REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. Pr-3280/2019-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Starčević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Mirku Kovač, odvjetniku u [adresa], protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu Zagreb, Građansko upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 07. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja FČ, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika VČ, zamjenice ODGZ, dana 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, građansko-upravni odjel, da tužiteljici HČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 217,11 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 13,39 EUR od 16. listopada 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 20,77 EUR od 16. studenog 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 21,76 EUR od 16. prosinca 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 16,31 EUR od 16. lipnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,66 EUR od 16. srpnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,69 EUR od 16. rujna 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,68 EUR od 16. siječnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,57 EUR od 16. travnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-10,01 EUR od 16. kolovoza 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-41,93 EUR od 16. rujna 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-4,32 EUR od 16. prosinca 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-17,10 EUR od 16. listopada 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-3,32 EUR od 16. studenog 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-26,02 EUR od 16. prosinca 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-2,73 EUR od 16. siječnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

-8,55 EUR od 16. veljače 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 10,30 EUR od 16. travnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 1.090,38 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a koja kamata teče od 19. prosinca 2024. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je državni službenik na radu u Ministarstvu pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav te rješenjem raspoređen na rad u Zatvorsku bolnici, na radnom mjestu pravosudnog policajca.

Prema radno pravnoj dokumentaciji koju posjeduje tuženik, a posebno prema evidenciji o korištenju radnog vremena, razvidno je da:

Imenovani službenik u Zatvorskoj bolnici obavlja poslove osiguranja. Njegovo radno vrijeme organizirano je na način da radi u smjenama po 8 sati, koliko traje jedna smjena i u turnusu po 12 sati, koliko traje turnus, odnosno na drugačiji način ukoliko dolazi do prekida ciklusa 12- 24-12-48 zbog promjene rasporeda rada.

Zbog specifičnosti posla i nedostataka potrebnih kadrova tužiteljica svakodnevno u svome radu ne može konzumirati pravno na odmor (stanku) u trajan ju od 30 minuta, odnosno 60 minuta kada radi u turnusu.

Pravo na stanku utvrđeno je Zakonom o radu čl. 52. Zakona o radu (NN 149/09 i čl. 73. sada važećeg zakona o radu (NN 93/14) Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike koji su bili na snazi u utuženom razdoblju. Sukladno citiranim propisima, ako službenik ne može koristiti dnevni odmor ima pravo da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodan dan.

Poslodavac vodi evidenciju radnog vremena, dolaska i odlaska sa posla te korištenje stanke. Prema vlastitoj evidenciji, u razdoblju od 24.07.2014. do 24.07.2019. godine tužiteljica za svaki radni dan nije koristila pauzu (stanku).

U navedenom periodu tuženik nije tužiteljici omogućio da vrijeme nekorištenja pauze (stanke) iskoristi kao slobodan dan.

Zbog toga što tuženik nije tužiteljici omogućio korištenje pauze (stanke) za vrijeme rada u utuženom razdoblju, došlo je do povrede prava tužiteljice iz radnog odnosa, jer je tužiteljica za vrijeme pauze trebala odmarati, a ne raditi.

Kako tužitelju od strane tuženika nije omogućeno ostvarivanje zakonskog prava na pauzu (stanku), a koje se vrijeme provedeno na pauzi (stanci) ubraja u radno vrijeme, to se tuženik, tužiteljevim radom neosnovano obogatio (jer je tužitelj radio u vrijeme kada je trebao koristiti pauzu (stanku) te mu je dužan nadoknaditi vrijednost tako odrađenih sati rada. Tužiteljica ne posjeduje evidenciju prisutnosti na radu i korištenje dnevne pauze (stanke)), a niti podatke o cijeni radnog sata. Navedena evidencija predstavlja zajedničku radno-pravnu evidenciju i ista se nalazi kod tuženika. Zbog toga tužitelj ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev u apsolutnom novčanom iznosu. Predlaže da sud službenim putem, sukladno čl. 186.b ZPP-a od tuženika zatraži koliki je ukupni broj sati na ime neiskorištene pauze (stanke) u utuženom razdoblju od 24.07.2014. do 24.07.2019.

