Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž -1559/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Učilište EU Projekti - Ustanova za obrazovanje odraslih, Zagreb, Froudeova ulica 3, OIB: 55141567365, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o. Zagreb, protiv tužene OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić Pirš, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Povrv-3558/2020-13 od 26. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 3558/2020-13 od 26. travnja 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom odbijen je tužbeni zahtjev i naloženo je tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 6.650,00 kn.
2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP), predlažući da se presuda ukine.
3. U odgovoru na žalbu tužena osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena isplati iznos od 11.333,34 kn sa zakonskim zateznim kamatama s osnove školarine.
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da su parnične stranke dana 3. lipnja 2016. zaključile Ugovor o obrazovanju prema kojem školarina iznosi 13.500,00 kn, dok je tužena isplatila tužitelju iznos od 2.166,66 kn po zaključenju Ugovora, tako da tužitelj potražuje preostali iznos od 11.333,34 kn. Člankom 7. stavkom 3. Ugovora da je ugovoreno da se školarina plaća u 12 jednakih obroka najkasnije do sredine 2017. uz dostavu zadužnice kao instrumenta osiguranja plaćanja, koju zadužnicu da tužena nije dostavila. Tužena da je dana 3. lipnja 2016. potpisala prijavnicu – upisnicu, a 8. studenog 2016. da je potpisala prijavnicu i zapisnik za završnu provjeru znanja, dok se 8. svibnja 2017. obratila e-mailom tužitelju sa zamolbom da joj se pripremi račun kako bi ga došla preuzeti i kako bi mogla pristupiti na završni ispit. Iskaz tužene da nije dobila nikakvu uslugu od tužitelja jer da je Ugovor raskinut prvostupanjski sud nije ocijenio uvjerljivim jer da nije u skladu s drugim dokazima, te da proizlazi da se tužena pokušavala prijaviti na završni ispit na koji se ne bi mogla prijaviti bez pohađanja nastave, a navod da je Ugovor raskinut da nije potkrijepila nikakvim dokazom. Međutim, tužena da je navela da tužitelj nije izvršio uslugu, a sud da ne može otkloniti navedeni prigovor iz razloga što bi dokaz da je usluga izvršena trebao biti račun za izvršenu uslugu koji račun tužitelj nije dostavio.
6.2. S obzirom na istaknuti prigovor zastare prvostupanjski sud se poziva na odredbu članka 214. stavka 1. i 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) i utvrđuje da je tužitelj tijekom postupka naveo da je dana 29. studenog 2016. izdao račun broj 143/7/1 u kojem je naznačeno da razlika za plaćanje po računu iznosi 11.333,34 kn te da račun dospijeva dana 29. studenog 2016., time da taj račun nije dostavio, dok se u izvodu iz otvorenih stavki pozvao na temeljnicu od 5. travnja 2019. Prvostupanjski sud utvrđuje da nije nastupila zastara prava jer da se članak 226. stavak 1. ZOO-a ne primjenjuje na konkretni slučaju u kojem je ugovorena otplata u obrocima, već da se primjenjuje odredba članka 225. stavka 1. ZOO-a prema kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Da je tužitelj dostavio račun, kojeg je navodno izdao 29. studenog 2016., tada da bi zastara mogla nastupiti tek 30. studenog 2021., ali kako tužitelj nije dostavio račun, sud da nije mogao niti utvrditi da li je nastupila zastara jer da zastara počinje teći od dospjelosti dokazanog potraživanja.
6.3. Kako tužitelj nije dokazao ni osnovu niti visinu potraživanja, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev.
7. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nepotpuno utvrdio činjenično stanje i posljedično pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je stoga presudu valjalo ukinuti.
8. Naime, proizlazi da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev samo iz razloga jer tužitelj nije dostavio račun zbog čega prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao ni osnovu, ni visinu tužbenog zahtjeva jer da bi jedino račun trebao predstavljati dokaz da je tužitelj stvarno i izvršio uslugu, odnosno da je ispunio svoju ugovornu obvezu iz Ugovora o obrazovanju od 3. lipnja 2016. Takav stav je pogrešan, ali i proturječan ostalim utvrđenjima prvostupanjskog suda.
9. Parnične stranke nalazile su se u ugovornom odnosu i obveza tužitelja bila je da provede program usavršavanja za poslove suradnika u pripremi i provedbi EU projekata, a obveza tužene je bila da podmiri školarinu u ukupnom iznosu od 13.500,00 kn u 12 jednakih rata najkasnije do sredine 2017. Nesporno je da je tužena podmirila iznos od 2.166,66 kn, te je ostala dužna podmiriti ostatak školarine u iznosu od 11.333,34 kn zbog čega se i vodi ovaj postupak. Tužena je tijekom postupka iznijela različite prigovore; da se nije nalazila u ugovornom odnosu s tužiteljem, pa kada joj je predočen potpisani Ugovor, onda je, uz prigovor zastare, istaknula prigovor da tužitelj nije ispunio svoje obveze i da je zbog toga Ugovor raskinut. Te svoje navode ona nije ničim dokazala. Odredbom članka 8. stavka 1. Ugovora predviđeno je pravo da svaka ugovorna strana otkaže ugovor u pisanom obliku, no tužena nije dokazala da je Ugovor otkazala. Nadalje, iz dokumentacije priležeće spisu proizlazi da je tužena pohađala edukaciju i da je dogovarala s tužiteljem plaćanje duga kako bi pristupila završnom ispitu, što na kraju nije realizirano jer dug nije podmiren. Dakle, kako su se parnične stranke nalazile u ugovornom odnosu, ovaj sud je mišljenja da račun nije dokaz o postojanju istoga, kao što nije niti dokaz o ispunjenju ugovornih obveza, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud. Tužitelj je svoju tražbinu dokazao Ugovorom, a ukoliko tužena tvrdi da tužitelj nije ispunio svoje ugovorne obveze, na njoj je teret dokaza.
10. Stoga će u nastavku postupka prvostupanjski sud, vodeći računa o naprijed navedenom, ponovno utvrditi sve relevantne činjenice. Ukoliko utvrdi da je tužitelj ispunio svoju obvezu, a tužena nije podmirila utuženo potraživanje, ponovno će odlučiti o prigovoru zastare vodeći računa o ugovornoj odredbi članka 7. stavka 3. u kojoj je navedeno dospijeće plaćanja školarine, te da datum dospijeća ne može biti mijenjan jednostranom ispravom tužitelja-računom. Nakon toga će prvostupanjski sud donijeti novu, zakonitu presudu.
11. Radi svega izloženog odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 370. ZPP-a.
U Rijeci, 29. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
