REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1610/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Čizmić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Dobrovoljnog vatrogasnog društva Zadvarje, OIB: 76021668282, Zadvarje, Trg dr. Franje Tuđmana 3, kojeg zastupa punomoćnica Silvia Tasić, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-177/2024-2 od 18. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-230/2023-17 od 26. rujna 2024., u sjednici održanoj 29. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-177/2024-2 od 18. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-230/2023-17 od 26. rujna 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio pravna pitanja koja smatra važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), a koja glase:
"1.) Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada suprotno članku 373.a Zakona o parničnom postupku nije utvrdio da je odluka o otkazu donesena od strane neovlaštenog tijela?
2.) Je li poslodavac autonoman u donošenju oduke o otkazu radi gospodarskih razloga u situaciji kada ga propis obvezuje imati stalno zaposlene radnike na tom radnom mjestu?".
3. Tužitelj još u prijedlogu navodi da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na pravično suđenje, kao i pravo na rad.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. To iz razloga jer prvo pitanje predstavlja prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime pitanje kojim se ističe bitna povreda odredaba parničnog postupka nije samo po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačavanje sudske prakse. Što se tiče drugog pitanja, isto polazi od proizvoljnih tvrdnji suprotnih činjeničnim utvrđenjima u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a osim toga iz razloga važnosti na koje se poziva tužitelj – odluka ovog suda broj Revr 760/11 od 18. siječnja 2012. ne proizlazi da je riječ o istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom sporu.
6. Nadalje, ocjena je ovog suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje i s tim u vezi pravo na rad sve zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, a kako to tvrdi u prijedlogu. Naime, nižestupanjske presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje (čl. 385.a st. 2. ZPP).
7. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 29. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
