Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-1/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Iris Hatvalić-Nemec, u parničnom predmetu tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu protiv tuženika CAROVIĆ PLUS d.o.o., Totovec, Dravska ulica 1C, OIB: 60190116650, kojeg zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetnik iz Varaždina, nakon zaključene glavne rasprave dana 26. ožujka 2025. u prisutnosti zakonske zastupnice tužiteljice MDO, zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu te zamjenika punomoćnika tuženika Brune Šebijana, odvjetnika iz Varaždina, radi naknade štete, 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku trgovačkom društvu Carović plus d.o.o. iz Totovca, Dravska ulica 1C, OIB.60190116650, da Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, plati 9.992,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počevši od 2. srpnja 2024. do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 800,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu u kojoj navodi da je nadzorom Državnog inspektorata, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva (u daljnjem tekstu rudarski inspektor) od 30. srpnja do 28. kolovoza 2024. nad poslovanjem trgovačkog društva Carović plus d.o.o. i stanja rudarskih radova na eksploatacijskom polju građevnog pijeska u šljunka Prodi utvrđeno je da je trgovačko društvo Carović plus d.o.o. u razdoblju od 31. prosinca 2020. do 1. srpnja 2024., na eksploatacijskom polju Prodi obavljalo rudarske radove na eksploataciji mineralne sirovine građevnog pijeska i šljunka otkopavanjem/pridobivanjem iz ležišta izvan projektiranih završnih granica otkopavanja koje su određene dopunskim rudarskim projektom eksploatacije građevnog pijeska i šljunka na eksploatacijskom polju Prodi, a koji radovi nisu odobreni Ugovorom o koncesiji i projektnim rješenjem, odnosno rudarske radove obavljalo izvan granica dodijeljene koncesije za eksploataciju mineralne sirovine što je protivno odredbi čl. 76. i 78. Zakona o rudarstvu (NN 56/13, 52/18, 115/18, 98/19 i 83/23) i to količinu od 3.770,67 m3 mineralne sirovine građevnog šljunka i pijeska u rastresitom stanju. Vrijednost bespravno eksploatirane mineralne sirovine utvrđena je temeljem Uredbe o naknadi štete po osnovi otuđenja mineralne sirovine (NN 6/22), jer po navedenoj Uredbi tržišna vrijednost za mineralnu sirovinu za građevni pijesak i šljunak iznosi 2,65 €/m3, u rastresitom stanju za područje Međimurske županije. Budući da je tuženik postupao suprotno odredbama čl. 78. Zakona o rudarstvu, to je Republici Hrvatskoj počinjena šteta u iznosu 9.992,27 eura, koju je sukladno odredbi čl. 165. Zakona o rudarstvu dužan naknaditi tuženik. Tuženik je sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku pozvan na sklapanje izvansudske nagodbe, a ista nije sklopljena. Tuženik je u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora zahtijevao da mu se kao rudarskom subjektu priznaju stvarni troškovi eksploatacije, te isti odbiju od postavljenog zahtjeva za isplatu naknade štete. Povodom navedenog, tužitelj je dostavio svoje očitovanje tuženiku, prema kojem se tuženiku ne mogu priznati troškovi eksploatacije koji su nastali prilikom poduzimanja protupravne radnje. Takvo pravno stajalište zauzeo je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u istovjetnim parničnim predmetima u presudama br. Pž-6125/2021 od 16. siječnja 2023. i Pž-3836/2022 od 14. studenoga 2023. te Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudama br. Rev x- 380/2025 od 27. listopada 2015. te Rev-194/2023 od 20. ožujka 2024. Unatoč dostavljenim presudama tuženik se oglušio na sklapanje izvansudske nagodbe.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije točna tvrdnja tužitelja da se tuženik oglušio na sklapanje izvansudske nagodbe, već je tražio da mu se priznaju nužni troškovi i olakšice budući je eksploataciju vršio unutar eksploatacijskog polja jer je tako određeno posebnom Odlukom Vlade Republike Hrvatske. Naime, povjerenstvo za imovinu Vlade Republike Hrvatske pod klasom: 940-06/04-10/111 ur.broj: 50441-04- 02 od 7. srpnja 2004. donosi Zaključak o prosječnim prodajnim cijenama čvrstih neprerađenih mineralnih sirovina, koje se eksploatiraju u Republici Hrvatskoj, a koji je Zaključak Vladi Republike Hrvatske, Koordinaciji za gospodarstvo prezentiralo Ministarstvo, gospodarstva, rada i poduzetništva Uprava za energetiku i rudarstvo svojim aktom klasa: 310-01/04/04-03/85, ur.broj: 526-04-04-02 od 30. kolovoza 2004. Dio Zaključka Povjerenstva Vlade Republike bio je i: „..kada nije rudarskom gospodarskom subjektu odobreno eksploatacijsko polje, ne treba obavljati Izračun nikakvih nužnih troškova ili olakšica, već za Izračun naknade za protuzakonitu eksploataciju mineralnih sirovina treba prihvatiti naprijed navedene prodajne cijene neprerađene mineralne sirovine.“ Dakle, od srpnja 2004. pa do danas, rudarskom gospodarskom subjektu, koji je vršio protupravnu eksploataciju, ali ima odobreno eksploatacijsko polje, priznaju se nužni troškovi ili olakšice jer je tako svojim aktom odredio sam oštećenik - Republika Hrvatska. Ovaj zaključak Povjerenstva nikad nije stavljen van snage, a kao dokaz vezano uz ovu tvrdnju tuženik ukazuje na pravomoćnu Presudu Općinskog suda u Koprivnici br. K-614/12-19 od 7. studenog 2013. u predmetu ODO u Koprivnici, pravomoćnu Presudu Općinskog suda u Varaždinu posl.br. K-45/15-89 od 6. ožujka 2017., Presudu Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Kž-270/13 od 10. travnja 2014., Presudu Županijskog suda u Zagrebu pos.br. Kž- 964/2017-3 od 27. lipnja 2018., pravomoćno Rješenje Općinskog suda u Varaždinu posl.br. K-474/13. od 23.siječnja 2020. Smatra da je u ovom postupku nužno saslušati uređujućeg rudarskog inspektora na okolnost je li sporna eksploatacija vršena unutar odobrenog eksploatacijskog polja “ M. Smatra da su odluke Visokog trgovačkog suda RH na koje se tužitelj pozivao u prijedlogu za mirno rješenje spora i u ovoj tužbi postale su sporne. Naime, u odnosu na obje odluke Visokog trgovačkog suda RH (posl.br. Pž-6125/2021 od 16. siječnja 2023., Pž-386/2022 od 14. studenog 2023.) Vrhovni sud RH je svojim Rješenjima Revd 2948/2023-2 od 16. siječnja 2024. te Revd 1161/2024-2 od 12. ožujka 2024. dopustio slijedeće revizijsko pitanje: „Je li Sud prilikom obračuna štete koja bi nastala protupravnom eksploatacijom rudarskom subjektu, koji vrši eksploataciju unutar eksploatacijskog polja dužan uzeti u obzir troškove koje je rudarski subjekt imao, odnosno da li umanjenje imovine tužiteljice Republike Hrvatske do kojeg je došlo protupravnom eksploatacijom ne odgovara tržnoj vrijednosti šljunka, već tržnoj vrijednosti šljunka umanjenoj za sve troškove koje bi tužiteljica sama imala da bi taj šljunak mogla prodavati po tržnoj cijeni.“

3. U podnesku od 12. veljače 2025. tužiteljica je u bitnome navela da su istiniti navodi da povodom zahtjeva za mirno rješenje spora nije sklopljena izvansudska nagodba sukladno odredbi čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku jer je tuženik tražio da mu se priznaju troškovi i olakšice jer da je eksploataciju vršio unutar eksploatacijskog polja. U odgovoru na zahtjev tuženik se također pozvao na Zaključak povjerenstva Vlade Republike Hrvatske od 7. srpnja 2004. koji tužitelju nije prihvatljiv. Ostali navodi tuženika vezani uz Zaključak povjerenstva po pravnom shvaćanju tužitelja nisu pravno odlučni u ovom parničnom predmetu. Isto tako, nije odlučna činjenica što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim rješenjima pod brojem Revd- 2948/2023 od 16. siječnja 2024. dopustio podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6125/2021 od 16. siječnja 2025., te u rješenju pod brojem Revd-1161/2024 od 12. ožujka 2024. protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-3836/2022 od 14. studenoga 2023. Naime, upravo iz navedenih pravomoćnih presuda Visokog trgovačkog suda, kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-194/2023 od 20. ožujka 2024., proizlazi kako je zauzeta praksa o pravnom pitanju o kojem spori tuženik, razriješena upravo presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske te Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

4. U ovom postupku tuženik ne osporava tvrdnje tužitelja temeljene na utvrđenju nadležnog rudarskog inspektora Državnog inspektorata o količini protupravno otkopane (eksploatirane) mineralne sirovine građevnog pijeska i šljunka od 3770,67 m3 u rastresitom stanju u vrijednosti od 9.992,27 eura, pa navedene činjenice nisu sporne.

5. U ovom postupku je sporno ima li tuženik prilikom naknade štete pravo da mu se priznaju nužni troškovi i olakšice budući je eksploataciju obavljao unutar eksploatacijskog polja te ima li pravo da se isti odbiju od postavljenog zahtjeva za naknadu štete.

6. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanje uređujućeg rudarskog inspektora na okolnost je li eksploatacija vršena unutar odobrenog eksploatacijskog polja " M", a obzirom ta okolnost nije bitna za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

7. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 84/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u nastavku ZPP), na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan te da tuženik prilikom naknade štete nema pravo da mu se priznaju nužni troškovi i olakšice niti ima pravo da se isti odbiju od postavljenog zahtjeva za naknadu štete.

8. Čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 u nastavku ZOO), propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Čl. 4. Zakona o rudarstvu ( NN br. 56/13, 14/14, 52/18, 115/18, 98/19, 83/23) propisano je da je rudno blago dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu i iskorištava se pod uvjetima i na način koji su propisani ovim Zakonom. Rudno blago je u vlasništvu Republike Hrvatske.

Čl. 17. st. 2. Zakona o rudarstvu propisano je da fizička i pravna osoba koja obavlja istraživanje ili eksploataciju mineralnih sirovina bez potrebnih odobrenja dužna je naknaditi štetu vlasniku za zauzeto zemljište, Republici Hrvatskoj za vrijednost mineralne sirovine te snositi troškove sanacije zemljišta na kojem je obavljala istraživanje i/ili eksploataciju.

Člankom 164. Zakona o rudarstvu propisano se pod protupravnom eksploatacijom u smislu ovoga Zakona smatra se svaka eksploatacija mineralnih sirovina bez valjane dokumentacije propisane Zakonom ili protivno valjanoj dokumentaciji, a osobito:

1. eksploatacija mineralnih sirovina u okviru istraživanja mineralnih sirovina, osim ako je to dozvoljeno rješenjem o odobrenju za istraživanje mineralnih sirovina, 2. eksploatacija mineralnih sirovina u okviru dodatnih istražnih radova na eksploatacijskom polju, osim ako je to dozvoljeno rješenjem o odobrenju za dodatne istražne radove na eksploatacijskom polju,

3. prodaja mineralne sirovine otkopane tijekom probne eksploatacije mineralnih sirovina, osim mineralne sirovine iz članka 5. točke 1. ovoga Zakona pridobivene tijekom probne eksploatacije mineralnih sirovina, ako na istu nije plaćena naknada za pridobivene količine ugljikovodika u skladu s odredbama ovoga Zakona,

4. eksploatacija mineralne sirovine izvan granica projektnih rješenja iz provjerenih rudarskih projekata na temelju kojih je dodijeljena koncesija,

5. eksploatacija mineralnih sirovina na zemljišnim česticama na kojima nije dodijeljena koncesija i/ili izvan obuhvata utvrđenog provjerenim rudarskim projektom na temelju kojeg je dodijeljena koncesija, odnosno protivno ugovoru o koncesiji za eksploataciju mineralnih sirovina.

Člankom 165. Zakona o rudarstvu propisano je da je fizička osoba ili pravna osoba koja je bez pravne osnove izvodila rudarske radove, dužna nadoknaditi štetu nastalu protupravnim izvođenjem radova Republici Hrvatskoj, kao vlasniku rudnog blaga, te vlasniku zemljišta ili nositelju vlasti na općem dobru, kao i svu štetu na cestama, prirodi i okolišu nastalu umanjenjem vrijednosti i kvalitete prirode i krajolika, osim ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, radnjom oštećenika ili treće osobe. Ovo se odnosi i na rudarske gospodarske subjekte koji imaju svu dokumentaciju propisanu zakonom, ali izvode radove izvan granica provjerenog rudarskog projekta na temelju kojeg je dodijeljena koncesija za eksploataciju mineralnih sirovina, neovisno o tome jesu li radovi provedeni unutar ili izvan eksploatacijskog polja. Naknada štete nastale po osnovi otuđenja mineralne sirovine obračunava se prema tablici tržišne vrijednosti sirovine za pojedina područja koju će uredbom propisati Vlada Republike Hrvatske, ovisno o kretanjima na tržištu. Tržišna vrijednost mineralnih sirovina utvrđuje se svake dvije godine. Naknada ostalih vrsta šteta obračunavat će se na način propisan pravilima obveznog prava i posebnim propisima. Nadležni rudarski inspektor Državnog inspektorata na temelju zapisnika o obavljenom nadzoru utvrđuje količine protupravno otkopane ili pridobivene mineralne sirovine.

9. Kako tuženik tijekom trajanja ovog postupka, nije osporava tvrdnje tužitelja temeljene na utvrđenju nadležnog rudarskog inspektora Državnog inspektorata o količini protupravno otkopane (eksploatirane) mineralne sirovine građevnog pijeska i šljunka od 3770,67 m3 u rastresitom stanju u vrijednosti od 9.992,27 eura, sud na temelju dokumentacije u spisu i to zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 28. kolovoza 2024., zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 30. srpnja 2024., zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 7. kolovoza 2024., geodetskog elaborata, Rješenja o utvrđivanju eksploatacijskog polja građevnog pijeska i šljunka M, Odluke o davanju koncesije za eksploataciju građevnog pijeska i šljunka na eksploatacijskom polju Prodi, Ugovora o koncesiji, kao i na temelju držanja tuženika nesporno zaključuje da je tuženik zaista protupravno eksploatirao mineralnu sirovinu građevnog pijeska i šljunka od 3770,67 m3 u rastresitom stanju u vrijednosti od 9.992,27 eura.

10. Na temelju navedenog sud je utvrdio postojanje općih pretpostavki za naknadu štete i to:

- subjekte obveznog odnosa odgovornosti za štetu (tužitelji s jedne strane, te tuženik s druge strane)

- štetnu radnja štetnika (protupravna eksploatacija mineralne sirovine, građevnog pijeska i šljunka u rastresitom stanju na eksploatacijskom polju Prodi u količini od 3.770,67 m3)

- štetu (umanjenje imovine tužiteljice u visini tržišne vrijednosti protupravno eksploatirane mineralne sirovine)

- uzročnu vezu (protupravnom eksploatacijom umanjena je imovina tužiteljice,)

- protupravnost (protupravna eksploatacija izvan granica projektnih rješenja iz provjerenih rudarskih projekata na temelju kojih je dodijeljena koncesija)

te je naložio tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 9.992,27 eura uz pripadajuću zateznu kamatu jer tužitelju pripada naknada štete u visini vrijednosti bespravno eksploatirane mineralne sirovine a koja je utvrđena temeljem Uredbe o naknadi štete po osnovi otuđenja mineralne sirovine (NN 6/22) po kojoj tržišna vrijednost za mineralnu sirovinu za građevni pijesak i šljunak u rastresitom stanju za područje Međimurske županije iznosi 2,65 eura.

11. Prilikom dosude naknade štete zbog protupravne eksploatacije mineralne sirovine, sud nije uzeo u obzir troškove koje je tuženik, kao rudarski subjekt koji vrši protupravnu eksploataciju unutar eksploatacijskog polja, imao.

12. Naime, sud svoju odluku nije temeljio na mišljenju Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva Uprava za energetiku i rudarstvo izraženog u dopisu Klasa:310- 01/04/04-03/85, Ur broj: 526-04-04-02 od 30. kolovoza 2004. na koje se tuženik u odgovoru na tužbu poziva, obzirom sud prilikom donošenja odluka nije vezan mišljenjima ministarstava, niti su mišljenja ministarstva obvezujuća za sud.

13. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je, nakon što je rješenjem broj Revd-1161/2024-2 od 12. ožujka 2024. (na koje se tuženik u odgovoru na tužbu poziva) dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

"Je li sud prilikom obračuna štete koja bi nastala protupravnom eksploatacijom Republici Hrvatskoj, rudarskom subjektu, koji vrši eksploataciju unutar eksploatacijskog polja, dužan uzeti u obzir troškove koje je rudarski subjekt imao, odnosno da li umanjenje imovine tužiteljice Republike Hrvatske do kojeg je došlo protupravnom eksploatacijom odgovara tržnoj vrijednosti šljunka ili tržnoj vrijednosti šljunka umanjenoj za sve nužne troškove koje bi tužiteljica sama imala da bi taj šljunak mogla prodati po tržnoj cijeni (u ovom slučaju od 20,00 kn po 1 m3)?"

donio odluku povodom dopuštene revizije zbog gore citiranog pravnog pitanja te je zauzeo pravno shvaćanje da prilikom obračuna štete koja je nastala protupravnom eksploatacijom mineralnih sirovina Republici Hrvatskoj, sud nije dužan uzeti u obzir troškove koje je rudarski subjekt koji vrši protupravnu eksploataciju unutar eksploatacijskog polja imao, jer visina stvarne štete odnosno umanjenje imovine tužiteljice Republike Hrvatske do kojeg je došlo protupravnom eksploatacijom odgovara utvrđenoj tržnoj vrijednosti mineralne sirovine, a ne tržnoj vrijednosti umanjenoj za sve nužne troškove koje bi tužiteljica sama imala da bi tu mineralnu sirovinu mogla prodati po tržnoj cijeni ( Rev-740/24-2 od 12. veljače 2025.).

14. Dakle, u konkretnom slučaju prilikom dosude naknade štete zbog protupravne eksploatacije mineralne sirovine, sud nije dužan uzeti u obzir troškove koje je rudarski subjekt koji vrši protupravnu eksploataciju unutar eksploatacijskog polja imao, jer visina stvarne štete odnosno umanjenje imovine tužiteljice Republike Hrvatske do kojeg je došlo protupravnom eksploatacijom odgovara utvrđenoj tržnoj vrijednosti mineralne sirovine, a ne tržnoj vrijednosti umanjenoj za sve nužne troškove koje bi tužiteljica sama imala da bi tu mineralnu sirovinu mogla prodati po tržnoj cijeni.

15. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. ZOO, te je sud obvezao tuženika i na plaćanje zateznih kamata po stopi za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, budući naknada štete ne predstavlja pravi odnos iz trgovačkog ugovora.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojemu je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove, obzirom je tužitelj u cijelosti uspio u parnici.

17. Temeljem čl. 163. ZPP-a, tužitelj, kojeg je zastupalo državno odvjetništvo, ima pravo na troškove u iznosu koji bi se priznao na ime nagrade odvjetniku.

18. Zbog navedenog sud je tuženika obvezao da tužitelju naknadi traženi trošak postupka u iznosu od 800,00 eura, a koji se odnosi na sastavljanje zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, sastavljanje tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastavljanje podneska od 11. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura i zastupanje na ročištu od 26. ožujka 2025.u iznosu od 200,00 eura.

19. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu 29. travnja 2025.

SUDAC:

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu je presuda objavljena, putem ovog suda, s time da o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

DNA :

1. tužitelj po ŽDO VARAŽDIN, Građansko-upravni odjel

2. tuženik po punomoćniku Franji Šebijanu