REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6921/2024-72
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivani Galić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 03. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Stipice Jakića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Melite Grozaj, odvjetnice, dana 29. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz čl. 3. st. 2. Ugovora o kreditu broj: 016-708/2005., sklopljenog dana 10.06.2005. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 14.06.2005. godine po Javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod brojem: OU-1382/2005, u dijelu odredbe koji glasi: ''…obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja,…..''
- iz čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu broj: 016-708/2005., sklopljenog dana 10.06.2005. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 14.06.2005. godine po Javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod brojem: OU-1382/2005, u dijelu odredbe koji glasi: ''sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ovisno o skupini klijenta u kojoj pripada Korisnik kredita.''
II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju NG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 36.173,56 EUR / 272.549,66 kn (uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja 1 EUR = 7,53450 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od:
– 36,14 kn tekućom od 16.10.2005.
– 58,63 kn tekućom od 16.11.2005.
– 71,20 kn tekućom od 16.12.2005.
– 27,83 kn tekućom od 16.01.2006.
– 13,50 kn tekućom od 16.08.2006.
– 104,37 kn tekućom od 16.09.2006.
– 106,16 kn tekućom od 16.10.2006.
– 98,39 kn tekućom od 16.11.2006.
– 67,88 kn tekućom od 16.12.2006.
– 9,49 kn tekućom od 16.01.2007.
– 220,20 kn tekućom od 16.07.2008.
– 226,01 kn tekućom od 16.08.2008.
– 230,56 kn tekućom od 16.09.2008.
– 299,07 kn tekućom od 16.10.2008.
– 818,30 kn tekućom od 16.11.2008.
– 469,80 kn tekućom od 16.12.2008.
– 976,31 kn tekućom od 16.01.2009.
– 1.044,50 kn tekućom od 16.02.2009.
– 1.075,67 kn tekućom od 16.03.2009.
– 990,42 kn tekućom od 16.04.2009.
– 1.006,72 kn tekućom od 16.05.2009.
– 876,42 kn tekućom od 16.06.2009.
– 780,48 kn tekućom od 16.07.2009.
– 805,96 kn tekućom od 16.08.2009.
– 856,53 kn tekućom od 16.09.2009.
– 852,16 kn tekućom od 16.10.2009.
– 801,01 kn tekućom od 16.11.2009.
– 896,95 kn tekućom od 16.12.2009.
– 973,90 kn tekućom od 16.01.2010.
– 1.083,32 kn tekućom od 16.02.2010.
– 1.058,22 kn tekućom od 16.03.2010.
– 1.206,78 kn tekućom od 16.04.2010.
– 1.178,57 kn tekućom od 16.05.2010.
– 1.233,45 kn tekućom od 16.06.2010.
– 1.708,76 kn tekućom od 16.07.2010.
– 1.610,91 kn tekućom od 18.08.2010.
– 1.909,84 kn tekućom od 18.09.2010.
– 1.806,56 kn tekućom od 16.10.2010.
– 1.640,44 kn tekućom od 16.11.2010.
– 1.990,94 kn tekućom od 16.12.2010.
– 2.362,22 kn tekućom od 16.01.2011.
– 2.049,26 kn tekućom od 17.02.2011.
– 2.169,68 kn tekućom od 16.03.2011.
– 2.029,91 kn tekućom od 16.04.2011.
– 2.055,36 kn tekućom od 16.05.2011.
– 2.646,84 kn tekućom od 16.06.2011.
– 2.704,45 kn tekućom od 16.07.2011.
– 3.198,62 kn tekućom od 16.08.2011.
– 2.944,78 kn tekućom od 16.09.2011.
– 2.666,89 kn tekućom od 16.10.2011.
– 2.499,56 kn tekućom od 16.11.2011.
– 2.478,50 kn tekućom od 16.12.2011.
– 2.608,95 kn tekućom od 16.01.2012.
– 2.722,67 kn tekućom od 16.02.2012.
– 2.737,91 kn tekućom od 16.03.2012.
– 2.659,24 kn tekućom od 16.04.2012.
– 2.712,35 kn tekućom od 16.05.2012.
– 2.748,69 kn tekućom od 16.06.2012.
– 2.687,55 kn tekućom od 16.07.2012.
– 2.703,63 kn tekućom od 16.08.2012.
– 2.657,79 kn tekućom od 16.09.2012.
– 2.560,13 kn tekućom od 16.10.2012.
– 2.665,72 kn tekućom od 16.11.2012.
– 2.716,41 kn tekućom od 16.12.2012.
– 2.679,48 kn tekućom od 16.01.2013.
– 2.480,29 kn tekućom od 16.02.2013.
– 2.649,51 kn tekućom od 16.03.2013.
– 2.664,31 kn tekućom od 16.04.2013.
– 2.597,98 kn tekućom od 16.05.2013.
– 2.391,68 kn tekućom od 16.06.2013.
– 2.386,44 kn tekućom od 16.07.2013.
– 2.437,10 kn tekućom od 16.08.2013.
– 2.518,33 kn tekućom od 16.09.2013.
– 2.630,84 kn tekućom od 16.10.2013.
– 2.572,80 kn tekućom od 16.11.2013.
– 2.613,91 kn tekućom od 16.12.2013.
– 2.660,52 kn tekućom od 16.01.2014.
– 2.371,88 kn tekućom od 16.02.2014.
– 2.430,20 kn tekućom od 16.03.2014.
– 2.411,12 kn tekućom od 16.04.2014.
– 2.346,58 kn tekućom od 16.05.2014.
– 2.325,89 kn tekućom od 16.06.2014.
– 2.335,24 kn tekućom od 16.07.2014.
– 2.408,48 kn tekućom od 16.08.2014.
– 2.470,15 kn tekućom od 16.09.2014.
– 2.457,36 kn tekućom od 16.10.2014.
– 2.510,68 kn tekućom od 16.11.2014.
– 2.546,90 kn tekućom od 16.12.2014.
– 2.525,56 kn tekućom od 16.01.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.02.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.03.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.04.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.05.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.06.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.07.2015.
– 57,95 kn tekućom od 16.07.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.08.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.09.2015.
– 2.531,51 kn tekućom od 16.10.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.11.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.12.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.01.2016.
– 2.993,41 kn tekućom od 16.02.2016.
– 2.069,59 kn tekućom od 16.03.2016.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.04.2016.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.05.2016.
– 3.053,35 kn tekućom od 16.06.2016.
– 69,13 kn tekućom od 16.07.2016.
– 3.248,31 kn tekućom od 16.08.2016.
– 3.577,58 kn tekućom od 16.09.2016.
– 2.750,88 kn tekućom od 16.10.2016.
– 3.205,84 kn tekućom od 16.11.2016.
– 3.221,36 kn tekućom od 16.12.2016.
– 3.342,38 kn tekućom od 16.01.2017.
