REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1916/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, zastupan po punomoćniku Goranu Šverku, odvjetniku u Zagrebu, Poljička 5, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi ispravka i brisanja upisa, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1186/22 od 27. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1186/22 od 27. ožujka 2024. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužiteljeva žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1186/22 od 27. ožujka 2024. u točki III. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1186/22 od 27. ožujka 2024. odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Ispravljaju se pogrešni upisi prava vlasništva u korist tuženika na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 5749/6 k. o. [katastarska općina] oznake zemljišta ČETVEROKATNA STAMBENA ZGRADA, TINA UJEVIĆA BR. 10, 12, 14, 16, 18, 20, 22, 24 I 26 POPISNI BROJ 17669 - GRAD. OZNAKE 0-806/5, ukupne površine 1931 m2 i to na 166. suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-165) koji dio u naravi predstavlja stan na IV. (četvrtom) katu površine 40,93 m2 sa pripadajućim spremištem u podrumu, koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine i koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u zgradi na adresi [adresa] u [adresa], 167. suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-166) koji dio u naravi predstavlja garažu površine 14,00 m2, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine i koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u zgradi na adresi [adresa] u [adresa], 168. suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-167) koji dio u naravi predstavlja garažu površine 16,00 m2, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine i koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u zgradi na adresi [adresa] u [adresa], 169. suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-168) koji dio u naravi predstavlja garažu površine 13,81 m2, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u zgradi na adresi [adresa] u [adresa] i 170. suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-169) koji dio u naravi predstavlja garažu površine 16,19 m2, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u zgradi na adresi [adresa] u [adresa]. koji su upisi provedeni temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 13. listopada 2021. godine, posl. broj: Z-49018/2019, rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 09. svibnja 2022. godine, Z-15137/2022, Z-1912/2022 (Ozn.Z.-49018/2019) i temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 09. svibnja 2022. godine, posl. broj Z- 25764/2022, Z-12222/2022 (Ozn.Z-49018/2019) na način da se nalažu brisanja upisa prava vlasništva tuženika uz istodobni upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini u korist tužitelja.“ (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.100,00 EUR (točka II. izreke), odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.000,00 EUR (točka III. Izreke).

2. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu u cijelosti i zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Ukratko, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a budući presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a slijedom čega ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Mišljenja je da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo budući je odluku utemeljio na odredbi članka 49. stavka 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom iz 2010. godine, koji se ne može primijeniti u korektnom slučaju, budući da sud u postupku nije utvrdio činjenično stanje na koje bi se eventualno navedeni propis mogao primijeniti. Navedeni Zakon nije na snazi od 2013. godine. Predlaže preinačiti presudu, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 2.254,49 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na točke I. i II. izreke; a u odnosu na točku

III. izreke žalba nije dopuštena.

5. Prema odredbi članka 358. stavka 3. ZPP-a žalba je nedopuštena, između ostalog, ako je žalbu podnijela osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbe. U tom smislu, imajući u vidu citiranu odredbu članka 358. stavka 3. ZPP-a, valja zaključiti da tužitelj nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na onaj dio zahtjeva s kojim tuženik nije uspio. Budući da je u točki III. izreke tuženik odbijen s viškom zahtjeva za parnični trošak, tužitelj nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe u odnosu na točku III. izreke, zbog čega je u smislu članka 358. stavka 3. ZPP-a tužiteljevu žalbu u tom dijelu valjalo ocijeniti nedopuštenom.

6. Zbog toga je na temelju članka 367. stavka 1. ZPP-a riješeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

7. Drugostupanjski sud je ispitao drugostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud je utvrdio da je presuda u točkama I. i II. izreke pravilna i na zakonu osnovana.

8. U postupku koji je prethodio donošenju presude, kao ni njenim donošenjem, nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok u odnosu na taj istaknuti žalbeni razlog, suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Naime, izreka presude je jasna i razumljiva, a u obrazloženju su navedeni jasni i argumentirani razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na predmet spora. Ovdje valja kazati da pravo na obrazloženu sudsku odluku podrazumijeva obvezu suda da iznese razloge za svoju odluku, iako to ne znači dužnost pružanja detaljnog odgovora na svaki navod stranke, obveza je suda da iznese dostatne razloge o ključnim elementima spora, odnosno onima koji su od odlučnog značaja za njegov ishod, a koje stranke ističu u svojim podnescima i tvrdnjama tijekom postupka. Mjera u kojoj se ova dužnost primjenjuje ovisi o prirodi odluke koju sud donosi te okolnostima svakog predmeta (tako: presuda Europskog suda za ljudska prava od 24. lipnja 2022., točka 91., I protiv Azerbajdžana (broj 2), zahtjev broj 5386/10; presuda Europskog suda za ljudska prava od 22. rujna 2022., točka 17., Cvetković protiv Hrvatske, zahtjev broj 28539/16). Imajući u vidu naprijed izneseno o pravu na obrazloženu sudsku odluku, ovaj drugostupanjski sud smatra da u pobijanoj prvostupanjskoj presudi su izneseni dostatni razlozi o ključnim elementima spora.

9. Predmet spora je tužbeni zahtjev za ispravak upisa prava vlasništva u korist tuženika na pet nekretnina, koje su opisane i određene u izreci prvostupanjske presude i kojim se nalaže upis brisanja prava vlasništva tuženika uz istodobni upis prava vlasništva tužitelja na navedenim nekretninama.

10. Upis prava vlasništva u korist tuženika dopušten je na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-49018/19 od 13. listopada 2021. i rješenja istoga suda poslovni broj Z-15137/22, Z-1912/22 (Ozn Z-49018/2019 od 9. svibnja 2022.).

11. Prema članku 202. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 63/19; dalje: ZZK) raspravu za ispravak zaključit će sud kad ocijeni da su sva pitanja dovoljno raspravljena te će donijeti i proglasiti svoju odluku kojom će potpuno ili djelomično usvojiti, odbiti ili odbaciti prijavu upisa, odnosno prigovor na upise ili njihov prvenstveni red (stavak 1.); prema stavku 2. – u odluci kojom usvaja prijavu upisa ili prigovor na upis sud će dopustiti odgovarajuće upise i narediti njihovu provedbu; a prema stavku 3. - protiv odluke iz ovoga članka ne može se uložiti žalba, ali ona ne sprječava ostvarivanje prava u parnici pred sudom ili u postupku pred drugim nadležnim tijelom. Prema članku 203. stavku 5. ZZK-a zemljišnoknjižni sud će uputiti osobe čije prijave ili prigovore nije usvojio u cijelosti ili djelomično, kao i one čiji je upis ili prvenstveni red upisa svojom odlukom odredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati da svoje navodno pravo ostvaruju u parnici tužbom za ispravak.

12. Prema članku 205. stavku 1. ZZK-a, zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo: osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja odnosno osobe čiji upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

13. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-49018/19-24 od 13. listopada 2021. radi povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa vlasništva posebnog dijela nekretnine na adresi u [adresa], između ostaloga je riješeno da:

- 19. etaža, stan na IV katu površine 40,93 m2 s pripadajućim spremištem u podrumu, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u zgradi na adresi [adresa], u [adresa], na temelju odredbe članka 17. stavka 5. Pravilnika dopušta se uknjižba prava vlasništva za korist REPUBLIKA HRVATSKA,

- 20. etaža, garaža površine 14,00 m2 sa pripadajućim spremištem u podrumu, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u zgradi na adresi [adresa] u [adresa] na temelju odredbe članka 17. stavka 5. Pravilnika dopušta se uknjižba prava vlasništva za korist REPUBLIKA HRVATSKA,

- 21. etaža, garaža površine 16,00 m2 s pripadajućim spremištem u podrumu, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u zgradi na adresi [adresa], u [adresa], na temelju odredbe članka 17. stavka 5. Pravilnika dopušta se uknjižba prava vlasništva za korist REPUBLIKA HRVATSKA,

- da je ovdje tužitelj protiv navedenog rješenja izjavio pravodoban prigovor kojim je tražio da se dozvoli upis prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama (E-165, E-166 i E-167),

- da je Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. podnijeto također prigovor (Z-1912/22) protiv predmetnog rješenja kojim je tražilo nadopunu rješenja i u odnosu na još dvije nekretnine i to garaže površine 13,81 m2 i 16,19 m2,

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z-49018/19 od 9. svibnja 2022. usvojen prigovor Gradsko stambeno komunalnog gospodarstva d.o.o. zaprimljen pod poslovnim brojem Z-1912/22 te je između ostaloga je riješeno da:

- etaža, garaža površine 13,81 m2, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u zgradi na adresi [adresa], u [adresa], na temelju odredbe članka 17. stavka 5. Pravilnika dopušta se uknjižba prava vlasništva za korist REPUBLIKA HRVATSKA,

- etaža, garaža površine 16,19 m2, posebni dio, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi u zgradi na adresi [adresa] u [adresa] na temelju odredbe članka 17. stavka 5. Pravilnika dopušta se uknjižba prava vlasništva za korist REPUBLIKA HRVATSKA,

- da je Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. podnijeto također prigovor (Z-6112/22) protiv predmetnog rješenja kojim je tražilo da se ispravi kod posebnih dijelova upisanih kao E-166 i E-167 njihov opis na način da se briše da navedeni posebni dijelovi nekretnine (garaže) imaju pripadajuće spremište u podrumu,

- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z-49018/19 od 7. ožujka 2022. usvojen prigovor Gradsko stambeno komunalnog gospodarstva d.o.o. te je kod opisa posebnih dijelova nekretnina E-166 i E-167 u opisu predmetnih nekretnina brisan tekst: „s pripadajućim spremištem u podrumu“,

- rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel poslovni broj Z-49018/19 od 9. svibnja 2022., odbijen prigovor, ovdje tužitelja, izjavljen protiv rješenja poslovni broj Z-49018/19-4 od 13. listopada 2021., te je podnositelj prigovora upućen da svoje navodno pravo ostvaruje u parnici.

14. Prema članku 17. stavku 5. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine („Narodne novine“ broj 121/13 i 61/16; dalje: Pravilnik), ako sud ne može utvrditi tko je osoba za koju se može smatrati da ima pravo vlasništva na posebnom dijelu, na temelju predmnijeve iz članka 362. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV), je propisano da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

15. Nadalje, prema članku 17. stavku 6. Pravilnika proizlazi da ako neupisani vlasnik raspolaže ispravama koje nisu podobne za upis u zemljišnu knjigu, ali iz tih isprava proizlazi vjerojatnost da je opravdan prijedlog za upis njegova vlasništva, zemljišnoknjižni sud će donijeti odluku o tome na raspravi u postupku povezivanja cijeneći isprave prema pravilima pojedinačnog ispravnog postupka; prema stavku 2.

– smatra se da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenoga prava korištenja takva zemljišta, vlasnik toga zemljišta, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati; prema stavku 3. – smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske, glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu, niti djeluje predmnijeva vlasništva iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati; a prema stavku 4. – što je u stavcima 1. do 3. ovoga članka određeno glede stvari, vrijedi na odgovarajući način i za prava koja su bila u društvenom vlasništvu.

16. Iz povijesnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a u kojem se zk. ul. prije otpisa nalazila zk. čbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] - razvidno je da je nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo te da je kao nositelj prava korištenja bilo upisano Građevinsko poduzeće VRANICA iz Sarajeva, Ulica JNA 6. Prema članku 3. stavku 1. Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 40/92; dalje: Uredba), sredstava poslovnih jedinica i drugih organizacijskih oblika pravnih osoba sa sjedištem na teritoriju Republika Srbije i Crne Gore te autonomnih pokrajina Kosova i Vojvodine, koje se do dana stupanja na snagu ove Uredbe nisu organizirale temeljem Uredbi o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 39/91, 44/91, 52/91 i 5/92) prenose u vlasništvo Republike Hrvatske. Imajući u vidu izneseno valja zaključiti da je društvo Građevinsko poduzeće VRANICA iz Sarajeva sa sjedištem u Republici Bosni i Hercegovini, u smislu odredbe 3. članka 1. Uredbe koja se odnosi isključivo na sredstva poslovnih jedinica i drugih organizacijskih oblika pravnih osoba sa sjedištem na teritoriju Republike Srbije i Crne Gore te autonomnih pokrajina Kosova i Vojvodine – zbog čega tuženik nije postao vlasnik na temelju navedene odredbe budući se konkretno radi o društvu sa sjedištem u [adresa].

