Posl. br. P-693/2022-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnik zastupa Hrvoje Tokić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tužene NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju kao punomoćnik zastupa Boško Šiljeg, odvjetnik u Pločama, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, i u pravnoj stvari tužiteljice NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju kao punomoćnik zastupa Boško Šiljeg, odvjetnik u Pločama, protiv tuženog UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnik zastupa Hrvoje Tokić, odvjetnik u Dubrovniku, radi opoziva Ugovora o darovanju, nakon glavne rasprave zaključene dana 18. ožujka 2025., u prisustvu parničnih stranaka i njihovih punomoćnika, a na ročištu održanom radi objave odluke dana 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj RA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], temeljem Ugovora o Darovanju br.OV-290/2022 od 02. 02. 2022. ovjerenog kod Javnog Bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli, stekao pravo vlasništva na stanu u prizemlju zgrade - sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], stambena zgrada [adresa], 20B, od 169 m2, dvorište 80 m2, stambena zgrada 89 m2 - Z. U. [broj ZK uloška] - K. O. [katastarska općina], koji se sastoji od – natkrivene terase, predsoblja, dnevnog boravka, kuhinje sa trpezarijom, dvije spavaće sobe, te kupaonice i hodnika, ukupne površine 75 m2 i ostave, a što je tužena dužna priznati, pa se tužitelj ovlašćuje temeljem ove presude prije opisani stan sa ostavom izdvojiti u zasebnu stambenu cjelinu putem nadležnog ureda za urbanizam i katastar, (a što će se pobliže specificirati i označiti nakon izvršenog očevida i nalaza vještaka), te istoga uknjižiti u zemljišnim knjigama suda na svoje ime i vlasništvo u cijelosti, uz istodobno brisanje sa imena tužene NA rođ. U, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]."

II. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju od 2. veljače 2022. godine opozvan od strane tuženice protutužiteljice kao darovateljice, te da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

III. Nalaže se tužitelju protutuženom UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženoj protutužiteljici NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.793,68 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje kamate teku od presuđenja do isplate, i to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu (706,32 €) zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik stana u prizemlju stambene zgrade u [adresa], smještene na adresi [adresa], 20 b, a koji stan je preciznije opisan u točki I. izreke ove presude, a navedeni stan je tužitelj stekao od svoje majke, odnosno tužene, i to po Ugovoru o darovanju od 2. veljače 2022. koji je ovjeren pred javnim bilježnikom Ivnom Kaliman u Korčuli pod br. OV-290/2022. Osim toga, tužitelj navodi kako je u posjedu ovog stana u kojem stanuje zajedno sa svojom obitelji, međutim u zemljišnim knjigama suda nije se mogao upisati kao njegov vlasnik i to iz razloga što zgrada nije etažirana, kao i iz razloga što je u samom darovnom ugovoru došlo do greške, pa je tako u Ugovoru navedeno da je zgrada u kojoj se stan nalazi položena u k. o. [katastarska općina], umjesto u k. o. [katastarska općina] kako to proizlazi i iz zk izvatka za navedenu nekretninu. Upravo iz ovih razloga, tužitelj da ima pravni interes srediti zemljišno knjižno stanje i u parničnom postupku izdvojiti svoj stan u posebnu stambenu cjelinu, a iz kojeg razloga je i pokrenuo predmetnu tužbu pri čemu je punomoćnik tužitelja svojim podneskom od 18. travnja 2023. precizirao tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

1.1. U svom odgovoru na tužbu, a koji je ujedno i protutužba, tužena protutužiteljica NA (u daljnjem tekstu protutužiteljica), putem svog punomoćnika, navodi da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, a osim toga smatra kako je tužba nedopuštena te da ju je prvenstveno potrebno odbaciti. Ovo iz razloga što je iz petita tužbe potpuno jasno vidljivo da tužitelj traži utvrđenje svog prava vlasništva na određenom dijelu zgrade, i to baš na opisanom stanu u prizemlju, a nakon čega se predlaže tužitelja ovlastiti ovaj stan izdvojiti u zasebnu cjelinu putem ureda za katastar te istog u zemljišnim knjigama suda upisati kao vlasništvo tužitelja u cijelosti, uz istodobno brisanje tužene kao dotadašnje vlasnice. Stoga je ovakva tužba izričito protivna odredbi čl. 73. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je propisano da se vlasništvo posebnog dijela nekretnine uspostavlja temeljem pisane suglasnosti svih suvlasnika koje u konkretnom slučaju nema. Isto tako da se vlasništvo posebnog dijela ne može uspostaviti dok nadležna upravna vlast ne potvrdi da je određeni stan u zgradi samostalna uporabna cjelina. Kako nikakav postupak u tom smislu nije proveden, niti postoji bilo kakva odluka suda u tom smislu, to niti ne postoje uvjeti za podnošenje nazočne tužbe. U slučaju da sud ne bi prihvatio ovakve stavove, tada protutužiteljica navodi da Ugovor na kojeg se poziva tužitelj nikada nije niti sklopljen, a kamoli da bi u potpisu daroprimatelja bio ovjeren pred javnim bilježnikom. Ovo iz razloga što ugovor na kojeg se tužitelj poziva od strane tužitelja nije niti potpisan, a kako se radi o konsenzualnom pravnom poslu u kojem se obdarenik izričito mora prihvatiti dara, to je očito da se radi o ništetnom pravnom poslu. Nadalje, protutužiteljica navodi da je tužitelj njen sin i nakon što je zaključio da je od nje dobio stan, on se u potpunosti promijenio kao čovjek, a time da su i ispunjeni uvjeti za opoziv darovanja zbog njegove grube nezahvalnosti. Tako tužitelj već dulje vrijeme uopće ne komunicira, razgovara ni pozdravlja protutužiteljicu, a što bi bio dužan budući se radi o njegovoj majci, već se naprotiv prema njoj, jednako kao i njegova supruga u njegovoj nazočnosti, ponaša na vrlo uvredljiv način, fizički joj prijete, te prema njoj ne iskazuju nikakvu pažnju ili poštovanje. Ovakva netrpeljivost, prezir, vrijeđanje i prekid svih odnosa među strankama kulminirao je podnošenjem kaznene prijave tužitelja protiv protutužiteljice, a zbog činjenice da je protutužiteljica krivotvorila njegov potpis i na takav način ga upisala kao posjednika nekretnina u k. o. [katastarska općina]. Na ovaj način tužitelj je očito htio protutužiteljicu predstaviti kao osobu sklonu kriminalnim radnjama, a čime je također prema njoj iskazao grubu nezahvalnost. Zbog ovakvog ponašanja tužitelja prema njoj, protutužiteljica je pisanom izjavom opozvala učinjeno darovanje, pri čemu je svoj potpis na ovoj izjavi ovjerila pred javnim bilježnikom, a potom je preporučenom pošiljkom uputila tužitelju. Zbog svega naprijed navedenog, protutužiteljica predlaže da sud odbije postavljeni tužbeni zahtjev, a ujedno ustaje i protutužbom radi utvrđenja da je Ugovor o darovanju od 2. veljače 2022. zbog grube nezahvalnosti opozvan, pri čemu je postavila protutužbeni zahtjev na način kako je to precizno navedeno u točki II. izreke ove presude.

1.2. Punomoćnik tužitelja protutuženog (u daljnjem tekstu tužitelj), a očitujući se na navode iz odgovora na tužbu te ujedno protutužbu, u svom podnesku od 18. travnja 2023. navodi kako je odgovor na tužbu neosnovan u cijelosti. Ovo iz razloga što je tužitelj prihvatio učinjeno darovanje sa zahvalnošću, potpisao sporni darovni ugovor, te odmah predmetni stan uzeo u svoj posjed, odnosno u njemu stanuje zajedno sa svojom ženom. Međutim, protutužiteljica da nije prihvatila svoju snahu, odmah je prema njoj počela iskazivati netrpeljivost, te bez razloga počela izazivati svađe i sukobe koje je tužitelj stalno izbjegavao. Zbog toga je protutužiteljica odlučila iz predmetnog stana izbaciti tužitelja i njegovu ženu, postala je uvredljiva i agresivna, a tužitelj zapravo želi dobre odnose sa svojom majkom jer mu je predmetan stan jedino mjesto za život u kojem živi. Zbog toga tužitelj i osporava protutužbeni zahtjev, a ujedno postavlja i novi tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje pravne nevaljanosti Izjave o opozivu darovanja koju je napravila protutužiteljica, te precizira ranije postavljen tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude. U podnesku od 25. travnja 2023. punomoćnik protutužiteljice navodi da je punomoćnik tužitelja svojim podneskom od 18. travnja 2023. preinačio tužbu isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći, a koja tužba je preinačena nakon što je dostavljena na odgovor protutužiteljici, pa je za ovakve preinake potreban i njen pristanak. Obzirom na navedeno, protutužiteljica se protivi preinaci tužbe te predlaže donošenje rješenja kojim se ovakva preinaka ne dopušta. Na pripremnom ročištu održanom dana 22. svibnja 2023. sud svojim raspravnim rješenjem nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva na način kako je to napravljeno podneskom punomoćnika tužitelja od 18. travnja 2023., a ovo iz razloga što se protutužiteljica usprotivila preinaci tužbe, sve kako je to propisano odredbom čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, i 155/23 dalje ZPP). U ovakvim svojim navodima stranke su u bitnom ustrajale tijekom čitavog postupka. Nakon što sud nije dopustio preinake tužbe, punomoćnik tužitelja je podnio posebnu tužbu, zaprimljenu pred ovim sudom pod posl. br. P-123/2024, a radi osporavanja pravne valjanosti pisane Izjave o opozivu darovnog ugovora, a potom je i predložio spajanje ovog postupka sa postupkom pod posl. br. P-123/2024 ili pak prekid ovog postupka do njegova okončanja. Prije nego što je sud odlučio o ovakvom prijedlogu punomoćnika tužitelja, postupak pod posl. br. P-123/2024 okončan je pravomoćnim povlačenjem tužbe. Isto tako potrebno je reći da je po prijedlogu novog punomoćnika tužitelja, a Rješenjem od 5. travnja 2024., ovaj sud parnične stranke uputio na postupak mirenja, a koji postupak je doista i pokrenut pod posl. br. Mir-3/2024 te okončan neuspjehom.

2. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: Ugovora o darovanju od 20. studenog 2021. koji je u potpisu protutužiteljice ovjeren pred javnim bilježnikom Ivnom Kaliman iz Korčule 2. veljače 2022. pod br. OV- 290/2022, zk izvatka za nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], Izjave o opozivu darovanja od 12. travnja 2023. koja je u potpisu protutužiteljice ovjerena pred javnim bilježnikom Ivnom Kaliman 14. travnja 2023. pod br. OV-1246/2023, potvrde o primitku preporučene pošiljke od 14. travnja 2023., ispisa iz međusobne sms komunikacije između protutužiteljice i svjedokinje AA, službenih zabilješki PP Ston od 4. svibnja 2022., 27. lipnja 2022. i 27. lipnja 2022. zajedno sa priloženim zapisnicima o ispitivanju svjedoka i osumnjičenika, u svojstvu svjedoka saslušani su EA, JA i AA, te je proveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka. Tijekom dokaznog postupka nije proveden dokaz saslušanjem svjedokinje ŽA, a ovo iz razloga što je protutužiteljska strana zbog njenog zdravstvenog stanja odustala od saslušanja. Također, raspravnim rješenjem suda od 18. ožujka 2025. sud je odbio daljnje provođenje dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka i građevinskog vještaka, a ovo iz razloga što je činjenično stanje dovoljno dobro utvrđeno provedenim dokazima (čl. 220. ZPP-a). Cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan te da je protutužbeni zahtjev osnovan.

2.1. Prije svega, potrebno je reći kako je među strankama u ovom postupku nesporno, a isto proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka i parničnih stranaka, da je stan koji je predmetom ove tužbe smješten u prizemlju stambene zgrade na adresi u [adresa], 20b, da je sama zgrada označena kao kat. čest. [katastarska čestica] i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kao vlasništvo protutužiteljice u cijelosti. Isto tako nesporno je da je protutužiteljica majka tužitelja i svjedoka JA, koji su dakle ujedno i braća, te da je svjedokinja AA supruga tužitelja. Tijekom postupka između stranaka postalo je nesporno i to da je među strankama i svjedokom JA postignut obiteljski dogovor temeljem kojeg je JA pripala u vlasništvo kuća u [adresa], a koja je ranije bila u vlasništvu u međuvremenu preminulog oca tužitelja i JA, time da je brak između njega i protutužiteljice završen razvodom, a da je kuća u [adresa] u kojoj se nalazi predmetni stan pripala tužitelju i protutužiteljici, uz dogovor da nakon smrti protutužiteljice ova kuća u cijelosti ima pripasti tužitelju. Iz iskaza samih parničnih stranaka utvrđeno je kako tužitelj drži u posjedu predmetni stan u kojem živi zajedno sa svojom suprugom, a da protutužiteljica za stanovanje koristi stan smješten na katu iste zgrade. Nesporno je da su parnične stranke zapravo ulagale svoja novčana sredstva u cijelu kuću, pri čemu je tužitelj zasigurno veći dio svojih sredstava uložio baš u stan koji koristi. Isto tako tijekom postupka među strankama je postalo nesporno da je između protutužiteljice u svojstvu darovateljice i tužitelja u svojstvu daroprimatelja sklopljen Ugovor o darovanju, a kojim je protutužitelja tužitelju darovala stan u prizemlju predmetne zgrade, pri čemu je protutužiteljica svoj potpis na ovom Ugovoru ovjerila pred javnim bilježnikom Ivnom Kaliman u Korčuli 2. veljače 2022. Protutužiteljica u svom odgovoru na tužbu navodi kako je ovaj darovni ugovor ništetan, iz razloga što nikada nije niti potpisan od strane tužitelja, međutim tužitelj je već uz tužbu priložio presliku ovog ugovora na kojem je njegov potpis, a iz iskaza samih stranaka proizlazi kako je ovakav ugovor doista sklopljen. Stoga sud ovakav prigovor protutužiteljice smatra neosnovanim, a da je tome tako proizlazi i iz činjenice da je protutužiteljica podnijela protutužbu kojom traži utvrđenje da je ovaj ugovor o darovanju opozvan, jer u protivnom protutužiteljica ne bi ni imala pravnog interesa opozivati Ugovor o darovanju koji je ništetan. Također iz iskaza svih saslušanih svjedoka, kao i iz iskaza samih parničnih stranaka, nesumnjivo proizlazi kako su odnosi među parničnim strankama jako loši, i to do te mjere da parnične stranke uopće ne razgovaraju, ne pozdravljaju se prilikom slučajnog susreta iako žive u istoj kući pa su svakodnevni susreti zapravo neizbježni, te da je tužitelj protiv protutužiteljice podnio kaznenu prijavu za krivotvorenje njegova potpisa na nekom drugom ugovoru, koje je učinjeno u svrhu provedbe tog ugovora u katastarskim operatima, a zbog čega je protiv protutužiteljice proveden kazneni postupak koji je završio donošenjem uvjetne osude na zatvorsku kaznu. Isto tako nesporno je da je zbog ovakve uvjetne presude protutužiteljica izgubila svoj stalni posao u knjigovodstvenoj službi mjesnog vrtića. Među strankama u ovom postupku je sporno da li je tužitelj temeljem spornog Ugovora o darovanju od 2. veljače 2022. stekao pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine, i to baš stana u prizemlju zgrade, sve na način kako punomoćnik tužitelja to precizno opisuje u svom tužbenom zahtjevu, i to darovanjem od protutužiteljice koja je upisana kao vlasnica cijele nekretnine u zemljišnim knjigama suda, kao i to dali je ovaj Darovni ugovor opozvan Izjavom o opozivu darovanja protutužiteljice koja je u njenom potpisu ovjerena pred javnim bilježnikom 14. travnja 2023., te dali su uopće ispunjeni uvjeti za opoziv darovanja zbog nezahvalnosti koji su propisani odredbama Zakona o obveznim odnosima.

3. Vezano za navode iz protutužbe potrebno je reći da je iz iskaza samih parničnih stranaka utvrđeno da su njihovi međusobni odnosi izrazito loši, i to do te mjere da uopće ne komuniciraju, a isto je vidljivo i iz iskaza svih saslušanih svjedoka, kao i iz službenih zabilješki PP Ston koje je po prijedlogu protutužiteljske strane pribavio ovaj sud. Ovakvi odnosi među parničnim strankama zasigurno postoje i prije nego što je sklopljen sporni Ugovor o darovanju, međutim sve je kulminiralo podnošenjem kaznene prijave koja je očito podnesena najkasnije u mjesecu travnju ili svibnju 2022. Iz službenih zabilješki PP Ston proizlazi kako je tužitelj tražio policijsku intervenciju 4. svibnja 2022. zbog toga što je njegova majka, dakle protutužiteljica, čupala travu sa zemljišta u mjestu [adresa] koje je trebalo pripasti njemu i njegovom bratu, a isto tako podnesena je prijava policiji zbog toga što je brat tužitelja na molbu majke sa ovog zemljišta premjestio tank za vodu. Iz službene zabilješke PP Ston od 27. lipnja 2022. proizlazi kako je ovaj put policija intervenirala na dojavu protutužiteljice, a ovo sve iz razloga što je protutužiteljica došla u zavadu s tužiteljem i njegovom suprugom budući su oni bez konzultacije nabavili novu mačku. Dakle, iz ovih isprava nesumnjivo proizlazi kako se stranke iz ovog parničnog postupka međusobno prijavljuju policiji i traže intervencije za zapravo beznačajne i uobičajene stvari koje se svakodnevno događaju između roditelja, djeteta i supružnika djeteta, a što zapravo ukazuje na njihove jako loše međusobne odnose.

