Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-1650/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužiteljice PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku mr.sc. Ivici Pezi, odvjetniku iz Odvjetničkog društva PEZO I PARTNERI d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Tokić d.o.o., Sesvete, Ulica 114. Brigade Hrvatske vojske 1a, OIB: 74867487620, zastupanog po punomoćniku Željku Jutriši, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda JUTRIŠA & JUTRIŠA, Zagreb, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 3. travnja 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnika tuženika, dana 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.964,58 eur sa zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 1.482,29 eur od 9. veljače 2023. pa do isplate,

- iznos od 1.482,29 eur od 9. veljače 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 8.000,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos od 8.000,00 eur tekućih od 30. prosinca 2022. pa do 16. siječnja 2023.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je dana 5. listopada 2020. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova Voditelja razvoja poslovanja. Dana 1. veljače 2021. sklopila je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova radnog mjesta Direktor razvoja poslovanja i korisničkog iskustva. Dana 1. ožujka 2022. sklopila je s tuženikom Ugovor o radu menadžera za obavljanje poslova Izvršnog direktora razvoja poslovanja i korisničkog iskustva (dalje u tekstu: Ugovor o radu menadžera). Dana 26. listopada 2022. tuženik joj je uručio Odluku o otkazu Ugovora o radu menadžera od 26. listopada 2022. (dalje u tekstu: Odluka o otkazu) kojom odlukom joj tuženik nije priznao pravo na otpremninu, iako je u radnom odnosu kod tuženika provela neprekidno dulje od 2 godine. Budući da joj radni odnos kod tuženika nije prestao na način predviđen čl. 7.4. Ugovora o radu menadžera ima pravo na otpremninu u iznosu od 1/3 prosječne mjesečne plaće koju je ostvarila u tri mjeseca prije prestanka Ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod tuženika, a sve sukladno čl. 114. Pravilnika o radu tuženika. Dana 15. rujna 2021. s tuženikom je sklopila Ugovor o stručnom obrazovanju i usavršavanju radnika kojim se tuženik obvezao snositi troškove njezinog školovanja i usavršavanja u programu Doctorate in Bussines Administration (DBA) u trajanju od 3 godine od 2021. do 2024. Troškovi školovanja i usavršavanja koje je tuženik preuzeo podmirivati iznose 70.000,00 eur. S obzirom da joj radni odnos nije prestao sporazumnim raskidom na njezin zahtjev, otkazom uzrokovanim njezinim skrivljenim ponašanjem, ili izvanrednim otkazom od strane tuženika, odnosno obzirom da nije ispunjen niti jedan uvjet propisan čl. 5. Ugovora o stručnom obrazovanju i usavršavanju, tuženik joj je u obvezi isplatiti iznos od 8.000,00 eur koji je 30. prosinca 2022. bila primorana snositi, jer joj tuženik, iako je u to vrijeme bila zaposlena kod tuženika navedeni iznos na ime školovanja nije htio isplatiti. Da bi se izbjegla šteta koja bi uslijedila raskidom Ugovora o stručnom obrazovanju i usavršavanju od strane SDA Bocconi School of Managment, Italija i gubitkom prava na daljnje školovanje bila je primorana isplatiti navedeni iznos, iako to nije bila njezina obveza, već obveza tuženika. Stoga predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti joj na ime otpremnine iznos od 2.964,58 eur s pripadajućim kamatama i na ime troškova za školovanje iznos od 8.000,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 31. prosinca 2022. pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbi i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da su on i tužiteljica predmetnim menadžerskim ugovorom svoja prava i obveze ugovorili drugačije i nevezano uz odredbe Zakona o radu, pa tako predmetnim ugovorom nisu ugovoreni pravo na isplatu otpremnine i visina otpremnine. Člankom 7.1. Ugovora o radu menadžera na rad tužiteljice ne primjenjuje se Zakon o radu i prestanku ugovora o radu, pa tako ni odredbe koje obuhvaćaju otpremninu. Tužiteljica pravo na isplatu otpremnine ne bi imala ni u slučajevima iz čl.7.4. Ugovora o radu menadžera. Obzirom da je on odlučio da mu daljnji rad i doprinos tužiteljice više nije potreban, prestala je potreba da tužiteljicu dalje školuje, a s kojom odlukom je tužiteljica jasno upoznata u trenutku opoziva sa funkcije izvršnog direktora. Iako je tužiteljici jasno i detaljno objašnjeno da za njezinim školovanjem on više nema potrebe, interesa i pravne obveze, tužiteljica je samoinicijativno i iz vlastitih sredstava dana 13. siječnja 2023. uplatila iznos od 8.000,00 eur za daljnje školovanje. Jedinu štetu je on pretrpio, jer je izdvojio sredstva za školovanje osobe koje je trebalo biti za korist njegovog vlastitog poslovanja. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje od 2023., Dopis tužiteljice od 28. veljače 2023., Poziv tužiteljice na plaćanje od 10. veljače 2023., Poziv tužiteljice na ispunjenje ugovornih obveza od 20. prosinca 2022., Obračunske liste za studeni i prosinac 2022. i siječanj, 2023., Odluku tuženika o opozivu tužiteljice od 26. listopada 2022., Odluku o otkazu Ugovora o radu menadžera od 26. listopada 2022., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2021., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 5. listopada 2020., Ugovor o stručnom obrazovanju i usavršavanju radnika od 15. rujna 2021., Ugovor o radu menadžera od 1. ožujka 2022., Pravilnik o radu tuženika iz siječnja 2022., Dopis tuženika od 2. siječnja 2023., Ovjerene prijevode obrasca o računu i plaćanju, Ovjereni prijevod Upisnog obrasca, Nalaz i mišljenje Darfin d.o.o. od 23. veljače 2023., Odgovor na tužbu i protutužbu iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1016/2023 te su saslušani tužiteljica i zakonski zastupnik tuženika.

