REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-1053/22-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ani Ćurković Dražić u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGRANJE, Antuna Mihanovića 3, 10000 Zagreb, OIB: 84397956623 protiv tuženika ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Maji Jurić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 29.travnja, 2025. istoga dana
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Tužitelj je dužan u roku od 15 dana tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 €, sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
O b r a z l o ž e nj e
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod ovoga suda vodio spor P 72/14 protiv svog osiguranika LH radi isplate nepripadnih mirovina, te je 28.05.14. sud donio presudu kojom je naložio tuženiku isplatu glavnice, kamate i troškova, ukupno 74.022,51 kn. ŽS u Zagrebu je odlukom Gž 68/14 preinačio navedenu odluku i dosudio troškove u korist tuženika LH. Tuženik je u tom postupku kao odvjetnik zastupao V.Gobeljića, te je kod FINE 24.03.2017. pokrenuo postupak za izravnu naplatu . Međutim, po reviziji ovdje tužitelja VSRH je u postupku Rev 787/17 dana 05.05.2020. preinačio odluku ŽS u Zagrebu je odlukom Gž 68/14 i potvrdio presudu ovoga suda P 72/14, čime je otpala osnova za izravnu naplatu. Tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku povrat 74.022,51 kn sa zateznom kamatom od 05.05.2020.
2. Tuženik se protivi osnovi i visini zahtjeva, ne osporava da je kao odvjetnik zastupao sada pok LH (preminuo **.**.2021.), u predmetu P 72/14 dostavlja račun koji je ispostavio svojoj stranci gosp. LH za zastupanje u predmetu P-72/14 OGS Zagreb, dana 24.05.2017. godine, a iz kojeg je isto tako vidljivo da je podmiren i iznos PDV-a od 14.804,40 kn u državni proračun RH, stoga je i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti neosnovana. Ovršni pstupak koji je proveden putem FINA-e sa Zahtjevom za izravnu naplatu od 24.03.2017. godine, je proveo tuženikov klijent DH kao ovrhovoditelj, a radi namirenja parničnog troška na temelju pravomoćne i ovršne sudske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-72/14 (prijašnji broj: P-10659/2009) te okolnost da su sredstva po nalogu gosp. DH kao ovrhovoditelja izvršena na račun njegova punomoćnika – ovdje tuženika, i nadalje obvezuju gosp. DH da postupi po odredbi iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima jer se upravo on okoristio provedenom ovrhom, obzirom je istome dosuđeni iznos troška temeljem pravomoćne sudske presude. Stoga je u cijelosti osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije,a upravo o navedenom je i zauzeto stajalište u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u odluci Pž-5965/2017 od 06.02.2020. godine: „Okolnost da su sredstva po nalogu tuženika kao ovrhovoditelja prenesena na račun tuženikova odvjetnika ne oslobađa tuženika obveze da postupi po odredbi čl. 1111. ZOO-a, jer se on okoristio provedenom ovrhom te je troškove za rad njegova odvjetnika umjesto njega platio tužitelj.“
3. Tužitelj je podnio reviziju protiv odluke Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž- 6818/2014 od 3. siječnja 2017. godine, a VSRH je u postupku Rev 787/17 dana 05.05.2020. preinačio odluku ŽS u Zagrebu je odlukom Gž 68/14 i potvrdio presudu ovoga suda P 72/14. Sada pok. V.Gobeljić je putem svog punomoćnika, ovdje tuženika podnio ustavnu tužbu protiv ove odluke VSRH, a USRH je odlukom U_III-3216/20 ukinuo odluku VSRH Rev 787/17, pa je VSRH dana od 27.02.24 donio novu odluku Rev 1165/22 kojom je odbijena kao neosnovana revizija ovdje tužitelja, a u bitnom se obrazlaže kako se radilo o propustu u radu samog tužitelja koji je neosnovano isplaćivao mirovinu DH obzirom da mu je od strane Gradskog ureda za gospodarstvo Grada Zagreba dostavljeno rješenje već 1998. godine kojim je DH upisao novi obrt i o početku obavljanja istoga već. Točkom 19. obrazloženja presude, Vrhovni sud RH jasno navodi kako je predmetno ponašanje tužitelja (pokretanje parničnog postupka nakon 11 godine od službenog primitka obavijesti o otvaranju obrta DH te potraživanja ne samo isplaćenih iznosa već i zakonskih zateznih kamata) nedopustivo, jer se takvim postupanje cijeli teret greške u radu tužiteljaprenosi na tuženika, odnosno DH što je u suprotnosti s dosadašnjom praksom i odlukama Europskog suda za ljudska prava.
4. Tuženik stoga smatra da tužitelj više nema pravni interes za vođenjem istog te se predlaže Naslovnom sudu sukladno čl. 288.st.2 Zakona o parničnom postupku donijeti rješenje o odbacivanju tužbe te podredno obzirom na istaknute prigovore odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, a uz sve naložiti tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja odluke pa do isplate.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu ovoga suda P 72/14 (list 4- 7), presudu ŽS Zgb Gž 686/14 (list 8-11), odluku VSRH Rev 787/17 (list 14-16), zahtjev za izravnu naplatu FINI od 30.03.17. (list 12-13), pregled ovršenih sredstava na računu tužitelja (list 17-23), odluku Ustavnog suda U-III 3216/20, odluku VSRH Rev 1165/22 (list 92-96), rješenje o nasljeđivanju (list 78), te temeljem čl 8 i 219 ZPP zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Među strankama je sporna pasivna legitimacija i osnov zahtjeva.
7. Prema odredbi članka 1111. stavka 1. ZOO-a stjecanje bez osnove postoji kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, pa je stjecatelj dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (stavak 2). Obveza vraćanje odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (stavak 3).
8. Među strankama nije sporno: da je presudom ovoga suda P 72/14 (list 4-7) naloženo osiguraniku tužitelja LH isplata nepripradnih mirovina, sa kamatama, a ŽS u Zagrebu je odlukom Gž 6818/14 preinačio navedenu odluku i dosudio troškove u korist tamo tuženika LH. Nije sporno da je LH u tom postupku zastupao ovdje tuženik kao odvjetnik te je kod FINE 24.03.2017. pokrenuo postupak za izravnu naplatu troškova postupka, koji je zahjtev proveden za vrijeme života V.Gobeljića koji je preminuo **.**.2021.
9. Prigovor promašene pasivne legitimacije je osnovan. U pravu je tuženik kada navodi da dosuđeni troškovi postupka pripadaju zastupanoj stranci, a ne odvjetniku kao punomoćniku. U konkretnom slučaju trošak postupka ŽS u Zagrebu je odlukom Gž 6818/14 dosudio V. Gobeljiću a ne ovdje tuženiku, koji je u ime stranke pokrenuo ovršni postupak, kao što je razvidno iz zahjteva za izravnu naplatu koji je FINa zaprimila 24.03.2017.
10. Naime, obvezno pravni odnos stjecanja nastaje direktno između osiromašene i obogaćene osobe u slučaju kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema temelja u pravnom poslu ili zakonu. Stoga kada bi se radilo o stjecanju bez osnove tada bi pasivno legitimiran bio V.Gobeljić odnosno njegovi nasljednici.
11. Osim što je osnovan prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije, pravna osnova zahtjeva riješena je tijekom postupka odlukom VSRH Rev 1165/22 (list 92-96), kojom je potvrđena presuda ŽS u Zagrebu Gž 6818/14, odnosno potvrđena odluka o trošku u korist V.Gobeljića. Na taj način nije otpala pravna osnova za ovršni postupak kod FINE, pa je iz tog razloga zahtjev tužitelja za isplatu neosnovan.
12. Primjenom odredaba čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadom troškova parničnog postupka. Priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa), a imajući u vidu troškovnik i prema vrijednosti predmeta spora. Tako mu je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 11/1 u svezi s Tbr. 8 /1 Tarife), pristup roč. 15.01.2024. 50 bodova, podnesak 02.02.24. 100 bodova, podnesak 23.07.24. 50 bod, roč 11.02.25. 100 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) čini 1.000,00 €, priznata je i kamata (čl. 30. OZ) na parnični trošak od donošenja presude do isplate po stopi preciziranoj u izreci.
U Zagrebu, dana 29.travnja 2025.
Sudac
Ana Ćurković Dražić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).
Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.
DNA:
- tužitelja
- pun tuženika
