REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-42/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VOE i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog VOE i optužene VO, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Sisku od 16. prosinca 2024. broj K-480/2024-28, u sjednici održanoj 29. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, u odnosu na optuženu FO, te se optužena UO, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., zbog kojeg su prvostupanjskom presudom proglašena krivom, na temelju te zakonske odredbe, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.
U izrečenu kaznu zatvora, na temelju članka 54. KZ/11., optuženoj EO se uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 31. srpnja 2024. pa nadalje.
II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika te u cijelosti žalbe optuženog VOE i optužene VO odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku, optuženi VOE i optužena UO su proglašeni krivima zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. KZ/11.
1.1. Na temelju citirane zakonske odredbe, optuženi VOE je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, a optužena UO na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, te im je, na temelju članka 54. KZ/11., u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 31. srpnja 2024. pa nadalje.
1.2. Primjenom članka 79. stavka 2. KZ/11., optuženom VOE oduzet je mobilni uređaj marke Samsung Galaxy S24, IMEI brojeva [IMEI broj], pozivnog broja [broj telefona] koji je optuženiku privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Petrinja, serijskog broja [serijski broj] od 31. srpnja 2024., a optuženoj EO je oduzet mobilni uređaj marke Samsung Galaxy Z Flip 5, model SM-F731BK, IMEI brojeva [IMEI broj], s karticom pozivnog broja [broj telefona] te mobilni uređaj marke Apple, model Iphone 11 Pro Max, IMEI broja [IMEI broj], s karticom pozivnog broja [broj telefona] koji su optuženici oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko- moslavačke, Policijske postaje Petrinja, serijskog broja [serijski broj] od 31. srpnja 2024., kao i osobni automobil marke Ford Mondeo, čeških registracijskih oznaka [registarska oznaka], s pripadajućom prometnom dozvolom serijskog broja (CZ) UBJ597068 i ključem, koji je optuženici privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Petrinja, serijskog broja [serijski broj] od 31. srpnja 2024., te je određeno da navedeni mobilni uređaji i automobil postaju vlasništvo Republike Hrvatske i da se povjeravaju na upravljanje Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. (pravilno bi bilo: "stavka 6.") Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), optuženi VOE i optužena UO su u cijelosti oslobođeni obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.
2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik, optuženi VOE i optužena UO.
2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom "uvažiti" žalbu i pobijanu presudu preinačiti te optuženicima izreći kazne u dužem trajanju uz izricanje sporedne novčane kazne.
2.2. Optuženi VOE je žalbu podnio putem branitelja Milenka Jakšića, odvjetnika iz Siska, zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći primijeniti uvjetnu osudu.
2.3. Optužena UO se žali putem braniteljice Melite Marić Nekić, odvjetnice iz Siska, zbog odluke o kazni. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i optuženici izreći blažu kaznu.
3. Državni odvjetnik nije podnio odgovore na žalbe optuženika, a optuženi VOE je putem branitelja odgovorio na žalbu državnog odvjetnika, predlažući odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, a žalbe oboje optuženika su u cijelosti neosnovane.
6. Nije u pravu optužena UO kada, premda žalbu podnosi isključivo zbog odluke o kazni, sadržajem žalbe osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći kako nije dokazano da je optuženica postupala iz koristoljublja, niti da je znala da su prevožene osobe bile bez valjanih isprava, niti da je njen cilj bio počinjenje djela, te da nije dokazano njeno svjesno i voljno postupanje.
6.1. Napominje se ovoj žaliteljici da je optužena UO na raspravi, u nazočnosti svoje braniteljice, jasno izjavila kako se smatra krivom za kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret optužnicom. Imajući u vidu ovakvo optuženičino očitovanje i priznanje, žaliteljica zanemaruje odredbu članka 464. stavka. 7. ZKP/08., iz koje proizlazi kako žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, uvjetne osude, sigurnosne mjere i slično. U razlozima žalbe optuženice nije obrazložena niti jedna iznimka koju predviđa ova zakonska odredba.
7. Optuženici nisu, a državni odvjetnik je djelomično u pravu kada se žali zbog odluke o kazni.
7.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su doprinijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
7.2. Prvostupanjski sud je pravilno olakotnim cijenio dosadašnju neosuđivanost oboje optuženika, te njihovo priznanje kaznenog djela, kojim su ubrzali kazneni postupak i doprinijeli njegovoj ekonomičnosti, kao i njihovo iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, a na strani optuženog FOE i njegovo očinstvo dvoje maloljetne djece, te na strani optužene VO njeno majčinstvo jednog maloljetnog djeteta. Isto tako, pravilno je otegotnim vrednovana jačina povrede zaštićenog društvenog dobra, odnosno da se činjenjem ovakvih kaznenih djela ugrožava sigurnost države, njenih građana i njihove imovine, a optuženici su kao strani državljani došli na područje druge države činiti kazneno djelo radi lake i brze zarade.
7.3. Protivno žalbenom prigovoru optuženog FOE, prvostupanjski sud nije podcijenio olakotne okolnosti utvrđene na strani ovog optuženika. Isto tako, nije u pravu ovaj žalitelj kada upire na dvostruko vrednovanje društvene opasnosti kaznenog djela, smatrajući da ona predstavlja obilježje djela, čime neopravdano zanemaruje aktualno povećanu pojavnost činjenja ovakvih kaznenih djela, a s tim u vezi i ciljeve generalne prevencije. Pri tomu, radi se o kaznenim djelima internacionalnog karaktera, kojima se ugrožava društveni poredak ne samo na području Republike Hrvatske, nego i druge članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma. Ovakvo postupanje povećava društvenu opasnost kaznenog djela i ne zaslužuje honoriranje blagim kažnjavanjem. Stoga je neosnovano i apeliranje ovog žalitelja na primjenu odredaba o ublažavanju kazne, iz članka 48. KZ/11., s obzirom na to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti, koje se ne mogu označiti naročito olakotnima.
7.4. Istodobno, imajući u vidu navedeno, neosnovan je stav državnog odvjetnika da bi optuženom VOE trebalo izreći strožu kaznu, jer je u odnosu na ovog optuženika, kako je već rečeno, prvostupanjski sud pravilno vrednovao sve utvrđene okolnosti značajne za odluku o kazni.
7.4.1. Isto tako, nije u pravu državni odvjetnik kada smatra da je optuženicima trebalo izreći sporednu novčanu kaznu. Naime, optuženici, premda motivirani koristoljubljem, počinjenjem kaznenog djela nisu uspjeli steći imovinsku korist, a prema zakonskim odredbama kojima je regulirano izricanje sporedne novčane kazne, ovaj institut je propisan tek kao mogućnost, a prema ocjeni ovog suda nije ga bilo potrebno primijeniti.
7.5. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne optuženoj EO propustio adekvatno cijeniti objektivnu težinu kaznenog djela, upravo kako je izloženo pod točkom 7.3. ove presude, koje okolnosti se nedovoljno reflektiraju u duljini trajanja kazne zatvora na koju je osuđena optužena UO.
7.6. Prema stavu ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), ocijenjeno je optimalnim optuženu FO osuditi na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenom djelu i osobi počiniteljice, izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počiniteljicu da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
7.7. Stoga je, djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjska presuda preinačena u dijelu koji se odnosi na odluku o kazni izrečenoj optuženoj EO.
8. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
8.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 486. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I., a na temelju članka 482. ZKP/08., kao pod točkom II. izreke ove presude.
Velika Gorica, 29. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
