Posl. broj P-4236/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužiteljice ČŽ, 33 Pendrell RD., London, SE42PB, UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Ani Jurić odvj. u Splitu, protiv tuženika ZŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. pun. Mateu Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, radi utvrđenja valjanosti oporuke, nakon glavne rasprave održane dana 19. ožujka 2025. u prisutnosti pun, tužiteljice i zamj. pun. tuženika Marka Radića odvj. vježbenika kod OD Anić i Anić u Splitu, na ročištu za objavu presude dana 29. travnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da isprava naslovljena kao „Punomoć od 10.4.217.“, proglašena kao oporuka dana 23. rujna 2021, „U Splitu, 23. rujna 2021.g.“ ne predstavlja vlastoručnu oporuku iza smrti pok. OŽ i ne proizvodi nikakve pravne učinke vlastoručne poruke te ista uopće ne predstavlja oporuku.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 5.346,46 eura, sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana
obrazloženje
1. Predmetnu parnicu tužiteljica pokreće temeljem rješenja ovog suda O- 3902/21 od 11. rujna 2023. godine, donesenog u ostavinskom postupku iza pok. OŽ i to kao njegova zakonska nasljednica, protiv tuženika kao njegovog oporučnog nasljednika, kojim je rješenjem prekinut navedeni ostavinski postupak, te tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da isprava naslovljena kao "Punomoć od 10.04.2017." a koja je proglašena kao oporuka dana 23.rujna 2021. ne predstavlja vlastoručnu oporuku pok. OŽ i ne proizvodi učinke oporuke. Ističe u tužbi da je otac tužiteljice pok. ŽŽ dao punomoć svom bratu i njegovom sinu, tuženiku kojom je dio svoje imovine istima predao na korištenje, a da za istu ne navodi da je daje ili ostavlja iza svoje smrti tuženiku i njegovom pok. ocu kao oporučnim nasljednicima.
2. Tuženik se protivi tužbi, te navodi da pismeno koje je priloženo i proglašeno kao oporuka itekako predstavlja oporuku sačinjenu u jednom od oblika predviđenih u Zakonu o nasljeđivanju, obzirom je sadržaj istog jasan, nedvosmislen, određen i odrediv. Naziv tog pismena („punomoć“) ne može dovesti u pitanje valjanost oporučnog raspolaganja, za koje raspolaganje je tužiteljica znala.
3. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu, saslušani svjedoci i stranke, pregledan spis O-3902/21 i spis javnog bilježnika Ivana Kristića iz Vrgorca, OU-6/2020.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Odredbom čl. 187. ZPP-a je propisana mogućnost podnošenja tužbe na utvrđenje (deklaratorne tužbe), tj. odredbom st.1. navedenog članka i zakon je propisano da tužitelj takvom tužbom može tražiti da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa, ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Pri tome, kada je riječ o parnicama koje se pokreću temeljem rješenja ostavinskog suda tada treba imati u vidu i odredbu čl.222.st.2. Zakona o nasljeđivanju (NN broj 48/03. i dr. – dalje: ZN), u smislu koje se nasljednici upućuju na pokretanje parnice kada postoji spor o određenim činjenicama od kojih ovisi neko njihovo pravo –
pa tako i nasljedno pravo koje pak može ovisiti i od toga postoji li oporuka i od toga da li je ta oporuka pravno valjana.
6. U konkretnom slučaju sporno je da li isprava nazvana "Punomoć" po svom obliku i sadržaju predstavlja vlastoručnu oporuku sada pok. OŽ, te da li je kao takva valjana u smislu odredbi Zakona o nasljeđivanju. Tužiteljica navedenoj ispravi osporav svojstvo oporuke, odnosno pravnu valjanost zbog neispunjenja zahtjevima zakonom propisane forme u kojoj je moguće sačiniti pravno valjanu oporuku. Naime, kada je riječ o formi (obliku) oporučivanja odredbom čl.29.st.1. ZN-a je propisano da je valjana samo ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.
7. Oporuka je jednostrana, opoziva, u propisanoj formi dana izjava posljednje volje, kojom neka osoba raspolaže svojom imovinom, ili jednim njezinim dijelom za slučaj smrti. Pri tome nije odlučan naziv isprave, bilo to "Punomoć", "Oporuka", "Izjava", "Posljednja volja" ili što drugo, već sadržaj iste.
8. Prema odredbama članka 30. ZN-a oporuka je valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao, a za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena. Za tu vrstu oporuke nisu potrebne druge formalnosti kao što su datum oporuke, ovjera potpisa ili svjedoci.
9. Za ocjenu pravne valjanosti vlastoručne oporuke nije nužno naznačiti o kojom se sve imovini ostavitelja radi pa tako ni navođenje posebnih zemljišnoknjižnih oznaka nekretnina obuhvaćenih općenitom pojmom sve imovine ostavitelja.
10. Određivanje nasljednika iz čl. 43. ZN zahtjeva da oporučitelj može oporukom odrediti jednoga ili više nasljednika (st. 1.). Nasljednik na temelju oporuke jest osoba koju je oporučitelj odredio da ga naslijedi u cijelosti ili u razmjernom dijelu (st. 2.). Nasljednikom će se smatrati i osoba kojoj su oporukom ostavljeni jedna ili više određenih stvari ili prava, ako se ustanovi da je oporučiteljeva volja bila da mu ta osoba bude nasljednik (st. 3.).
11. Sukladno čl. 44. ZN-a oporučitelj može odrediti oporukom osobu kojoj će pripasti nasljedstvo za slučaj da određeni nasljednik umre prije njega, ili da se odrekne nasljedstva, ili da bude nedostojan da naslijedi. Isto vrijedi i za zapise, naloge i ostala raspolaganja (st. 1.), dok ne može odrediti nasljednika svome nasljedniku ni zapisovniku (st.2.).
12. U predmetnoj ispravi naziva "Punomoć" stoji da ŽŽ "predaja, dragovoljno, bez ikakvih uslova svu svoju naslijeđenu imovinu od pok. roditelja… svom bratu ŽŽ, Č, Z ili njegovom sinu ŽŽ, O, Ž".
13. Ukoliko bi se uistinu radilo o oporuci, nasljednik nije nedvojbeno određen, jer nije naveden ZŽ kao supstitut VŽ, koji bi naslijedio OŽ za slučaj da Nikolin brat VŽ umre prije oporučitelja, isto naime nije jasno određeno i navedeno, što bi u smislu odredbe čl. 44 ZN-a trebalo biti. Dakle, nije jasno je li nasljednik VŽ ili ZŽ, odnosno da li će Ž biti oporučni nasljednik OŽ ukoliko VŽ umre prije oporučitelja ili je oporučitelj mislio da će Ž naslijediti VŽ, a potonje svakako nije dopušteno određivati oporukom.
14.Nadalje u predmetnoj "Punomoći" stoji formulacija da istom potpisnik "predaje" nekretnine i to upravo one naslijeđene od roditelja, koje su mu pripale sudskom odlukom.
15.Iz iskaza svjedokinje ČŽO, ali i same tužiteljice i tuženika proizlazi da su tuženik i njegov sada pok. otac VŽ obrađivali i radili na svim obiteljskim nekretninama, jer su oni uostalom ostali u Vrgorcu, na zemlju, pa isto tako dai da su koristili kuću koju su po pola naslijedili od roditelja braća ŽŽ i VŽ.
16.Upravo iz tih iskaza proizlazi da su u posjedu nekretnina bili još za života sada pok. OŽ.
17. Iz predmetne isprave ne proizlazi da bi se radilo o raspolaganju imovinom za slučaj smrti, obzirom da sastavljač iste nigdje ne spominje da nekretnine ostavlja nekome nakon smrti već izričito navodi da ih "predaje", dakle u sadašnjem vremenu, iz čega je vidljivo da se radi o raspolaganju imovinom za života, a ne za slučaj smrti.
18. Dakle, slijedom navedenog, iz same formulacije predmetne "punomoći" proizlazi da se ne radi o vlastoručnoj ili oporuci uopće, da ne predstavlja raspolaganje imovinom za slučaj smrti.
19. Odredbom čl.42. st.1 ZN-a određeno je da je ostavitelj ovlašten za slučaj smrti oporukom raspolagati svime čime je bio ovlašten raspolagati i za života, a st. 2 iste zakonske odredbe da oporučitelj može oporukom proizvesti iste pravne učinke koje je mogao i za života jednostranim očitovanjem svoje volje, no oporukom može izazvati samo nasljedno pravne učinke predviđene ZN-om (st.3).
20. U konkretnom slučaju radi se o jednostranom očitovanju volje pok. OŽ, no sadržaj tog očitovanja ne predstavlja raspolaganje za slučaj smrti.
21. Dakle, tumačeći sadržaj tog pravnog posla prava volja i namjera nije bila oporučno raspolaganje pa stoga to pismeno tuženik neosnovano smatra oporukom i to u njegovu u korist jer iz navedenog razloga ta pismena isprava po svom sadržaju nije bila usmjerena na oporučno raspolaganje imovinom za slučaj smrti i ne predstavlja vlastoručnu oporuku, pa je sukladno tome valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u izreci presude.
22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika i popisu troška pun, tužiteljice.
22.1. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to: za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 12.02.2024., 19.04.2024., 12.09.2024., za zastupanje na ročištima od 29.02.2024., 15.05.2024., 29.08.2024. i 19.03.2025. sve po 250 bodova, ukupno 2000 bodova, pomnoženo sa 2,00 eura daje 4.000,00 eura, uvećano za 25% na ime PDV-a daje ukupno 5.000,00 Eura, uvećano za sudske pristojbe tužbe i presude po 173,23 Eura, daje sveukupno 5.346,46 Eura, pa je odlučeno kao u točki II izreke presude.
U Splitu, 29. travnja 2025. godine
SUTKINJA
Maja Vukmir
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
