Poslovni broj: Us I-1592/2023-36

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice CŠ, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Sandi Mršić, odvjetnici u Splitu, Gorička 6a., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Margaretska 3. Zagreb, OIB: 02958272670, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) JŠ, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatskog narodnog kazališta, Split, Trg Gaje Bulata 1., radi ozljede na radu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 11. travnja 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti tuženika i zainteresirane osobe, dana 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/225, URBROJ: 338-01-06-05-23-06 od 09. svibnja 2023. te rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA: UP/I-502-03/22-04/89, URBROJ: 338-17-02-01-23-5 od 30. siječnja 2023., u dijelu koji se odnosi na nepriznavanje tužiteljici dijagnoze PTSP, šifre prema MKB-10 klasifikaciji, F43.1. posljedicom ozljede na radu od 21. prosinca 2019.

II.Tužiteljici DŠ, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], se priznaje dijagnoza PTSP, šifre prema MKB 10 klasifikaciji, F43.1, posljedicom ozljede na radu od 21. prosinca 2019., priznate pod evidencijskim brojem 19102112198/2020 te joj se priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu po istoj dijagnozi.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne odluke naknadi tužiteljici trošak ovog upravnog spora u iznosu od 4.020,00 eur.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/23-01/225, URBROJ: 338-01-06-05-23-06 od 09. svibnja 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA: UP/I-502-03/22-04/89, URBROJ: 338-17-02-01-23-5 od 30. siječnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem se točkom I. izreke tužiteljici dijagnoze Kontraktura koljenog i skočnog zgloba, šifre prema MKB-10 (M24.5) i PTSP, šifre prema MKB. 10 (F43. 1) ne priznaju posljedicom ozljede na radu od 21. prosinca 2019. godine. Točkom II. izreke rješenja u svezi navedenih dijagnoza M24.5 F43.1. tužiteljici se ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Točkom III. izreke rješenja je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2.Tužiteljica tužbom pobija navedeno drugostupanjsko rješenje iz svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi se ističe da je nesporno iz zakonskih odredbi koje su navedene u obrazloženju odluke da je ozljeda tužiteljice ozljeda na radu, kao i bolesti koje su nastale izravno i isključivo kao posljedica iste, da je tužiteljica doživjela tešku saobraćajnu nesreću radi koje je doživjela značajna oštećenja zdravlja. Iz medicinske dokumentacije da je razvidno da su nakon predmetne ozljede nastali problemi zdravstveni na tijelu tužiteljice upravo na onoj strani tijela na koju je pala kada ju je (kao vozača motora) udario kamion Hrvatske pošte. Isključivo kao posljedica predmetne nezgode kod tužiteljice da se po prvi puta u životu javljaju bolovi na tijelu u desnom ramenu, desnom kuku, odnosno na onoj strani na koju je pala na asfalt, kao i PTSP. Ističe se da je nesporna činjenica da je tužiteljica oboljela od PTSP-a kao izravna posljedica predmetnoga štetnog događaja. Nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva Zavoda Klasa: UP/I-502-03-22-04/91, Klasa: 338-17-43-22-1. od 20. 12. 2022. tužiteljici da nije priznata kontraktura koljenog i skočnog zgloba posljedicom ozljede na radu od 21. prosinca 2019. jer je fizikalnim liječenjem postignuta dobra pokretljivost koljena i skočnog zgloba. Međutim, predmetna pokretljivost je dobra za ženu koja se ne bavi profesionalno plesom, koja nije solo balerina, već osoba koja obavlja uobičajene standardne poslove. Ističe se da je činjenica da tužiteljica nije u mogućnosti raditi svoj posao kao ranije, odnosno da nije uopće u mogućnosti ponovno biti solo balerina i raditi svoj posao. U odnosu na dijagnozu F43.1-PTSP ističe se da ista nije priznata posljedicom ozljede na radu jer PTSP nije verificiran kliničkom i psihologijskom obradom. U tužbi se ističe da tužiteljica već nekoliko godina odlazi psihijatru, (medicinska dokumentacija u spisu) te da ima sve simptome koje drugostupanjsko tijelo opisuje u svojemu obrazloženju na stranici 4 rješenja kao simptome PTSP-a, kao i sve posljedice izlaganja traumatskom događaju koji se odnosi na izloženost stvarnoj ili prijetećoj smrti, ozbiljnom ozljeđivanju, i dr. Simptomi da su se iskazali odmah nakon ozljeđivanja i da su se sve više razvijali kako je vrijeme prolazilo, tijekom prvih mjeseci nakon ozljeđivanja i nakon događaja kao posljedica izlaganja ozbiljnoj prijetnji za život, odnosno prometnoj nesreći koja je bila značajan traumatski događaj. Tužiteljica da i danas pati od PTSP. Činjenica da isto nije verificirano odnosno evaluirano mjernim instrumentima da je pitanje za predmetno liječničko povjerenstvo te da isto povjerenstvo nije u najboljem interesu pacijenta obavijestilo tužiteljicu o potrebnim evaluacijama i verifikacijama za posttraumatski poremećaj, simptome i dr. Predmetni zaključak da je pogrešan jer da su kod tužiteljice sve ozlijede nastale isključivo od ozljede na radu, odnosno od prometne nezgode za koje postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti te da je potpuno razvidno da su sva nastala oštećenja posljedica predmetnoga štetnog događaja, odnosno predmetne prometne nezgode. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje poništi te da se presudi meritorno temeljem Zakona.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je pobijano rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja a sukladno važećim propisima. Nadalje se citiraju mjerodavne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) te Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radi i profesionalne bolesti („Narodne novine“ broj: broj 8/15.. 17/15, 41/15., 104/17, 34/18 163/22) te se u bitnome ponavljaju razlozi obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja. Zaključno se navodi da tužbeni navodi ne utječu na drugačije rješenje jer da liječnička povjerenstva Zavoda u postupku priznavanja ozljede na radu vještače na osnovu medicinske dokumentacije osigurane osobe te da za priznavanje određene ozljede moraju biti ispunjene propisane smjernice iz MKB Klasifikacije. Stoga da je pobijano rješenje zakonito. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

4.Zainteresirana osoba se ni na koji način nije očitovala o navodima tužbe i tužbenom zahtjevu tužiteljice.

5.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu 17. siječnja 2024. i 11. travnja 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

6.Zainteresirana osoba nije pristupala na navedena ročišta za raspravu, iako uredno pozvana, a svoj izostanak nije opravdala dok tuženik nije pristupio na ročište za raspravu održano dana 11. travnja 2025. Stoga je sud sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 91. Stavak 3. ZUS-a raspravu održao u odsutnosti zainteresirane osobe i tuženika.

7.Tužiteljica je po svojoj opunomoćenici na navedenim ročištima za raspravu u bitnome ustrajala u navodima tužbe, dokaznim prijedlozima i tužbenom zahtjevu.

8.Tuženik je po svom opunomoćeniku na ročištu za raspravu od 17.siječnja 2024. ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu te se usprotivio dokaznim prijedlozima tužiteljice.

9.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada mr.sc. Milani Varinac Barač, dr. med. te dopunskim vještačenjem po istoj vještakinji. Prijedlog tužiteljice da se izvede dokaz njenim saslušanjem u svojstvu stranke je odbijen obzirom da su u konkretnom slučaju bitne činjenice medicinske naravi o kojima tužiteljica nema stručna znanja.

10.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

11.Na temelju ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

12.Tužiteljica je po svojoj opunomoćenici zatražila i popisala troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

13.Predmet ovoga spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja kao i prvostupanjskog rješenja.

14.Među strankama je naime sporno mogu li se tužiteljici dijagnoze Kontraktura koljenog i skočnog zgloba, šifre prema MKB-10 (M24.5) i PTSP, šifre prema MKB. 10 (F43. 1) priznati posljedicom priznate ozljede na radu od 21. prosinca 2019.

15.Prema odredbi članka 66. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13, 98/19 dalje ZOZO) ozljedom na radu prema Zakonu smatra se: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. istog članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. Zakona 16.Prema odredbi članka 67. ZOZO ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.); 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.); 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno- pravne aktivnosti; 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

17.Prema odredbi članka 53. stavka 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", broj („Narodne novine“ broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 19/18, 41/19, 22/20, 39/20, 2/22 - dalje: Pravilnik) posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti je oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije. Prema stavku 2 članka 53. Pravilnika posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne smatra se oštećenje zdravlja koje je nastalo zbog toga što se osigurana osoba nije pridržavala uputa nadležnog doktora vezanih uz liječenje.

18.Prema članku 53. stavku 3. Pravilnika pod posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne podrazumijeva se dopunska dijagnoza/dijagnoze priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti, koja dijagnoza/dijagnoze je nastala istom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, ali nije istovremeno i verificirana prilikom priznavanja ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti. Postupak priznavanja dopunske dijagnoze/dijagnoza provodi se na način propisan člankom 34 Pravilnika temeljem zahtjeva osigurane osobe ili njenog izabranog doktora opće/obiteljske medicine.

19.Iz sadržaja spisa ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno te među strankama nije sporno:

-da je tužiteljica od 16. veljače 1999. obvezno zdravstveno osigurana kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca Hrvatsko narodno kazalište (ovdje zainteresirane osobe);

-da je tužiteljici ozljeda od 21. prosinca 2019. za dg. S82.7, S00.7., S02.5, S06.0 i S81.8 priznata ozljedom na radu dana 18. veljače 2020. pod evidencijskim brojem prijave 19102112198/2020 te da se u podacima prijave navodi da joj se ozljeda dogodila na putu na posao, u prometnoj nesreći;

-da je tužiteljica u vremenu od 21. prosinca 2019. do 4. listopada 2021. bila privremeno nesposobna za rad zbog ozljede na radu, šifra uzroka privremene nesposobnosti za rad BO, dok je od 5. listopada 2021. privremeno nesposobna za rad zbog bolesti, šifra uzroka privremene nesposobnosti za rad AO;

-da je tužiteljica dana 12. prosinca 2022. podnijela prvostupanjskom tijelu zahtjev za priznavanjem posljedice ozljede na radu priloživši uz isti zahtjev uputnicu izabranog doktora od 10. prosinca 2022. kojim se traži priznavanje dg. M24.5 i F43.1 posljedicom navedene ozljede;

-da je prvostupanjsko tijelo postupajući po zahtjevu tužiteljice pribavilo nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva od 20. prosinca 2022. kojim tužiteljici dg. M24.5/Kontraktura koljenog i skočnog zgloba nije priznata posljedicom ozljede na radu od 21. prosinca 2019. uz obrazloženje da je fizikalnim liječenjem postignuta dobra pokretljivost koljenog i skočnog zgloba a nije joj priznata ni Dg F43.1/PTSP posljedicom navedene ozljede na radu uz obrazloženje da PTSP nije verificiran kliničkom i psihologijskom obradom;

-da prvostupanjskim rješenjem temeljem tih utvrđenja tužiteljici predmetne dijagnoze nisu priznate ozljedom na radu te joj nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu;

-da je tužiteljica na navedeno rješenje izjavila žalbu povodom koje je tuženik pribavio nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije od 2. svibnja 2023., kojim je, uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju, utvrđeno da se predmetne dijagnoze F43.1/PTSP i M24.5/konatraktura zgloba ne mogu uzročno – posljedično povezati s priznatim ozljedama na radu od 21.prosinca 2019.kao direktna posljedica istih. Iz obrazloženja ovog nalaza, ocjene i mišljenja proizlazi da je tužiteljica dana 21. prosinca 2019. u prometnoj nezgodi kao vozačica motocikla zadobila lacerokontuzne ozljede glave i desne potkoljenice, potres mozga, avulziju 12 i prijelom 21 te prijalom dijafize desne tibije koji je operativno liječen OS intramedularnim titanskim čavlom, kožni defekt potkoljinice obrađen na plastičnoj kirurgiji te da je postoperativno provedena fizikalna terapija te postignuta samostalna pokretljivost bez pomagala. Nadalje se, između ostalog, navodi da kod tužiteljice u funkcionalnom statusu nema evidentiranih kontraktura zglobova. Priloženi nalazi psihijatra (2/2020, 09.3.2020., 9.7.2020., 11.9.2020., 4.11.2020., 26.2.2021, 19.7.2021., 27.10.2021., 21.3.2022., 15.6.2022., 23.11.2022.) iz privatne zdravstvene ustanove u kojima se kod prvog pregleda postavlja dg. F43, F43.1., F41.2, te se navode smetnje spavanja, opterećenost ishodom liječenja s obzirom na zanimanje, propisani su th. Antidepresivom, antikonvulzivom, hipnotikom i antipsihotikom te da se u ostalim nalazima navode isti simptomi i tegobe, poremećaj spavanja i zabrinutost za ishod liječenja, egzistencijalne probleme. Navodi se da je posttraumatski stresni poremećaj duševni poremećaj čiji se simptomi javljaju nakon izlaganja traumatskom događaju koji se odnosi na izloženost stvarnoj ili prijetećoj smrti, ozbiljnom ozljeđivanju ili seksualnom nasilju. Simptomi se iskazuju obično tijekom prvih mjeseci ili se iskazuju u cijelosti nakon 6 ili više mjeseci nakon izlaganja traumatskom događaju ili se izravno nastavljaju na akutni stresni poremećaj. Simptomi su izravna posljedica izlaganja traumatskom događaju. Ističe se da je diferencijalna dijagnoza PTSP-a vrlo zahtjevna zbog činjenice da se temelji na simptomima koje opisuje bolesnik te da pri dijagnosticiranju PTSP-a u kliničkoj slici moraju biti prisutni simptomi nametanja, izbjegavanje podražaja, negativne promjene kognicije i raspoloženja te istaknute promjene pobuđenosti i reaktivnosti. Dodatna evaluacija provodi se psihologijskim testiranjem i trauma screening upitnicima. Zaključno se navodi da kod tužiteljice PTSP nije potkrijepljen niti simptomima niti mjernim instrumentima.

-da je temeljem prednjih utvrđenja osporavanim drugostupanjskim rješenjem žalba tužiteljice odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

20.Tužiteljica tužbom sadržajno osporava nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkih povjerenstava u upravnom postupku smatrajući da nisu uzete u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja i to da je doživjela prometnu nesreću na način da ju je, kao vozača motora, udario kamion Hrvatske pošte, da je zadobila brojne ozljede, da se profesionalno bavi plesom – profesionalna solo balerina radi čega joj je bitna pokretljivost koljena i skočnog zgloba, da već nekoliko godina odlazi psihijatru, da ima sve simptome PTSP-a zbog izlaganja traumatskom događaju koji se odnosi na izloženost stvarnoj ili prijetećoj smrti, da su se simptomi iskazali odmah nakon ozljeđivanja te da i danas pati od PTSP-a.

21.Radi razjašnjenja spornih okolnosti ovaj sud je prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice za vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za medicinu rada a koje vještačenje je povjereno stalnoj sudskoj vještakinji mr.sc. Milani Varinac Barač, dr. med. spec. medicine rada.

22.Iz nalaza i mišljenja navedene sudske vještakinje, zaprimljenog kod ovoga suda dana 11. travnja 2024., je razvidno da je ista pregledala cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i drugu dokumentaciju koja prileži spisu ovog upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu kao i zdravstveni karton tužiteljice. Temeljem pregledane medicinske dokumentacija sudska vještakinja je utvrdila da je tužiteljica u prometnoj nezgodi zadobila brojne ozljede i to: višestruke površinske ozljede glave, prijelome zuba, potres mozga, otvorenu ranu ostalih dijelova potkoljenice, višestruke prijelome potkoljenice.

23.Vezano za predmetne dijagnoze sudska vještakinja je utvrdila da se dijagnoza Kontraktura koljenog i skočnog zgloba, šifre M24.5 prema MKB-10 ne može priznati posljedicom pretrpljene ozljede na radu od 21.prosinca 2019. Što se tiče dijagnoze PTSP, šifre F43 prema MKB-10, sudska vještakinja utvrđuje da je ta dijagnoza u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedom na radu od 21. prosinca 2019. te da se kao takva može priznati posljedicom pretrpljene ozljede na radu.

24.Sudska vještakinja svoj nalaz i mišljenje obrazlaže navodeći da je iz pregledane medicinske dokumentacije u spisu tuženog tijela razvidno da je zbog višestrukog prijeloma desne potkoljenice nad tužiteljicom provedeno operativno liječenje a zatim liječenje fizikalnom terapijom koja je završena u prosincu 2021.godine. Iz nalaza fizijatra je razvidno da je koljeno bez izljeva, održane gibljivosti a što znači da je fizikalnom terapijom postignuta dobra pokretljivost koljenog i skočnog zgloba radi čega se naprijed navedena dijagnoza ne može priznati posljedicom predmetne ozljede na radu. Sa motrišta specijaliste medicine rada, u čijoj nadležnosti su ozljede na radu, vještakinja smatra da je pravilna ocjena nadležnog tijela vještačenja HZZO-a koje navedenu dijagnozu nije priznalo posljedicom predmetne ozljede na radu.

25.Nadalje iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje proizlazi da se tužiteljica zbog lošeg psihičkog stanja nakon pretrpljenih ozljeda prvi put javlja za pomoć psihijatru u veljači 2020.godine kada psihijatar postavlja dijagnozu Akutne reakcije na stres, šifre F43 (teški stres), prema MKB-10, PTSP, šifre 43.1. prema MKB-10 te Anksiozno-depresivni poremećaj, šifre F41.2 prema MKB-10 te se određuje terapija psihofarmacima za navedenu razinu psihičkog poremećaja. U nastavku slijedi ambulantno liječenje po psihijatru 2020., 2021. te 2022. godine jer na primijenjenu terapiju ne dolazi do poboljšanja psihičkog stanja već naprotiv produbljuju i podržava anksiozna i depresivna simptomatologija. Pregledala je i nalaz psihijatra, subspecijaliste psihoterapije i forenzičke psihijatrije prof.prim dr. sc. Dolores Britvić (koja radi u Regionalnom centru za psihotraumu upravo sa osobama oboljelim od PTSP-a) kako bi se razriješile dijagnostičke dvojbe vezane za kliničke simptome, o kojima u obrazloženju nalaza, ocjene i mišljenja govore vještaci HZZO-a te je zatražila i da tužiteljica izvrši kliničko psihologijsko testiranje koje je uz kliničku simptomatologiju instrument za verifikaciju PTSP-a a koje nalaze je sudska vještakinja zatražila da tužiteljica dostavi za potrebe njenog nalaza i mišljenje u ovom predmetu. Ujedno je pregledala i zdravstveni karton tužiteljice. Sudska vještakinja navodi da je iz priložene psihijatrijske dokumentacije u spisu tuženog tijela, nalaza psihijatra dr. Dolores Britvić, psihologijskog testiranja od 27. ožujka 2024. i podataka iz zdravstvenog kartona tužiteljice utvrdila da prije predmetne ozljede tužiteljica nije imala psihičkih bolesti te da nesporno proizlazi da tužiteljica boluje od PTSP-a koji je u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom ozljedom na radu od 21. prosinca 2019. Ističe da su u nalazu psihijatra dr. Dolores Britvić, navedeni svi simptomi koji su prisutni u kliničkoj slici kod tužiteljice koji su uvjet da bi se postavila dijagnoza PTSP-a. Kliničkim psihologijskim testiranjem je evaluirano postojanje PTSP-a kod tužiteljice što je potkrijepljeno kliničkim simptomima, a čime su, prema ocjeni vještakinje, ispunjeni uvjeti iz članka 53. stavka 1. Pravilnika o pravima i uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine, br. 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105,16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18,4/19, 22/20, 39/2012/22).

26.Tuženik je uz podnesak od 29. travnja 2024. a vezano za nalaz i mišljenje sudske vještakinje mr.sc. Milane Varinac Barač, dr. med. spec. medicine rada, dostavio očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 26. travnja 2024.. Iz tog očitovanja proizlazi da je liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda suglasno sa nalazom i mišljenjem sudske vještakinje u dijelu u kojem je ista navela kako se Kontraktura koljenog i skočnog zgloba šifre po MKB10:M24.5 ne može priznati posljedicom pretrpljene ozljede na radu od 21. prosinca 2019. Međutim, nisu suglasni sa zaključkom sudske vještakinje da tužiteljica boluje od PTSP-a koji je u direktnoj vezi sa predmetnim događajem od 21. prosinca 2019. Liječničko povjerenstvo navodi da je dijagnozu PTSP-a vještačilo temeljem priložene dokumentacije 2020. -2022. te da u trenutku vještačenja tužiteljica nije ispunjavala uvjete za priznavanje posljedice ozljede na radu po bolesti PTSP-a, što joj je i obrazloženo u Nalazu, mišljenju i ocjeni liječničkog povjerenstva. Smatraju da je osiguranica mogla naknadno dostaviti nalaze te da bi se u obnovi postupka donijela nova ocjena sukladno istim. Ističe se da se sudska vještakinja nije referirala o objektivizaciji priznavanja bolesti PTSP-a u trenutku vještačenja liječničkog povjerenstva temeljem priložene dokumentacije, već da je sukladno njihovom nalazu zatražila nalaz psihijatra i evaluaciju mjernim instrumentima s odgodom skoro godinu dana. Nadalje, liječničko povjerenstvo u bitnome navodi da respektira nalaz prof. Britvić od 19. ožujka 2024. u kojem se navode svi elementi bolesti posttraumatskog stresnog poremećaja, ali utvrđuje kako se ni ona nije osvrnula na prethodnu dokumentaciju psihijatra iz privatne ustanove gdje dijagnoza PTSP-a nije bila pokrijepljena niti simptomima navedene bolesti niti psihologijskom obradom (vjerovatno nije ni pitana). Također da nije navela što se događalo s osiguranicom u proteklom razdoblju (studeni 2022-ožujak 2024.). Vještakinja da se također nije očitovala o provedenom liječenju osiguranice po psihijatru u navedenom razdoblju. Sukladno navedenom liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda ostaje pri svojoj ocjeni kako se ne može priznati posljedica ozljede na radu po dijagnozi PTSP-a, jer isti kod osiguranice u trenutku vještačenja nije bio potkrijepljen niti simptomima niti mjernim instrumentima.

27.Vezano za prigovore tuženika odnosno gore navedeno očitovanje vijeća viših vještaka stalna sudska vještakinja mr.sc. Milana Varinac Barač je izradila dopunski nalaz i mišljenje, koji je kod ovoga suda zaprimljen dana 18. prosinca 2024. Ista navodi da je u nalazu i mišljenju liječničkog povjerenstva navedeno da za postavljanje dijagnoze PTSP-a nije provedena dodatna evaluacija psihologijskim testiranjem, te da je za psihijatrijski pregled, etiologiju psihičkih bolesti, postavljanje dijagnoze, liječenje i prognozu bolesti nadležan isključivo psihijatar (Pravilnici o specijalističkom usavršavanju doktora medicine: "Narodne novine br.100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 82/15, 116/15, 62/16, 6/17, 89/17, 91/17, 100/18 i 65/22) radi čega je i zatražila provođenje psihologijskog testiranja i pregled psihijatra za tužiteljicu, a sve kako bi se utvrdilo je li kod tužiteljice postoji PTSP i je li isti u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedom na radu od 21. prosinca 2019. Nadalje se navodi da se u prethodnoj psihijatrijskoj medicinskoj dokumentaciji za period od veljače 2020. do 23.11.2022., koji je tužiteljica provodila u privatnoj specijalističkoj ordinaciji, a koju je liječničko povjerenstvo imalo postupku vještačenja, navodi dijagnoza PTSP-a. Sudska vještakinja je istakla da ne vidi medicinskog razloga zašto se potencira da je liječenje provedeno u privatnoj psihijatrijskoj ordinaciji, kada su sukladno pozitivnim zakonskim propisima RH liječničke ordinacije u privatnoj praksi izjednačene u stručnom i svakom drugom pogledu sa psihijatrijskim ordinacijama u sustavu javnog zdravstva. Ističe da je iz te psihijatrijske dokumentacije razvidno da je tužiteljica bila izložena stvarnoj i prijetećoj smrti nakon čega se već u veljači 2020. javljaju simptomi u smislu poremećaja spavanja, spava uz pomoć hipnotika, svega 1- 2sata, zatim se budi a u tijeku spavanja prisutne noćne more radi kojih se budi a i tijekom dana opterećena sadržajem istih. U nalazu psihijatra pod br. 131/2020 se među inim navodi da su uznemirujući snovi vezani uz saobraćajnu nesreću, a psihičke tegobe se potenciraju i razmišljanjima o posljedicama pretrpljene prometne nesreće. U kasnijem tijeku psihijatrijskog liječenja (nalazi od 27.10.2021, 21.03.2022., 15.06.2022., 23.11.2022.) i dalje se bilježe tjeskoba i nesigurnost kod prelaženja ulice i vožnje u automobilu, sniženo raspoloženje, smanjenje vitalnih dinamizama, smanjenje koncentracije i zaboravljivost, kao i smetnje spavanja. Iz navedenih razloga kao i razloga koje je i samo povjerenstvo navelo u Nalazu i mišljenju od 02. svibnja 2023., u ovom sudskom postupku, sa motrišta specijaliste medicine rada, bilo je potrebno utvrditi je li tužiteljica uistinu ispunjava uvjete za postojanje dijagnoze PTSP-a što verificira kliničko psihologijsko testiranje i klinički psihijatrijski pregled te postojanje uzročno-posljedične veze između PTSP-a i predmetne ozljede na radu, bez obzira što je navedeno da je prošlo godinu dana od vještačenja pred liječničkim povjerenstvom HZZO-a. Psihijatar dr. Dolores Britvić koja je i izvršila psihijatrijski pregled tužiteljice među psihijatrijskim dijagnozama je navela PTSP, a u simptomatologiji navodi upravo one simptome vezane za stresni događaj učestalo se budi, sanja traumatski događaj pri prisjećanju kojeg se javljaju snažna tjeskoba sa somatskim ekvivalentima, osjeća jaki strah da se to dešava sada, prisutne su negativne kognitivne atribucije kao i angativan afektivitet, povukla se od ljudi, ima poteškoća u interpersonalnim odnosima). Provedeno psihologijsko testiranje je objektiviziralo kliničku sliku PTSP-a jer je nedvojbeno ukazalo na postojanje visoko izražene simptomatologije po tipu posttraumatskog stresnog poremećaja koji se doima fiksirana na razini ličnosti u vidu trajnih promjena, dok akutno na planu raspoloženja prevladava depresivna simptomatologija. Psihologijsko testiranje je pokazalo da se emocionalne i ponašajne smetnje doimaju direktnom posljedicom traumatskog događaja, te je cjelokupno socijalno, osobno i laborarno funkcioniranje kompromitirano težinom unutarnje patnje i realitetnih promjena koje su uslijedile nakon prometne nesreće. Obzirom da tužiteljica prije a i nakon predmetne ozljede na radu nije imala psihičkih poteškoća te da se nije liječila kod psihijatra, sudska vještakinja smatra da je nedvojbeno da je dijagnosticiran i objektiviziran PTSP posljedica predmetne ozljede na radu i kao takav se sa motrišta specijaliste medicine rada može priznati posljedicom ozljede na radu od 21. prosinca 2019. Nadalje sudska vještakinja vezano za očitovanje liječničkog povjerenstva na njen nalaz i mišljenje navodi da je točno da u trenutku donošenja ocjene liječničkog povjerenstva priložena medicinska dokumentacija nije u cijelosti udovoljila uvjetima za priznavanje PTSP-a posljedicom ozljede na radu, no, ističe da je isto povjerenstvo moglo zatražiti provođenje dodatnih instrumenata u cilju donošenja pravilne ocjene prilikom vještačenja, a što je ona osobno u ovom sudskom sporu zatražila jer je smatrala da je isto neophodno kako bi se utvrdio meritum stvari, odnosno je li PTSP posljedica predmetne ozljede na radu ili ne. Smatra da činjenica da je sve to provedeno gotovo godinu dana nakon vještačenja, nije od relevantnog značaja.

28.Tuženik je uz podnesak zaprimljen kod ovoga suda dana 04. veljače 2025. dostavio očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 27. siječnja 2025. na dopunski nalaz i mišljenje sudske vještakinje mr.sc. Milane Varinac Barač. U ovom očitovanju se navodi da je uvidom u psihologijski nalaz i mišljenje od 27. ožujka 2024. tužiteljica upućena od strane psihijatrice pod dijagnozama F43.1 PTSP, F62.8 Ostale trajne promjene ličnosti, F43.2 Poremećaj prilagodbe i F32.1 Srednje teška depresivna epizoda. Zaključno psihologijska obrada da ukazuje na visoko izraženu simptomatologiju po tipu posttraumatskog stresnog poremećaja koja se doima fiksirana na razini ličnosti u vidu trajnih promjena, dok na planu raspoloženja prevladava depresivna simptomatologija. Nadalje se poziva na međunarodnu klasifikaciju mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja, 10. revizija dg. F43.1/Posttraumatski stresni poremećaj te u bitnome ističe da u vrlo malog broja bolesnika posttraumatski poremećaj može biti kroničan te da kroz godine prelazi u trajne promjene ličnosti. Dijagnoza PTSP-a da se iznimno može postaviti kao vjerojatna, ako se javi u odgođenoj formi (6 mjeseci i više nakon traumatskog doživljaja) uz dva uvjeta tipična klinička manifestacija tog poremećaja i nepostojanje alternativnog psihijatrijskog poremećaja. Kod tužiteljice da je utvrđena dijagnoza F43.2 Poremećaj prilagodbe (alternativni psihijatrijski poremećaj) te se u svezi s tim u bitnome ističe da su te tegobe kod tužiteljice primarne. Nadalje se navodi da kod tužiteljice postoje pojedini simptomi iz kruga posttraumatskog stresnog poremećaja ali da se ti simptomi ne mogu vezati isključivo za jedan događaj, budući da se radi o kompleksnom postupku i kriterijima za potvrđivanje konačne dijagnoze PTSP-a. Osim toga, liječenje kod tužiteljice da i dalje traje i po dijagnozama F62.8 Ostale trajne promjene ličnosti. F43.2 Poremećaj prilagodbe i F32.1 Srednje teška depresivna epizoda. Zaključno liječničko povjerenstvo navodi da nije suglasno s dopunom nalaza i mišljena sudske vještakinje jer da je kod tužiteljice – osiguranice uvidom u specijalistički nalaz psihijatra prof. prime dr.sc Dolores Britvić od 19. ožujka 2024 razvidno da je primarna dijagnoza prema MKB-10 F43.2 Poremećaj prilagodbe (stanje osobnog distresa i emocionalnog poremećaja) koji ometa socijalno funkcioniranje i učinak, a pojavljuje se u razdoblju adaptacije na znatnu promjenu života ili stresni događaj u životu) i za koju osobna predispozicija ili vulnerabilnost imaju važnu ulogu u riziku pojavljivanja i oblikovanju manifestacija poremećaja prilagođivanja. Slijedom navedenog, Liječničko povjerenstvo II Direkcije Zavoda ostaje pri svojoj ocjeni da se ne može priznati posljedica ozljede na radu po dijagnozi PTSP-a vezano uz ozljedu na radu od dana 21. prosinca 2019.

29.Tužiteljica je po svojoj opunomoćenici na ročištu za raspravu održanom dana 11. travnja 2025. navela da je suglasna sa nalazom i mišljenjem sudske vještakinje Milane Varinac Barač kao i dopunom tog nalaza i mišljenja. Ističe da tuženik nije ni na koji način doveo u sumnju ispravnost nalaza sudske vještakinje za medicinu rada kao ni nalaze liječnika koji prileže sudskom spisu. Jedino čime se tuženik bavi u svojim podnescima da su prigovori isključivo birokratske naravi jer da je u ovom sporu nesporno dokazano da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu koja je u uzročno-posljedičnoj vezi sa oštećenjem njenog zdravlja.

30.Tuženik, iako izražava neslaganje sa nalazom i mišljenjem sudske vještakinje te dopunom tog nalaza i mišljenja na tuženikove prigovore iz gore navedenog podneska i očitovanja liječničkog povjerenstva, nije predložio izvođenje daljnjih dokaza na sporne okolnosti (dodatno vještačenje po istoj vještakinji na raspravi te eventualno saslušanje i članova liječničkog povjerenstva, vještačenje po drugom vještaku i sl.) a nije pristupio ni na ročište za raspravu održano dana 11. travnja 2024., iako je uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao.

31.Dakle iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje mr.sc. Milane Varinac Barač kao i iz nalaza, ocjena i mišljenja liječničkih povjerenstava u upravnom postupku nedvojbeno proizlazi da se dijagnoza Kontraktura koljenog i skočnog zgloba, šifre M24.5 prema MKB-a 10 ne može priznati posljedicom pretrpljene ozljede na radu od 21.prosinca 2019. Kako je gore navedeno tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje sudske vještakinje.

32.Što se tiče dijagnoze PTSP, šifre F43.1 prema MKB-10, drugostupanjsko Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda ostalo je pri svojoj ocjeni da se tužiteljici ne može priznati posljedica ozljede na radu po dijagnozi PTSP-a vezano uz ozljedu na radu od dana 21. prosinca 2019. dok sudska vještakinja mr.sc. Milana Varinac Barač je utvrdila da je ta dijagnoza u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedom na radu od 21. prosinca 2019.

33.Polazeći od svih prednjih utvrđenja ovaj sud je poklonio vjeru pisanom nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje mr.sc. Milane Varinac Barač, kao i gore navedenoj dopuni njenog nalaza i mišljenja kao potpunim i danim u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena ova upravna stvar. Naime, za isteći je da je sudska vještakinja Milana Varinac Barač specijalista medicine rada, koja je vezano za PTSP svoj nalaz i mišljenje vezano za PTSP temeljila na nalazima specijalista psihijatrije, dok, s druge strane u nalazu, ocjeni i mišljenju liječničkih povjerenstava u upravnom postupku nije razvidna specijalnost vještaka a jednako tako ni u očitovanjima istih koje je tuženik dostavio uz svoje podneske. Drugostupanjsko liječničko povjerenstvo, po ocjeni ovoga suda, u konkretnom slučaju pristupa strogo formalistički za razliku od sudske vještakinje koja je u svom nalazu i mišljenju kao i dopuni istog detaljno izložila podatke o liječenju tužiteljice od 2020. godine pa nadalje, te je, obzirom da je drugostupanjsko liječničko povjerenstvo u svom nalazu, ocjeni i mišljenju 02. svibnja 2024. navelo da kod tužiteljice nije provedena dodatna evaluacija psihologijskim testiranjem, zatražila provođenje psihologijskog testiranja i pregled psihijatra za tužiteljicu kako bi se utvrdilo da li je kod tužiteljice PTSP u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedom na radu od 21. prosinca 2019. (psihijatra, subspecijaliste psihoterapije i forenzičke psihijatrije prof.prim dr. sc. Dolores Britvić i mag. psyh. CŠG) te je pregledala i zdravstveni karton tužiteljice. Sudska vještakinja je za razliku od drugostupanjskog liječničkog povjerenstva vrlo iscrpno obrazložila svoj zaključak zbog čega smatra da je PTSP u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedom na radu od 21. prosinca 2019. Nije sporno, kako to proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje, da medicinska dokumentacija u spisu tuženog tijela u vrijeme donošenja nalaza, ocjene i mišljenja liječničkog povjerenstva, nije u cijelosti udovoljavala uvjetima za priznavanje PTSP posljedicom ozljede na radu, mada se i u liječničkoj dokumentaciji od veljače 2020. do 23. studenog 2022. (koje je liječničko povjerenstvo imalo u postupku vještačenja) navodi dijagnoza PTSP-a te da je tužiteljica bila izložena stvarnoj i prijetećoj smrti nakon čega je već u veljači 2020. javili simptomi poremećaja spavanja, da je spavala uz pomoć hipnotika te da se javljaju uznemirujući snovi u svezi prometne nezgode (tužiteljica zadobila brojne ozljede kako je to već i gore navedeno). No, liječničko povjerenstvo u upravnom postupku je, kako to navodi i sudska vještakinja, moglo zatražiti provođenje dodatnih instrumenata u cilju donošenja pravilne ocjene, a što isto nije učinilo. Činjenica je da drugostupanjsko liječničko povjerenstvo u svom očitovanju respektira nalaz prof. Britvić od 19. ožujka 2024. u kojem se navode svi elementi bolesti posttraumatskog stresnog poremećaja. I sudska vještakinja navodi da je dr. Dolores Britvić izvršila psihijatrijski pregled tužiteljice te da je u simptomatologiji navela upravo simptome vezane za stresni događaj (učestalo se budi, sanja traumatski događaj, osjeća jaki strah i dr.). Nadalje i provedeno psihologijsko testiranje je objektiviziralo kliničku sliku PTSP-a jer je, kako to navodi sudska vještakinja, nedvojbeno ukazalo na postojanje visoko izražene simptomatologije po tipu posttraumatskog stresnog poremećaja koji se doima fiksirana na razini ličnosti u vidu trajnih promjena te da se doimaju direktnom posljedicom traumatskog događaja. Pored svega navedenog nesporna je činjenica da tužiteljica prije predmetne ozljede na radu (prometne nezgode a putu do posla) nije imala psihičkih poteškoća niti se liječila kod psihijatra. Stoga, te imajući u vidu i sve prethodno izloženo, sudska vještakinja smatra nedvojbenim da je dijagnosticiran i objektiviziran PTSP posljedica predmetne ozljede na radu i kao takav se sa motrišta specijaliste medicine rada može priznati posljedicom ozljede na radu od 21. prosinca 2019. a što je potkrijepljeno kliničkim simptomima te da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 53. stavka 1. Pravilnika.

34.Sam tuženik nije predložio izvođenje relevantnih dokaza koji bi doveli u sumnju nalaz i mišljenje sudske vještakinje odnosno nije iskoristio svoje procesna ovlaštenja predlaganja izvođenja dokaza u ovom sporu dodatnim očitovanjem sudske vještakinje na ročištu na raspravu, saslušanjem članova liječničkog povjerenstva, vještačenje po drugom sudskom vještaku i sl. Štoviše, tuženik iako uredno pozvan nije pristupio na ročište za raspravu od 11. travnja 2025. niti je svoj izostanak opravdao.

35.Uzevši u obzir sve izloženo ne mogu se kao uvjerljivi prihvatiti nalazi, ocjena i mišljenja vještaka u upravnom postupku kao ni očitovanja liječničkog povjerenstva kako se tužiteljici ne može priznati posljedica ozljede na radu po dijagnozi PTSP-a. Za ponoviti je da iz nalaza, ocjena i mišljenja u upravnom postupku kao ni iz očitovanja drugostupanjskog liječničkog povjerenstva, koje je tuženik dostavio tijekom ovoga spora, nije vidljivo da su u donošenju istih sudjelovali liječnici odgovarajuće specijalnosti.

36.Imajući u vidu sve izloženo, te kako su navedeni nalazi, ocjene i mišljenja pribavljeni tijekom upravnog postupka te očitovanja dostavljena tijekom ovoga spora u suprotnosti s provedenim sudsko medicinskim vještačenjem u predmetnom upravnom sporu. Iz istog jasno proizlazi da je dijagnosticiran i objektiviziran PTSP u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi sa priznatom ozljedom na radu koju je tužiteljica doživjela 21. prosinca 2019. posljedica priznate ozljede na radu. Iz svih gore navedenih razloga ovaj sud nalaz i mišljenje sudske vještakinje kao i dopunu istog u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, stručan i argumentiran dokaz.

37.Polazeći od svih prednjih utvrđenja te citiranih zakonskih ZOZO i Pravilnika ovaj sud ocjenjuje kako je osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužiteljice slijedom čega je, pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS-a, ista valjalo poništiti u dijelu koji se odnosi na nepriznavanje tužiteljici dijagnoze PTSP, šifre prema MKB-10 klasifikaciji, F43.1. posljedicom ozljede na radu od 21.prosinca 2019. te priznati tužiteljici dijagnozu PTSP, šifre prema MKB 10, F43.1, posljedicom ozljede na radu od 21. prosinca 2019. odnosno odlučiti kao pod točkom I., II. izreke presude.

38.Tužiteljica je zatražila i popisala troškove ovog upravnog spora (str. 85. spisa).

39.Odredbom članka 144. stavka 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. je određeno da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

40.Odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

41.Slijedom citiranih odredbi članka 144. i 147. te Tbr. 27., tbr. 46. , 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 – dalje Tarifa) valjalo je tužiteljici priznati kao opravdan trošak sastava tužbe, zastupanje na ročištu od 11. siječnja 2024. te 11. travnja 2025. u iznosu od po 1.000,00 eur što iznosi 3.000,00 eur a što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 750,00 eur ukupno iznosi 3.750,00 eur. Tužiteljici je kao opravdan trošak valjalo priznati i trošak vještačenja u iznosu od 270,00 eur tako da sveukupan trošak ovog upravnog spora iznosi 4.020,00 eur. Navedenim je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

U Splitu, 29. travnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužiteljici po opunomoćenici,

-tuženiku,

-zainteresiranoj osobi,

-u spis.