Poslovni broj: Us I-2155/2023-29

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Ani Buljan, odvjetnici u Zadru, Stomorica 1/3, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3., OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćenici (zaposlenica tuženika) TČ (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovog suda), radi utvrđivanja tjelesnog oštećenja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 11. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenice tuženika, dana 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Klasa: UP/II-141-06/23-01/03388530962, Urbroj: 341-99-05/3-23-1362 od 27. srpnja 2023.

II.Poništava se točka I. izreke rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: UP/I 141-06/22-01/03388530962, Urbroj: 341-24-05/3-22-14541 od 17. veljače 2023.

III.Tužiteljici ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], utvrđuje se postojanje tjelesnog oštećenja od 70%, od ukupnog postotka tjelesnog oštećenja, tjelesno oštećenje koje se odnosi na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta iznosi 70%, trajno, počevši od 02. ožujka 2024., uzrokovano bolešću.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćnog rješenja naknadi tužiteljici troškove ovog upravnog spora u iznosu od 3.307,88 eur dok se za više traženo u iznosu od 1.492,12 eur zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-141-06/23-01/03388530962, Urbroj: 341-99-05/3-23-1362 od 27. srpnja 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: UP/I 141-06/22- 01/03388530962, Urbroj: 341-24-05/3-22-14541 od 17. veljače 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je tužiteljici, rođenoj **.**.1970., u točki I. utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 60%, da se od ukupnog postotka tjelesnog oštećenja, tjelesno oštećenje koje se odnosi na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta iznosi 60% te je točkom II. odbijen zahtjev za priznavanja prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

2.Tužiteljica u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu u bitnome navodi da je nezakonito odbijena s prijedlogom da joj se prizna pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja a to iz razloga jer da joj je tjelesno oštećenje uzrokovano bolešću te da joj je nezakonito utvrđena invalidnost odnosno tjelesno oštećenje od svega 60%. U tužbi se ističe da je tjelesno oštećenje veće od 60% jer da tužiteljica da nije sposobna za rad te da više nije u mogućnosti niti duže stajati, hodati pa niti sjediti. Tužiteljica da je nastradala kao dijete i da radi te činjenice ima posljedice koje su se manifestirale upravo u postojećim tjelesnim oštećenjima koja su dovela do znatnije onesposobljenost dijelova tijela, a što da otežava normalnu aktivnost i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba. Protekom vremena tužiteljica da ima sve više problema u svakodnevnom životu, a invaliditet od 60% da joj ne omogućava nikakve pogodnosti kao invalidnoj osobi, a čime da bi da bi joj se olakšao svakodnevni život, osim što ima povlastice kod parkinga. Nadležna tijela da su propustila utvrđivati da li se zdravstveno stanje tužiteljice pogoršalo uslijed napora na poslu, odnosno radi vrste posla koji je obavljala ili iz drugih razloga koji se odnose na rad, da nije utvrđivano koliki je stupanj invalidnosti kod tužiteljice nastao i postojao radi primarne bolesti u mladoj dobi te da li bi protekom godina radi rada došlo do višeg stupnja invaliditeta. Da je to utvrđivano nadležno tijelo da bi eventualno utvrdilo da bi tužiteljica spadala u kategoriju osoba koje imaju pravo na naknadu radi tjelesnog oštećenja sukladno odredbama zakona te da bi svakako utvrdilo da invaliditet tužiteljice nije samo 60%. Nadalje se naglašava da je prvostupanjsko tijelo odluku temeljilo isključivo na vještačenju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektor za vještačenje, Područnog ureda u Splitu, Izdvojenog mjesta rada Zadar, da se radi o ovlaštenim vještacima koji da nisu nepristrani jer da su odabrani od tijela koje meritorno odlučuje. Opisanim postupanjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje tužiteljici da je ostalo nejasno na temelju čega je utvrđen invaliditet od samo 60%, a isto tako da nije jasno na temelju čega je utvrđeno da tužiteljici ne pripada naknada radi invalidnosti koja invalidnost da je zasigurno progradirala radi obavljanja posla. Postupanje nadležnog tijela da je suprotno odredbi članka 5. i članka 14. Ustava Republike Hrvatske. Ističe se da postoje nedostaci u izreci rješenja, zbog kojih da se rješenje ne može ispitati, da postoje i nedostaci u obrazloženju prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja koja da ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama. Stoga da je pobijana odluka nezakonita iz svih razloga koje je tužiteljica isticala u žalbi, a ponajprije radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Prigovori tužiteljice da se najviše odnose na postotak invaliditeta jer da ne može biti sporno da se radi o većem stupnju invalidnosti, a ne samo o invalidnosti od 60% a radi čega da tužiteljica nema nikakve pogodnosti koje da joj kao invalidnoj osobi pripadaju. Slijedom svega navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom iz tužbe odnosno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 04.srpnja 2024. traži da se osporavana rješenja ponište te da joj se prizna tjelesno oštećenje koje se odnosi na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta od 70%. Ujedno je zatražila da tuženik bude obvezan naknaditi joj troškove ovog upravnog spora.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga detaljno navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Tuženik se, vezano za tužbene navode, poziva i na očitovanje višeg vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (u daljnjem tekstu: Zavod za vještačenje), Središnjeg ureda, koji u očitovanju, KLASA: 141-06/22- 01/13709, URBROJ: 426-04-01/6-23-13 od 6. listopada 2023. navodeći da se u istom argumentirano iznosi zbog čega se ne nalazi osnove za promjenom ocjene utvrđene u nalazu i mišljenju evidencijski broj vještačenja: 917786 od 15. lipnja 2023. Vijeća vještaka oba stupnja da su suglasna u ocjeni svakog pojedinog utvrđenog tjelesnog oštećenja prema odredbi članka 61. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/2015, 93/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u daljnjem tekstu: ZOMO) i Listi oštećenja organizma-Lista I iz Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 67/17, 56/18 16/22, u daljnjem tekstu: Uredba), kao i uzroka i datuma nastanka istih, pa da tako ukupan postotak tjelesnog oštećenja tužiteljice iznosi 60%, od čega da se na donje ekstremitete odnosi 60%. Stoga smatra da nema osnove za uvažavanje navoda tužiteljice i za utvrđivanje većeg postotka tjelesnog oštećenja. Nadalje se, vezano uz navode tužiteljice o uzroku tjelesnog oštećenja, ističe da je stajalište tuženika izraženo u obrazloženju osporavanog rješenja potvrđeno u nizu prvostupanjskih presuda (presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 Usimio-85/18-7 od 10. rujna 2018, presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-1811/22-5 od 24. listopada 2022. i poslovni broj: Ust-1328/2022-10 od 7. travnja 2023.), kao i presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (poslovni broj: Us2-2973/22-2 od 15. veljače 2023., poslovni broj: Usz-1553/16-2 od 31. kolovoza 2016, poslovni broj Usz- 3993/2022-2 od 8. studenoga 2022.). U svezi sa navodima tužiteljice o njezinoj nesposobnosti za rad tuženik napominje da se u postupku pokrenutom zahtjevom za ostvarivanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja utvrđuje postojanje tjelesnog oštećenja prema članku 61. ZOMO-a i Listi I Uredbe, a postojanje smanjenja radne sposobnosti da se utvrđuje prema članku 39. ZOMO-a i u postupku propisanom odredbama članka 12. do 19. Uredbe, te da je ocjena tjelesnog oštećenja neovisna od ocjene radne sposobnosti. Navodi se i to da je predmetni postupak proveden u skladu s mjerodavnim odredbama ZOMO-a i Uredbe te da se protivi dokaznom prijedlogu za provođenjem vještačenja. U pogledu dokaznog prijedloga za saslušanje tužiteljice napominje se da se istim ne mogu utvrditi činjenice relevantne za predmetni postupak. Osporavano rješenje da je obrazloženo i da sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 1 110/21). Slijedom navedenog tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno.

Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4.Tuženik je uz odgovor na tužbu dostavio i očitovanje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje Središnjeg ureda u Zagrebu od 06. listopada 2023. vezano za navode tužbe i uz tužbu dostavljenu medicinsku dokumentaciju.

5.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

6.Tužiteljica je po zamjeniku svoje opunomoćenice na ročištu za raspravu održanom dana 19. travnja 2024. navela da ostaje pri tužbi i tužbenom zahtjevu, predložila je da se sasluša u svojstvu stranke spora na okolnost njenog zdravstvenog stanje te da se, obzirom da se osporava vještačenje u upravnom postupku, provede vještačenje po neovisnom sudskom vještaku specijalisti ortopedu i specijalisti medicine rada na okolnost da je tjelesno oštećenje tužiteljice najmanje 80% te na okolnost da je isto posljedica njenog rada. Nadalje je zamjenik opunomoćenice tužiteljice naveo da nema podatak da li tužiteljica posjeduje rješenje o utvrđivanju profesionalne nesposobnosti za rad odnosno profesionalne bolesti ili pak da je pretrpjela ozljedu na radu.

7.Tuženik je po svom opunomoćeniku ostao kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja. Što se tiče izvođenja dokaza vještačenjem po sudskom vještaku ortopedu naveo je da odluku prepušta sudu a što se tiče medicinskog vještačenja po vještaku medicine rada naveo je da se istom protivi jer se u ovom sporu odlučuje o tjelesnom oštećenju prema listi oštećenja organizma a ne utvrđuje se gubitak ili preostala radna sposobnost tužiteljice, radi čega da se vještačenje po vještaku medicine rada smatra suvišnim.

8.Tužiteljica je po zamjeniku svog opunomoćenika na raspravi održanoj dana 26. travnja 2024. ustrajala na medicinskom vještačenju po vještaku ortopedu a u čemu je ustrajala i u podnesku od 14. svibnja 2024. odustajući od vještačenja po vještaku za medicinu rada.

9.Tužiteljica je po zamjeniku svog opunomoćenika na ročištu za raspravu održanom 11. travnja 2025. ustrajala u navodima iz tužbe i podnesaka te je ustrajala u uređenom tužbenom zahtjevu. Nadalje je naveo da unatoč tome što je tužiteljica kasnije priložila dokumentaciju da to nije i ne može biti od značaja jer da je tijelo koje provodi vještačenje za tuženika u cilju utvrđivanja stupnja tjelesnog oštećenja moglo neposredno utvrditi sve činjenice i bez dodatne medicinske dokumentacije a na temelju svoje stručnosti. No, da tužiteljica ne bi trpjela posljedice nepriznavanja njenog prava to da je tužiteljica suglasna sa mišljenjem Vijeća viših vještaka od 27. siječnja 2025. da je datum nastanka tjelesnog oštećenja 02. ožujka 2023.

10.Tuženik je po svojoj opunomoćenici na istoj raspravi ustrajao u svemu kao tijekom spora te posebno kao u podnescima od 04. srpnja 2024. te od 31. siječnja 2025.

11.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora i spisa tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu e komunikacijom, te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za ortopediju Danči Tripalo, dr. med te dopunskim vještačenjem po istoj vještakinji.

12.Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za njenim saslušanjem u svojstvu stranke spora na okolnost njenog zdravstvenog stanja kao suvišan za donošenje odluke u ovom sporu jer se činjenice relevantne za predmetni spor ne mogu utvrditi saslušanjem tužiteljice.

13.Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

14.Tužiteljica je po svojoj opunomoćenici zatražila i popisala troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

15.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

16.Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz tužbu je razvidno da je tužiteljica dana 19. listopada 2022. podnijela zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

17.Odredbom članka 61. stavak 1. ZOMO-a propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti (stavak 2.). Vrste tjelesnih oštećenja i postoci tih oštećenja, na osnovi kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju se posebnim propisom (stavak 3.).

18.Prema odredbi članka 20. stavak 2. Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine" broj: 67/2017, 56/2018, 16/2022-dalje Uredbe), tjelesno oštećenje prema propisima o mirovinskom osiguranju vještači se sukladno Listi oštećenja organizma (u daljnjem tekstu: Lista I) koja je sastavni dio ove Uredbe. Oštećenje organizma postoji kada kod osobe nastane gubitak, bitnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela, mentalno ili intelektualno oštećenje što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje radne sposobnosti (stavak 5.).

19.Polazeći od zahtjeva tužiteljice te citiranih odredbi tužiteljici je za ukazati da predmet ovoga spora nije nesposobnost za rad već utvrđivanje postojanja tjelesnog oštećenja odnosno ostvarivanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja te da je ocjena tjelesnog oštećenja neovisna o ocjeni radne sposobnosti, a na što i tuženik pravilno napominje u odgovoru na tužbu.

20.Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je, te među strankama nije sporno:

-da je prvostupanjsko tijelo, postupajući po zahtjevu tužiteljice, pribavilo nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod za vještačenje), Područnog ureda Split, Izdvojeno mjesto rada Zadar, evidencijski broj vještačenja: 864524 od 03. veljače 2023. prema kojem je, po pregledu tužiteljice te medicinske i druge dokumentacije, utvrđeno da kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje prema članku 61. ZOMO-a i to: 30% (razina 1), broj poglavlja/potpoglavlja/skupine u LOO-VIII-B- 12-a, Uredbe koje je nastalo dana 02. veljače 2023., zbog bolesti te 50% (razina 2) broj poglavlja/potpoglavlja/skupine u LOO-VIII-B-/-c, Uredbe, koje je nastalo dana 02.veljače 2023. zbog bolesti te je određen ukupni postotak tjelesnog oštećenja od 60% (razina 2) te da se od ukupnog tjelesnog oštećenja, tjelesno oštećenje koje se odnosi na tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta iznosi 60%;

-da je stoga prvostupanjskim rješenjem od 17. veljače 2023. tužiteljici utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 60% koje se odnosi na donje ekstremitete te je odbijen zahtjev iste za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, a sve kako je to pobliže navedeno u izraci tog rješenja;

-da je tužiteljica na prvostupanjsko rješenje izjavila žalbu povodom koje je tuženik pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Središnjeg ureda, Zavoda za vještačenje, evidencijski broj vještačenja: 917786 od 15. lipnja 2023., koje je, po pregledu medicinske i druge dokumentacije, nalaz i mišljenje vijeća vještaka od 03. veljače 2023. ocijenilo pravilnim a žalbene navode neosnovanim. Vijeće viših vještaka svoj nalaz i mišljenje obrazlaže navodeći: „Vijeće vještaka je 03.02.2023. neposrednim pregledom i uvidom u medicinsku dokumentaciju, sukladno Listi oštećenja organizma Lista I Uredbe o metodologijama vještačenja (NN 67/17, 56/18, 16/22.), utvrdilo oštećenje organizma/tjelesno oštećenje: -skraćenje noge (apsolutno), od 4 do 7 cm; 30%, razina 1, prema LOO VIII-B-12-a, uzrok bolest, datum nastanka oštećenja 02.02.2023. - poremećaji u kuku, ograničena pokretljivost zgloba kuka: 50 %, razina 2. prema LOO VIII-B-7-c, uzrok bolest, datum nastanka oštećenja 02.02.2023. Ukupno oštećenje organizma tjelesno oštećenje iznosi 60%, razina 2, od toga na donje ekstremitete iznosi 60%. Žaliteljica je u dobi od 53 godine. Priložena je potvrda SB za ortopediju Biograd na moru od 30.09.2010., prema kojoj se je gospođa kao ležeći bolesnik liječila u toj ustanovi u 7 navrata, u periodu od 1970.-1982. pod dg. Mulitiokularni osteomijelitis desne noge, Patološka luksacija desnog kuka, Patološki prijelom desne noge, Skraćenje desne noge poslije osteomijelitisa, Stanje nakon produženja desne potkoljenice. Zbog prijeloma dijafize lijeve fibule pregledana 02.02.2018. u OB Zadar- manji otok na mjestu prijeloma, hematom uz lateralni maleol, palpacijski bezbolan, nožni zglob urednih kretnji. Priložene Liječničke svjedodžbe, dr. Z, od 19.09.2022. prema kojoj se pacijentica liječi prema gore navedenim dijagnozama, teže se kreće i nije u stanju obavljati poslove krojača i one koji zahtijevaju stojeći rad, te od 14.10.2022. prema kojoj je desna noga funkcionalno insuficijentna i nije u stanju duže stajati, hodati niti sjediti. Pregledana po ortopedu u SB Biograd 10.10.2022., vidljivo da je skraćenje desne noge 2,4-3 cm, elongacija desne potkoljenice. Aktualno bolovi u desnom kuku, funkcionalno insuficijentna desna noga, edem potkoljenice, otežano stajanje, hodanje i duže sjedenje. U nalazu fizijatra, OB Zadar od 10.11.2022. navedene RTG snimke LS kralješnice prema kojim su uočene početne OA promjene u segmentu L4L5, prisutno 6 lumbalnih kralješaka /Th s nerazvijenim rebrima. U statusu pokreti uredni, bez bolova, T obostrano negativan, hod po prstima i petama izvodi, kukovi slobodni. Desnokonv, skolioza lumbalno. Propisane vježbe kod kuće, mirovanje. U postupanju po žalbi na ocjenu Vijeća vještaka od 03.02.2023., Vijeće viših vještaka razmotrilo je medicinsku i ostalu dokumentaciju, Nalaz i mišljenje Vijeća vještaka i navode žalbe. Slijedom navedenog, Vijeće viših vještaka ne nalazi osnova za promjenom ocjene. Ista je donesena prema kriterijima Liste 1 LOO Uredbe o metodologijama vještačenja. Ukupno oštećenje organizma/tjelesno oštećenje iznosi 60%, od čega na donje ekstremitete 60%.";

-da je tuženik osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbio žalbu tužiteljice te potvrdio pravilnost prvostupanjskog rješenja uz obrazloženje, u bitnome, da cijeneći činjenicu da su vijeća vještaka oba stupnja Zavoda za vještačenja suglasna da kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje od ukupno 60%, sve na donje ekstremitete, prema članku 61. ZOMO-a i LOO-Listi I. iz Uredbe, za koje na temelju članka 61. stavka 2. ZOMO-a, te budući da je nastalo zbog bolesti, tužiteljici ne pripada pravo na naknadu.

21.Tužiteljica tužbom sadržajno osporava zaključak vještaka smatrajući da kod nje postoji tjelesno oštećenje od najmanje 80% te da joj pripada naknada zbog tjelesnog oštećenja.

22.Tuženik je, kako je i gore navedeno, uz odgovor na tužbu od 10. listopada 2023. dostavio očitovanje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Sektora za vještačenje Središnjeg ureda u Zagrebu od 06. listopada 2023. vezano za navode tužbe i medicinsku dokumentaciju dostavljenu uz tužbu. U tom očitovanju se u bitnome navodi da je uzrok tjelesnog oštećenja bolest – urođena luksacija desnog kuka, odnosno osteomijelitis i njihove posljedice; da je iz nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka razvidno da je bila razmotrena priložena medicinska dokumentacija SB za ortopediju Biograd na moru od 30. rujna 2020. i od 10. listopada 2022., da je sva dokumentacija pažljivo razmotrena i da je ocjena donesena u skladu s važećom Uredbom o metodologijama vještačenja. Nadalje se u odnosu na novopriloženi specijalistički nalaz ortopeda SBMR Biograd od 02. ožujka 2023. navodi „kao dijete liječena zbog kongenitalne luksacije desnog kuka; kasnije osteomijelitis desnog femura s posljedičnim patološkim prijelomom femura, sa posljedičnim skraćenjem desne noge. Nakon toga rađena elongacija desne potkoljenice. Klinički mjereno desna noga kraća za 3 cm. Kretnje desnog gležnja gotovo blokirane. Nije u mogućnosti duže hodati niti sjediti. RTG desnog koljena i potkoljenice: sinostoza tibije i fibule, artroza desnog gležnja. Dg. M21.8 Nejednaka dužina udova (stečena), ostale nespecificirane stečene deformacije udova, St post LCC coxae dex, St post osetomyelitidem femoris dex, ST post elongatio cruris dexd, Abrevatio extr inf dex 3 cm, Synostosis tibiae et fibulae dedx, Arthrosis talocrualis dex.“ Navodi se da se tim nalazom ponovno utvrđuje uzrok bolesti (kongenitalna luksacija desnog kuka, potom osteomijalitis) i tjelesna oštećenja koja su već ocijenjena u nalazu i mišljenu vijeća viših vještaka. Zaključno se navodi da uzimajući u obzir i uz novopriloženi nalaz, ukupno oštećenje organizma/tjelesno oštećenje iznosi 60%, od čega na donje ekstremitete 60%.

23.Radi razjašnjenja spornih okolnosti ovaj sud je prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice za vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za ortopediju a koje vještačenje je povjereno stalnoj sudskoj vještakinji dr. Danči Tripalo.

