavu bez potresa mozga, nikako ne može uzrokovati nesvjesticu. Posljedično potresu mozga mogu se javiti vrtoglavica, glavobolja i popratne psihičke smetnje (smanjena koncentracija, smetnje upamćivanja, smetnje sna, raspoloženja, straha i više psihijatrijskih problema). Vještak je također iskazao kako je imao uvid u zdravstveni karton oštećenika prilikom izrade nalaza i mišljenja, ali nije vidio kako je isti imao ranije glavobolje. Nadalje, vještak je izjavio kako je prilikom dolaska oštećenika u bolnicu u [adresa] napravljen rengen kostiju glave koji nije pokazivao znakove koštane traume. Kod potresa mozga, kao ni kod drugih težih ozljeda, ne mora doći do neuroloških ispada, a tako je i u ovom slučaju neurološki nalaz bio uredan. Vještak je zaključio kako je potres mozga teška tjelesna ozljeda. Udarac u glavu može imati za posljedicu ozljedu oka, nevezano za potres mozga.

9.3. Vještak TZ, također ispitan na raspravi 14. prosinca 2020., u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja, te iskazao kako se ruptura ili puknuće mrežnice, kod oštećenog, može dovesti u vezu sa udarcem u predjelu oka, jer je staklovina u početku može biti asiptomatski, a kasnije se može povući dio mrežnice i uzrokovati krvarenje i blagu rupturu koja se sanirala laserski.

10. No, u ponovljenom postupku, sukladno uputi Županijskog suda u Splitu, izraženog u presudi Kž-168/2023 od 18. travnja 2023., sud je odredio sudsko medicinsko vještačenje po Medicinskom fakultetu u Zagrebu, uzimajući u obzir kako do sada provedena vještačenja nisu adekvatna da bi se na njima temeljila sudska odluka, jer specijalist neurolog i oftalmolog nemaju specijalno znanje nužno za utvrđivanje kvalifikacije težine tjelesnih ozljeda uslijed traume, već je nužno da to učini upravo specijalist sudske medicine.

11. U pisanom nalazu i mišljenju Medicinskog fakultetu u Zagrebu od 1. veljače 2024. godine, sačinjenom od strane specijalista sudske medicine prof. dr. sc. Vedrane Petrovečki u suradnji s specijalistom oftalmologije doc. dr. sc. Sanjom Masnec i specijalistom neurologije doc. dr. sc. DZĐ, navedeni vještaci zaključuju kako su 18. srpnja 2013. godine, uslijed više udaraca šakama i nogama u predjelu tijela i glavi i orbita, kod oštećenog ĐZ nastale sljedeće ozljede: natučenje glave čeono i sljepoočno – zatiljno lijevo, rana razderotina glave u području čela, natučenje oko lijevog oka, krvni podljev oko oba oka, odljepljenje stražnje staklovine, djelomično krvarenje u staklovinu desnog oka, potres mozga, ranu razderotinu nosa i natučenje lijeve natkoljenice – krvni podljev stražnje natkoljenične regije. Od navedenih ozljeda rana razderotina glave u području čela predstavlja tjelesnu ozljedu i mogla je nastati samo jednim udarcem tup tvrdog predmeta silom srednjeg intenziteta. Krvni podljeva oko oba oka, po svom mehanizmu čine cjelinu s odljepljenjem stražnje staklovine obostrano, djelomičnim krvarenjem u staklovini desnog oka, te razderotinom i odignućem mrežnice desnog oka, te predstavljaju objektivni znak natučenja u području očnih jabučica, za čiji je nastanak potrebno najmanje dva udarca tupo tvrdog sredstva, silom srednjeg intenziteta. Ove ozljede, svako oko za sebe, predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Rana razderotina nosa, predstavlja tjelesnu ozljedu, koja je mogla nastati zasebno ili s nekim od udaraca u području očiju. Krvni podljev stražnje strane natkoljenične regije, objektivan je znak natučenja u tom predjelu i predstavlja tjelesnu ozljedu koja je mogla nastati i samo jednim udarcem tupo tvrdog sredstva, silom slabog intenziteta. Dijagnoze natučenja glave sljepoočno – zatiljno lijevo i potresa mozga ne mogu se prihvatiti, jer u medicinskoj dokumentaciji nije opisan niti jedan objektivni znak navedenih ozljeda, te se ne radi o ozljedama u sudsko medicinskom smislu. Zaključno vještaci navode kako je ŽZ u predmetnom događaju zadobio najmanje četiri do pet udaraca tupo tvrdim sredstvom u području glave, pri čemu su najmanje tri bila srednjeg intenziteta, a ostali slabog. Nije moguće isključiti da bi neke ozljede nastale i preklapanjem višestrukih udaraca. Uobičajeno se radi o udarcima šake, noge obuvene u cipelu i slično. Sve opisane i utvrđene ozljede u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu.