3.1. Prema odredbi čl. 494. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika. Gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonu utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji. Svakako, djelo kažnjivo po kaznenim propisima koje bi opravdalo opoziv darovanja mora svojom težinom opravdati takav opoziv. To znači da svako kažnjivo djelo, samo po sebi, ne mora dovesti do opoziva darovanja, a isto tako za opoziv darovanja nije nužno da bi protiv obdarenika bio pokrenut i proveden kazneni postupak. Razlog za opoziv darovanja može biti i teže ogrješenje o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju, pa to može biti i zanemarivanje zakonske obveze uzdržavanja roditelja kao darodavca koju ima punoljetno dijete prema njemu kao obdareniku. Stoga je na sudu teret da u svakom konkretnom slučaju ocijeni okolnosti pod kojima je nezahvalnost iskazana, težinu postupka obdarenika i posljedice na odnose između stranaka, te da na temelju procjene ovih i drugih činjenica ocijeni je li razumno ponašanje obdarenika uzeti kao takav stupanj nezahvalnosti koji opravdava opoziv darovanja zbog njegove grube nezahvalnosti. Nezahvalnost je dakle skup činjenica i okolnosti koje upućuju na to da se obdarenik nakon primitka dara tako nekorektno, krajnje grubo, ponio prema darodavcu da bi bilo nepravično darovanje kao besplatni i dobročini pravni posao održati na snazi. U konkretnom slučaju, a obzirom da je svaka komunikacija između parničnih stranaka prekinuta te da stranke jedna drugu, zapravo iz osvete, prijavljuju policiji, te da je tužitelj protiv tužene podnio kaznenu prijavu radi krivotvorenja njegovog potpisa na Ugovoru, a u svrhu provedbe Ugovora u katastarskim operatima na ime tužitelja, ovaj sud nalazi kako su u cijelosti ispunjeni uvjeti propisani člankom 494. ZOO-a za opoziv darovanja zbog grube nezahvalnosti obdarenika. Isto tako potrebno je reći da je opoziv darovanja napravljen u valjanom obliku na način kako to propisuje čl. 496. ZOO-a, odnosno u pisanom obliku i to posebnom ispravom na kojoj je potpis opozivatelja ovjeren pred javnim bilježnikom (prilog P1 spisa), a koja izjava je preporučenom pošiljkom upućena obdareniku, odnosno sada tužitelju (prilog P3 spisa). Svakako potrebno je reći kako je opoziv darovanja, osim što je pravno valjan, napravljen i u zakonom propisanom roku u smislu odredbe čl. 497. ZOO-a. Naime prema ovoj odredbi pravo na opoziv darovanja prestaje istekom godine dana od dana kada je osoba koja ima pravo na opoziv saznala za razlog opoziva. Kako je tužitelj nesumnjivo pokazao grubu nezahvalnost prema svojoj majci, a ujedno i darovateljici, tijekom mjeseca svibnja ili lipnja 2022., kada je svaka međusobna komunikacija prekinuta i podnesena je kaznena prijava, a darovateljica je darovanje opozvala izjavom koju je ovjerila pred javnim bilježnikom 14. travnja 2023., to je ocjenjeno da je opoziv darovanja napravljen u zakonskom roku. Slijedom svega navedenog valjalo je prihvatiti protutužbeni zahtjev pa je i presuđeno kao u točki II. izreke ove presude.

4. Vezano za navode iz tužbe potrebno je reći da tužitelj svoje pravo vlasništva temelji baš na Darovnom ugovoru od 2. veljače 2022., kojeg je u svojstvu daroprimatelja sklopio sa protutužiteljicom u svojstvu darovatelja, a za koji Ugovor protutužiteljica tvrdi da je opozvan Izjavom o opozivu darovanja od 14. travnja 2023. Stoga je prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu po logici stvari prvo trebalo odlučiti o protutužbenom zahtjevu, a kako je nakon provedenog dokaznog postupka zaključeno da je izjava o opozivu darovanja učinjena s razlogom i pravno valjana, to tužitelj temeljem opozvanog darovnog ugovora nije mogao steći pravo vlasništva spornog stana. Slijedom svega navedenog ovaj sud nalazi da tužitelj temeljem predmetnog ugovora, i to bez obzira na činjenicu što ovako sastavljen ugovor nije niti podoban za provedbu u zemljišnim knjigama suda, nije mogao steći pravo vlasništva predmetnog stana, a iz kojeg razloga sud tijekom postupka nije niti smatrao potrebnim provesti dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka i građevinskog vještaka. S druge pak strane nesporno je da se vlasništvo na nekretninama stječe upisom u zemljišnu knjigu, a u zemljišnim knjigama suda je kao vlasnica cijele nekretnine upisana upravo protutužiteljica. Moguće je da je tužitelj pravo vlasništva predmetnog stana stekao po nekom drugom osnovu, a što se da naslutiti iz njegova iskaza, međutim, a kako tužitelj tijekom postupka nije isticao nikakav drugi osnov stjecanja prava vlasništva, to se o tome nije niti raspravljalo. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev trebalo je odbiti pa je i odlučeno kao u točki I. izreke ove presude

5. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je tužitelj dužan naknaditi protutužiteljici troškove ove parnice koji se sastoje od izdataka protutužiteljice za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku odvjetniku, i to: za sastav odgovora na tužbu i ujedno protutužbe od 12. travnja 2023., te za zastupanje protutužiteljice na ročištima održanim 22. svibnja 2023., 19. veljače 2024. i 18. ožujka 2025., svaka radnja po 200,00 €, sve temeljem vrijednosti spora, zatraženom trošku i Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje Tarifa), za zastupanje protutužiteljice na ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja od 19. travnja 2023. i 12. siječnja 2024., svako ročište po 50,00 € temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife, za sastav obrazloženog podneska od 25. travnja 2023. iznos od 200,00 € temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife te za sastav podneska od 10. veljače 2025. iznos od 50,00 € temeljem Tbr. 8. toč. 4. Tarife, što dakle čini troškove protutužiteljice u iznosu od 1.350,00 €. Na ovaj iznos je punomoćnik odvjetnik, a temeljem Tbr. 46. Tarife, ovlašten obračunati i pripadajući PDV koji u konkretnom slučaju iznosi daljnjih 337,50 €, što dakle čini troškove protutužiteljice u iznosu od 1.687,50 €. Osim toga protutužiteljici su priznati troškovi pristojbe za protutužbu i na presudu po protutužbi u daljnjem iznosu od 106,18 €, što čini ukupne troškove protutužiteljice u iznosu od 1.793,68 €. U preostalom dijelu, dakle u iznosu od 706,32 €, zahtjev za naknadu parničnog troška protutužiteljice trebalo je odbiti iz sljedećeg razloga. U svom popisu troškova kojeg je predao neposredno prije zaključenja glavne rasprave punomoćnik protutužiteljice zatražio je da se protutužiteljici naknadi iznos od po 200,00 € za zastupanje na ročištima od 19. travnja 2023. i 12. siječnja 2024., a koji mu u zatraženom iznosu ne pripada, već mu pripada u dosuđenom iznosu od po 50,00 € budući su ova ročišta odgođena prije početka raspravljanja. Isto tako punomoćniku protutužiteljice nije priznat trošak za sastav podneska od 14. travnja 2023. u iznosu od 200,00 €, a ovo iz razloga što je predmetnim podneskom punomoćnik protutužiteljice u spis dostavio Izjavu o opozivu darovanja te potvrdu pošte, a koje isprave je zapravo bio dužan dostaviti već uz protutužbu. Nadalje, nije priznat niti trošak za sastav podneska od 10. veljače 2025. u zatraženom iznosu od 200,00 €, već u dosuđenom iznosu od 50,00 €, a ovo iz razloga što se ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife, već se radi o ostalim podnescima definiranim Tbr. 8. toč. 4. Tarife. Na sve ove iznose punomoćnik protutužiteljice obračunao je i pripadajući PDV koji stoga nije mogao biti priznat. Slijedom navedenog, zahtjev za naknadu parničnog troška protutužiteljice valjalo je dijelom prihvatiti a dijelom odbiti, pa je i riješeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Korčuli, 29. travnja 2025.

S u d a c :

Dario Farčić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).