4. Na ročištu 3. travnja 2025. odbijen je prijedlog tuženika za saslušanjem svjedokinje BU, kao i prijedlog tužiteljice za provođenjem financijskog vještačenja, jer je sud sve relevantne činjenice utvrdio na temelju ostalih provedenih dokaza.

5. Među strankama je sporno pravo tužiteljice na isplatu otpremnine u iznosu od 2.964,58 eur sa pripadajućim kamatama i pravo na isplatu troškova školovanja u iznosu od 8.000,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 31. prosinca 2022. pa do isplate.

6. Tužiteljica je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 5. listopada 2020. (list 25-30. spisa) kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu Voditelja razvoja poslovanja, nakon čega je 1. veljače 2021. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Direktora razvoja poslovanja i korisničkog iskustva (list 19-24. spisa).

7. Uvidom u Ugovor o radu menadžera (list 33-38. spisa) utvrđeno je da su isti tužiteljica i tuženik sklopili dana 1. ožujka 2022. radi zapošljavanja tužiteljice na poziciju Izvršnog direktora razvoja poslovanja i korisničkog iskustva na neodređeno vrijeme.

8. Uvidom u Odluku tuženika o opozivu tužiteljice od 26. listopada 2022. (list 15. spisa) utvrđeno je da je tužiteljica dana 26. listopada 2022. opozvana s funkcije Izvršni direktor razvoja poslovanja i korisničkog iskustva.

9. Uvidom u Odluku o otkazu (list 18. spisa) utvrđeno je da se tužiteljici na temelju čl. 7.1. Ugovora o radu menadžera, a u vezi čl. 4. st. 4. Zakona o radu otkazuje Ugovor o radu menadžera, jer je tužiteljica opozvana sa funkcije za koju je sklopljen menadžerski ugovor. Proizlazi da se u pogledu otkazivanja Ugovora primjenjuju odredbe samog Ugovora prema kojem je propisano da je opoziv s mjesta, odnosno funkcije za koju je Ugovor sklopljen, dovoljan razlog za otkaz Ugovora budući da je tuženik iskoristio svoje autonomno pravo da samostalno određuje i mijenja vodeće i ključne funkcije unutar društva. Otkazni rok sukladno čl. 7.2. iznosi 3 mjeseca, a za vrijeme čijeg trajanja tužiteljica ima pravo na korištenje službenog vozila u privatne svrhe najkasnije do 26. siječnja 2023.