17. Prema članku 390.a ZV-a, trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile: društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

18. Prema članku 49. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ broj 145/10 i 70/12; dalje: ZUDI), neprocijenjena imovina, u smislu ovog Zakona, su dionice u trgovačkim društvima, poslovni udjeli u trgovačkim društvima, poslovni prostori, stanovi, potraživanja i pokretnine koje nisu, u cijelosti ili u dijelu, procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća, u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj: 19/91, 83/92, 94/93, 2/94, 9/95 i 118/99), odnosno koje nisu unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj: 21/96, 71/97, 16/98 i 73/00), a na kojoj su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća, te u pogledu kojih imovinskopravni odnosi nisu uređeni posebnim propisom (stavak 1.); a prema stavku 2. – u smislu toga Zakona, neprocijenjenom imovinom smatraju se i stanovi koji su društvena poduzeća u postupku pretvorbe prenijela fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu, a koji nisu prodani nositeljima stanarskog prava na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ broj: 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 4/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 11/97, 68/98, 96/99, 120/00 i 78/02).

19. Pravilno sud zaključuje da stranke nisu tvrdile odnosno nisu dokazale da je predmetna nekretnina bila procijenjena u kapital Građevinskog poduzeća VRANICA, a niti su navedeni stanovi bili prodani sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ broj: 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02) pa je tuženik stupanjem na snagu navedenog Zakona o upravljanju državnom imovinom 2010. godine, u smislu članka 49. stavka 2. tog Zakona – postao vlasnik spornih nekretnina. Isto tako, pravilno ocjenjuje sud da je Općinski građanski sud u Zagrebu pravilno u predmetnom rješenju primijenio članak 17. stavak 5. Pravilnika i na temelju predmnjeve iz članka 362. stavka 3. ZV-a – upisao tuženika kao vlasnika spornih nekretnina.

20. Pravilno sud ocjenjuje da ugovori o korištenju ne predstavljaju pravni temelj stjecanja vlasništva pa tim ispravama tužitelj nije dokazao da mu pripada pravo vlasništva na navedenim nekretninama a niti je učinio vjerojatnim to svoje pravo u postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu zbog čega se tužitelj nepravilno poziva na članak 17. stavak 6. Pravilnika budući iz tih isprava nije proizlazila vjerojatnost da je opravdan prijedlog za upis njegova vlasništva. Isto tako neosnovani su navodi tužitelja da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao dosjelošću. Naime, tužitelj navodi da je u neprekidnom posjedu od 1965. godine zbog čega valja primijeniti pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) i odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80, 36/90, „Narodne novine“ broj: 53/91 i 91/96; dalje: ZOVO) u smislu članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP) kojim je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka; a člankom 388. stavkom 3. ZVDSP-a propisano je da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

21. Paragrafom 1460. OGZ-a propisano je da se dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragrafi 309., 316., 320., i 345.).

22. Prema paragrafu 1463. OGZ-a posjed mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg (paragraf 1493).

23. Prema paragrafu 1468. OGZ-a u onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se stečenje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost se svršuje tek poslije 30 godina.

24. Prema paragrafu 1472. OGZ-a proti fiskusu to jest, proti upraviteljima državnih dobara i državne imovine, ukoliko zastari ima mjesta (paragrafi 287. 289 i 1456-1457), također proti upraviteljima dobara crkvenih, općinskih i inih dopuštenih tijela, nije dovoljno opće i redno vrijeme dosjelosti. Glede posjeda stvari pokretnih i posjeda stvari nepokretnih, ili služnosti i inih prava na pomenutim stvarima, izvršivanih, i na ime posjednika upisanih u javne knjige, posjed ima se produžiti kroz 6 godina. Prava pomenute vrste, koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige, i sva ina prava mogu se proti fiskusa i gore naznačenim povlaštenim osobama steći samo posjedom od 40 godina.

25. Imajući u vidu navedena pravila razvidno je da je Opći građanski zakonik imao u vidu redovnu i izvanrednu dosjelost i ovdje valja ukazati da je prema Načelnom mišljenju opće sjede Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. za redovnu dosjelost potrebno 20 godina posjedovanja, a ne 30 kako je to bilo propisano izvornim tekstom Općeg građanskog zakonika zbog čega proizlazi da se na stjecanje prava vlasništva za razdoblje od 1945. do 1. rujna 1980. (dan stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima) primjenjuju navedena pravila Općeg građanskog zakonika. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima stupio na snagu 1. rujna 1980. te su u članku 28. bila određena pravila glede dosjelosti na način da je bilo propisano da savjesni i zakoniti posjednik pokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 3 godine, a savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina. Savjesni posjednik pokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a kod nekretnina se traži protek roka od 20 godina. Bilo je propisano da nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljedstva i ako je ostavitelj bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, time da vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljedstva. Stoga, glede kakvoće posjeda za redovnu dosjelost traži se kvalificirani posjed a to znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost je dovoljno da je posjed barem pošten.