– 3.389,79 kn tekućom od 16.02.2017.
– 3.351,81 kn tekućom od 16.03.2017.
– 3.303,33 kn tekućom od 16.04.2017.
– 3.284,24 kn tekućom od 16.05.2017.
– 3.284,24 kn tekućom od 16.06.2017.
– 6.115,25 kn tekućom od 16.07.2017.
– 2.617,21 kn tekućom od 16.08.2017.
– 154,84 kn tekućom od 16.09.2017.
– 2.840,71 kn tekućom od 16.10.2017.
– 2.566,11 kn tekućom od 16.11.2017.
– 2.644,58 kn tekućom od 16.12.2017.
– 2.646,57 kn tekućom od 16.01.2018.
– 2.606,28 kn tekućom od 16.02.2018.
– 2.546,93 kn tekućom od 16.03.2018.
– 2.606,62 kn tekućom od 16.04.2018.
– 2.469,49 kn tekućom od 16.05.2018.
– 2.294,65 kn tekućom od 16.06.2018.
– 2.484,65 kn tekućom od 16.07.2018.
– 101,30 kn tekućom od 16.08.2018.
– 2.577,58 kn tekućom od 16.09.2018. sve do isplate,
s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004), u razdoblju od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, u razdoblju od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 9.100,97 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29.04.2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.
Obrazloženje
1. U tužbi od 29.05.2019. tužitelj navodi da je tuženik pravni slijednik Hypo Alpe- Adria-bank d.d., te da su dana 10.06.2005. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 016-708/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, potvrđenog dana 14.06.2005. po javnom bilježniku Ilinki Lisonek pod brojem OU-1382/2005, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 155.900,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe - Adria-bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. Citiranim Ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita do 30.03.2018. godine kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 1.282,47 CHF. Redovna kamatna stopa se sa početnih 3,99% godišnje, tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja. Tužitelj drži da je takav način promjene kamatne stope ništetan obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istome. Isto tako, tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH, br: Pž- 6632/2017-10 od 14.06.2018. god. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Također, odlukom VTS RH, br: Pž-7129/13-4, od 13.06.2014. god utvrđeno je kako je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008 godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi u predmetnom Ugovoru, a koje se odnose na način promjene kamatne stope, kao i na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, tuženik je od tužitelja naplatio iznos za koji ne postoji valjana pravna osnova. Točan iznos spomenute preplate tužitelj nije bio u mogućnosti u trenutku podnošenja tužbe odrediti obzirom da mu tuženik odbija dostaviti sljedeću dokumentaciju vezanu uz Ugovor: pregled uplata po kreditu (specifikaciju uplata) I obročni otplatni plan od početka do kraja otplate sa naznačenim promjenama kamatne stope. Zbog navedenog, tužitelj u tužbi predlaže da sud obveže tuženika na dostavu ove dokumentacije. Obzirom da je pravomoćnim presudama VTS RH utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. godine, kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. god., to tužitelj smatra da je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora. Prema čl. 1111. st.1. ZOO-a, „kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.“. Sukladno st. 3. istog članka „obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala“. Prema čl. 1115 ZOO-a „Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva“. Člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) propisano je da „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“ Prema čl. 6. st 3. Zakona o sudovima (NN: 28/13) propisano je da je „svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti“, a obzirom da tuženik isto odbija, to tužitelj u tužbi predlaže da sud rješenjem naloži tuženiku dostavu slijedeće dokumentacije: pregleda uplata po kreditu (specifikaciju uplata) i obročnog otplatnog plana od početka otplate sa naznačenim promjenama kamatne stope, te da nakon što tuženik dostavi traženu dokumentaciju sud donese presudu:
- kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu čiju će visinu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa isplaćenog obroka (rate) kredita, koji se novčani iznosi zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivim ugovornim kamatama i vezivanju glavnice kredita uz valutu CHF imaju vratiti tužitelju, odrediti nakon što tuženik dostavi sve potrebne podatke za potpuno određivanje novčane tražbine (glavnice i tijeka kamata) koja je predmet ovog spora, te nakon što se provede odgovarajuće financijsko vještačenje, te
-kojom se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate.
2. U odgovoru na tužbu od 16.07.2019. (datum na omotu) tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Tuženik ističe kako odredbe za koje tužitelj smatra da su ništetne nisu istovjetne odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su u kolektivnom sporu P-1401/12 utvrđene ništetnima. Stoga pogrešno tužitelj ističe kako se na predmetni ugovor o kreditu treba primijeniti pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 odnosno Pž- 7129/13 te Pž-6632/17 Visokog trgovačkog suda. Pored toga, odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) propisano je kako slijedi: Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, samo u postupcima za naknadu štete parnična stranka se može pozvati na utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu. Kako se može vidjeti, ovdje je riječ o tužbi radi isplate na temelju stjecanja bez osnove. Naime, kod vraćanja uslijed ništetnosti ugovornih odredbi primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove. Dakle, kako ovdje nije riječ o naknadi štete, ZPP ne propisuje da bi u ovakvim situacijama sud bio vezan presudom u kolektivnom sporu. Pravo tužitelja na pozivanje na presudu u kolektivnom sporu ne znači da tužitelj nije dužan dokazati sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Međutim, ovdje tužitelj ne navodi nikakve činjenice niti dokaze da je tužitelju povrijeđeno neko pravo nego se samo paušalno poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 odnosno Pž-7129/13 i Pž-6632/17 Visokog trgovačkog suda te citira pojedine dijelove tih presuda. To međutim ne znači da je u ovoj konkretnoj situaciji doista povrijeđeno tužiteljevo pravo. Naime, svrha tzv. individualnih parnica je upravo u tome da se činjenice i utvrđenja iz kolektivnog spora dokažu u konkretnom slučaju. To, međutim, tužitelj ovdje ne dokazuje.
3. Tuženik, a u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nadalje navodi kako je iz činjeničnog opisa tužbe nejasno koje točno odredbe tužitelj smatra da su ništetne. Naime, tužitelj samo paušalno ističe da je ništetna odredba čl. 6. o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tuženik ističe kako predmetna odredba nije istovjetna odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom. Stoga pogrešno tužitelj ističe kako se na predmetni ugovor o kreditu treba primijeniti pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Kako bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom potrebno je da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP/03) i to: da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U odnosu na pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama, tuženik navodi kako je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu, ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji, mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj je, samostalno procjenjujući rizike, odabrao sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF s promjenjivom kamatnom stopom očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za tužitelja bio najpovoljniji. Odabir između više predloženih ugovora predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da klijent banke može samostalno i neovisno odabrati one ugovorne odredbe za koje smatra da mu najviše odgovaraju. Životno je nelogično i u praksi neprovedivo da svaki klijent s djelatnikom banke osobno pregovara i raspravlja o svakoj pojedinačnoj klauzuli ugovora. U odnosu na neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, tuženik ističe da tužitelj pogrešno ističe u tužbi da bi tuženik postupio nepošteno i nesavjesno ugovaranjem promjenjive kamatne stope bez egzaktnih parametara za promjenu iste i metode izračuna, a što bi dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Takav stav nije utemeljen na zakonu, niti proizlazi iz okolnosti slučaja. Isto zato jer je početna stopa određena ugovorom u čl. 3. i iznosi 3,99 % godišnje, što je znatno ispod kamatnih stopa koje su se ugovarale u to vrijeme. Tuženik je s tužiteljem ugovorio promjenjivu kamatnu stopu u skladu sa zakonskim ograničenjima, dok je tužitelj samostalno izabrao sklapanje baš kredita sa promjenjivom kamatnom stopom. Stoga se ne može smatrati da bi u ovom konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za ništetnost članka 6. ugovora o kreditu. Nadalje, tužitelj zahtijeva isplatu u visini koja predstavlja razliku u odnosu na početno ugovorenu (promjenjivu) kamatnu stopu i to kao da se nije mijenjala za cijelo vrijeme trajanja otplate. Tuženik prvenstveno ističe da bi takvim uređenjem prava i obveza stranaka sud u potpunosti dokinuo slobodno uređivanje obveznih odnosa iz čl. 10. ZOO-a i protivno volji ugovornih stranaka utvrdio fiksnu kamatnu stopu na predmetni ugovor o kreditu. Nesporno je da su stranke svojom slobodnom voljom sklopile ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj u tužbi nije ni na koji način obrazložio kolika bi prema njegovom stavu trebala iznositi promjenjiva kamatna stopa već istu samo paušalno određuje kao početno ugovorenu kamatnu stopu. Tako tužitelj stvara okolnosti u kojima se primjenjuje fiksna kamatna stopa, ali pod daleko povoljnijim uvjetima nego što je tuženik nudio za ugovore s fiksnom kamatom u bilo kojoj valuti obveze. Čak i da se utvrdi ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznos navodne preplate mogao bi se računati isključivo u odnosu na prosječnu kamatnu stopu na tržištu u utuženom razdoblju.
4. Tuženik, nadalje, a u odnosu na ništetnost valutne klauzule, prvenstveno osporava da bi Ugovor o kreditu bio protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. Navedeno iz razloga jer je isti sklopljen u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima i to člankom 1065. koji kao lex specialis, regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita. Navedenim člankom određeno je da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Tuženik posebno ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-575/16 od 03.10.2017. u kojoj iznosi sljedeći stav: ''Dakle, za ocjenu osnovanosti ili ne zahtjeva tužitelja, a vezano za pitanje valjanosti ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom vezanom za švicarski franak, u nastavku postupka odlučno je jesu li sklapanju tih ugovora potrošačima kao korisnicima kredita bili priopćeni svi podaci koji su mogli utjecati na obim njihovih obveza i na temelju kojih su oni mogli realno sagledati koliki će biti iznos njihovog zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Isto tako čini se potrebnim ocijeniti jesu li banke prilikom pregovaranja s klijentima kao budućim korisnicima kredita jasno ih upozorile na njihove obveze vraćanja kredita u slučaju porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka), odnosno smanjenja vrijednosti domaće valute prema ugovorenoj stranoj valuti, bez obzira na okolnost što potrošač svoje prihode ostvaruje u domaćoj valuti. Konačno, ako ocjenom navedenih elemenata se ocijeni da je u pregovorima s potrošačima, banka nije ispunila sve prethodno navedene obveze, a koje su pretpostavke da bi se ugovorna odredba o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu mogla smatrati jasnom i razumljivom, a zbog čega bi bilo mjesta ispitivanju (ne)poštenosti iste, potrebno je ocijeniti je li takav propust u postupanju banaka bio počinjen u dobroj vjeri, te je li se sklapanjem takvih ugovora doista stvorila znatna neravnoteža između ugovornih stranaka, vodeći pritom računa o vremenu sklapanja pojedinih ugovora o kreditu i tijekom vremena nastalih promjena u tečaju kune prema švicarskom franku.'' Tuženik smatra da je nejasno zbog čega tužitelj smatra da bi ugovorena valutna klauzula bila nepoštena i nedopuštena, te u čemu bi se sastojalo tuženikovo propuštanje da tužitelja u cijelosti informira o svim bitnim parametrima. Tuženik je o svim relevantnim okolnostima tužitelja obavijestio, kao i upozorio na rizike koje valutna klauzula nosi. Nadalje, tuženik je kod kredita s valutnom klauzulom proveo edukaciju djelatnika, kako u pogledu samih komercijalnih uvjeta, tako i u odnosu na prodaju tih proizvoda klijentima. Upravo je zbog navedenog vidljivo da je tuženik vodio računa o klijentima i načinu prezentacije uvjeta kredita klijentima. Osim toga, predmetnim je ugovorom ugovoren rok otplate predmetnog kredita od 13 godina. Stoga je jasno da je u trenutku sklapanja ovog ugovora bilo neizvjesno kretanje kako kune, tako i CHF. Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF. Stoga je nesporno da tuženik nije mogao predmetnu valutnu klauzulu koristiti radi stjecanja dobiti jer ni on sam nije znao kakve će okolnosti nastupiti u idućih 13 godina.
5. Također, tuženik, opreza radi ističe prigovor zastare iz razloga kako slijedi. U slučaju ako bi tužitelj isticao pravni stav kako je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu P-1401/12 prekinut tijek zastarnog roka za tužitelja u ovom postupku, tuženik ističe kako ne postoji niti jedna zakonska odredba koja bi određivala prekid zastarnog roka za pojedinačno potraživanje na temelju postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava koji se nalaze u glavi 32. ZPP-a. Osnovna zadaća suda je suditi na temelju Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava. Stoga je sud ovlašten tumačiti zakonske odredba u slučaju kada iste postoje. Budući da odredba čl. 388. ZOO-a uređuje isključivo pravnu situaciju kada tužitelj pokrene određenu pravnu radnju prema dužniku, razvidno je da se ista ne bi mogla primijeniti u ovoj konkretnoj situaciju. Posebno s obzirom na činjenicu da se ne radi o identičnom postupku jer je kolektivna tužba pokrenuta radi deklaratornog utvrđenja dok tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu. Primjena čl. 388. ZOO u ovom kontekstu dovela bi u pitanje pravnu sigurnost i legitimna očekivanja tuženika kao elemenata vladavine prava, a što predstavlja jednu od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. U konačnici, čak i kad bi sud prihvatio stav o prekidu zastare podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, zastara za ona potraživanja koja su već zastarjela prije podnošenja kolektivne tužbe ne može ponovno početi teći ispočetka. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbaci, a podredno odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ga obveže da naknadi troškove postupka tuženiku.
6. Nakon što je sud raspravnim rješenjem od 16.10.2019. usvojio manifestacijski zahtjev tužitelja i pozvao tuženika da dostavi dokumentaciju čiju dostavu je tužitelj tražio, te nakon što je tuženik u podnesku od 04.11.2019. istu dokumentaciju i dostavio, tužitelj je u podnesku od 23.12.2019. postavio određen tužbeni zahtjev kojim od tuženika zahtjeva:
-(Ad I) isplatu iznosa od 297.943,63 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06.04.2007. do isplate i
-(Ad II) naknadu prouzročenog parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa sve do isplate.
7. Tuženik se na pripremnom ročištu od 02.07.2020. očitovao na određeno postavljeni tužbeni zahtjev od 23.12.2019. navodeći da u bitnome ostaje kod ranije danog odgovora na tužbu, da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva kao što je to tužitelj postavio u podnesku od 23.12.2019. i predlaže da sud odluči o tome, te da se protivi zatraženoj zateznoj kamati od 2007., budući da tuženik nije nepošteni stjecatelj, pa kamatu eventualno tužitelj ima pravo tražiti od postavljanja zahtjeva.
8. Sud je na pripremnom ročištu od 02.07.2020. dopustio tužitelju preinaku tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 23.12.2019. godine, a primjenom odredbi čl. 186. b. st. 4. i čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Naime, tužitelj je određeno postavio tužbeni zahtjev nakon što mu je tuženik (postupajući po rješenju suda kojim je usvojen manifestacijski zahtjev tužitelja) dostavio traženu dokumentaciju i to prije zaključenja prethodnog postupka.
9. Tužitelj je u podnesku od 15.10.2020. konačno postavio tužbeni zahtjev, navodeći kako nakon provedenog financijskog vještačenja u ovom predmetu, a na koje vještačenje nema prigovora niti primjedbi, precizira tužbeni zahtjev. Kako je vještak utvrdio postojanje preplate po osnovi tečajne razlike u iznosu od 194.784,24kn i po osnovi preplaćene kamate u iznosu od 77.765,42 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 272.549,66 kn, u utuženom razdoblju, to tužitelj predlaže donošenje slijedeće presude: ''I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz čl.3. st.2. Ugovora o kreditu broj:016-708/2005., sklopljenog dana 10.06.2005. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 14.06.2005. godine po Javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod brojem: OU-1382/2005, u dijelu odredbe koji glasi: „…obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja,…..“
- iz čl.6. st.2. Ugovora o kreditu broj:016-708/2005., sklopljenog dana 10.06.2005. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 14.06.2005. godine po Javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod brojem: OU-1382/2005, u dijelu odredbe koji glasi: „sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ovisno o skupini klijenta u kojoj pripada Korisnik kredita.“
II Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju iznos od 272.549,66 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:
– 36,14 kn tekućom od 16.10.2005.
– 58,63 kn tekućom od 16.11.2005.
– 71,20 kn tekućom od 16.12.2005.
– 27,83 kn tekućom od 16.01.2006.
– 13,50 kn tekućom od 16.08.2006.
– 104,37 kn tekućom od 16.09.2006.
– 106,16 kn tekućom od 16.10.2006.
– 98,39 kn tekućom od 16.11.2006.
– 67,88 kn tekućom od 16.12.2006.
– 9,49 kn tekućom od 16.01.2007.
– 220,20 kn tekućom od 16.07.2008.
– 226,01 kn tekućom od 16.08.2008.
– 230,56 kn tekućom od 16.09.2008.
– 299,07 kn tekućom od 16.10.2008.
– 818,30 kn tekućom od 16.11.2008.
– 469,80 kn tekućom od 16.12.2008.
– 976,31 kn tekućom od 16.01.2009.
– 1.044,50 kn tekućom od 16.02.2009.
– 1.075,67 kn tekućom od 16.03.2009.
– 990,42 kn tekućom od 16.04.2009.
– 1.006,72 kn tekućom od 16.05.2009.
– 876,42 kn tekućom od 16.06.2009.
– 780,48 kn tekućom od 16.07.2009.
– 805,96 kn tekućom od 16.08.2009.
– 856,53 kn tekućom od 16.09.2009.
– 852,16 kn tekućom od 16.10.2009.
– 801,01 kn tekućom od 16.11.2009.
– 896,95 kn tekućom od 16.12.2009.
– 973,90 kn tekućom od 16.01.2010.
– 1.083,32 kn tekućom od 16.02.2010.
– 1.058,22 kn tekućom od 16.03.2010.
– 1.206,78 kn tekućom od 16.04.2010.
– 1.178,57 kn tekućom od 16.05.2010.
– 1.233,45 kn tekućom od 16.06.2010.
– 1.708,76 kn tekućom od 16.07.2010.
– 1.610,91 kn tekućom od 18.08.2010.
– 1.909,84 kn tekućom od 18.09.2010.
– 1.806,56 kn tekućom od 16.10.2010.
– 1.640,44 kn tekućom od 16.11.2010.
– 1.990,94 kn tekućom od 16.12.2010.
– 2.362,22 kn tekućom od 16.01.2011.
– 2.049,26 kn tekućom od 17.02.2011.
– 2.169,68 kn tekućom od 16.03.2011.
– 2.029,91 kn tekućom od 16.04.2011.
– 2.055,36 kn tekućom od 16.05.2011.
– 2.646,84 kn tekućom od 16.06.2011.
– 2.704,45 kn tekućom od 16.07.2011.
– 3.198,62 kn tekućom od 16.08.2011.
– 2.944,78 kn tekućom od 16.09.2011.
– 2.666,89 kn tekućom od 16.10.2011.
– 2.499,56 kn tekućom od 16.11.2011.
– 2.478,50 kn tekućom od 16.12.2011.
– 2.608,95 kn tekućom od 16.01.2012.
– 2.722,67 kn tekućom od 16.02.2012.
– 2.737,91 kn tekućom od 16.03.2012.
– 2.659,24 kn tekućom od 16.04.2012.
– 2.712,35 kn tekućom od 16.05.2012.
– 2.748,69 kn tekućom od 16.06.2012.
– 2.687,55 kn tekućom od 16.07.2012.
– 2.703,63 kn tekućom od 16.08.2012.
– 2.657,79 kn tekućom od 16.09.2012.
– 2.560,13 kn tekućom od 16.10.2012.
– 2.665,72 kn tekućom od 16.11.2012.
– 2.716,41 kn tekućom od 16.12.2012.
– 2.679,48 kn tekućom od 16.01.2013.
– 2.480,29 kn tekućom od 16.02.2013.
– 2.649,51 kn tekućom od 16.03.2013.
– 2.664,31 kn tekućom od 16.04.2013.
– 2.597,98 kn tekućom od 16.05.2013.
– 2.391,68 kn tekućom od 16.06.2013.
– 2.386,44 kn tekućom od 16.07.2013.
– 2.437,10 kn tekućom od 16.08.2013.
– 2.518,33 kn tekućom od 16.09.2013.
– 2.630,84 kn tekućom od 16.10.2013.
– 2.572,80 kn tekućom od 16.11.2013.
– 2.613,91 kn tekućom od 16.12.2013.
– 2.660,52 kn tekućom od 16.01.2014.
– 2.371,88 kn tekućom od 16.02.2014.
– 2.430,20 kn tekućom od 16.03.2014.
– 2.411,12 kn tekućom od 16.04.2014.
– 2.346,58 kn tekućom od 16.05.2014.
– 2.325,89 kn tekućom od 16.06.2014.
– 2.335,24 kn tekućom od 16.07.2014.
– 2.408,48 kn tekućom od 16.08.2014.
– 2.470,15 kn tekućom od 16.09.2014.
– 2.457,36 kn tekućom od 16.10.2014.
– 2.510,68 kn tekućom od 16.11.2014.
– 2.546,90 kn tekućom od 16.12.2014.
– 2.525,56 kn tekućom od 16.01.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.02.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.03.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.04.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.05.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.06.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.07.2015.
– 57,95 kn tekućom od 16.07.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.08.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.09.2015.
– 2.531,51 kn tekućom od 16.10.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.11.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.12.2015.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.01.2016.
– 2.993,41 kn tekućom od 16.02.2016.
– 2.069,59 kn tekućom od 16.03.2016.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.04.2016.
– 2.531,50 kn tekućom od 16.05.2016.
– 3.053,35 kn tekućom od 16.06.2016.
– 69,13 kn tekućom od 16.07.2016.
– 3.248,31 kn tekućom od 16.08.2016.
– 3.577,58 kn tekućom od 16.09.2016.
– 2.750,88 kn tekućom od 16.10.2016.
– 3.205,84 kn tekućom od 16.11.2016.
– 3.221,36 kn tekućom od 16.12.2016.
– 3.342,38 kn tekućom od 16.01.2017.
– 3.389,79 kn tekućom od 16.02.2017.
– 3.351,81 kn tekućom od 16.03.2017.
– 3.303,33 kn tekućom od 16.04.2017.
– 3.284,24 kn tekućom od 16.05.2017.
– 3.284,24 kn tekućom od 16.06.2017.
– 6.115,25 kn tekućom od 16.07.2017.
– 2.617,21 kn tekućom od 16.08.2017.
– 154,84 kn tekućom od 16.09.2017.
– 2.840,71 kn tekućom od 16.10.2017.
– 2.566,11 kn tekućom od 16.11.2017.
– 2.644,58 kn tekućom od 16.12.2017.
– 2.646,57 kn tekućom od 16.01.2018.
– 2.606,28 kn tekućom od 16.02.2018.
– 2.546,93 kn tekućom od 16.03.2018.
– 2.606,62 kn tekućom od 16.04.2018.
– 2.469,49 kn tekućom od 16.05.2018.
– 2.294,65 kn tekućom od 16.06.2018.
– 2.484,65 kn tekućom od 16.07.2018.
– 101,30 kn tekućom od 16.08.2018.
– 2.577,58 kn tekućom od 16.09.2018.
godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.''
10. Tuženik na ročištu od 16.02.2022., a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev kao u podnesku tužitelja od 15.10.2020., navodi da ostaje kod ranije danog odgovora na tužbu i svih navoda, predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku.
11. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-16/22619 od 11.07.2016. (list 4 spisa), Ugovor o kreditu broj 016-708/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 10.06.2005., potvrđenog dana 14.06.2005. po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod brojem OU-1382/2005 (list 5 - 12 spisa), zk izvadak za nekretninu kat. čest. [katastarska čestica] sa stanjem na dan 22.04.2005. (list 13 spisa), očitovanje volje trgovačkog društva HOTO KUĆE d.o.o. o podjeli prava vlasništva na suvlasničke dijelove (list 14 - 16 spisa), izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo HOTO KUĆE d.o.o. (list 17 - 19 spisa), punomoć za Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (list 20 - 21 spisa), izvadak iz sudskog registra za Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (list 22 - 23 spisa), početni otplatni plan (list 25 - 28 spisa), dopis tužitelja upućen tuženiku dana 06.05.2019. (list 29 spisa), dopis tuženika upućen tužitelju dana 07.05.2019. (list 30 spisa), specifikaciju uplata (list 60 - 62 spisa), obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list 63 spisa), pregled prometa po kreditu (list 64 - 72 spisa), izračun efektivne kamatne stope za kredite građanstvu (list 73 - 76 spisa) i u pregled kamatnih stopa banaka na kunske kredite bez valutne klazule (list 88 - 96 spisa). Sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Đuri Lobašu iz Vještačenja Lobaš d.o.o. od 23.09.2020. (list 104 - 165 spisa), pribavio pisano očitovanje istog vještaka od 03.05.2021. (list 217 - 218 spisa) i od 06.05.2021. (list 221 - 222 spisa), te je vještaka Đuru Lobaša saslušao na ročištu od 16.02.2022. (list 229 spisa).
12. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
13. Sud nije cijenio dokumentaciju koju je tuženik dostavio uz podnesak od 15.12.2020. (list 180 - 185 spisa), jer je tuženik istu dokumentaciju bez svoje krivnje mogao dostaviti i predložiti da se koristi kao dokaz do zaključenja prethodnog postupka, a sve primjenom odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a.
14. Sud uvidom u pregled kamatnih stopa banaka na kunske kredite bez valutne klazule (list 88 - 96 spisa) nije mogao utvrditi niti jednu odlučnu, a spornu činjenicu za odnose stranaka u ovom predmetu, jer sud nema dovoljno potrebnih stručnih znanja (ovo je notorno) da bi ocijenio kako kretanje kamatnih stopa na kunske kredite utječe na odnose stranaka u ovom predmetu. Osim toga, a primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, tuženik nije dokazao da bi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu (dana 10.06.2005.) imao u ponudi i tužitelju nudio upravo kunski kredit sa kamatnim stopama prikazanim u ovom pregledu.
15. Sud je rješenjem od 18.03.2025. posl. br. P-6921/2024-66. (list 595-597 spisa) odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka NGĐ, GG i IG, djelatnika tuženika, a jer je tuženik koji je izvođenje ovih dokaza ranije predložio, u podnesku od 04.03.2025. (list 594 spisa) od ovih dokaza odustao, a sve temeljem ovlaštenja suda iz čl. 292. st. 6. i čl. 220. st. 2. ZPP- a.
16. Uvidom u dopis tužitelja upućen tuženiku dana 06.05.2019. (list 29 spisa) i u dopis tuženika upućen tužitelju dana 07.05.2019. (list 30 spisa) su je utvrdio da se tužitelj prije podnošenja tužbe u ovom predmetu obratio tuženiku sa zahtjevom da mu dostavi dokumentaciju vezanu uz predmetni kredit, a koji zahtjev tužitelja je tuženik otklonio.
17. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-16/22619 od 11.07.2016. (list 4 spisa) sud je utvrdio da je tuženik dana 11.07.2016 promijenio tvrtku iz Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u Addiko Bank d.d.
18. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 016-708/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 10.06.2005., potvrđenog dana 14.06.2005. po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod brojem OU-1382/2005 (list 5 - 12 spisa), zk izvadak za nekretninu kat. čest. [katastarska čestica] sa stanjem na dan 22.04.2005. (list 13 spisa), očitovanje volje trgovačkog društva HOTO KUĆE d.o.o. o podjeli prava vlasništva na suvlasničke dijelove (list 14 - 16 spisa), izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo HOTO KUĆE d.o.o. (list 17 - 19 spisa), punomoć za Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (list 20 - 21 spisa) i u izvadak iz sudskog registra za Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (list 22 - 23 spisa, a isto među strankama i nije sporno, sud je utvrdio da su dana 10.06.2005. tuženik, kao banka i kreditor, te tužitelj kao korisnik kredita zaključili Ugovor o kreditu broj 016-708/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (list 5 - 12 spisa - u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), koji je solemniziran dana 14.06.2005 kod javne bilježnice Ilinke Lisonek iz Zagreba pod brojem OU- 1382/2005, s ugovorenim iznosom kredita od 155.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate do 30.06.2018., u svrhu kupovine stana od HOTO KUĆE d.o.o., s tim da je ugovorena redovna kamata po stopi od 3,99 % godišnje, promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika. Citirani Ugovor o kreditu sadrži sve odredbe za koje tužitelj u tužbi tvrdi da su ništetne i to odredbe kojima se ugovara jednostrano promjenjiva kamatna stopa sadržane u čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu i odredbe kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula) sadržane u čl. 3. st. 2. Ugovora o kreditu.
19. Uvidom u početni otplatni plan (list 25 - 28 spisa), specifikaciju uplata (list 60 - 62 spisa), obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list 63 spisa), pregled prometa po kreditu (list 64 - 72 spisa) i u izračun efektivne kamatne stope za kredite građanstvu (list 73 - 76 spisa), a s tim da niti ove činjenice među strankama i nisu sporne, sud je utvrdio kada i u kojem iznosu je tužitelj otplatio svaki obrok gore opisanog kredita, da je tužitelj otplaćivao kredit uglavnom u ugovorenim rokovima dospijeća svakog obroka, s tim da je tuženik tijekom otplate ovog kredita više puta mijenjao na više kamatnu stopu po kojoj je tužitelj vršio isplate, pa je tako nakon početno ugovorene kamatne stope od 3,99 % godišnje tuženik dana 30.04.2006. povećao kamatnu stopu na 4,60 % godišnje, dana 31.03.2007. povećao kamatnu stopu na 5,00 % godišnje, dana 29.02.2008. povećao kamatnu stopu na 5,99 % godišnje, dana 30.11.2008. povećao kamatnu stopu na 6,20 % godišnje, dana 30.11.2010. izmijenio kamatnu stopu na 5,95 % godišnje, dana 30.09.2011.. izmijenio kamatnu stopu na 5,45 % godišnje, dok je nakon 31.12.2013. primjenjivana stopa od 3,23 % godišnje. Tuženik niti tvrdi, a niti je isto utvrđeno tijekom ovog postupka da je tuženik o promjenama kamatne stope pregovarao s tužiteljem prije početka primjene svake nove kamatne stope. Nije sporno da je u tijeku otplate kredita došlo do aprecijacije CHF-a u odnosu na početno ugovoreni tečaj.
20. Sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Đuri Lobašu iz Vještačenja Lobaš d.o.o. od 23.09.2020. (list 104 - 165 spisa), a sa zadatkom vještaku da temeljem dokumentacije u spisu utvrdi: 1) pozitivne razlike između iznosa koji je tužitelj tuženiku uplatio na ime promjenjive ugovorene kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj tuženiku uplatio na ime ugovorene kamatne stope da je ugovorena kamatna stopa ostala u visini kakva je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, tj. 3,99% godišnje, izraženo u kunama po mjesecima i ukupno; 2) pozitivne razlike između iznosa koji je tužitelj tuženiku uplatio na ime porasta tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom otplate kredita i iznosa koji bi tužitelj tuženiku uplatio da je tečaj CHF u odnosu na HRK ostao onakav kakav je bio na dan isplate kredita, izraženo u kunama po mjesecima i ukupno, s tim da je zadatak vještaka preplate po kamati i po valuti iskazati odvojeno i ukupno; te 3.) na okolnost simulacije na kredit u kunama sa primjenom promjenjive kamatne stope na kune, s tim da je tužitelj predložio prva dva zadatka vještaku, a tuženik treći zadatak vještaku.
21. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 23.09.2020. (list 104 - 165 spisa), stalni sudski vještak za financije Đuro Lobaš iz Vještačenja Lobaš d.o.o.u bitnome navodi da u skladu sa dokumentacijom u spisu i utvrđenjima i izračunima iz nalaza, te na temelju postavljenog zadatka, vještak je mišljenja da je na konačni datum
29.06.2018. (završi datum u nalazu):
1. ukupni iznos preplaćenih kamata - razlika kamata po KTA 3,99% iznosi 77.765,42 HRK, kao preplata tužitelja,
2. ukupni iznos preplaćenog tečaja - razlika kamata po KTA 3,99% iznosi 194.784,24 HRK, kao preplata tužitelja
3. ukupni iznos preplaćenih kamata - razlika kamata po KTA 9,93% iznosi 798.895,65 HRK, kao preplata tužitelja
4. ukupni iznos preplaćenog tečaja - razlika kamata po KTA 9,93% iznosi 405.123,97 HRK, kao preplata tužitelja, s tim da su pojedini mjesečni iznosi razlika dani u tablicama u prilogu nalaza i mišljenja.
22. Tužitelj nije imao primjedbi na provedeno financijsko vještačenje, te je sukladno istome konačno postavio svoj tužbeni zahtjev, dok je tuženik istome prigovorio u podnesku od 15.12.2020. u kojemu u bitnome navodi kako je vještak pogrešno izračunao razlike budući da je propustio oduzeti dijelove anuiteta koji se odnose na zatezne kamate i troškove. Tako je tuženik simulacijom izračuna u skladu sa zadatkom vještaka utvrdio da bi razlika s osnove valute obveze iznosila 194.784,24 kn, a s osnove promjene kamatne stope 77.765,42 kn, a što u zbroju iznosi 272.549,66 kn. Dodatno, vještak nije izradio nalaz i mišljenje u odnosu na zadatak suda jer nije izvršio izračun u odnosu na primjenu promjenjive kamatne stope na kredite bez valutne klauzule. Stoga tuženik predlaže da vještak u tom dijelu izradi dopunu nalaza i mišljenja. Tuženik osporava metodologiju koja je korištena pri izradi nalaza i mišljenja. Naime, tužitelj zahtijeva isplatu u visini koja bi očigledno predstavljala razliku kao da se kamatna stopa nije mijenjala za cijelo vrijeme trajanja otplate. Tuženik prvenstveno ističe da bi takvim uređenjem prava i obveza stranaka sud u potpunosti dokinuo slobodno uređivanje obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO-a i protivno volji ugovornih stranaka utvrdio kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom na predmetni ugovor o kreditu.
23. Radi očitovanja na primjedbe tuženika iz podneska od 15.12.2020. sud je pribavio pisano očitovanje vještaka Đure Lobaša iz Vještačenja Lobaš d.o.o. od 03.05.2021. (list 217 - 218 spisa) i od 06.05.2021. (list 221 - 222 spisa), a koja očitovanja su sadržajno istovjetna, i u kojima vještak navodi da se na primjedbu tuženika kako je vještak pogrešno izračunao razlike budući da je propustio oduzeti dijelove anuiteta koji se odnose na zatezne kamate i troškove. Tako je tuženik simulacijom izračuna u skladu sa zadatkom vještaka utvrdio da bi razlika s osnove valute obveze iznosila 194.784,24 kn, a s osnove promjene kamatne stope 77.765,42 kn, a što u zbroju iznosi 272.549,66 kn očituje navodeći da je vještak uplate prepisao iz "Specifikacije uplata" izdane od strane tuženika, Addiko Bank d.d. na dan 26. srpnja 2019. godine. U navedenoj specifikaciji jasno su naznačene sve uplate korisnika kredita u ukupnom iznosu od 1.213.092,61 HRK. Vještak je navedene uplate umanjivao za zatezne kamate što je vidljivo u Prilogu 3. "Detaljan izračun - glavni dug", stupac c - "Podmirenje zatezne kamate". Na navode tuženika da "Tako je tuženik simulacijom izračuna u skladu sa zadatkom vještaka utvrdio da bi razlika s osnove valute obveze iznosila 194.784,24 kn, a s osnove promjene kamatne stope 77.765,42 kn, a što u zbroju iznosi 272.549,66 kn", vještaku nije jasno što tuženik zapravo pita, jer je iznose koje tuženik navodi, vještak dobio i iskazao u svom mišljenju. Nadalje, a na prigovor tuženika da vještak nije izradio nalaz i mišljenje u odnosu na zadatak suda jer nije izvršio izračun u odnosu na primjenu promjenjive kamatne stope na kredite bez valutne klauzule, te da tuženik predlaže da vještak u tom dijelu izradi dopunu nalaza i mišljenja, vještak se očituje navodeći da vještak sukladnom zadatku vještaku koji glasi: "provesti financijsko vještačenje i na okolnost da se napravi simulacija na kredit u kunama sa primjenom promjenjive kamatne stope na kune", izvršio izračun s kunskom kamatnom stopom od 9,93%. Vještak je u svom mišljenju pod točkom 3. iskazao ukupan iznos preplaćenih kamata po kamatnoj stopi od 9,93%. Također, navedeno se može vidjeti u Prilogu 6. "detaljan izračun po kta 9,93% - glavni dug". Na ostale primjedbe tuženika, vještak se očitovao navodeći kako navedeni navodi nisu predmet vještačenja te sve navedeno smatra pravnim pitanjima za što nije ovlašten davati mišljenje niti je u mogućnosti očitovati se. No, u slučaju novog zadatka, isključivo prema nalogu suda, vještak će sukladno složenosti dobivenih zadataka procijeniti trošak takve ekspertize i dodatno napraviti novi izračun prema zadanim parametrima.
24. Radi očitovanja na primjedbe tuženika i radi usmenog obrazlaganja svog nalaza i mišljenja, sud je vještaka Đuru Lobaša saslušao na ročištu od 16.02.2022. (list 229 spisa), te je on tom prilikom u bitnome naveo da ostaje u cijelosti kod svog pisanog očitovanja od 03.05.2021. i od 06.05.2021.
25. I nakon saslušanja vještaka, tuženik je naveo da ustraje kod primjedbi na provedeno financijsko vještačenje. No, sud je provedeno financijsko vještačenje u cijelosti prihvatio, jer je vještak svoj nalaz i mišljenje izradio savjesno, stručno, objektivno i na temelju brižljive analize sve raspoložive dokumentacije koja prileži spisu, te u cijelosti u skladu sa zadatkom suda, a u svom pisanom očitovanju i prilikom saslušanja, vještak je svoj nalaz i mišljenje dodatno obrazložio, te se jasno, precizno i argumentirano očitovao na sve primjedbe tuženika, koje je na taj način otklonio kao paušalne i neosnovane.
26. Iz ovako provedenih i ocijenjenih dokaza, a osobito iz sadržaja Ugovora o kreditu, sud je utvrdio da tuženik, kao banka nije s tužiteljem, kao korisnikom kredita ugovorio parametre, metodu, odnosno način na koji bi se mijenjala ugovorena kamatna stopa, niti je tuženik sa tužiteljem pregovarao svakom prilikom kada je tuženik mijenjao kamatnu stopu, a niti je tuženik tužitelja adekvatno informirao o svim rizicima ugovaranja valutne klauzule vezane uz valutu švicarski franak.
27. U odnosu na prijeporne činjenice između stranaka valja navesti da je izričitom odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502. c ZPP-a, niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.
28. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od dana 13.06.2014.g. posl.br. Pž-7129/13-4 (ovo je notorno i među strankama nesporno), u točci II izreke, između ostalog, pravomoćno je odlučeno o tome da je skupina banaka, među kojima je i ovdje tuženik, u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kredita koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
29. Odredbom čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) određeno je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, a odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a određeno je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Ocjenjujući ovdje spornu odredbu o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika iz čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu koja glasi: "sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. ovisno o skupini klijenta u kojoj pripada Korisnik kredita'' sukladno gore citiranim zakonskim odredbama čl. 269. st. 2. i čl. 270. st. 1. ZOO-a, ovaj sud nalazi da je ista odredba neodređena, a stoga jer je isključivo tuženiku dano pravo da donosi odluke o promjeni ugovorene kamatne stope, s tim da iz provedenih i ocjenjenih dokaza u ovom predmetu proizlazi da je tuženik samostalno, bez suglasnosti ili konzultacije sa tužiteljem, donosio odluke o promjeni kamatnih stopa, a sukladno kojima je tužitelj vršio isplate. Slijedom iznesenog, a kako je ovdje sporna odredba neodređena, te kako se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu ovdje tužitelja kao potrošača, jer je tužitelj uslijed promjene kamatne stope tuženiku isplatio više nego da je za cijelo vrijeme otplate bila primijenjena prvotno ugovorena redovna kamata od 3,99 % godišnje, to je ista odredba sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a i sukladno odredbama čl. 87. st. 1. u vezi s čl. 81. st. 1. i čl. 82. alineja 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 - dalje: ZZP) ništetna. Stoga i temeljem odredbi čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a i čl. 502.c ZPP-a sud je odlučio kao u izreci ove presude u točci I u odnosu na ovu ugovornu odredbu.
30. Nadalje, tužitelj se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13.06.2014. i posl. br. Pž-6632/17 od 14.06.2018. Valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 04.07.2013., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/2017 od 14.06.2018., a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-2221/18 od 03.09.2019.
31. Nadalje iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužitelj je naime kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. Tuženik pri tome za plasiranje ovog kredita nije imao, niti je morao imati niti jedan jedini franak ili uostalom bilo koju drugu valutu osim kune, već je sredstva koja je dao tužitelju (kune) povukao iz depozita građana kojima je raspolagao (ovo je notorno). Također švicarske franke niti je imao, niti je plasirao tužitelju. Ono što je tuženik napravio jest to da je pošto je kune plasirao tužitelju istovremeno povrat plasmana od strane tužitelja indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pri tom tužitelja nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor o kreditu tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. ZOO-a načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP-a, a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu. Slijedom iznesenog, a kako je ovdje sporna odredba iz čl. 3. st. 2. Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi, pri čemu je tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, to je ista odredba sukladno čl. 270. st. 1. ZOO-a i sukladno odredbama čl. 87. st. 1. u vezi s čl. 81. st. 1. i čl. 82. alineja 3. Zakona o zaštiti potrošača ZZP. -a ništetna. Stoga i temeljem odredbi čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a i čl. 502.c ZPP-a sud je odlučio kao u izreci ove presude u točci I glede sporne odredbe iz čl. 3. st. 2. Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskom franku.
32. Kako je gore citirana ugovorna odredba iz čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika ništetna, a upravo temeljem iste je tužitelj vršio isplate tuženiku, te kako je odredba iz čl. 3. st. 2. Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskom franku ništetna (sve kako je gore obrazloženo), a upravo temeljem tih odredbi je tužitelj vršio isplate tuženiku, s tim da je sud provođenjem financijskog vještačenja u ovom predmetu utvrdio iznose tih isplata, to je sud, a primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a, te temeljem odredbe čl. 2. st. 1. i čl. 502.c ZPP-a odlučio kao u izreci ove presude u točci II, a jer tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu traži iznos koji je upravo financijskim vještačenjem provedenim u ovom predmetu utvrđen kao iznos pretplate koji je tužitelji izvršio tuženiku uslijed promjene kamatne stope na više od 3,99 % godišnje i kao iznos pretplate koji je tužitelj izvršio tuženiku uslijed porasta tečaja švicarskog franka tijekom otplate kredita u odnosu na onaj tečaj koji je bio u vrijeme isplate kredita, s tim da je odluku o kamatama sud donio temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 1. ZOO- a, dok se odluka o visini kamate stope temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, jer se radi o ''ostalim'' odnosima i čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004).
33. Neosnovano tuženik tvrdi da bi za izračun potraživanja tužitelja u ovom predmetu valjalo primijeniti kamatnu stopu kao da je predmetni kredit zaključen bez valutne klauzule sa promjenjivom kamatnom stopom, a stoga jer iz predmetnog Ugovora o kreditu ne proizlazi da je to bila namjera stranaka u vrijeme zaključenja ovog ugovora, a niti tuženik tvrdi i dokazuje da bi upravo takav kredit ponudio tužitelju, kao niti da je takav kredit uopće i imao u ponudi u spornom razdoblju.
34. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare. Naime, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu je u svojoj odluci br. Pž-7129/13 pravomoćno odlučio u postupku žalbe protiv odluke Trgovačkog suda i to dana 14.06.2014. o nedopuštenosti odredbi o promjenjivim kamatnim stopama, te se ima smatrati temeljem odredbe čl. 502.c ZPP-a da tužitelju pravo na isplatu s tog osnova teče upravo od tog datuma, dok je valutna klauzula o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo pravomoćno utvrđena ništetnom dana 14.06.2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 29.05.2019. vidljivo je da je podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka za tražbine s naslova stečenog bez osnova iz čl. 225. ZOO-a.
35. Odluka o naknadi parničnog troška tužitelju temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Tužitelju je kao potreban priznat i dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,08 EUR, na presudu u iznosu od 407,45 EUR, trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,44 EUR, te trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, koji je odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora odmjerenu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Trošak zastupanja tužitelja koji je tužitelju priznat kao potreban i dosuđen se sastoji od sastava tužbe (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 20.12.2019. i 15.10.2020. (Tbr. 8/1), te zastupanja na ročištima od 02.07.2020. , 16.02.2022. i 03.04.2025. (Tbr. 9/1) od po 500 bodova za svaku radnju, za zastupanje na ročištu od 16.10.2019. (Tbr. 9/2) od 250 bodova, za sastav podnesaka od 16.07.2020. i 08.04.2022. (Tbr. 8/3) od po 25 bodova za svaku radnju, te za zastupanje na ročištu za objavu presude (Tbr. 9/3) od 50 bodova, što ukupno iznosi 3.350 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 6.700,00 EUR, a uz PDV od 25% u iznosu od 1.675,00 EUR, to ukupno iznosi 8.375,00 EUR. Uz trošak sudskih pristojbi i financijskog vještačenja, ukupan parnični trošak dosuđen tužitelju iznosi 9.100,97 EUR. Na ovaj iznos tužitelju je dosuđena i zatezna kamata tekuća od donošenja ove presude pa do isplate, a sukladno čl. 151. st. 3. ZPP- a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ), te je stoga sud odlučio kao u izreci ove presude u točci III u odnosu na naknadu parničnog troška tužitelju, s tim da je sud o visini kamatne stope odlučio temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, a jer se radi o "ostalim" odnosima.
36. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je odbio tužitelju dosuditi naknadu za sastav svih ostalih podnesaka za koje traži naknadu, a jer ti podnesci nisu bili potrebni tužitelju za vođenje ove parnice, imajući u vidu da tužitelj u istima ili ponavlja ranije iznesene navode ili iznosi navode koje je mogao iznijeti i u podnescima za koje mu je dosuđena naknada. Također, sud primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP- a tužitelju nije dosudio naknadu za sastav žalbe protiv presude i za sudsku pristojbu za žalbu, a jer tužitelj nije uspio sa tom žalbom.
37. Kako je tuženik u cijelosti izgubio ovaj spor, to mu primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troška ovog parničnog postupka, te je stoga sud ovaj zahtjev tuženika odbio, odlučivši kao u izreci ove presude u točci IV.
U Zagrebu, dana 29. travnja 2025. godine
Sutkinja
Ivana Galić
Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 5 primjeraka.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