Ukoliko tuženik ne prihvati da sačini takav obračun, a sve u svrhu ekonomičnosti postupka, tužitelj predlaže financijsko vještačenje.

Radi mirnog rješenja spora tužitelj se sukladno odredbama ZPP-a obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa Zahtjevom za mirno rješenje spora, ali na isti nije odgovoreno. Tužiteljica predlaže da a sud sukladno čl. 186. b ZPP-a naloži tuženiku dostavu evidencije o radu i prisutnosti na radu tužitelja, podatke o korištenju dnevne stanke, obračunske liste i cijenu radnog sata u svakom pojedinom mjesecu tuženog razdoblja.

Tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev podneskom od 24.02.2025.g, te prema konačnom zahtjevu potražuje isplatu iznosa 217,11 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća mjesečnih iznosa do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, jer j tužba nepotpuna i osim nečitke liste za isplatu plaće za svibanj 2019. nije dostavila rješenje o rasporedu. Nakon što tužiteljica dopuni tužbu, tužena će se detaljnije očitovati.

Podneskom od 02. ožujka 2020. tužena dopunjuje odgovor na tužbu.

Tužiteljica je državni službenik na radu u Zatvorsku bolnici u Zagrebu, gdje je raspoređena na službeničko radno mjesto glavni nadzornik pravosudne policije u Odjelu osiguranja na kojem je radila i u utuženom razdoblju.

Službenici Odjela osiguranja u Zatvorskoj bolnici obavljaju poslove osiguranja prema utvrđenom rasporedu rada koji se organizira kao redovan rad u trajanju od 8 sati i kao rad u turnusima po 12 sati, odnosno u smjenama po 8 sati, Službenici koji rade u redovnom radnom vremenu koriste svakodnevno dnevni odmor (stanku) u trajan ju od 30 minuta, a službenici koji rade u turnusu koriste to pravo u trajanju od 60 minuta.

Dnevni odmor službenika Odjela osiguranja planiraju i organiziraju dežurni pravosudne policije, a ovisno o opsegu posla i mogućnostima službe, te o potrebama službenika, službenici koriste odmor u jednom ili u dva dijela i na način kako je to propisano Kolektivnim ugovorom. Dnevni odmor stanka službenici provode u prostorijama ili dvorištu Zatvorske bolnice, ili izvan Zatvorske bolnice.

Neosnovano i netočno tvrdi tužiteljica da joj poslodavac u utuženom razdoblju, koje razdoblje, uzgred, obuhvaća vremenski period od 5 godina, svakodnevno nije omogućio korištenje prava na odmor (stanku), a da pri tom, tu svoju tvrdnju ne potkrepljuje nikakvim dokazima ,već prebacuje teret dokazivanja na poslodavca.

Bilo bi, naime, za očekivati da će zapovjednik kojem se kroz tako dugi vremenski period, kontinuirano i svakodnevno uskraćuje određeno pravo iz radnog odnosa, nastojati kod poslodavca da mu omogući ostvarivanje tog prava što tužiteljica nije učinila, te se nije u spornom razdoblju niti jednom potužila svom poslodavcu da joj onemogućuje korištenje stanke. Tuženik vodi evidenciju radnog vremena svojih zaposlenika sukladno Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima.

Za istaknuti je da prema navedenim propisima, tuženik nije bio u obvezi voditi evidenciju korištenja dnevnog odmora, već samo općenitu evidenciju, o početku i završetku radnog vremena.

Netočan je nadalje, navod tužiteljice da joj tuženik u utuženom razdoblju nije omogućio da vrijeme stanke koju nije mogla koristiti zbog specifičnosti i potreba posla, iskoristi kao slobodne dane.

Prema odredbi čl.42. važećeg Kolektivnog ugovora (ranije čl. 48.), ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

Da je točno ovo što tužiteljica tvrdi, tražila bi od poslodavca konzumiranje tog svog prava i zatražila korištenje slobodnih dana na ime neiskorištenih stanki, što tužiteljica u utuženom razdoblju nikada nije iskoristila.

Zbog svega navedenog protivi se dokaznim prijedlozima tužiteljice na dostavu podataka o korištenju stanke budući da tuženik ne raspolaže tim podacima, jer niti nije u obvezi voditi tu vrstu evidencije.

Također se protivi dostavi obračunskim mjesečnih lista plaće za utuženo razdoblje. Ovo iz razloga, jer se na temelju obračunskih lista ni na koji način ne može utvrditi, niti zaključiti da bi tužiteljici bilo uskraćeno pravo na korištenje dnevnog odmora (stanke) koje vrijeme se, koliko je već obrazloženo, ne evidentira i koje se k tomu još, ubraja u radno vrijeme. Sve kada bi bilo dokazano da je tužiteljica bila uskraćena u ostvarivanju svog prava na stanku ne bi joj se isplatila naknada u novcu na ime neiskorištenosti stanki, jer su minute/sati dnevnog odmora uračunati u mjesečni fond sati na temelju kojeg se zaposlenicima, pa tako i tužiteljici, obračunava i isplaćuje plaća svakog pojedinog mjeseca.

Stoga nije jasna namjera tužiteljice za izvođenje ovih i drugih dokaza (izračun cijene radnog sata za svaki pojedini mjesec u utuženom razdoblju, financijsko knjigovodstveno vještačenje) osim da je ono, po ocjeni tuženika, usmjereno na nepotrebno opterećivanje upravnih tijela pridonošenjem isprava kojima se ne može dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva, a jednako tako i sudova, jer bi izvođenje tih dokaza nesumnjivo dovelo do odugovlačenja postupka i izazvalo nepotrebne parnične troškove.

Suprotno prijedlozima tužiteljice, tuženik predlaže da se na okolnosti organizacije rada, planiranje rasporeda rada, organizacije radnog vremena i korištenje dnevnog odmora, u postupku provede dokaz saslušanjem tužiteljice, te svih Voditelja odjela osiguranja u zatvorskoj bolnici u Zagrebu u utuženom razdoblju, a po potrebi i drugih odgovarajućih osoba u Ministarstvu pravosuđa iz Sektora osiguranja u središnjem uredu Uprave za zatvorski sustav i probaciju, a nakon toga tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora, Obračunske liste za tužiteljicu evidencija radnog vremena, provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević Vještačenja d.o.o.

4. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužitelj u spornom razdoblju prema dnevnom rasporedu radnog vremena zbog obima posla i nedostataka broja izvršitelja ostvario broj prekovremenih sati zbog neiskorištenih dnevnih stanki za vrijeme rada u turnusu. Drugim riječima tužiteljica nije koristila dnevni odmor u trajanju od najmanje 60 minuta, a na koji ima pravo temeljem Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te Zakona o radu.

6. Na tužitelja kao državnog službenika primjenjuje se prije svega Zakon o državnim službenicima (NN 92/05 i 107/07, u daljnjem tekstu ZDS), koji plaću i druga materijalna prava državnih službenika uređuje u čl. 10. koji propisuje da državni službenici za svoj rad imaju pravo na plaću, kao i da se Kolektivnim ugovorom mogu urediti materijalna i druga prava državnih službenika. Nastavno, obveza plaćanja prekovremenog rada propisana je i Zakonom o radu (N.N. 149/09, 61/11 i 73/13 - u daljnjem tekstu ZR). U utuženom razdoblju primjenjivala su se dva Kolektivna ugovora (u daljnjem tekstu KU) - KU za državne službenike i namještenike (NN 150/04, 77/07 i 98/07) i KU zaključen 31. srpnja 2008. god. (NN 93/08).

7. Odredbom čl. 52 ranijeg Zakona o radu (NN 149/09) i čl. 73. sada važećeg Zakona o radu (NN 93/14), te KU za državne službenike i namještenike, službenik i namještenik ima pravo da vrijeme dnevnog odmora iskoristi kao slobodan dan. Poslodavac je dužan voditi evidenciju radnog vremena , a ako se vrijeme provedeno na pauzi ubraja u radno vrijeme to je tuženik istom dužan nadoknaditi vrijednost tako odraženih sati rada.

8. Visina utuženog potraživanja utvrđena je provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću, te je izvršen uvid u predmetni spis sa dokumentacijom koja je stavljena na raspolaganje vještaku.

9. U skladu s dokumentacijom u spisu i utvrđenjima, a prema izračunima iz nalaza, vještaka je mišljenja kako za razdoblje od 24. srpnja 2014. do zaključno 24. srpnja 2019., neisplaćena bruto plaća s osnova neiskorištenih dnevnih stanki (dnevnog odmora), iznosi 6.699,00 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), pod pretpostavkom da tužiteljica nije koristila stanku za odmor u trajanju od sat vremena dok je radila u turnusu po 12 sati; a pojedini mjesečni iznosi dani su u nalazu.

10. Tužena je prigovorila predmetnom nalazu i mišljenju i načinu obračuna ističući kako je vještak neosnovano utvrdio pojedine dane u mjesecu pa čak i u cijeloj godini i paušalno utvrdio neiskorištenu pauzu. Poziva se na čl. 41. KU temeljem kojeg radnik koji nije iskoristio pauzu ima pravo na slobodne dane. Tužitelj je istaknuo kako spisu predmeta prileži knjiga dnevnog izvješća dežurnog zatvorske bolnice za utuženo razdoblje te predlaže da se ista koristi u ovom predmetu.

11. Ponovljenim nalazom i mišljenjem vještak je uzeo u obzir podatke iz knjige dnevnog izvješća dežurnog za Zatvorsku bolnicu u Zagrebu te u skladu s dokumentacijom u spisu i utvrđenjima iz ovog dodatnog nalaza, prema izračunima iz osnovnog i ovog dodatnog nalaza, mišljenja je kako za razdoblje od 24. srpnja 2014. do zaključno 24. srpnja 2019., neisplaćena bruto plaća s osnova neiskorištenih dnevnih stanki (dnevnog odmora) u trajanju od 60 minuta za vrijeme rada u turnusa, a uzimajući u obzir samo dane za koje su evidentirane dnevne stanke u Knjizi dnevnog izvješća dežurnog, iznosi ukupno 217,11 EUR.

12. Sukladno nalazu i mišljenju tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev stoga je odlučeno kao u izreci ove presude, obzirom da tužiteljica nije iskoristila slobodne dane a temeljem knjige dnevnog izvješća dežurnog za zatvorsku bolnicu Zagreb utvrđeni su točni sati neiskorištenih dnevnih odmora te je izračunata visina naknade za isti. Naime, poslodavac je, u slučaju kada radnik ne koristi zakonom propisani odmor istom dužan isplatiti njegov novčani ekvivalent.

13. Tužitelju su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, a čiji trošak se sastoji od troškova sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu 50,00 eura, sastava tužbe u iznosu 50 eura, sastava podnesaka od 21.11.2023., 11.03.2024., 26.03.2024., 25.02.2025., svaki po 50,00 eura, pristup na ročišta 03.03.2020., 12.10.2020., 17.11.2023., 11.01.2024., 07.04.2025. svaki po 50 eura, i trošak pristupa na ročište za objavu presude 25,00 eura, uvećano za 25% PDV-a i trošak vještačenja u iznosu od 371,63 eura. Ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 1.090,38 eura.

14. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

3. Spis