26. Imajući u vidu i isprave koje prileže spisu i na koje se poziva tužitelj, pravilno zaključuje sud da ne proizlazi da bi tužitelj uopće bio pošten posjednik.

27. Iz ugovora sklopljenog između Fonda za stambenu izgradnju Zagreb i Građevinskog poduzeća VRANICA iz Sarajeva (na koji se poziva tužitelj kao dokaz svog posjeda od 1965. godine) – razvidno je da je Fond dao kredit GP VRANICA za izgradnju stanova na objektu 806/5 te da je Fond dao suglasnost da se pravo korištenja zemljišta potrebnog za izgradnju zgrade prenese na izvođača kako to proizlazi iz članka 4. Ugovora. Zbog toga je društvo GP VRANICA i bilo upisano u zemljišne knjige kao nositelj prava korištenja na zk.čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, iz članka 12. Ugovora vidljivo je da se navedenom odredbom Fond obvezao po izvršenom preuzimanju pojedinog objekta izvršiti obračun preuzetih objekata i prodajnu cijenu uplatiti u korist podizvođača s time da je Građevinsko poduzeće VRANICA iz Sarajeva ovlastilo Fond da iz obračunate prodajne cijene prethodno naplati dospjele obveze Građevinskog poduzeća VRANICA po kreditima u smislu Ugovora.

28. Ocjenom i analizom odredbe članka 12. i članka 4. Ugovora prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ne proizlazi da je tužitelj bio pošteni posjednik budući je u smislu odredbe članka 12. Ugovora Fond samo preuzeo pojedine objekte radi prodaje i bio je dužan uplaćene iznose prenijeti Građevinskom poduzeću VRANICA iz Sarajeva zbog čega sud pravilno zaključuje da ne proizlazi da je Fond predmetne nekretnine koristio kao svoje a što proizlazi i iz činjenice da je na temelju istog Ugovora na temelju kojeg tužitelj tvrdi da je došao u posjed spornih nekretnina Fond dao suglasnost da se pravo korištenja zemljišta potrebnog za izgradnju stanova prenese na Građevinsko poduzeće VRANICA iz Sarajeva (arg. iz članka 4. Ugovora) zbog čega slijedi pravilan zaključak suda da nije postojala namjera Fonda da posjeduje predmetne nekretnine kao svoje već upravo suprotno – iste su predane Fondu samo radi prodaje daljnjim kupcima. Zbog toga je pravilno sud zaključio da je posjed Fonda bio nepošten zbog čega tužitelj predmetne nekretnine nije mogao steći dosjelošću; zbog čega je pravilno odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

29. Pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku, sadržana u točkama III. i IV. njezine izreke. Odluka o parničnom trošku je ispitana kako kvalitativno tako i kvantitativno u smislu članka 154. i članka 155. ZPP-a. Pri odlučivanju o naknadi troškova postupka sud je uzeo u obzir one troškove koji su bili svrhoviti za vođenje parnice, a ne one troškove koji nisu bili svrhoviti za pojedinu parničnu stranku. Sud je pravilno primijenio odredbu članka 155. stavka 1. ZPP-a, koja propisuje da će sud pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi uzeti samo u obzir troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. Sud je o tome koji su troškovi bili potrebi te o visini troškova odlučivao ocjenjujući brižljivo sve okolnosti te valja reći da je sud, suprotno shvaćanjima žalitelja ovlašten ocjenjivati kvalitetu obavljenih radnji i sadržaj upućenih podnesaka, a sve upravo po kriteriju svrhovitosti za vođenje postupka.

30. Imajući u vidu izneseno valjalo je zaključiti da navodima žalbe tužitelj nije osnovano doveo u sumnju pravilnost i zakonitost razloga sadržanih u obrazloženju presude, kao ni pravilnost ni zakonitost odluke sadržane u izreci prvostupanjske presude.

31. Zbog toga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu; a sve kako je odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Šabarić Zovko