10. Člankom 126. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., dalje u tekstu. ZR-a) propisano je da radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu koja se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem.

11. Člankom 114. st. 1. Pravilnika o radu tuženika iz siječnja 2022. (dalje u tekstu: Pravilnik o radu) propisano je da radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu koja se određuje s obzirom na dužinu prethodnoga neprekidnoga trajanja radnog odnosa s poslodavcem.

12. Člankom 4. st. 3. ZR-a propisano je da fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave, ili izvršni direktor, ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno, ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca.

13. Na osobu iz stavka 3. ne primjenjuju se odredbe Zakona o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini (čl. 4. st. 4. ZR-a).

14. Tužiteljica je kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu Izvršnog direktora razvoja poslovanja i korisničkog iskustva na neodređeno vrijeme te ista nije bila član uprave, izvršni direktor, ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno, ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca. Navedeno proizlazi i iz čl. 2.2. Ugovora o radu menadžera prema kojem tužiteljica kao menadžer nije ovlaštena samostalno zastupati društvo niti preuzimati prava i obveze prema trećim osobama.

15. S obzirom da tužiteljica kod tuženika nije bila član uprave, izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno, ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, na istu se ne primjenjuje čl. 4. st. 4. ZR-a.

16. Tužiteljica i tuženik svoja prava i obveze iz radnog odnosa uredili su ugovorom o radu kojeg su nazvali ugovor o radu menadžera te su, između ostalog, ugovorili i opoziv kao opravdani razlog za prestanak radnog odnosa (čl. 7.3. Ugovora o radu menadžera). Nastavno na svoje pravo slobodnog uređivanja ugovornog odnosa tužiteljica i tuženik člankom 7.4. Ugovora o radu menadžera predvidjeli su i slučajeve u kojima tužiteljica nema pravo na otpremninu (ako tužiteljica sama otkaže ugovor, izvanredni otkaz, prelazak tužiteljice na drugu funkciju, ili otkaz unutar 6 mjeseca od početka rada), a koja ugovorna odredba nije u suprotnosti sa kogentnim zakonskim odredbama o otpremnini.

17. Imajući u vidu:

- tužiteljica nije bila osoba iz čl. 4. st. 3. ZR-a, već radnica na koju se primjenjuju odredbe Ugovora o radu menadžera i ZR-a;

- do prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika došlo je zbog odluke tuženika o otkazu, a ne iz razloga predviđenih čl. 7.4. Ugovora o radu menadžera (koji tužiteljici uskraćuju pravo na otpremninu) te

- tužiteljica je kod tuženika od sklapanja Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 5. listopada 2020. pa do isteka otkaznog roka temeljem Odluke o otkazu provela dvije godine i četiri mjeseca,

pa je za zaključiti je da ista sukladno čl. 114. st. 1. Pravilnika o radu ima pravo na otpremninu.

18. Otpremnina se ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu dana rada kod tog poslodavca (čl. 114. st. 2. Pravilnika o radu).

19. Uvidom u obračunske liste za studeni i prosinac 2022. i siječanj 2023. utvrđeno je da je tuženik tužiteljici za studeni 2022. isplatio bruto plaću u iznosu od 33.453,00 kn (4.439,98 eur), za prosinac 2022. bruto iznos od 4.440,06 eur i za siječanj 2023. bruto iznos od 4.460,62 eur iz čega proizlazi da prosječna bruto mjesečna plaća koju je tužiteljica ostvarila u tri mjeseca prije prestanka Ugovora o radu menadžera iznosi 4.446,88 eur. Jedna trećina navedene prosječne mjesečne plaće iznosi 1.482,29 eur, pa tužiteljici za dvije navršene godine rada kod tuženika na ime otpremnine pripada iznos od 2.964,58 eur sa zateznim kamatama tekućim od 9. veljače 2023. pa do isplate, slijedom čega je taj dio tužbenog zahtjeva valjalo usvojiti kao pod točkom I. izreke presude.

20. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a), dok se odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji na članku 29. stavak 2. ZOO-a do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate na članku 3. ZID ZOO- a („Narodne novine“, broj: 78/15.).

21. Uvidom u Ugovor o stručnom obrazovanju i usavršavanju od 15. rujna 2021. (list 31-32. spisa) utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik člankom II. ugovorili da se tuženik obvezuje snositi troškove školovanja i usavršavanja tužiteljice u programu Doctorate in Bussines Administration (DBA) koji se održava na SDA Bocconi School of Managment, Italija (dalje: Obrazovna ustanova) u trajanju od 3 godine (2021. -2024.), radi usavršavanja znanja, kompetencija i vještina tužiteljice koja će joj koristiti svakodnevno u trenutnom i budućem radu kod tuženika pri obavljanju poslova na koje je raspoređena. Člankom III. tužiteljica se obvezala pohađati školovanje prema predviđenom programu i raspored Obrazovne ustanove do završetka studija, u terminima koje odredi Obrazovna ustanova. Prema čl. IV. st. 1. trošak školovanja i usavršavanja koji snosi tuženik iznosi 70.000,00 eur pored kojeg se tuženik obvezuje snositi i sve dodatne troškove koji se odnose na prijevoz do sjedišta Obrazovne ustanove i smještaja u mjestu sjedišta Obrazovne ustanove. Troškovi školovanja i usavršavanja koje snosi tuženik biti će plaćeni temeljem računa ispostavljenog od strane Obrazovne ustanove. Člankom V. st. 1. tužiteljica se obvezala da će sa uspjehom završiti program studija, dok se prema st. 2. obvezala ostati na radu kod tuženika najmanje 5 godina po završetku školovanja. Ako tužiteljici prestane radni odnos prije završetka školovanja (sporazumni raskid na zahtjev radnika, otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika ili izvanredni otkaz od strane tuženika), tužiteljica je dužna tuženiku bez odgode u cijelosti vratiti uplaćeni trošak za školovanje i ostale troškove, a koje je za tužiteljicu platio tuženik (čl. V. st. 3.). Ako tužiteljica prekine ili ne završi uspješno školovanje i usavršavanje u predviđenom roku, tuženik je ovlašten tražiti od tužiteljice da bez odgode vrati uplaćeni trošak za školovanje i usavršavanje, izuzev u slučaju da je to učinila iz opravdanih razloga (u slučaju bolesti ili drugog slučaja više sile) (čl. V. st. 4.). Prema st. 5. ako tužiteljici prestane radni odnos nakon završetka školovanja (sporazumni raskid na zahtjev radnika, otkaz uzrokovan skrivljenim ponašanjem radnika ili izvanredni otkaz od strane poslodavca) dužna je tuženiku vratiti postotak uplaćenog iznosa školovanja, ovisno o vremenu provedenom kod tuženika nakon završenog školovanja.

22. Uvidom u Potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje od 2023. (list 6. spisa) utvrđeno je da je tužiteljica dana 16. siječnja 2023. Universita Bocconi Milano, na ime DBA- 5 Instalment uplatila iznos od 8.000,00 eur.

23. Tužiteljica je navela da je program DBA počeo u listopadu 2021. i završio je u siječnju 2025. U listopadu 2021. program je trajao 7 dana, kao i svaki modul. Idući modul je bio u svibnju 2022., pa u listopadu 2022., s tim da su u međuvremenu bila i online predavanja koja su trajala po jedan dan. Ona je pohađala te module i online predavanja. Dok je bila u radnom odnosu kod tuženika isti joj je na ime predmetnog školovanja uplatio iznos od 35.000,00 eur. Ostatak do 70.000,00 eura, odnosno preostalih 35.000,00 sama je uplatila. Iznos od 8.000,00 eur uplatila je dok je još bila zaposlena kod tuženika. Iznos od 8.000,00 eur je bio iznos sa jednog računa, sa dospijećem 31. prosinca 2022. Troškovi predmetnog školovanja su bili podijeljeni u rate. Svi računi su prilikom upisa dostavljeni gospođi RU, direktorici financija, i ona ih je plaćala po dospijeću. Računi su bili podijeljeni na kvartale, a ne na module. Tjedan dana prije 28. prosinca 2022. škola Bocconi ju je obavijestila da je tuženik njih obavijestio da neće nastaviti plaćanje pa tako niti tog računa od 8.000,00 eur i da će joj sa 31. prosincem 2022. prestati mogućnost studiranja. Nakon te obavijesti od škole razgovarala je s tuženikom i tuženik ju je obavijestio da joj neće nastaviti plaćati školovanje zbog toga što joj je radni odnos prestao. U to vrijeme bila je na otkaznom roku. Svrha tog školovanja bilo je unapređenje poslovanja tuženika i odnosilo se na internacionalizaciju, odnosno izlazak firme na inozemno tržište. S tim školovanjem je bio upoznat tadašnji predsjednik uprave VU, voditeljica Corporate Goverance MU i voditeljica odnosa za institucije EU. Cijela firma je bila upoznata sa upisom, jer je ona organizirala domjenak i poslala službenu obavijest da se taj domjenak odnosi na njezin upis. Po ugovoru se tuženik obvezao uplatiti cjelokupni iznos. Ona je utužila iznos od 8.000,00 eur, a ne preostali iznos, jer je nakon otkaza izgubila pravo pristupa svim podacima. Iznos od 8.000,00 eura odnosio se na vrijeme dok je bila zaposlena kod tuženika, a preostali iznos se odnosio na vrijeme kada nije bila zaposlena kod tuženika. Ugovor o školovanju s tuženikom nikada nije raskinut. Tuženik je kolegi iz [adresa] ŠU, zaposleniku grupacije, i još jednoj kolegici također plaćao doktorski studij. Nju je za školovanje jedino mogao predložiti predsjednik uprave gospodin VU, jer joj je bio neposredno nadređeni. Postojala je tablica prijedloga osoba za školovanje i budžet koji se slao direktoru kontrolinga. U trenutku sklapanja Ugovora o školovanju imala je VSS. Ona je početkom siječnja 2023. sa školom Bocconi sklopila novi ugovor i temeljem tog ugovora su joj ispostavljeni svi računi. Slijedom toga je i dana 16. siječnja 2023. platila iznos od 8.000,00 eur. Bio je uvjet od strane škole Bocconi da ako se ne plati ta rata da će se školovanje prekinuti. Ona nije mogla uplatiti taj iznos u ime tuženika koji je bio naveden u računu, zbog čega su joj ispostavljeni svi budući računi na njezino ime. Iznos od 8.000,00 eur platila je po starom ugovoru s tuženikom, ali je prešlo na plaćanje u siječnju, jer bi u suprotnom sve te rate bile naplaćene tuženiku. Tako je bilo definirano u ugovoru. Iznos od 8.000,00 eur je plaćen na temelju računa na kojem je pisalo njezino ime.