11.1. Sud je na raspravu 27. siječnja 2025., pozvao kako vještake Medicinskog fakulteta u Zagrebu tako i vještake prof. dr. sc. MZ i prof. dr. sc. Josipa Barać, radi pokušaja usuglašavanja njihovih mišljenja u pogledu kvalifikacije ozljeda nastalih kod oštećenog ĐZ, prilikom predmetnog događaja.

11.2. Prije početka usuglašavanja vještakinja prof. dr. sc. Vedrana Petrovečki, specijalistica sudske medicine, je navela kako ispravlja nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta od 1. veljače 2024. godine u dijelu mišljenja koje se odnosi na ozljede očiju i to na način da ozljeda stražnje staklovine lijevog oka, a koje obuhvaća odljepljenje staklovine lijevog oka predstavlja tjelesnu ozljedu, dok ozljeda desnog oka uz odljepljenje stražnje staklovine ima i razderotinu i odignuće mrežnice s djelomičnim krvarenjem u staklovini desnog oka što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Sve ostale ozljede koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji i to rana razderotina nosa, krvni podljev stražnje strane nadkoljenične regije također predstavljaju tjelesnu ozljedu. U svojoj ukupnosti ozljede predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu.

11.3. Vještak prof. dr. sc. TZ, u bitnom je naglasio kako on nije vještak sudske medicine, pa ne može niti sa sigurnošću klasificirati ozljede, već je svoj nalaz dao kao oftamolog. Niti danas se ne može usuglašavati s kvalifikacijom ozljeda jer to ne spada u njegovu specijalnost, dok se vještak prof. dr. sc. MZ očitovao kako niti on nije vještak sudske medicine, pa ne može kvalificirati ozljede u sudsko medicinskom smislu. Stoga se priklanja mišljenju vještakinje dr. Vedrane Petrovečki u pogledu kvalifikacije ozljeda.

11.4. S opisanim mehanizmom nastanka ozljeda, odnosno kako bi se radilo o udarcima šakom i nogom obuvenom u cipelu ako se oštećena osoba nalazi u niskom položaju ili ležeći na tlu, usuglasili su se svi pozvani vještaci.

11.5. Vještakinja doc. dr. sc. Sanja Masnec, specijalistica oftalmologije, na raspravi je iskazala kako se ne može osporiti uzročno posljedična veza, promjena na oku oštećenog ĐZ s predmetnim događajem. Pojasnila je kako se radi o promjenama na oku koje traju, jer su to dinamični procesi, dinamične oscilacije koje se u praksi viđaju nekoliko mjeseci, pa i godina nakon ozljeđivanja. Viđa se latencija. Vještakinja j pojasnila kako se trauma oka u konkretnom slučaju, odnosno, ozljeda na stražnjem segmentu, ozljeda staklovine i mrežnicu, odvija u nekoliko faza nakon djelovanja tupe sile. Najprije dolazi do kompresije očne jabučice i smanjenja anteriorno posteriornog promjera, a povećanja ekvatorijalnog promjera oka. U fazi dekompresije odvija se suprotno. U sljedeće dvije faze dolazi do podrhtavanja i polaganog smirivanja oscilacije. Staklovina oka je relativno neelastična i ne može dobro pratiti pokrete komprimiranog oka. Rastezanje oka u ekvatorijalnom promjeru i trakcijske sile na bazi vitreusa (staklovine), dovest će do pojave perifernih ruptura (razderotina) ili dijalize mrežnice. Normalan nalaz vidne oštrine i prednjeg segmenta oka neposredno poslije tupe traume, ne isključuju mogućnost teških posljedica na stražnjem segmentu oka. Retinalne ili mrežnične razderotine i odljepljenje mrežnice mogu se javiti mjesecima i godinama nakon djelovanja tupe sile. Liječenje u ovom slučaju bilo je uspješno, te je dovelo do oporavka vidne oštrine, do jednog povoljnog razvoja događaja, iako su ostale anatomske posljedice na oku, u smislu ožiljaka nakon laserskih pečata.

