REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-221/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Lidije Vidjak kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DB, zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 39/24 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog DB, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 5. ožujka 2025., broj: 120/2025-21, u javnoj sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025. u prisutnosti branitelja okrivljenika Krešimira Arambašića, odvjetnika iz Osijeka,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog DB kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: 120/2025-21 od 5. ožujka 2025., na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09 – izmjene i dopune, 80/11 - izmjene i dopune, 91/12 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12 - izmjene i dopune, 56/2013 – izmjene i dopune, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24. u nastavku: ZKP), utvrđeno je da je okrivljeni UB počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 1. i 2. KZ/11 te je na temelju članka 554. stavka 1. ZKP u vezi članka 51. stavka 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine broj: 76/14 - dalje ZZODS) prema okrivljenom VB određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP okrivljeni UB je cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni UB po branitelju Krešimiru Arambašiću, odvjetniku iz Osijeka, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno da se ista preinači na način da mu se izrekne liječenje na slobodi. U žalbi je također zatražena obavijest o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća, kojem zahtjevu je ovaj sud udovoljio.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća spis je, na temelju članka 474. stavka 1. ZKP, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Uvidom u spis predmeta ovaj drugostupanjski sud je, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra prof. dr. sc. Ivan Požgain prim. dr. med., utvrdio da okrivljenik nije raspravno sposoban, tako da su o sjednici vijeća izviješteni branitelj okrivljenika - odvjetnik Krešimir Arambašić i državni odvjetnik. Sjednica vijeća održana je temeljem odredbe članka 475. stavka 4. ZKP jer uredno pozvani državni odvjetnik nije pristupio sjednici, a branitelj okrivljenika, odvjetnik Krešimir Arambašić koji je pristupio sjednici vijeća, u cijelosti je ostao kod navoda i prijedloga iznesenih u žalbi.
6. Žalba okrivljenog DB nije osnovana.
7. Okrivljenik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama budući sud nije obrazložio zašto ne prihvaća iskaz svjedokinje SB. Suprotno navodima žalbe okrivljenika, prvostupanjski sud je iskaz svjedokinje SB analizirao i doveo ga u vezu s drugim dokazima te jasno obrazložio zašto ga ne prihvaća (točka 8. presude). Stav okrivljenika da je pogrešna ocjena vjerodostojnosti iskaza te svjedokinje, kao i navod žalbe da je zaključak suda protivan izvedenim dokazima čini žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju okrivljenik također ističe u žalbi. Potrebno je napomenuti da okrivljenik u žalbi uopće nije obrazložio proturječnosti koje ističe kao bitnu povredu kaznenog postupka, tako da nije jasno u odnosu na koje istaknute činjenice se to odnosi. Okrivljenik u žalbi smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer, nakon što mu je utvrđena raspravna nesposobnost, on nije ostao u sudnici pratiti raspravu. Kako je člankom 552. ZKP propisano održavanje rasprave bez okrivljenika ukoliko je on raspravno nesposoban, okolnost da okrivljenik, u stanju raspravne nesposobnosti, nije bio na raspravi kao javnost ne čini povredu prava okrivljenika na pravično suđenje. Stoga, suprotno tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud je nakon korektno prenesenog sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu dokaza, poglavito personalnih koje je međusobno usporedio i konfrontirao te je u razlozima presude iznio jasne, valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa žalba u tom dijelu nije osnovana.
8. Nije u pravu okrivljenik niti kada navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Naime, okrivljenik smatra da postoji proturječje u iskazima svjedoka ĆB i OB. Međutim, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da su svjedoci ĆB i OB u bitnome suglasno iskazali da su kao policijski službenici provodili službeno postupanje po dojavi okrivljenikovog oca KB, a kada su s okrivljenikom pokušali ostvariti kontakt on im je prijetio upotrebom sile na način da je, nakon što je iz ruku odbacio vilicu i nož, više puta policijskim službenicima rekao „Imam nož, hoćeš da vas ubijem?“ pokazujući prema odbačenom nožu. Prvostupanjski sud je iz iskaza svjedokinje SB utvrdio da ona nije bila prisutna događaju jer se nalazila na katu. Svjedokinja SB navodi da nije čula da bi okrivljenik izgovarao bilo kakve prijetnje uporabom sile prema policijskim službenicima, ali takav njen iskaz protivan je objektivnim i vjerodostojnim iskazima svjedoka ĆB i OB koje je sud prihvatio. Svjedokinja SB okrivljenika opisuje kao neagresivnu osobu koja nikada nije izazivala bilo kakve konfliktne situacije ni u odnosu na članove obitelji niti u odnosu na treće osobe, dok iz iskaza svjedoka OB i ĆB proizlazi da je do sada bilo više policijskih intervencija u obitelji zbog ponašanja okrivljenika, a iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra prof. dr. sc. Ivana Požgaina proizlazi da je okrivljenik posljednjih godina u pijanim stanjima i zbog izazivanja incidentnih situacija i agresivnih ponašanja dovođen na Kliniku za psihijatriju Osijek u pratnji policije. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je iskaz svjedokinje SB, majke okrivljenika, usmjeren na pomoć procesnoj poziciji okrivljenika te je u suprotnosti s iskazima policijskih službenika ĆB i OB koji su jasno i određeno opisali da im je okrivljenik prijetio uporabom sile pokazujući odbačeni nož i govoreći „Imam nož, hoćeš da vas ubijem?“. Sud je iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Ivana Požgaina utvrdio da je o krivljenik u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio pod utjecajem alkohola razine srednje teškog običnog pijanog stanja te pod uplivom služnih halucinacija i sumanutih progonstvenih ideja u okviru relapsa paranoidne shizofrenije te uslijed takvog teško poremećenog duševnog zdravlja nije mogao shvatiti značenje svojeg djelovanja i upravljati svojim postupcima. Upravo cijeneći stručan i objektivan nalaz i mišljenje vještaka dr. Požgaina, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i ispravnom analizom svih provedenih dokaza pravilno zaključio da je okrivljenik u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 1. i 2. KZ/11. Kako postoji vjerojatnost da bi okrivljenik zbog teško poremećenog duševnog zdravlja , zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo, za otklanjanje te opasnosti potrebno je njegovo stacionirano liječenje u ustanovi. Stoga je ispravno okrivljeniku određen prisilan smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju 6 (šest) mjeseci. Slijedom navedenog, stav okrivljenika da su ispunjeni uvjeti za njegovo liječenje na slobodi nije osnovan.
9. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika.
10. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 29. travnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Dušanka Zastavniković Duplančić