24. Zakonski zastupnik tuženika ZU iskazao je da je zakonski zastupnik tuženika od 1. rujna 2020., s tim da je ovlaštenje na zastupanje tuženika imao zajedno s još jednim članom uprave. Od listopada 2022. ima ovlast samostalnog zastupanja tuženika. Od 1. rujna 2020. pa do danas je član uprave. Ugovor o stručnom obrazovanju i usavršavanju radnika od 15. rujna 2021. potpisao je tadašnji predsjednik uprave VU, dok je Odluku o opozivu i Odluku o otkazu Ugovora o radu menadžera od 26. listopada 2022. potpisao predsjednik uprave HU. Gospodin FU je bio predsjednik uprave do listopada 2022., i nakon toga više nije ostao kod tuženika. Bio je upoznat sa Ugovorom o stručnom obrazovanju i usavršavanju radnika od 15. rujna 2021. On nije ništa znao oko pripreme tog ugovora, niti je u istom sudjelovao. Oni su svi bili obaviješteni i znali su da tužiteljica ide na Bocconi, jer je bio priređen domjenak. Nitko od izvršnih direktora nije bio upoznat sa programom školovanja i temom prema kojoj bi se pomoglo tuženiku da izađe na strana tržišta, iako su oni već bili na stranim tržištima. Tužiteljica nije imala te kompetencije, to nije bio njezin zadatak, niti se ona time bavila. Nije bila iz autoindustrije, niti se bavila prodajom. Nema nikakve šanse da bi tužiteljica mogla dati doprinos izlaska tuženika na strano tržište, niti je to bilo potrebno. Iznos od 70.000,00 eur za jedan doktorski studij je njemu nepojmljiv i s tim se nije susretao u svojoj poslovnoj praksi, a radio je u mnogim velikim kompanijama, između ostalog u Coca-Coli, FINI i Agrokoru. Tuženik se bavi trgovinom rezervnih dijelova i plaćanje jednog takvog školovanja zaista treba biti potrebno i treba se dokazati. Čim je tužiteljici prestao radni odnos oni su odmah stupili u kontakt sa školom Bocconi i istima objasnili da ne može nastaviti dalje plaćati tako velike iznose i oni su to razumjeli. Tužiteljici je dano do znanja da to neće dalje plaćati. Jasno je da niti jedan poslodavac svom radniku neće plaćati takve troškove ako više nije u radnom odnosu. Doktorski studij je veliki uspjeh i on tužiteljici čestita na tome, ali dobiti 35.000,00 eur za takvo školovanje bi on više gledao kao poklon. Uvjeren je da tužiteljica, kao i svi ostali radnici znaju da je to enorman trošak i da ona isti ne bi odobrila da je na poziciji člana Uprave. Tuženik taj ugovor o školovanju nije raskinuo, jer je u samom ugovoru pisalo da se isti prestankom radnog odnosa raskida. Kolega ŠU je na ime doktorskog studija koji je bio puno niže razine od P dobio 10.000,00 eur koji je on kasnije vratio, odnosno prepustio ih je firmi. Tuženik niti jednom drugom radniku nije platio studij P. Misli da je trošak školovanja za direktora financija bio par tisuća eura. Svatko je mogao predložiti drugog radnika za školovanje, a ne samo nadređene osobe. Misli da je postojala nekakva tablica u kojoj se ispunjavao takav prijedlog. Sa troškovima studija je bio upoznat kada je ugovor bio sklopljen. To je bilo poprilično tajnovito. Za njega su znali predsjednik uprave i dvije, tri kolegice. Oni su isplatu iznosa od 35.000,00 eur na ime predmetnog školovanja okarakterizirali kao štetan posao za tuženika, jer nije bilo nikakve potrebe tuženika za takvim školovanjem. Troškovi školovanja se kod tuženika procjenjuju ovisno o poziciji na kojoj se radi i poslovima koji se obavljaju. U ugovorima ostalih menadžera koji su imali iste ugovore kao i tužiteljica nije bilo predviđeno pravo na otpremninu. U trenutku kada je saznao za predmetni ugovor u pogledu istog nije komunicirao s tadašnjim predsjednikom uprave VU, s kojim je inače bio u lošim odnosima.

25. U dijelu činjenica koje se odnose na kronologiju predmetnih događaja sud je prihvatio iskaze tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika, jer su u tom dijelu iskazivali podudarno, kako međusobno, tako i s materijalnim dokazima u spisu. U preostalom dijelu njihovi iskazi nisu posebno cijenjeni, jer isti predstavljaju pravno pitanje o kojem odlučuje sud.

26. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da su tužiteljica i tadašnji predsjednik uprave tuženika VU sklopili Ugovor o stručnom obrazovanju i usavršavanju od 15. rujna 2021. Navedenim ugovorom tuženik se obvezao snositi troškove školovanja i usavršavanja tužiteljice u programu Doctorate in Bussines Administration (DBA) koji se održava na SDA Bocconi School of Management Italija u trajanju od 3 godine u iznosu od 70.000,00 eur, pod uvjetom urednog pohađanja i završetka školovanja od strane tužiteljice. Tuženik se troškove školovanja obvezao isplaćivati temeljem računa ispostavljenog od strane SDA Bocconi School of Management.

27. Dana 15. rujna 2021. tužiteljica je upisala Doktorski studij poslovne administracije na SDA Bocconi School of Mangement Italija te je uvidom u Upisni obrazac (list 126-127. spisa) utvrđeno da je predmetna školarina od 70.000,00 eur podijeljena na devet rata s naznačenim datumima dospijeća, pri čemu plaćanje svih rata treba izvršiti na ime i za račun tužiteljice.

28. Uvidom u Obrazac o računu i plaćanju (list 132-133. spisa) utvrđeno je da su se SDA Bocconi School of Mangement Italija, tužiteljica i tuženik suglasili da će predmetnu školarinu na ime i za račun tužiteljice platiti tuženik u devet rata i da škola u slučaju nepoštivanja navedenih uvjeta plaćanja zadržava pravo raskinuti ugovor uz isključenje tužiteljice iz programa i nastaviti s naplatom cjelokupne školarine.

29. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik temeljem ispostavljenih računa od strane SDA Bocconi School of Management Italija za školovanje tužiteljice uplatio iznos od 35.000,00 eur, dok nije platio račun u iznosu od 8.000,00 eur s dospijećem 30. prosinca 2022. Tjedan dana ranije škola Bocconi obavijestila je tužiteljicu da ih je tuženik obavijestio da neće platiti taj račun i da neće nastaviti plaćanje po predmetnom ugovoru, slijedom čega da će joj prestati pravo studiranja. Tuženik je također obavijestio tužiteljicu da joj neće nastaviti plaćati školovanje, jer joj je radni odnos prestao. Tužiteljica je početkom siječnja 2023. sa SDA Bocconi School of Management Italija sklopila novi ugovor temeljem kojeg ugovora joj je ispostavljen račun na njezino ime te je ona dana 16. siječnja 2023. uplatila iznos od 8.000,00 eur.

30. Člankom 130. ZOO-a propisano je da uputom jedna osoba, uputitelj (asignant), ovlašćuje drugu osobu, upućenika (asignata) da za njezin račun izvrši nešto određenoj trećoj osobi, primatelju upute (asignatar), a ovoga ovlašćuje da to izvršenje primi u svoje ime.

31. Člankom 140. st. 2. ZOO-a propisano je da kada je uputa izdana na temelju upućenikova duga uputitelju, upućenik je dužan ispuniti je do iznosa tog duga.

32. Budući da je predmetna uputa tužiteljice izdana na temelju Ugovora o stručnom obrazovanju i usavršavanju od 15. rujna 2021. prema kojem se tuženik obvezao isplatiti njezine troškove školovanja u iznosu od 70.000,00 eur, da su prilog navedenog ugovora Pravila i Opći uvjeti SDA Bocconi School of Management Italija, kao i Ugovor o školovanju tužiteljice i SDA Bocconi School of Management Italija (čl. III. st. 2. Ugovora o stručnom obrazovanju i usavršavanju od 15. rujna 2021.) te da je tuženik i potpisom Obrasca o računu i plaćanju ( list 133. spisa) prihvatio predmetnu uputu, tuženik je na temelju čl. 140. st. 2. ZOO-a bio dužan po računu izdanom od SDA Bocconi School of Management Italija platiti iznos od 8.000,00 eur najkasnije do 30. prosinca 2022. Navedeno predstavlja i njegovu obvezu koju je preuzeo člankom IV. Ugovora o stručnom obrazovanju i usavršavanju od 15. rujna 2021.,a koju obvezu nije ispunio.