24.Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za ortopediju Danči Tripalo, dr. med., zaprimljenog kod ovoga suda dana 18. lipnja 2024. , proizlazi da je ista pregledala medicinsku dokumentaciju i to nalaz ortopeda specijalne bolnice za ortopediju Biograd od 10. listopada 2022. (koji prileži spisu tuženog tijela) te nalaz ortopeda specijalne bolnice Biograd na moru od 02. ožujka 2023, koju je tužiteljica dostavila u spis ovog upravnog spora uz tužbu te je izvršila i neposredni klinički pregled tužiteljice. Sudska vještakinja u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica došla samostalno na pregled, vidno šepajući, da je klinički pregled tužiteljice obavila u ambulanti dana 29. svibnja 2024. Utvrdila je da je istoj desna noga kraća više od 3cm, da je cijela desna noga hipotrofična s ožiljkastom kožom i dubokim ožiljkom na natkoljenici, da je desno koljeno u valgus deformitetu te da su kretnje u koljenu uredne. Nadalje navodi da je ankiloza (ukočenje) desnog gležnja (kretnje ne izvedive), da je desno stopalo kraće za 2 broja. Vezano za desni kuk navodi da su fleksija i abdukcija ograničene za pola te da su rotacije ograničene do 1½ od punog opsega. Navodi i da se tužiteljica tuži na bolove u desnom nožnom zglobu i uzduž desne natkoljenice i desnog kuka. Vezano za RTG desnog kuka se navodi da je izražen varus kuka uz kratki vrat te proksimaliziran trochanter, da je kost natkoljenice tanja u odnosu na zdravu stranu, da postoje blaže degenerativne promjene na kuku te da su oslabljeni mišići desnog kuka. Vezano za RTG desne potkoljenice vještakinja navodi da postoji manja varizacija uz okoštao donji dio simfize, da je izražena ankiloza tibije i talusa uz nepravilne odnose u tarzalnim kostima. Navode se i utvrđenja prvostupanjskog tijela vještačenja od 17. veljače 2023. te da vijeće vještaka nije imalo medicinsku dokumentaciju koja je istaknula nalaz koji se odnosi na kontrakturu tj. ukočenje gornjeg nožnog zgloba desne noge. Ističe se da RTG snimka pokazuje zarastao talus s potkoljenicom uz izražen deformitet te da zbog takvog stanja, tužiteljica nema talokruralnog zgloba i da zbog toga nema uopće pokreta u gornjem nožnom zglobu. Ističe da se prema Listi oštećenja organizma - Lista I VIII-B 10. opisuje deformacija potkoljenice s kontrakturom talokruralnog zgloba 30% te da se zbog toga prema načinu određivanja ukupnog postotka oštećenja organizma dodaje još 10% odobrenom od 60% pa da stoga ukupno tjelesno oštećenje u konkretnom slučaju iznosi 70% te da je sve to nastalo u periodu djetinjstva kako je napisano u priloženoj medicinskoj dokumentaciji.

25.Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaze i mišljenja navedene sudske vještakinje.

26.Tuženik je, vezano za nalaz i mišljenje sudske vještakinje dr. Danči Tripalo, u podnesku od 04. srpnja 2024. naveo da u nalazu i mišljenju iste nije utvrđen datum i uzrok nastanka novog tjelesnog oštećenja kao niti ukupan postotak tjelesnog oštećenja koji se odnosi na donje ekstremitete. Uz navedeni podnesak tuženik je dostavio i očitovanje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda od 02. srpnja 2024. U tom očitovanju se u bitnome navodi da se, s obzirom na novopriloženi nalaz ortopeda od 02. ožujka 2023. i klinički nalaz sudske vještakinje, vijeće viših vještaka slaže sa utvrđivanjem novog tjelesnog oštećenja. Navodi se da se radi o deformaciji potkoljenice s defektom mekog tkiva i kontrakturom TC i/ili koljena, desno, 30%, razina 1. Prema LOO VIII-B-10, uzrok bolest, datum nastanka oštećenja 02. ožujka 2023. te da ukupno oštećenje organizma/tjelesno oštećenje iznosi 70%, od toga na donje ekstremitete iznosi 70%.

27.Vezano za prigovore tuženika iz gore navedenog podneska sudska vještakinja je dopunila svoj nalaz i mišljenje. U dopuni nalaza i mišljenja zaprimljenoj kod ovoga suda dana 12. prosinca 2024. sudska vještakinja je navela da je u vještvu navela da je pregledala priloženu medicinsku dokumentaciju i RTG donjeg ekstremiteta te ustanovila da je došlo do spajanja dvije kosti (talusa i tibije) još u djetinjstvu kod liječenja osteomijelitisa i produženja noge te da je zbog toga desni nožni zglob nefunkcionalan i ukočen; da je u vještvu izneseno ukupno oštećenje organizma/tjelesno oštećenje iznosi 70% za desnu nogu. Za vrijeme liječenja urođene deformacije kuka, došlo je do opisanih oštećenja na desnom donjem ekstremitetu.

28.Tužiteljica nije imala prigovora ni na dopunski nalaz i mišljenje sudske vještakinje.

29.Tuženik je uz podnesak od 31. siječnja 2025. dostavio očitovanje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda od 27. siječnja 2025. U tom očitovanju se u bitnome navodi da se, glede navoda sudske vještakinje vezanog uz nastanak tjelesnog oštećenja u djetinjstvu, ističe da su u vještačenju od medicinske dokumentacije priložene u spisu imali samo „Potvrdu o SB za ortopediju Biograd na moru od 30.09.2010.", prema kojoj se tužiteljica kao ležeći bolesnik liječila u toj ustanovi u 7 navrata, u periodu od 1970-1982. pod dg. Mulitlokularni osteomijelitis desne noge, Patološka luksacija desnog kuka, Patološki prijelom desne noge, Skraćenje desne noge poslije osteomijelitisa. Smatraju da je prema tom dokumentu nemoguće utvrditi točan datum kada je do navedenog spajanja kostiju došlo, a koji bi bio osnovom utvrđivanja tjelesnog oštećenja. Nadalje, kako se TO/OO utvrđuje nakon procesa rehabilitacije kao trajno stanje prema medicinskoj dokumentaciji da ne mogu utvrditi datum kada je (u djetinjstvu ili kasnije) točno došlo do gubitka funkcije i ukočenja desnog nožnog zgloba. Nadalje se navodi da je prema sudskoj vještakinji RTG-om desnog koljena i potkoljenice od 02. ožujka 2023. verificirana sinostoza tibije i fibule (moguće nastala, ali ne i slikovno prikazana, u djetinjstvu) te da je on, uz njezin klinički pregled od 29. svibnja 2024., izdvojen kao objektivan medicinski dokaz tjelesnog oštećenja desne potkoljenice. Stoga vijeće viših vještaka smatra da je datum nastanka TO onaj kada je TO/OO utvrđeno i to 02. ožujka 2023.

30.Tužiteljica se putem zamjenika svoje opunomoćenice na ročištu za raspravu održanom dana 11. travnja 2025. suglasila sa navedenim mišljenjem iz očitovanja vijeća viših vještaka da je datum nastanka predmetnog tjelesnog oštećenja 02. ožujka 2023.

31.Cijeneći sva prednja utvrđenja ovaj sud smatra da su, nakon izvođenja dokaza sudsko medicinskim vještačenjima te očitovanjem vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Sektora za vještačenje Središnjeg ureda na ista, navodi tužiteljice u tužbi i tijekom ovoga spora, kojima osporava zakonitost i osnovanost razloga osporavanog drugostupanjskog rješenja, koje se temelji nalazu i mišljenju drugostupanjskog i prvostupanjskog tijela vještačenja u upravnom postupku, osnovani te da su nalazi i mišljenja u upravnom postupku odnosno osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, doneseni na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, radi čega je povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice.

32.Naime, nakon detaljnih nalaza i mišljenja sudske vještakinje te detaljnog očitovanja vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda na isto, a posebno na medicinsku dokumentaciju koju je tužiteljica priložila uz tužbu, nedvojbeno je utvrđeno da kod tužiteljice postoji ukočenje gornjeg nožnog zgloba desne noge, da RTG snimka pokazuje zarastao talus s potkoljenicom uz izražen deformitet, da zbog takvog stanja tužiteljica nema talokruralnog zgloba te pokreta u gornjem gornjem nožnom zglobu, da se prema listi oštećenja organizma - Lista I VIII-B 10., gdje se opisuje deformacija potkoljenice s kontrakturom talokruralnog zgloba 30%, te da se zbog toga prema načinu određivanja ukupnog postotka oštećenja organizma nespornom 60% dodaje još 10% tako da oštećenje organizma/tjelesno oštećenje u konkretnom slučaju iznosi 70% za desnu nogu, uzrok koje je bolest (spajanje dvije kosti (talusa i tibije) još u djetinjstvu te da je zbog urođene deformacije kuka došlo do navedenih oštećenja na desnom donjem ekstremitetu, a koje oštećenje organizma/tjelesno oštećenje je nastalo 02. ožujka 2023., a sa čime se tužiteljica suglasila.

33.Polazeći od svih prednjih utvrđenja te citiranih odredbi članka 61. ZOMO-a ovaj sud ocjenjuje kako je osporavanim drugostupanjskim rješenjem, kao i prvostupanjskim rješenjem, koja su nepravilna i nezakonita, povrijeđen zakon na štetu tužiteljice slijedom čega je sud poništio osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje i to točku I. izreke istog te je, sukladno ovlasti iz članka 117. stavak 1. ZUS-a tužiteljici priznao tjelesno oštećenje od 70% na donje ekstremitete, nastalo dana 02. ožujka 2023. Polazeći od članka 61. ZOMO te da je uzrok tjelesnog oštećenja bolest, to tužiteljici ne pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Slijedom svega navedenog je odlučeno kao pod točkom I., II., III. i IV. izreke ove presude.

34.Tužiteljica je zatražila i popisala troškove ovog upravnog spora i to za sastav tužbe, zastupanje na raspravi od 19. travnja 2024., 26. travnja 2024. i 11. travnja 2024. te troškove vještačenja u iznosu od 800,00 eur.

35.Odredbom članka 144. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci tijekom ili u povodu spora (stavak 1.). Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.). Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom (stavak 3.) 36.Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snovi troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stavko 4. istog članka je propisano da je stranka dužna neovisno o ishodu spora nadoknaditi protivnoj stranki troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

37.Tuženik smatra da se, a obzirom da je tužiteljica dio medicinske dokumentacije dostavila uz tužbu, radi o skrivljenim troškovima tužiteljice te da stoga na temelju odredbe članka 147. stavka 4. ZUS-a nema osnove da se tužiteljici dosudi trošak ovog upravnog spora. Vezano za navedeno je za reći da je točno da je tužiteljica dio medicinske dokumentacije dostavila uz tužbu. No, činjenica je da je tuženik tužbu i istoj priležeću medicinsku dokumentaciju dostavio na očitovanje Vijeću viših vještaka koje se očitovalo na tu novopriloženu dokumentaciju istu te ustrajalo u ocjeni da kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje od 60% te da se vijeće viših vještaka u svojim očitovanjima dostavljenim uz podneske tuženika tijekom ovog upravnog spora suglasilo sa utvrđenjem sudske vještakinje da kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje od 70%, a sve kako je to gore pojašnjeno. Stoga je, po ocjeni ovoga suda, bez osnova pozivanje tuženika na odredbu članka 147. stavak 4. ZUS- a.

38.Slijedom navedenog je, a kako je tužiteljica uspjela u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, istoj u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27., 46., 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) valjalo priznati trošak sastava tužbe te zastupanja na ročištima za raspravu 19. travnja 2024. i 11. travnja 2025. i to za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura, odnosno ukupno 3.000,00 eura. Tužiteljici je kao potrebne valjalo priznati i troškove vještačenja po stalnom sudskom vještaku za ortopediju u iznosu od 307,88 eur tako da sveukupan trošak tužiteljice u ovom upravnom sporu iznosi 3.307,88 eur.

39.Za više traženo u iznosu od 1.000,00 eur za zastupanje na ročištu za raspravu od 26. travnja 2024. zahtjev tužiteljice nije osnovan obzirom da je održavanje istog prouzrokovala tužiteljica (raspravnim rješenjem od 19. travnja 2024. zamjeniku opunomoćenika tužiteljice, na njegovo traženje, ostavljen rok za konzultaciju sa tužiteljicom). Nije osnovan ni zahtjev tužiteljice za više traženo s osnova troškova vještačenja u iznosu od 492,12 eur obzirom da su troškovi vještačenja iznosili 307,88 eur, a koji iznos je tužiteljici i priznat.

40.Slijedom navedenog je tuženika valjalo obvezati da tužiteljici s osnova troškova ovog upravnog spora naknadi iznos od 3.307,88 eur dok je za više traženo u iznosu od 1.492,12 eur zahtjev tužiteljice valjalo kao neosnovan odbiti. Navedenim je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 29. travnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužiteljici putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.