11.6. Vještaci medicinskog fakulteta u Zagrebu, su suglasno naveli kako natučenje glave slijepoočno - zatiljno lijevo, te potres mozga, nisu ozljede objektivizirane u sudsko medicinskom smislu, dok razderotina i odignuće mrežnice desnog oka s djelomičnim krvarenjem u staklovini desnog oka predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Stoga sve nabrojane ozljede u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Naime, ozljeda desnog oka obuhvaća sudsko medicinski predstavlja ozljedu važnog dijela tijela, ili važnog organa i u tom smislu predstavlja tešku tjelesnu ozljedu bez obzira na konačni ishod liječenja. Bez ove ozljede oka, niti ukupne ozljede kod oštećenog, ne bi bile kvalificirane kao teška tjelesna ozljeda.

11.7. Dodatno je vještakinja doc. dr. sc. Sanja Masnec, specijalistica oftalmologije, pojasnila kako je iz medicinske dokumentacije vidljivo kako se dva tjedna iza ozljede, oštećeni se prvi puta javlja oftalmologu, na tom pregledu je utvrđeno samo odljepljenje staklovine lijevog oka. Nakon prvog oftalmološkog pregleda koji je bio 2. kolovoza 2013. oštećenik se javio oftalmologu još tri puta. Kad je na četvrtom pregledu 23. rujna 2013., utvrđeno da se radi o krvarenju u staklovini desnog oka, te odljepljenju staklovine desnog oka. Ove se ozljede mogu dijagnosticirati pregledom fundusa, oftalmoskopijom (pregledom očne pozadine), te ultrazvukom oka kao i OCT-om (okularna koherentna tomografija). Oštećeni je 19. kolovoza 2013. upućen na ultrazvuk lijeve očne jabučice, u privatnu ustanovu, jer je aparat u bolnici bio u kvaru. Dan iza učinjen je traženi dijagnostički postupak ultrazvuka lijevog bulbusa (lijeve očne jabučice) u privatnoj ustanovi bez priložene medicinske dokumentacije o istoj dijagnostičkoj pretrazi desnog bulbusa. 21. kolovoza 2013. Također, unutar oftalmološke medicinske dokumentacije, navodi se samo vidna oštrina lijevog oka, te je ultrazvučni pregled lijevog oka, da bi 23. rujna 2013. Dva mjeseca iza inkriminirajućeg događaja, oštećenik bio upućen na očni pregled, jer je taj dan prilikom ustajanja, primijetio da ništa ne vidi na desno oko, te je dijagnosticiranje krvarenje u staklovini desnog oka, te odljepljenje stražnje staklovine desno oka, s posljedičnim padom vidne oštrine desnog oka na 0.2 (pad vidljivosti za osam redova na tabli za ispitivanje vidne oštrine), te je na istom pregledu ultrazvučnom dijagnostikom desnog oka utvrđeno da se radi o krvarenju. Na tom navedenom pregledu 23. rujna 2013., prilikom pregleda očne pozadine desnog oka navedeno da se radi o krvarenju u staklovini s koagulumom, odnosno, ugruškom iz čega vještakinja zaključuje možemo zaključiti da nije nastalo taj dan jer i ugrušku treba neko vrijeme da se formira. Raniji UZV desnog oka je i ranije mogao pokazati krvarenje i odljepljenje što bi bilo bitno za tijek liječenja. Vještakinja navodi i kako je vidna oštrina apsolutno povezana sa krvarenjem u staklovini, obzirom da je krvarenje onemogućilo oštećeniku da vidi jasno. U konkretnom slučaju, radi se o perifernoj rupturi mrežnice na devet sati, koja u tom slučaju sama za sebe nema utjecaja na vidnu oštrinu u tom trenutku. Pad vidne oštrine sa 1.0 na 0.2 desnog oka je, u tom trenutku, rezultat isključivo krvarenja u staklovini. Vještakinja je pojasnila i kako nepridržavanje liječničke upute da miruje nakon štetnog događaja, nije moglo samo po sebi biti isključivi uzrok krvarenja u oku i razdora mrežnice. Vid desnog oka ponovno se vraća u granice normale 1. listopada 2013. godine, kada se resorbiralo krvarenje. Napominje kako je učinjena i terapijska procedura, liječenje laserskim pečatima, a pretpostavlja da je to bilo u Kliničkoj bolnici Sveti Duh u Zagrebu. Utvrđivanje pada vidne oštrine unutar medicinske dokumentacije, datirano je s 23. rujna 2013. na 0.2 desno, oporavak vidne oštrine unutar granica normale, s 1. listopada 2013. gdje desno iznosi od 0.9. do 1.0, što se može smatrati unutar granica normale, a potpuni oporavka na 1.0. kao što je bilo prije inkriminiranog događaja, datiran s 28. veljače 2014. godine gdje desno iznosi 1.0 uz korekciju sa +0,50 dioptrijskih sfera. Unutar tog razdoblja navedene su oscilacije u vidnoj oštrini desnog oka od 0.8 do 1.0. Po kriterijima oftalmološke struke granica normale vida može se smatrati između 0.9. do 1.0. S tim se složio i profesor TZ.

12. Analizirajući i dovodeći u vezu nalaze i mišljenja vještaka prof. dr. sc. MZ i prof. dr. sc. TZ, s jedne strane s nalazom i mišljenjem Medicinskog fakulteta u Zagrebu, s druge strane, ovaj sud prihvaća stav Županijskog suda u Splitu, kako vještaci MZ i TZ, nisu vještaci sudsko medicinske specijalnosti, te kao takvi nisu ovlašteni davati ocjenu niti kvalifikacije ozljeda. S druge strane, nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu su detaljni, precizni, utemeljeni na velikoj stručnosti pojedinih vještaka koji su na njihovoj izradi sudjelovali, te su vještaci neposredno ispitani na raspravi, odgovorili na sva pitanja suda, tužitelja i obrane, te niti u jednom trenutku njihov nalaz i mišljenje, nije doveden u pitanje. Stoga, sud prihvaća i mišljenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu kako ozljede nastale kod oštećenog ĐZ u događaju 18. srpnja 2013. godine, u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Naravno da je vještak specijalist sudske medicine prof. dr. sc. Vedrana Petrovečki s Medicinskog fakulteta u Zagrebu, nalaz izradila u suradnji sa specijalistima oftalmologom i neurologom, no, konačnu ocjenu kvalifikacije tjelesnih ozljeda dala je upravo ona kao vještak sudske medicine. Na raspravi 27. siječnja 2025. godine, nije došlo do usuglašavanja prvotno angažiranih vještaka prof. dr. sc. MZ i prof. dr. sc. Josipa Barać s vještacima Medicinskog fakulteta u Zagrebu, no, kako su i sami vještaci MZ i Barać na raspravi iskazali kako ne mogu kvalificirati ozljede u sudsko medicinskom smislu, sudu nije niti relevantno usuglašavanje njihovih nalaza i mišljenja s mišljenjem Medicinskog fakulteta u Zagrebu u pogledu kvalifikacije ozljeda oštećenog. Stoga sud prihvaća glede kvalifikacije ozljeda, nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu, koji je izrađen pod vodstvom vještaka sudske medicine, a koji nalaz i mišljenje ničim nije doveden u sumnju.

13. Iako optuženi CZ, sagledavajući njegovu obranu u cjelini, ne spori kako je došlo do fizičkog obračuna na kolodvoru, a kojem je prethodio susret pokojnog ČZ na cesti, s oštećenim kao vozačem autobusa, kojom prilikom je pokojni ČZ, stekao dojam da ga je oštećeni ŽZ pokušao izgurati s ceste, optuženi CZ, na raspravi 29. travnja 2025. godine, u svojoj obrani nastoji ublažiti svoju kazneno pravnu odgovornost, navodeći kako je isključivo njegov otac, pokojni ČZ, zadao sve udarce u vitalne dijelove tijela oštećenog ĐZ, dok mu je on osobno zadao samo jedan udarac i to u nogu, u koji dio obrane sud nije mogao povjerovati jer su i oštećeni, kao i svjedok HZ iskazali kako su i optuženi i otac, udarali oštećenika.

Sagledavajući utvrđeni tijek događaja, na kolodvoru i uzimajući u obzir kako je optuženi CZ, prvotno krenuo na HZ, proizlazi kako životno i logično da je ČZ prije stigao do oštećenog ĐZ.

Nadalje, iz prvotne obrane CZ proizlazi, kako je oštećeni prvotno njega udario prstima iza uha, nakon čega je on oštećenog udario šakom u glavu od kojeg je udarca oštećeni pao i tijelom razbio staklena vrata, nakon čega ga je još dva puta udario šakom u lice, dok naknadno, u obrani kod ovoga suda 25. studenog 2022., optuženi CZ, navodi kako je samo jednom udario šakom u glavu oštećenika, koji je nesretno pao preko stolice i to u staklena vrata. U posljednjoj obrani 29. travnja 2025., međutim, navodi kako ga je udario samo nogom u potkoljenicu. Prvotna obrana optuženog CZ, dana je 11. mjeseci nakon predmetnog događaja, te u dijelu broja zadobivenih udaraca od strane oštećenika, sukladnija medicinskoj dokumentaciji oštećenog, uslijed čega sud zaključuje kako je upravo taj dio obrane vjerodostojniji. Sud je provođenjem svih gore navedenih dokaza, utvrdio kako je oštećenik ŽZ, zadobio više udaraca i to rukama i nogama po glavi i tijelu.

13.1. Glede motiva počinjenja kaznenog djela od strane optuženog CZ, sud smatra da, iako je isti mogao biti u uvjerenju kako su se događaj na cesti kod Andrijaševaca, odvijao kako mu je otac prezentirao, bezrezervno vjerujući svom ocu, to se ne može nikako smatrati olakotnom okolnošću na strani optuženog CZ, jer upravo navedeno pokazuje jasno protivljenje pravnom poretku Republike Hrvatske, nepovjerenje u institucije da odrade svoj posao i uzimanje svoje vizije pravde u svoje ruke, a što sud, ni u kom slučaju, ne može beneficirati.

13.2. Nadalje, sud ne smatra kako je optuženi CZ postupao u afektu, jer je prvotno pokojni ČZ, nakon vožnje motorom, došao kući, ispričao sve sinu, zatim su se dogovorili zajedno otići na kolodvor, do kojeg je, uzimajući njihovu zajedničku adresu prebivališta, uz prosječan promet, iako je između 15,00 i 16,00 sati promet nadprosječne gustoće, vožnja trajala 10-ak minuta. Također, sud ne prihvaća kako su odluku o nanošenju udaraca oštećenom, donijeli tek na kolodvoru, jer je u tom trenutku oštećeni radio svoj posao i ničim iz nije mogao isprovocirati, pri čemu sud ne prihvaća niti dio obrane optuženog CZ kako je oštećeni izgledao "spreman na sukob".

14. Stoga je sud, nakon analize i ocjene svih provedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti, našao nesporno utvrđenim kako su se radnjama optuženog CZ, ostvarila sva bitna obilježja iz kaznenog djela iz članka 118. stav 1. KZ/11, a kako je optuženi s ocem djelovao po prethodnom dogovoru, nije od utjecaja čiji je udarac u konačnici uzrokovao tešku tjelesnu ozljedu oštećenom.

14.1. Predmetno kazneno djelo optuženi je počinio namjerno, što proizlazi iz svih okolnosti konkretnog slučaja. Naime, skupa s ocem nasrnuo je na oštećenika, zadajući mu udarce u više navrata zatvorenim šakama i nogama, i to u glavu i ostatak tijela, dakle uključujući i vitalne dijelove tijela, ukratko udarali su oštećenka gdje god su stigli. Imajući u vidu dinamiku sukoba, brojčanu nadmoć optuženog i oca nad oštećenim, činjenicu da se radilo o jakim i zdravim osobama napadača, brojnost udaraca, te područja na kojima su oštećenom zadavali udarce, što znači da nisu dozirali niti udarce, niti mjesto gdje udaraju oštećenika, po ocjeni ovog suda u takvim okolnostima, optuženi je upravo pokazao namjeru nanijeti oštećeniku teške tjelesne ozljede, dakle, postupalo je s izravnom namjerom da oštećeniku nanese upravo tešku tjelesnu ozljedu, jer je bio svjestan da višekratnim udaranjem oštećenika u paru s ocem, šakama i nogama, uključujući udarce u glavu, dakle, vitalne dijelove tijela, mogu oštećeniku nanijeti tešku tjelesnu ozljedu, što je optuženi i htio. Pri tom je optuženi, fizičke akte prema oštećeniku poduzeo iz osvetničkog motiva, povodom događaja koji je prethodio na cesti u Andrijaševcima, nakon čega su na temelju zajedničke odluke s ocem, krenuo tražiti oštećenika ĐZ na kolodvor, ciljano i voljno tražeći upravo njega, a kada su ga pronašli i on i otac su sudjelovali u radnji počinjenja, s obzirom da su obojica oštećeniku zadali udarce na temelju zajedničkog dogovora, koji su rezultirali teškom tjelesnom ozljedom, pri čemu nije bitno koji je udarac uzrokovao potres mozga, te se obojici ima uračunati, ukupnost ozljeda koje su nastale oštećenom.

14.2. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog CZ, zbog čega je sud utvrdio kako je optuženi CZ, svojom ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 118. stav. 1. KZ/11.

15. Na optuženog se primjenjuje Kazneni zakon (Narodne novine, broj 125/11., 144/12. – u daljnjem tekstu KZ/11), odnosno kazneni zakon koji je bio na snazi kada je kazneno djelo počinjeno, sukladno odredbi članka 3. stav 1. KZ/11, te s obzirom da naknadne izmjene Kazneno zakona (Narodne novine 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023 i 36/2024.), nisu obuhvaćale predmetni zakonski članak

16.1. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, vodeći računa o stupnju krivnje i svrsi kažnjavanja, sukladno članku 47. KZ/11, vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako optuženom CZ, kao olakotnu okolnost cijenio dosadašnju neosuđivanost, pri čemu treba uzeti u obzir da je djelo počinjeno još 2013. godine, a okrivljeni tijekom devet godina do okončanja ovog sudskog postupka nije počinio novo kazneno djelo, činjenicu što je otac troje maloljetne djece, te što je prilikom počinjenja djela imao dvadeset sedam godina, odnosno bio relativno mlad. Također, sud je kao olakotnu okolnost cijenio optuženom dugotrajnost ovog kaznenog postupka, uslijed čega se svrha kažnjavanja smanjila, a koja se okolnost ne može staviti na teret optuženom koji se uredno odazivao na zakazane sudske rasprave. Kao otegotnu okolnost sud je ocijenio odnos prema djelu i oštećeniku nakon počinjenja djela, odnosno potpuni izostanak interesa za posljedice koje je svojim djelom uzrokovao, odnosno interesa za oštećenog i njegovo zdravlje nakon počinjenja djela.

17. Imajući u vidu navedeno, sud je optuženog osudio za kazneno djelo iz članka 118. stav 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci uvjetno na tri godine, smatrajući sud da je predmetna kaznena sankcija primjerena težini i posljedici počinjenog kaznenog djela, te da će se tako izrečenom sankcijom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja, odnosno izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Sud je stava kako se svrha specijalne prevencije može ostvariti i uvjetnom osudom, a obzirom da se radi o optuženom koji je neosuđivan, kako prije, tako i nakon počinjenja djela, što ukazuje kako je njegov dosadašnji život bio usklađen s pozitivno pravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja pa se tako može smatrati ovo djelo izoliranim incidentom u njihovom životu, slijedom čega kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, koja je dovoljna i primjerena okolnosti počinjenja djela nije potrebno neposredno izvršiti, već će i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja. Ovakvom sankcijom optuženom je omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno, društveno prihvatljivo ponašanje, te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da pokaže kako je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja, te da eventualne nesuglasice sa drugim osobama ne može rješavati ispoljavanjem nasilja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju okrivljenika da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od tri godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istome će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da nasilno postupanje zaista nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, već da se radilo o izoliranom nasilnom ekscesu, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

18. Na temelju odredbe članka 148. stav 4. ZKP/08, donijet će se posebno rješenje o visini troškova, po pribavi podataka, s obzirom da je optuženi zatražio oslobođenje od plaćanja troška kaznenog postupka, a sud u trenutku objave presude nije raspolagao podatcima potrebnim za donošenje odluke o ovom prijedlogu.

18.1. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Vinkovci 29. travnja 2025.

Sutkinja

Ivana Lovrić Vidaček

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka iste.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u 3 (tri) primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje vijeće Županijskog suda.

Dostavna naredba:

1. ODO u Vinkovcima na broj: KO-DO-129/2023

2. Opt. CZ, [adresa]

3. Branitelj, odvj. DZ, [adresa]

4. Oštećeni, ŽZ, [adresa] – po pravomoćnosti

5. Pun. ošt. GZ, [adresa] – po pravomoćnosti