33. Člankom 336. st. 1. ZOO-a propisano je da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane, dok je člankom 65. st. 1. ZOO-a propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

34. Člankom 342. st. 2. ZOO-a propisano je da kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.

35. Sukladno čl. 346. ZOO-a vjerovnik, između ostalog, ima pravo i na naknadu obične štete.

36. Imajući u vidu da je Ugovor o stručnom obrazovanju i usavršavanju od 15. rujna 2021. za cijelo vrijeme trajanja radnog odnosa tužiteljice kod tuženika (dakle, i za vrijeme otkaznog roka) stvarao prava i obveze za tužiteljicu i tuženika kao ugovornih strana te da je tužiteljica za cijelo vrijeme trajanja radnog odnosa uredno pohađala školovanje prema predviđenom programu i rasporedu, tuženik je na temelju čl. 336. st. 1. i čl. 65. st. 1. ZOO- a bio dužan ispuniti svoju obvezu iz Ugovora o stručnom obrazovanju i usavršavanju od 15. rujna 2021. i SDA Bocconi School of Management Italija do 30. prosinca 2022. platiti iznos od 8.000,00 eur, a što isti nije učinio. Tužiteljici radni odnos kod tuženika nije prestao sporazumnim raskidom na njezin zahtjev, otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem tužiteljice, ili izvanrednim otkazom od strane tuženika (čl. V. st. 3. Ugovora o stručnom obrazovanju i usavršavanju od 15. rujna 2021.), slijedom čega nije osnovano upiranje tuženika na Odluku o otkazu kao razlog za njegovo oslobođenje od plaćanja troškova školovanja u iznosu od 8.000,00 eur.

37. Možebitna štetnost Ugovora o stručnom obrazovanju i usavršavanju od 15. rujna 2021. nije predmet ovog spora, pa sud navode stranaka u tom smislu nije posebno niti cijenio.

38. U odnosu, pak, na navode tuženika kako je tužiteljica iznos od 8.000,00 eur platila na temelju novog ugovora o školovanju kojeg je sklopila sa SDA Bocconi School of Management Italija, čime da je prestala njegova obveza, za istaknuti je da je sklapanje tog novog ugovora i stvaranje obveze tužiteljice na predmetno plaćanje posljedica neispunjenja obveze tuženika iz Ugovora o stručnom obrazovanju i usavršavanju od 15. rujna 2021., čime je tužiteljici prouzročena šteta.

39. Slijedom navedenog, na temelju čl. 342. st. 2. i čl. 346. ZOO-a valjalo je usvojiti zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 8.000,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2023. pa do isplate, pa je isti valjalo usvojiti kao pod točkom II. izreke presude.

40. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 1086. ZOO-a kojom je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, slijedom čega je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos od 8.000,00 eur tekućih od 31. prosinca 2022. pa do 16. siječnja 2023., kao pod točkom III. izreke presude.

41. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023., u daljnjem dijelu teksta: OT/12) prema vrijednosti predmeta spora.

42. Tako su tužiteljici priznati troškovi sastava tužbe (100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23), sastava podneska od 12. siječnja 2024. (100 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23) te pristupa na ročište 29. siječnja 2024. i 3. travnja 2025. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/23), što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25% iznosi 1.000,00 eur. Stoga je tužiteljici na ime troškova parničnog postupka dosuđen iznos od 1.000,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO) kao pod točkom IV. izreke presude.

43. Tuženik je izgubio u sporu pa je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo u cijelosti odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka, kao pod točkom V. izreke presude.

44. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika