Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl.br. Gž-1201/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, posl. br. Pn-10/2020-13 od 18. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, posl. br. Pn-10/2020-13 od 18. svibnja 2022. u točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje citirana presuda u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen njezin zahtjev za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 31.07.2019. do 08.10.2019.

III. Prihvaća se žalba tužiteljice i citirana presuda preinačuje u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 105.000,00 kn i sudi:

Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici neimovinsku štetu u daljnjem iznosu od 13.935,89 eur / 105.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 09.10.2019. do isplate, sve to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Prihvaća se žalba tužiteljice i citirana presuda preinačuje u dijelu točke III. izreke kojim je očito odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu i sudi:

Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici parnični trošak u daljnjem iznosu od 2.283,90 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom naloženo je tuženoj naknaditi tužiteljici štetu u iznosu od 227.000,00 kn i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 25.738,23 kn (točke I. i III. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka II. izreke).

2. Protiv citirane presude žalbe su podnijele obje stranke: tužiteljica protiv odbijajućeg dijela, a tužena protiv dosuđujućeg dijela iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN; 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti (tužena), odnosno prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu (tužiteljica).

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni

4. Žalba tužene nije osnovana, dok je žalba tužiteljice osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tužena naknadi neimovinsku i imovinsku štetu zbog smrti oca koji je stradao 31.07.2019. u Zatvoru u Karlovcu na način da je počinio samoubojstvo u zatvorskoj ćeliji u prostoriji WC-a tako što se produžnim električnim kabelom objesio za vodovodni ventil vodokotlića.

6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je 31.07.2019. u vremenu između 01,00 do 01,35 sati otac tužiteljice ŽČ u Zatvoru u Karlovcu izvršio samoubojstvo vješanjem na način da je ustao iz kreveta i otišao u prostoriju toaleta gdje je jedan kraj produžnog kabela vezao za ventil dovoda vode do kotlića koji se nalazi na visini 226 cm od poda, a drugi kraj sebi oko vrata. U vrijeme počinjenja samoubojstva ŽČ da se nalazio na izvršavanju kazne zatvora u Zatvoru Karlovac i da je boravio na drugom zatvoreničkom odjelu na 2. katu u sobi broj 8 u kojoj je je bilo ukupno 4 zatvorenika. Iz povijesti bolesti Opće bolnice Karlovac za pacijenta ŽČ da proizlazi da se radi o pacijentu s ovisnošću o alkoholu koji je nekritičan prema svojoj ovisnosti, dok iz otpusnog pisma od 02.09.2018. da proizlazi da je ŽČ **.**.2018. pokušao suicid vješanjem koji nije uspio, a i ranije da je pokušavao suicid u etiliziranom stanju.

6.2. Prvostupanjski sud se poziva na odredbe članka 65., 69. i 104. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", br. 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13., 150/13., 98/19. – dalje: ZIKZ) i utvrđuje da tužena ničim nije dokazala da su izvršene zakonske obveze, a što da obuhvaća obvezni liječnički pregled zatvorenika pri čemu podatke o stanju zdravlja zatvorenika liječnik unosi u zdravstveni karton i osobnik, kao i donošenje pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora. Prvostupanjski sud utvrđuje da je zdravstveno stanje zatvorenika ŽČ, koji je već i ranije pokušavao suicid vješanjem, trebalo tretirati s najvećom ozbiljnošću te da je bilo potrebno poduzeti mjere za učinkovitu zaštitu njegovog tjelesnog i psihičkog integriteta, te da je trebao imati poseban pristup, a što nije učinjeno i predstavlja propust koji je doveo do suicida ŽČ. Navedenom kabelu da nije bilo mjesto u zatvorskoj ćeliji upravo iz razloga da ne bi došlo do ozljeđivanja ili samoozljeđivanja zatvorenika, kao što je to bilo u ovom slučaju. Prvostupanjski sud se poziva i na odredbu članka 15. Pravilnika o načinu obavljanja poslova odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima ("Narodne novine" broj 48/2009) prema kojoj službenik pravosudne policije nadzire zatvorenike tijekom dnevnog rasporeda i za vrijeme spavanja, te utvrđuje da očito da navedeni nadzor nije vršen jer da bi se u tom slučaju uočio pokušaj samoubojstva ŽČ i mogao se spriječiti.

6.3. Zaključno prvostupanjski sud utvrđuje da na strani tužene postoji veći broj propusta: neizvršavanje zakonskih obveza iz odredbi članka 65., 69. i 104. ZIKZ-a, neuočavanje suicidalnosti zatvorenika ŽČ, propust adekvatnog nadzora zatvorenika za vrijeme spavanja, kao i dostupnosti sredstva prikladnog za počinjenje samoubojstva – produžnog kabla (ukupna dužina kabla iznosila je 154 cm), te utvrđuje da to sve ukazuje na odgovornost tužene za štetni događaj samoubojstvom zatvorenika ŽČ u Zatvoru u Karlovcu.

6.4. Prvostupanjski sud se poziva na odredbu članka 1101. stavak 1. ZOO-a i utvrđuje da je tužiteljica kćer ŽČ, da sada ima nepunih 30 godina, a u vrijeme štetnog događaja da je imala 27 godina i da je vidno potresena načinom stradavanja oca. Tužiteljica da je s majkom i dvoje braće živjela u zajedničkom domaćinstvu s ocem s kojim je imala dobar odnos. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete pripada iznos od 225.000,00 kn, dok je preostali dio zahtjeva od 105.000,00 kn odbijen kao neosnovan. Zatezna kamata je dosuđena od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora dana 09.10.2019. do isplate. Tužiteljici je dosuđena i imovinska šteta za crninu u iznosu od 2.000,00 kn.

7.Neosnovan je žalbeni navod tužene o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a jer donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. ZPP- a u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo prilikom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tužene da nije odgovorna za utuženi štetni događaj jer da ga nije mogla spriječiti, odnosno pretpostaviti da će se dogoditi. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužena počinila više propusta koji su doveli do utuženog štetnog događaja, te stoga neosnovano tužena navodi da se utuženi štetni događaj nije mogao predvidjeti, niti spriječiti. Kako je zatvorenik ŽČ i ranije pokušavao suicid vješanjem, već sama ta činjenica bila je dovoljna da ga se tretira s povećanom pažnjom, pa se produžni kabel nikako nije mogao nalaziti u zatvorskoj ćeliji. I konačno, da je zatvorenik ŽČ adekvatno nadziran u vrijeme spavanja, ne bi došlo do suicida. Stoga je tužena odgovorna za utuženi štetni događaj, pa su neosnovani žalbeni navodi kojima tvrdi suprotno.

9. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da joj je pravičnu novčanu naknadu trebalo dosuditi u zatraženom iznosu od 330.000,00 kn, u skladu s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%. Stoga je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i dosuditi tužiteljici i preostali iznos s osnove neimovinske štete od 105.000,00 kn / 13.935,89 eur. Prvostupanjski sud je pravilno dosudio zateznu kamatu na iznos neimovinske štete od dana podnošenja zahtjeva tuženoj za mirno rješenje spora.

10. S obzirom na preinačenje prvostupanjske presude, proizlazi da je tužiteljica uspjela u cijelosti u postupku, osim u odnosu na tijek zateznih kamata zbog čega nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a), pa je valjalo preinačiti i odluku o parničnom trošku i dosuditi tužiteljici cjelokupni parnični trošak, utvrđen od strane prvostupanjskog suda u iznosu od 37.640,00 kn. Tom iznosu pridodan je trošak žalbenog postupka od 5.306,25 kn (naknada za sastav žalbe od 3.125,00 kn, PDV od 781,25 kn i sudska pristojba na žalbu u iznosu od 1.400,00 kn), tako da ukupan parnični trošak tužiteljice iznosi 42.946,25 kn. Kako je tužiteljici pravomoćno dosuđen iznos parničnog troška od 25.738,23 kn, valjalo joj je dosuditi preostali iznos od 17.208,02 kn / 2.283,90 eur.

11. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude temeljem odredbe članka 368. stavka 1. i 373. točke 3. ZPP-a.

U Rijeci, 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin