REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

Povrv-3842/2014

U I M E R E P U B L I K E HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Aleksandri Bilić, u pravnoj stvari tužitelja ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 kojeg zastupa punomoćnik Luka Gulan, odvjetnik u Zagrebu, Zagrebačka cesta 132 protiv tuženika CP, vl. obrta za trgovinu, prijevoz i usluge građevinskim strojevima, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Barun, odvjetnik u [adresa]., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ive Vukovića, odvjetnika u Zagrebu i u nazočnosti punomoćnika tuženika Zvonimira Baruna, odvjetnika u Zaprešiću, donio je i objavio presudu 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Gordane Frković, Samobor, Trg kralja Tomislava 13/I, posl. br. Ovrv-2904/2013 od 18. listopada 2013., kojim je naloženo tuženiku CP, vl. obrta za trgovinu, prijevoz i usluge građevinskim strojevima, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplatiti tužitelju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. iznos od 114.133,18 i to na ime glavnice 98.746,30 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08) tekućom na taj iznos od 27. siječnja 2010. godine do isplate, na ime redovne kamate 932,61 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08) tekućom na taj iznos od 27. siječnja 2010. godine do isplate, na ime zatezne kamate 13.854,27 kn, na ime naknade 600,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08) tekućom na taj iznos od 27. siječnja 2010. godine do isplate kao i troškove ovršnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08) tekućom na taj iznos od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, sve u roku od osam dana po primitku ovog rješenja te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.959,00 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank, nakon promjene tvrtke rješenjem ovog suda posl.br. Tt-16/22619 od 1. srpnja 2016., sada Addiko Bank d.d.) je kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja i to na dan 26. siječnja 2010., kao dan otvaranja stečajnog postupka nad VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju. U predmetnom prijedlogu, sada tužbi tužitelj je u bitnom naveo kako je tužitelj s VRPOLJE METALI d.o.o. (sada VRPOLJE METALI d.o.o u stečaju) kao korisnikom Okvira zaključio 28. svibnja 2004., Ugovor o odobrenju Okvira za financijsko praćenje broj 011-40/2004, 25. ožujka 2005., Aneks predmetnog ugovora, 27. veljače 2006., Aneks broj 2, 18. prosinca 2006., Aneks broj 3, 2. svibnja 2007,. Aneks broj 4 i 18. ožujka 2008., Aneks broj 5. Navodi kako je temeljem predmetnog Ugovora o odobrenju okvira za financijsko praćenje, zaključio s VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju, dana 23. veljače 2009., Ugovor o kreditu broj 275/011-40/2004. Isto tako, navodi kako je člankom 8. Ugovora o kreditu broj 275/011-40/2004 kao instrument osiguranja potraživanja vjerovnika po osnovu odobrenog kredita ugovoren i Ugovor o ustupu potraživanja radi osiguranja i naplate temeljem Ugovora o kupoprodaji od dana 20. veljače 2009., kojom cesijom cedent VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju ustupa cesionaru Hypo-Alpe adria bank d.d. svoja potraživanja, a koji Ugovor je zaključen 23. veljače 2009., između VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju kao cedenta, CP vlasnik obrta za prijevoz, trgovinu i usluge građevinskim strojevima, [adresa], kao cesusa i Hypo-Alpe adria bank d.d kao cesioniara. Zaključno navodi kako je tražbina nastala na osnovu Ugovora o kreditu broj 275/011-40/2004 u cijelosti dospjela na naplatu 1. travnja 2009., i to u iznosu od 114.133,18 kn.

2. Javni bilježnik Gordana Frković-Ljubica Jožinec iz Samobora, Trg kralja Tomislava 13/I, izdala je na temelju navedenog prijedloga za ovrhu, rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-2904/13 od 18. listopada 2013., ovršenik, ovdje tuženik je predmetno rješenje o ovrsi zaprimio 23. lipnja 2014.,

3. Podneskom od 27. svibnja 2014., tužitelj, obavještava sud kako je HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, potraživanje uključujući i sva sporedna prava, koje ima prema VRPOLJE METALI d.o.o. (sada VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju), Zagreb, Lopatinečka 2, OIB: 57634246986, temeljem Ugovora o odobrenju okvira za financijsko praćenje broj 011-40/2004 i Ugovora o kreditu br. 275/011-40/2004, kao Cedent ustupila novom vjerovniku H-ABDUCO d.o.o. temeljem Ugovora o ustupu tražbine zaključenim između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6 , OIB: 14036333877 , kao Cedenta i H-ABDUCO d.o.o. Zagreb, Slavonska Avenija 6A, OIB 13667298928, kao Cesionara, dana 30. travnja 2014., Predmetni podnesak dostavljen je javnom bilježniku prije no što je tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi te nije dostavljen tuženiku, tada ovršeniku uz rješenje o ovrsi.

4. Tuženik je 23. lipnja 2014., podnio prigovor u kojem navodi kako je sva svoja dugovanja prema tvrtki VRPOLJE METALI d.o.o., podmirio te kako osporava predmetno dugovanje.

5. Rješenjem Općinskog suda u Zaprešiću od 15. srpnja 2014., posl.br Povrv- 277/14 rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-2904/13 od 18. listopada 2013., stavljeno je izvan snage te je određeno kako će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem gore navedeni sud oglasio se stvarno nenadležnim te predmet dostavio ovom sudu kao stvarno nadležnom.

6. Podneskom od 21. svibnja 2015., tužitelj u bitnom navodi kako tuženik nije u korist Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., odnosno H-ABDUCO d.o.o. platio potraživanje iz Ugovora o kupoprodaji, a što se obvezao učiniti pa je svakako irelevantna tvrdnja tuženika da je on dugove prema VRPOLJE METALI d.o.o. podmirio u cijelosti. Nadalje, ističe kako se Ugovorom o cesiji kojeg je tuženik i potpisao, obvezao da će obvezu VRPOLJE METALA d.o.o. prema Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i temeljem Ugovora o kreditu ispuniti on sam i to na način da će svoju obvezu iz Ugovora o kupoprodaji koji je sklopljen između VRPOLJE METALI d.o.o. i tuženika umjesto na račun VRPOLJE METALA d.o.o. doznačiti na račun Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Ističe kako nakon potpisa Ugovora o cesiji vjerovnik tražbina iz Ugovora o kupoprodaji više nije bio VRPOLJE METALI, čega je tuženik bio svjestan obzirom je potpisom Ugovora o cesiji notificiran o promjeni vjerovnika. Nadalje, navodi kako je tražbina u vezi koje se vodi ova parnica prešla sa ranijeg vjerovnika, tužitelja na novog vjerovnika te tražbine te je uslijed ugovora o ustupu tražbine do promjene tužitelja došlo prije no što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, upravno predmetnim podneskom tužitelj uređuju tužbeni zahtjev sukladno čl. 195. st. 1. ZPP i to da se platni nalog ima održati na snazi te naložiti ovršeniku da predmetnu tražbinu ispuni trećoj osobi, odnosno sada tužitelju H-ABDUCO d.o.o. Predmetnim podneskom ujedno je predloženo da sud donese rješenje kojim će utvrditi da je H-ABDUCO d.o.o. stupio u ovu parnicu kao novi tužitelj.

7. Podneskom od 19. siječnja 2016. tuženik se protivio stupanju u parnicu novog tužitelja te kako navodi objektivnoj preinaci, te ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja. Isto tako, tuženik navodi kako je VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju u cijelosti podmirio potraživanje tužitelja koja proizlaze iz Ugovora o kreditu broj 275/011- 40/2004 od 23. veljače 2009., slijedom čega je prestalo potraživanje tužitelja prema tuženiku obzirom je ugovor o ustupanju potraživanja radi osiguranja i naplate od 23. veljače 2009. temeljem Ugovora o kupoprodaji od 20. veljače 2009. predstavljao samo sredstvo osiguranja plaćanja obveza VRPOLJE METALA d.o.o. iz gore spomenutog Ugovora o kreditu. Nadalje, tuženik navodi s obzirom da je VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju u cijelosti podmirilo potraživanja tužitelja, iako je to bila obveza tuženika sukladno Ugovoru o ustupanju potraživanja radi osiguranja i naplate od 23. veljače 2009. to je VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju protiv tuženika ishodio rješenje o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić od 3. rujna 2010. poslovni broj Ovrv-569/10 te je upravo temeljem tog rješenja VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju prisilnim putem naplatio svoje potraživanje od tuženika u ukupnom iznosu od 141.046,87 kn, od čega 98.746,30 kn s osnova glavnice te 3.256,38 kn s osnova troškova ovršnog postupka, a ostatak s osnova kamata na glavnicu. Tuženik je u slučaju da sud utvrdi da VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju nije u cijelosti podmirio potraživanje tužitelja, tuženik je osporavao valjanost ugovora o kupoprodaji od 20. veljače 2009. te Ugovora o ustupu potraživanja radi osiguranja i naplate od 23. veljače 2009.,

8. Rješenjem od 26. siječnja 2016. poslovni broj Povrv-3842/14 ovaj sud je ukinuo predmetni platni nalog u cijelosti te utvrdio da će nakon pravomoćnosti predmetnog rješenja otpočeti raspravljanje o glavnoj stvari. Rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-1513/16 od 2. ožujka 2017. ukinuto je rješenje ovog suda poslovnim broj Povrv-3842/14 od 26. siječnja 2016. Rješenjem od 7. lipnja 2017. poslovni broj Povrv-3842/14 sud nije dopustio subjektivnu preinaku tužbe na način da umjesto tužitelja, sada pravilno naznačene tvrtke ADDIKO BANK d.d. (prije HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.) stupi novi tužitelj H-ABDUCO d.o.o., protiv predmetnog rješenja stranke nisu podnijele žalbu.

9. Podneskom od 8. veljače 2016. tužitelj ističe kako je sud podneskom od 20. svibnja 2015. obavješten o promjeni tužitelja glede tražbine koja je predmet ovog postupka. Navode kako je tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi 23. lipnja 2014., kada se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, a da je novi tužitelj obavijestio javnog bilježnika još podneskom od 23. svibnja 2014. o promjeni vjerovnika tražbine temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 30. travnja 2014. Isto tako, ističe kako tuženik ničim nije dokazao navod da je VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju podmirio potraživanje ranijeg tužitelja iz ugovora o kreditu broj 275/011-40/2004 u cijelosti. Ističe kako činjenica što je tuženik dozvolio VRPOLJE METALIMA d.o.o. da u ovršnom postupku od tuženika prisilnim putem naplate tražbinu iz Ugovora o kupoprodaji na koju naplatu VRPOLJE METALI d.o.o. nisu imali pravo, od tuženika je propust samo. Ističe kako je Ugovorom o cesiji tražbina iz Ugovora o kupoprodaji ustupljena u cijelosti sa vjerovnika VRPOLJE METALI d.o.o. na novog vjerovnika HYPO ALPE ADRIA BANK d.d., a tu je tražbinu kasnije temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 30. travnja 2014. HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. ustupila novom vjerovniku H-ABDUCO d.o.o.

10. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze: Ugovor o odobrenju okvira za financijsko praćenje broj 011-40/2004 (list 5-11 spisa), aneks od 23. svibnja 2005. Ugovora o odobrenju okvira za financijsko praćenje broj 011-40/2004 (list 13-18 spisa), aneks od 27. veljače 2006. Ugovora o odobrenju okvira za financijsko praćenje broj 011-40/2004 (list 20-22 spisa), aneks od 18. prosinca 2006. Ugovora o odobrenju okvira za financijsko praćenje broj 011-40/2004 (list 24-26 spisa), aneks od 2. svibnja 2007. Ugovora o odobrenju okvira za financijsko praćenje broj 011-40/2004 (list 28-30 spisa), aneks od 18. ožujka 2008. Ugovora o odobrenju okvira za financijsko praćenje broj 011-40/2004 (list 32-35 spisa), Ugovor o kreditu broj 275/011-40/2004 od 23. veljače 2009. (list 37-39 spisa), povijesni izvadak za VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju (list 40-42 spisa), Ugovor o ustupanju potraživanja radi osiguranja i naplate od 23. veljače 2009. (list 43-44 spisa), izvod iz poslovnih knjiga (list 25),. Ugovor o ustupu tražbine od 30. travnja 2024. (list 55-65 spisa), stanje duga (list 66-68 spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 71 spisa), Ugovor o kupoprodaji od 20. veljače 2009. (list 151 spisa) , kartica kupca (list 155 spisa), izvadak prometa po računu tuženika (list 156- 158 spisa), presliku prijedloga za ovrhu te rješenje o ovrsi poslovni broj Povrv-569/10 od 03. rujna 2010., specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od 11. srpnja 2011. (list 235 spisa), proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim, izvršen je uvid u predmet spisa posl.br. St-320/09. S druge strane sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka NP te ZP, obzirom tuženik nije naveo okolnost, a svakako nije bilo mjesta za provođenje istog nakon što je ocijenjen osnovanim prigovor zastare.

11. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 15.148,07 eur (ranije 114.133,18 kn) koji tužitelj kao cesionar potražuje na temelju Ugovora o cesiji (Ugovor o ustupanju potraživanja radi osiguranja i naplate) od 23. veljače 2009.,

13. Između stranaka nije sporno da je 23. veljače 2009., VRPOLJE METALI d.o.o. kao korisnik kredita sklopio s HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. Ugovor o kreditu broj 275/011-40/2004 koji je sklopljen uz Ugovor o odobrenju okvira za financijsko praćenje broj 011-40/2004 od 3. lipnja 2004. i pripadajućih aneksa i to za iznos kredita od 98.746,30 kn. Nadalje, nije sporno da je čl. 8 predmetnog ugovora određeno kako je kao instrument osiguranja potraživanja vjerovnika, ugovoren 23. veljače 2009., i Ugovor o ustupu potraživanja radi osiguranja i naplate temeljem Ugovora o kupoprodaji od 20. veljače 2009., kojom cesijom cedent (VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju) ustupa cesionaru (HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.) svoja potraživanja, a koji ugovor je zaključen između VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju kao cedenta i CP kao vlasnika obrta za prijevoz, trgovinu i usluge građevinskim strojevima, [adresa], kao cesusa, i HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. kao cesionara. Nije sporno da je 20. veljače 2009., sklopljen Ugovor o kupoprodaji između VRPOLJE METALI d.o.o. kao prodavatelja (dobavljač)i CP kao kupca vlasnika obrta za prijevoz, trgovinu i usluge građevinskim strojevima, [adresa], kao kupca za iznos od 98.746,30 kn.

14. No imajući u vidu navode stranaka iznijete tijekom postupka, među strankama je sporno da li je VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju podmirio potraživanje tužitelja koje proizlazi iz Ugovora o kreditu broj 275/011-40/2004 od 23. veljače 2009., pa samim time je li eventualno već time prestalo potraživanje tužitelja prema tuženiku iz Ugovora o ustupanju potraživanja radi osiguranja i naplate od 23. veljače 2009., da li se radi o cesiji umjesto ispunjenja ili o cesiji radi ispunjenja, odnosno je li kroz postupak prisilne naplate pokrenutog od strane Vrpolje Metali d.o.o. u stečaju protiv ovdje tuženika kao ovršenika u ovršnom postupku posl.br. Ovrv-569/10 prestala tražbina tuženika kao cesusa prema tužitelju kao cesionaru iz Ugovora o cesiji od 23. veljače 2009., sporna je i aktivna legitimacija tužitelja, osobito imajući na u Ugovor o ustupu potraživanja kojim je tužitelj ustupio predmetno potraživanje društvu H- ABDUCO d.o.o te podredno pasivna legitimacija tuženika. Zaključno sporna je zastara predmetnog potraživanja.

15. Uvidom u Ugovor o odobrenju okvira za financijsko praćenje broj 011- 40/2004 utvrđeno je kako je predmetni ugovor sklopljen između HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. i VRPOLJE METALI d.o.o. kao korisnika kredita, kojim je korisniku kredita odobren okvir za financijsko praćenje koji se iskazuje u iznosu od maksimalno 1.000.000,00 kn. Nadalje, uvidom u anekse predmetnog ugovora utvrđeno je kako se svakim aneksom povećava iznos odobrenja okvira za financijsko praćenje.

16. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 275/011-40/2004 utvrđeno je kako ugovorne strane HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. kao banka te VRPOLJE METALI d.o.o. zaključuju predmetni ugovor uz ugovor o odobrenju okvira za financijsko praćenje broj 011-40/2004 od 3. lipnja 2004. i pripadajućih aneksa. Utvrđeno je kako je čl. 2. određeno kako se odobrava kunski kredit u iznosu od 98.746,30 kn. Nadalje, uvidom u isti utvrđeno je kako je čl. 8. određeno kako je kao instrument osiguranja potraživanja vjerovnika po osnovu odobrenog kredita, ugovoren i Ugovor o ustupu potraživanja radi osiguranja i naplate temeljem Ugovora o kupoprodaji od 20. veljače 2009. kojom cesijom cedent (VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju) ustupa cesionaru (HYPO ALPE ADRIA BANK d.d.) svoja potraživanja, a koji ugovor je zaključen 23. veljače 2009. između VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju kao cedenta i CP kao vlasnika obrta za prijevoz, trgovinu i usluge građevinskim strojevima, [adresa], kao cesusa, i HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. kao cesionara. Uvidom u čl. 4 Ugovora o kreditu utvrđeno je kako je rok vraćanja predmetnog iznosa kredita 1. travnja 2009., te da se glavnica vraća u cijelosti istekom roka otplate kredita.

17. Uvidom u ugovor o ustupanju potraživanja radi osiguranja i naplate od 23. veljače 2009. sklopljen između VRPOLJE METALI d.o.o. kao cedenta i HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. kao cesionara, utvrđeno je kako ugovorne strane suglasno utvrđuju postojanje cedentovog potraživanja prema CP, kao vlasniku obrta za prijevoz, trgovinu i usluge građevinskim strojevima, [adresa], u ukupnom iznosu od 98.746,30 kn i to temeljem Ugovora o kupoprodaji od 20. veljače 2009. sklopljenog između VRPOLJE METALI d.o.o. i obrta za prijevoz i usluge, CP. Istog tako, utvrđeno je kako ugovorne strane suglasno utvrđuju da postoji tražbina cesionara (HYPO ALPE ADRIA BANK) prema cedentu (VRPOLJE METALI d.o.o.) i to po Ugovoru o kreditu broj 275/011-40/2004 uz ugovor o odobrenju okvira za financijsko praćenje broj 011-40/2004 i pripadajućeg aneksa u iznosu od 98.746,30 kn. Nadalje, utvrđeno je kako cedent na cesionara prenosi sva svoja potraživanja prema cesusu iz Ugovor o kupoprodaji od 20. veljače 2009. Isto tako, utvrđeno je kako su ugovorne strane suglasne da će obvezu cedenta (VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju) prema cesionaru (HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. ) temeljem ugovora o kreditu broj 275/011-40/2004, ispuniti cesus (CP, kao vlasnik obrta za prijevoz, trgovinu i usluge građevinskim strojevima, [adresa]) i to na način da svoju obvezu prema cedentu s osnova ugovora o kupoprodaji od 20. veljače 2009. umjesto na račun cedenta doznači na račun cesionara, te je utvrđeno da se cesus potpisom na predmetnom ugovoru, odnosno notifikacijom na isto obvezuje. Također je utvrđeno kako se podmirenjem cesusove obveze prema cesionaru prestaje cesusova obveza prema cedentu.

18. Uvidim u ugovor o kupoprodaji sklopljen između VRPOLJE METALI DOO kao prodavatelja i ovdje tuženika kao kupca utvrđeno je da se kupac, ovdje tuženik obvezuje iznos od 98.746,30 kn uplatiti do 1. travnja 2009.,

19. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine između HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. kao cedenta i H-ABDUCO d.o.o. kao cesionara utvrđeno je kako se predmetnim vrši prijenos tražbina sa cedenta na cesionara, između ostalog i tražbina temeljem Ugovora o ustupanju potraživanja radi osiguranja i naplate sklopljenog 23. veljače 2009. između VRPOLJE METALI d.o.o., HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. i CP. Isto tako utvrđeno je kako je u čl. 6. propisano da s tražbinom na cesionara prelaze i sva prava koja cedent s osnove ustupljene tražbine ima u svim postupcima koji se vode u vezi s tražbinom ili sredstvima osiguranja te da cedent ovlašćuje cesionara da temeljem tog ugovora cesionar stupi na mjesto cedenta kao njegov pravni slijednik s osnova ustupljene tražbine u sve Postupke.

20. Uvidom u prijedlog za ovrhu te u rješenje o ovrsi od 3. rujna 2010. posl. br. Ovrv-569/10 koje rješenje je pravomoćno i ovršno 12. studenog 2010. utvrđeno je kako je VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju podnio prijedlog za ovrhu protiv CP, kao vlasnik obrta za prijevoz, trgovinu i usluge građevinskim strojevima, [adresa], za iznos od 98.746,30 kn koji iznos je sukladno specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje po predmetnom ovršnom rješenju od ovršenika zaplijenjen te naplaćen.

21. Imajući na umu navode stranaka napominje se, u smislu tumačenja primjene odredbe čl. 195. st. 1 ZPP kako je na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. rujna 2020., zauzeto je pravno shvaćanje: „Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalno pravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarno pravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.“ Ovdje se ističe kako je u samom Ugovoru o ustupu tražbine navedeno da cedent ovlašćuje cesionara da temeljem Ugovora o ustupu , cesionar stupi na njegovo mjesto kao pravni slijednik s osnova ustupljene tražbine u sve postupke, što znači da iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe „ne proizlazi što drugo“, pa bi u tom smislu tužitelj gubio aktivnu materijalno pravnu legitimaciju. No, navedeno dolazi do primjene samo u situaciji kada tužitelj ne uskladi svoj tužbeni zahtjev, pa budući da je tužitelj u konkretnom slučaju nakon utuženja i nakon što je stvar o kojoj teče parnica, otuđio trećoj osobi, on uskladio tužbeni zahtjev s navedenom činjenicom tako da je zahtijevao isplatu utuženog iznosa, ne više njemu, već upravo trećoj osobi kojoj je to pravo cedirano, odnosno tužitelj je svoju procesno pravnu ulogu uskladio s novonastalom materijalno pravnom situacijom (tako i VSRH, Rev-117/03) pa je u tom dijelu otklonjen prigovor tuženika, sve kada bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

22. Nadalje, valja napomenuti kako je stavkom 1. članka 88. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08 – dalje ZOO) propisano da kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine (cesija umjesto ispunjenja), dok je stavkom 2. istog članka propisano da, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu (cesija radi ispunjenja). Dakle, kod cesije "umjesto ispunjenja" tražbina cedenta prelazi u imovinu cesionara trenutkom sklapanja ugovora o cesiji i trenutkom sklapanja ugovora o cesiji prestaje cedentova obveza prema cesionaru. Pravni učinci takove cesije su da cedent također gubi aktivnu legitimaciju prema cesusu. No, kod cesije "radi ispunjenja" tražbina cedenta prema cesusu ostaje u imovini cedenta i cedentova obveza prema cesionaru se gasi tek ispunjenjem obveze od strane cesusa prema cesionaru. Tako da čak i u slučaju da cesus ispuni svoju obvezu prema cedentu i nakon obavješćivanja njegova obveza prema cedentu se gasi. Pravni učinci takve cesije su da cedent ne gubi aktivnu legitimaciju prema cesusu.

23. Nadalje, cesija – ustup tražbine je pravni posao kojim vjerovnik može ugovorom sklopljenim sa trećim prenijeti na ovog svoju tražbinu. (čl. 80. st.1. ZOO-a) Iz navedenog jasno proizlazi da se radi o pravnom poslu između vjerovnika – cedenta i treće osobe – cesionara, a ne o pravnom poslu između cedenta i cesusa ili o pravnom poslu između cesionara i cesusa. Jednako tako, stavkom 1. članka 82. ZOO-a je propisano da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj-cedent dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Iz navedene odredbe također proizlazi jasno da se cesusa isključivo mora obavijestiti o izvršenom ustupu, odnosno i iz navedene odredbe je vidljivo da se radi o pravnom poslu između vjerovnika i treće osobe, te da za ustup potraživanja ne treba niti pristanak cesusa, već je potrebito samo obavijestiti ga o izvršenom ustupu. Sukladno navedenom, prema mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju se radi o cesiji radi ispunjenja kod koje tražbina cedenta prema cesusu ostaje u imovini cedenta i cedentova obveza prema cesionaru se gasi tek ispunjenjem obveze od strane cesusa prema cesionaru. Naime, u članku 3. predmetnog ugovora je, kako je to gore i navedeno, jasno je navedeno da će obvezu cedenta prema cesionaru temeljem ugovora o kreditu br. 275/011-40/2004 ispuniti cesus na način da svoju obvezu prema cedentu s osnova ugovora o kupoprodaji umjesto na račun cedenta doznači na račun cesionara, na što se cesus notifikacijom obvezuje. Isto tako, u čl. 7. je navedeno kako izmjerenjem cesusove obveze prema cesionaru prestaje cesusova obveza prema cedentu. Odnosno razvidno je da su cedent i cesionar jasno ugovorili da se predmetna obveza gasi isključivo kada cesus uplati navedene iznose iz Ugovora o cesiji. Ugovorne strane ugovora o cesiji su cedent i cesionar i samo cedent i cesionar mogu ugovoriti da li se obveza cedenta prema cesionaru gasi potpisom ugovora ili tek kada cesus plati predmetni iznos odnosno samo cedent i cesionar mogu ugovoriti da li tražbina koju prenosi cedent na cesionara prelazi u imovinu cesionara u trenutku sklapanja ugovora ili tek isplatom od strane cesusa. O tome niti u kojemu slučaju ne može odlučivati cesus pa stoga i takova odredba u ugovoru o cesiji ne proizvodi pravne učinke i nije valjana. Jedina obveza cedenta u pogledu cesusa je da obavijesti cesusa o izvršenoj cesiji, a što je cesus potpisom predmetnog ugovora i potvrdio da je obaviješten o predmetnoj cesiji.

24. Sukladno gore navedenom, u konkretnom slučaju je riječ o cesiji radi ispunjenja kod koje tražbina cedenta prema cesusu ostaje u imovini cedenta i cedentova obveza prema cesionaru se gasi tek ispunjenjem obveze od strane cesusa prema cesionaru. Pravni učinci takove cesije su da cedent nije izgubio aktivnu legitimaciju prema cesusu.

25. No, s druge strane, stavkom 4. članka 88. ZOO-a je propisano da u slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju. Prema tome, tuženik-cesus je mogao i nakon što je obaviješten ispuniti svoju obvezu i ustupitelju-cedentu-tužitelju čak i nakon što je obaviješten o ustupanju. Tuženik je osim gore navedenih prigovora tvrdio i da je podmirio svoju obvezu prema tužitelju-cedentu, odnosno da je VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju podmirilo tužitelju tražbinu iz ugovora o kreditu br. 275/011- 40/2004 od 23. veljače 2009., te potom da je podmirio utuženo potraživanje izravno cesionaru kroz postupak prisilne naplate posl. br. Ovrv-569/10.

26. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Sukladno odredbi čl. 221 a. ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokaza. Teret dokaza u odnosu na spornu činjenicu da je tuženik ispunio svoju obvezu sukladno Ugovoru o cesiji, odnosno da je glavna tražbina podmirena od strane VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju kako to tvrdi tuženik u konkretnom slučaju leži na tuženiku.

27. Imajući na umu gore navedene sporne činjenice, sud je proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem i to na okolnost

- je li VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju podmirio potraživanje tužitelja, odnosno Addiko Bank d.d. (ranije HYPO ALPE – ADRIA BANK d.d.) koja proizlaze iz Ugovora o kreditu broj 275/011-40/2004 od 23. veljače 2009.

- je li tuženik CP, vl. obrta za trgovinu, prijevoz i usluge građevinskim strojevima, podmirio dugovanje koje proizlazi iz sklopljenog Ugovora o kupoprodaji od 20. veljače 2009. sklopljenog između VRPOLJE METALI d.o.o., zastupan po NP i [obrt]., zastupan po OP te izvršio uvid u pisani nalaz i mišljenje koji prileži listu 224-228 predmeta spisa, isto tako je vještak na ročištu od 6. srpnja 2021., usmeno iznio nalaz i mišljenje te odgovorio na prigovore stranaka. Uvidom u nalaz i mišljenje, prvotno je utvrđeno kako vještak iz dostavljene dokumentacije u spisu za koju je naveo kako je djelomična te iz razloga što do predaje nalaza i mišljenja nije dostavljena zatražena dokumentacija, vještak nije mogao utvrditi da li su VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju podmirili potraživanje tužitelja u iznosu od 114.133,18 kn, odnosno obvezu po Ugovoru o okviru za financijsko praćenje br. 275/011-40/2004 od 23. veljače 2009. te njegovih aneksa. Isto tako vještak je naveo kako u poslovnim knjigama VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju na dan 20, veljače 2009. zaključenje Ugovora o kupoprodaji i dan 23. veljače 2009. zaključenje Ugovora i ustupanju potraživanja radi osiguranja i naplate postoji uredno evidentirano potraživanje od kupca CP, kao vlasnik obrta za prijevoz, trgovinu i usluge građevinskim strojevima, [adresa] (tuženik) u iznosu od 98.746,30 kn. Nadalje, kako prema Specifikaciji izvršenja osnova za plaćanje po Rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv- 569/10 na dan 22. srpnja 2011., Izvodu žiro računa [obrt], trgovinu i usluge građevinskim strojevima, vl. CP, br. 103 od 22. srpnja 2011. proizlazi da je tuženiku temeljem Rješenja o ovrsi naplaćen iznos od 141.046,87 kn, a navedeni iznos sastoji se od naplaćene glavnice u iznosu od 98.746,30 kn, naplaćene kamate na glavnicu u iznosu od 38.559,75 kn, naplaćenog troška postupka u iznosu od 3.256,38 kn i naplaćene kamate na trošak postupka u iznosu od 484,44 kn. Prema analitičkoj kartici društva VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju potraživanje od kupca CP, kao vlasnik obrta za prijevoz, trgovinu i usluge građevinskim strojevima, [adresa] (list 155 spisa) koja je privitak prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a prema kojem prijedlogu je doneseno rješenje o ovrsi, proizlazi da po Ugovoru u kupoprodaji nije bilo ispostavljanja računa u razdoblju od sklapanja ugovora 20. veljače 2009. do naplate po rješenju o ovrsi dana 22. srpnja 2011. Stoga, vještak navodi kako iznos naplaćen po Rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-569/10 od 141.046,87 kn odnosi se na evidentirano potraživanje u poslovnim knjigama VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju prije zaključenja Ugovora o kupoprodaji od 20. veljače 2009. i Ugovora o ustupanju potraživanja radi osiguranja i naplate od 23. veljače 2009.

28. Dakle, sukladno gore navedenom, a budući da tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dostavio bilo kakovu vjerodostojnu i valjanu dokumentaciju na temelju koje bi sud mogao utvrditi da je tuženik doista ispunio svoje obveze iz Ugovora o cesiji bilo izravno tužitelju bilo izravno cesionaru te budući da tuženik nije niti predlagao druge dokazne prijedloge u tom smjeru, to ovaj sud smatra da tuženik nije dokazao da je podmirio utuženo potraživanje bilo cedentu bilo cesionaru, pa je time sud predmetni prigovor podmirenja ocijenio kao neosnovanim. Naime, iako je kako je gore navedeno u konkretnom slučaju riječ je o cesiji radi ispunjenja te je tuženik eventualno mogao podmiriti predmetno potraživanje, cedentu, odnosno VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju, tuženik isto u ovom postupku nije dokazao. Naime, iako je u predmet spisa dostavljen prijedlog za ovrhu te rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-569/10 te iako iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje po predmetnom rješenju proizlazi da je od ovdje tuženika u korist VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju naplaćena tražbina od 98.746,30 kn na ime glavnice, iznos od 38.559,75 kn na ime kamata na glavnicu, iznos od 3.256,38 kn na ime troška postupka te kamata na trošak u iznosu od 484,44 kn, odnosno ukupno 141.046,87 kn, opet se napominje kako iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi kako se predmetni iznos odnosi na evidentirano potraživanje u poslovnim knjigama VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju prije zaključenja Ugovora o kupoprodaji od 20. veljače 2009. i Ugovora o ustupanju potraživnja radi osiguranja i naplate od 23. veljače 2009. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je kako predmetno potraživanje nije naplaćeno niti u prisilnom postupku naplate po prijedlogu VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju protiv ovdje tuženika kao ovršenika. Isto tako se napominje kako je prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještak naveo kako tuženik nije dostavio po zahtjevu vještaka potrebnu dokumentaciju te kako iz tog razloga nije bilo moguće utvrditi poslovni odnos tuženika i društva VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju, odnosno nije bilo moguće utvrditi je li po Rješenju u ovrsi kojim je naplaćeno s računa tuženika iznos od 141.046,87 kn predmetni iznos naplaćen s osnove Ugovora o cesiji od 23. veljače 2009., odnosno Ugovora o kupoprodaji od 20. veljače 2009.

29. Ovdje treba navesti da tuženik nije osporavao da je zaključio sa tužiteljem Ugovor o kupoprodaji od dana 20. veljače 2009. godine te nije osporavao niti da je tužitelj svoju obvezu iz predmetnog ugovora izvršio, tuženik također nije sporio da je svojim potpisom ovjerio predmetni Ugovor o kupoprodaji od dana 20. veljače 2009. godine, čime tuženik nije osporio postojanje tražbine tužitelja koja je bila predmet ustupa u Ugovoru o cesiji. Sud nije našao osnovanim prigovor tuženika kako bi predmetni ugovori bili ništetni odnosno protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

30. No, sud je našao osnovanim prigovor zastare tuženika. Naime, kako je gore navedeno tužitelj je pokrenuo postupak prijedlogom za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, koji prijedlog tužitelj temelji na Ugovoru o ustupu potraživanja radi osiguranja i naplate od 23. veljače 2009. kojeg su međusobno zaključili VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju kao cedent i HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. kao cesionar i tuženik kao cesus, a koja cesija proizlazila iz Ugovora o kupoprodaji od 20. veljače 2009., kojeg su zaključili VRPOLJE METALI d.o.o. u stečaju kao dobavljač i tuženik kao kupac. Stoga, tražbina iz Ugovora o cesiji od 23. veljače 2009. temelji se na Ugovoru o kupoprodaji od 20. veljače 2009., kojem ugovoru je kao dospijeće naveden datum 1. travnja 2009. do kojeg datuma je tuženik morao platiti iznos od 98.746,30 kn u korist VRPOLJE METALI d.o.o., odnosno sukladno Ugovoru o cesiji od 23. veljače 2009., u korist ovdje tužitelja. Naime, sukladno čl. 84. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, a dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje. Naime, obveza tuženika proizlazi upravo iz Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 20. veljače 2009., Dakle, Ugovorom o cesiji od 23. veljače 2009., utvrđeno postojanje cedentovog (VRPOLJE METALI d.o.o.) potraživanja prema CP, vl. obrta za trgovinu, prijevoz i usluge građevinskim strojevima, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u ukupnom iznosu od 98.746,30 kn i to temeljem Ugovora o kupoprodaji od 20. veljače 2009. sklopljenog između VRPOLJE METALI d.o.o. i CP, vl. obrta za trgovinu, prijevoz i usluge građevinskim strojevima, kojim ugovorom je kako je gore navedeno utvrđeno dospijeće plaćanja do 1. travnja 2009. to je s obzirom da je u konkretnom slučaju bila riječ o trgovačkom ugovoru o prometu roba i usluga, sukladno čl. 228. st. 1. ZOO, imajući na umu da je predmetni postupak prijedlogom za ovrhu pokrenut 9. listopada 2013., protekao trogodišnji zastarni rok.

31. Stoga je slijedom svega navedenog, a sukladno čl. 451. st. 3. ZPP te sukladno čl. 88. ZOO u svezi s čl. 84. ZOO te sukladno čl. 228. st. 1. ZOO platni nalog zbog osnovanog prigovora zastare, valjalo ukinuti u cijelosti i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

32. Imajući u vidu činjenicu da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a tuženiku pripadaju troškovi postupka. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom (Narodne novine broj 138/23, nastavno: Tarifa) i to za pristup na sedam ročišta održanih dana 20. siječnja 2016., 9. svibnja 2018., 12. listopada 2018., 3. ožujka 2020., 6. srpnja 2021., 10. srpnja 2023., 30. listopada 2024. (Tbr. 9.1. Tarife u svezi s t. 1. ) sukladno vrijednosti boda 500,00 eur , zatim za sastav podneska od dana 19. siječnja 2016. i 7. siječnja 2021. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) za svaki od navedenih podnesaka 500,00 eur, što sve skupa uvećano za pripadajući PDV te uz trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 334,00 eur ukupno iznosi 5.959,00 eur te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 29. travnja 2025. godine

SUDAC:

Aleksandra Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. Tužitelju po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 197,93 eur.

2. Tuženiku po pun.