Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2561/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari prvotužitelja PČ (OIB [osobni identifikacijski broj]), drugotužiteljice VČ (OIB [osobni identifikacijski broj]), trećetužiteljice ŽČ (OIB [osobni identifikacijski broj]) i četvrtotužiteljice HČ (OIB [osobni identifikacijski broj]), svi iz [adresa], Ulica 22. lipnja 1941. br. 9, sve zastupa punomoćnik Jakov Bačić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. (OIB 00432869176), Zagreb, Capraška 6, kojeg zastupa punomoćnik Fran Olujić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi prvotužitelja PČ, drugotužiteljice VČ, trećetužiteljice ŽČ, i četvrtotužiteljice HČ protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-924/2019-81 od 19. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-924/2019-81 od 19. travnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovana žalba prvotužitelja PČ, drugotužiteljice VČ, trećetužiteljice ŽČ, i četvrtotužiteljice HČ, i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-924/2019-81 od 19. travnja 2024., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kao i u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka odbijen preko dosuđenog iznosa od 11.078,72 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotužitelja PČ, drugotužiteljice VČ, trećetužiteljice ŽČ, i četvrtotužiteljice HČ za nadoknadu troškova žalbe.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti I. tužitelju iznos od 41.265,02 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6.4.2023. godine do isplate; II. tužiteljici iznos od 5.448,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6.4.2023. godine do isplate, III. tužiteljici iznos od 5.448,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6.4.2023. godine do isplate; IV. tužiteljici iznos od 5.448,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6.4.2023. godine do isplate, kao i naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 11.078,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (19.4.24.) do isplate, sve kamate do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana (točka I. izreke). Dio zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđene iznose glavnica za razdoblje od 25. lipnja 2016. do 5. travnja 2023. je odbijen (točka II. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke, pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, uz nadoknadu troškova postupka, uvećanih za troškove žalbe, podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu.

3. Prvotužitelj PČ, drugotužiteljica VČ, trećetužiteljica ŽČ, i četvrtotužiteljica HČ (dalje: tužitelji), pobijaju žalbom presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkom II. izreke zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točkama 2. i 3. ZPP. Predlažu prvostupanjsku presudu preinačiti, i na dosuđene iznose glavnice priznati im zatezne kamate tekuće od 25. lipnja 2016. odnosno, podredno od 15. svibnja 2019., uz nadoknadu troškova žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja u cijelosti osporava navode tužitelja te predlaže žalbu tužitelja odbiti, kao neosnovanu.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu obračunatih, i u apsolutnom iznosu, izraženih zateznih kamata s procesnim kamatama.

7. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je:

- da je u ovom postupku 3. travnja 2017. donesena presuda kojom je tuženiku naloženo prvotužitelju isplatiti iznos od 1.500.000,00 kn, a ostalim tužiteljicama svakoj iznos od po 250.000,00 kn, svima sa zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2016. do isplate, da je u pogledu glavnog potraživanja potraživanju presuda postala pravomoćna, kao i u pogledu tijeka kamatama od 25. svibnja 2016. do isplate, a odlukom Županijskog suda u Zagrebu kojom je potvrđena presuda prvostupanjskog suda u odnosu na glavno potraživanje tužitelja i tijek kamata od 25.5.2016.

- da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3315/17 ukinuta presuda u dijelu u kojem je odlučeno o tijeku kamata u odnosu na glavno potraživanje tužitelja, jer su tužitelji presudom ovoga suda odbijeni za tijek kamata na glavno potraživanje i to prvotužitelj od 29.5.2014. do 25.5.2016. godine, a tužiteljice za razdoblje od 7.10.2014. do 25.5.2016.;

- da se u ovom postupku radi o naknadi neimovinske štete koju je prvotužitelj pretrpio kao vozač bicikla 1.8.2013., krivnjom osiguranika tuženika, a da su tužiteljice bliski srodnici prvotužitelja, njegova supruga i dvije kćeri koje zahtijevaju naknadu neimovinske štete zbog naročito teškog invaliditeta prvotužitelja

- da prvotužitelj ima pravo na zatezne kamate od 29.5.2014. (kada je podnio tužbu), da ostale tužiteljice imaju pravo na kamatu od 7.10.2014., kada su one podnijele tužbu sudu;

- da su kamate na dosuđene iznose glavnice svim tužiteljima pravomoćne 25.5.2016., zbog čega tuženik mora prvotužitelju na iznos od 1.500.000,00 kn kamate platiti od 29.5.2014. do 25.5.2016., a ostalim tužiteljicama mora na iznos od 250.000,00 kn kamatu platiti od 7.10.2014. do 25.5.2016.;

- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da zatezne kamate na iznos od 1.500.000,00 kn za razdoblje od 29.5.2014. do 25.5.2016. iznosi 310.911,32 kn, odnosno 41.265,02 eura, a na iznos od 250.000,00 kn, za razdoblje od 7.10.2014. do 25.5.2016. godine iznosi 41.051,43 kn, odnosno 5.448,46 eura.

8. Polazeći od navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev prvotužitelja prihvatio u iznosu od 41.265,02 eura, drugotužiteljice u iznosu od 5.448,46 eura, trećetužiteljice u iznosu od 5.448,46 eura, i četvrtotužiteljice u iznosu od 5.448,46 eura, s kamatama od 6. travnja 2023., u skladu s odredbom članka 31. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, od dana od kada su zahtjevi tužitelja postavljeni.

9. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

10. Nadalje, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a kako to propisuje odredba članka 8. ZPP. Upravo postupajući u skladu s citiranom odredbom sud prvog stupnja je ocjenom provedenih dokaza utvrdio relevantne činjenice i na njima utemeljio svoje pravne zaključke, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

11. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/2005., 36/2009., 75/2009. - dalje: ZOUP), prema kojoj zatezne kamate na dosuđene iznose neimovinske štete teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno u konkretnom slučaju od dana podnošenja tužbe, a koje teku na pravomoćno dosuđeni iznos naknade štete od 1.500.000,00 od dana kada je prvotužitelj podnio tužbu u ovom slučaju od 29. svibnja 2014. do 25. svibnja 2016. , a što iznosi 41.265,02 eura, a na pravomoćno dosuđeni iznos naknade štete od po 250.000,00 kn svakoj od tužiteljica, od dana kada su tužiteljice podnijele tužbu, odnosno od 7. listopada 2014. do 25. svibnja 2016., što iznosi 5.448,46 eura.

12. Na žalbene navode tuženika, koji se poziva na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, valja odgovoriti kako je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 373/2022-3 od 29. studenog 2022. izraženo shvaćanje da je sud pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku štetu, dužan cijeniti odredbu članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Proizlazi da odredba članka 12. stavka 4. ZOOP ima istu svrhu i cilj kao i članak 1103. ZOO, zbog čega prihvatljivi navodi tuženika da on ne bi bio u zakašnjenju sve do dana preinake tužbe ( u tom smislu i odluka VSRH, Rev-889/2023-4 od 18. lipnja 2024.). Stoga je žalba tuženika neosnovana.

13. Tužitelji također neosnovano upiru na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u smislu odredbe članka 31. stavka 2. ZOO, u pogledu tijeka procesnih kamata na dosuđeni iznos glavnice budući da su tužitelji zahtjev za isplatu procesnih kamata postavili tek u podnesku od 6. travnja 2023. i od tada im pripada pravo na isplatu procesnih kamata. Naime, u podnesku od 15. svibnja 2019. tužitelji su tužbenim zahtjevima zahtijevali isplatu zateznih kamata koje teku na iznose glavnica u određenom razdoblju (od 29. svibnja 2014. do 25. svibnja 2016.). Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članka 31. stavka 2. ZOO, kada je dio zahtjeva tužitelja za isplatu procesnih kamata za razdoblje od 25. lipnja 2016. do 5. travnja 2023., kao neosnovane, odbio.

14. Slijedom izloženih razloga, valjalo je žalbe stranaka, kao neosnovane odbiti, i pobijanu presudu suda prvog stupnja, potvrditi (članak 368. stavak 1. ZPP).

15. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članaka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika tužiteljima su pravilno priznati troškovi sastava podneska od 15. 2019., 6. travnja 2023. i 17. studenoga 2023. budući da je riječ o obrazloženim podnescima kojima su tužitelji postaviti tužbeni zahtjev, očitovali se na nalaz i mišljenje vještaka (6. travnja 2023.), i očitovali se na prigovore tuženika (17. studenoga 2023.)

16. Tužiteljima nisu dosuđeni troškovi žalbe jer sa žalbom nisu uspjeli (članak 154. stavak 1. ZPP).

17. Tuženikov zahtjev za nadoknadu troškova žalbe je odbijen, jer tuženik nije uspio sa žalbom.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor