Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Trg Alojzija Stepinca 3
53000 Gospić
Poslovni broj Povrv-21/2021-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću, po sutkinji Mirjani Kosanović, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Jurice Bakmaza, u građanskopravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, Kleščićeva 7, protiv tuženika OD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne rasprave 20. ožujka 2025. u prisutnosti zamjeničkog punomoćnika tužitelja odvjetnika ZD i tuženika, **.**.2025.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Borisa Zdunića iz Gospića poslovnog broja OVRV-1134/2020 od 19. listopada 2020. kojim se nalaže tuženiku OD da tužitelju EOS MATRIX d.o.o. Zagreb isplati iznos od 39,76 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:
- 2,43 eura od 16. prosinca 2019. do isplate,
- 12,81 eura od 16. siječnja 2020. do isplate, te
- 24,52 eura od 16. veljače 2020. do isplate,
a koje se izračunavaju od dospijeća svakog obroka do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku OD da tužitelju EOS MATRIX d.o.o. Zagreb nadoknadi troškove postupka u iznosu od 163,16 eura (slovima: stotridesetšesteuraišesnaestcenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 30. travnja 2025. do isplate, a koje se izračunavaju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. U preostalom dijelu se zahtjev za naknadnu troškova odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj (tada ovrhovoditelj) je 8. rujna 2020. podnio prijedlog za ovrhu kojim potražuje isplatu iznosa od 299,56 kuna (39,76 eura konvertirano po fiksnom tečaju konverzije 7,53450) i isplatu zakonskih zateznih kamata. Javni bilježnik Boris Zdunić iz [adresa] je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj OVRV-1134/2020 19. listopada 2020.
2. Tuženik (tada ovršenik) je pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem ističe da nikad nije koristio usluge ovrhovoditelja zbog čega je izvod iz otvorenih stavki nevjerodostojan. Nije mu jasno kako može raspolagati njegovim podatcima bez njegove privole. Nikad nije zaprimio opomenu za dugovanje. (list 1 i 2 spisa) Zbog prigovora je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ).
3. U podnesku od 6. travnja 2021. (list 16-18 spisa) tužitelj je pojasnio da je predmetnu tražbinu stekao ugovorom o cesiji od društva TELE2 d.o.o. Zagreb 22. srpnja 2020. Obavijestio je tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora prije podnošenja prijedlog za ovrhu. Radi se o dugovanju kojeg tuženik ima prema TELE2 d.o.o. Zagreb, i to nepodmirenim računima za 11. i 12. mjesec 2019. i 1. mjesec 2020. na ime mjesečne pretplate i potrošnje za broj [broj telefona] po ugovorenom tarifnom modelu „Čisto tristo“ uz naknadu za mjesečnu ratu za uređaj, sve temeljem zahtjeva kojeg je tuženik sklopio 15. veljače 2018.
4. Tuženik je u podnesku od 7. veljače 2025. istaknuo prigovor zastare. Naveo je da nije obaviješten o cesiji, te nigdje iz ugovora o cesiji nije vidljivo da je ustupio svoju pravnu poziciju cesionaru, samo da je ustupio svoja potraživanja. Na neozbiljnost tužitelja upućuje i to što priloženi račun za studenog 2019. glasni na 114,80 kuna, dok je utuženo samo 18,30 kuna.
5. Tijekom postupka pročitani su izvod otvorenih stavki dužnika od 2. rujna 2020. (list 8 spisa), ugovor o cesiji od 22. srpnja 2020. s Dodatkom 1 (list 19-30 spisa), zahtjeva za produljenje obveznog razdoblja trajanja pretplatničkog ugovora od 15. veljače 2018. (list 31-33 spisa), računi s ispisom prometa (list 35-48 spisa) i Opći uvjeti poslovanja Tele 2 d.o.o. (list 49-57 spisa).
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. U ovom postupku nije sporno da je tuženik bio korisnik usluga teleoperatera Tele2 d.o.o. Zagreb u utuženom razdoblju u kojem je nastao dug u utuženoj visini.
8. Sporno je je li došlo do valjanog ustupa tražbine tužitelju kao cesionaru i je li nastupila zastara.
9. Iz ugovora o cesiji od 22. srpnja 2020. između tužitelja i Tele2 d.o.o. Zagreb je vidljivo da su njime tužitelju ustupljena nenaplaćena potraživanja Tele2 koje ima prema dužnicima s osnova pružanja elektroničnih komunikacijskih usluga i prodaje terminalne komunikacijske opreme, uključujući platne usluge, usluge s posebnom tarifom te usluge prijenosa sadržaja. Potpisivanjem ugovora Tele2 je sukladno čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ustupio sva prava iz prenesenih potraživanja na tužitelja, omogućavajući tako tužitelju ista prava prema dužnicima kakva je Tele2 imao prema dužnicima prije prijenosa potraživanja, a koja prava proizlaze iz sklopljenih ugovora o pretplatničko odnosu te pratećih Općih uvjeta poslovanja Tele 2. (čl. 1.) Dodatak 1 ugovora je njegov sastavni dio. (čl. 4. st. 6.) Tele2 ja na datum preuzimanja (cut-off) definiran u čl. 4. tog ugovora obvezan tužitelju prikazati otvorene stavke (glavna knjiga kupca) za svakog pojedinog dužnika od kojeg su potraživanja prenesena na tužitelja. Originale računa u digitalnom obliku za svakog pojedinog takvog dužnika Tele2 će tužitelju u roku sedam radnih dana od datuma preuzimanja (cut-off) definiranog u članku 4. Ugovora učitati na SFPT server osiguran od strane tužitelja ili predati dostavljaču angažiranom od strane tužitelja na USB memoriji osiguranoj od strane tužitelja. (čl. 5.) Iz Dodatka 1. Ugovora o cesiji od 22. srpnja 2022. (list 30 spisa) je vidljivo da je prenijeta tražbina prema tuženika u iznosu od 299,56 kuna.
10. Iz zahtjeva za produljenje obveznog razdoblja trajanja pretplatničkog odnosa od 15. veljače 2018. je vidljivo da je tuženik podnio zahtjev za produljenje pretplatničkog odnosa na 24 mjeseca. Datum aktivacije je 15. veljače 2018.
11. Iz računa broj 44315185 od 31. siječnja 2020. je vidljivo da ukupni dužni iznos za siječanj 2020. iznosi 184,76 kuna, dok je dug po prethodnim računima 211,30 kuna, ukupno 396,06 kuna.
12. Iz računa broj 43644094 od 31. prosinca 2019. je vidljivo da ukupni dužni iznos za prosinca 2019. iznosi 96,50 kuna, dok je dug po prethodnim računima 114,80 kuna, ukupno 211,30 kuna.
13. Iz računa broj 43183841 od 30. studenog 2019. je vidljivo da ukupni dužni iznos za studeni 2019. iznosi 114,80 kuna, dok je dug po prethodnim računima 96,50 kuna, ukupno 211,30 kuna.
14. Ispitan na raspravi 20. ožujka 2025., tuženik je istaknuo da smatra da tužitelj nikad nije stupio u pravnu poziciju teleoperatera Tele 2 jer ugovorom nije određeno da do takvog prijenosa dolazi. Osim toga, nikad nije dobio obavijest o cesiji, niti je dao privolu za korištenje osobnih podataka. Ne sjeća se je li platio predmetni dug.
15. Nakon svih izvedenih dokaza, sud zaključuje da je tužitelj uspio dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva.
16. Prvenstveno, tuženik ne spori da je u razdoblju od veljače 2018. do veljače 2020. bio u ugovornom odnosu za pružanje telekomunikacijskih usluga s teleoperaterom Tele 2, niti da je za mjesece studeni i prosinac 2019. i siječanj 2020. bio dužan utužene iznose. Međutim, osporava aktivnu legitimaciju tužitelja jer drži da ugovorom o cesiji tužitelj nije stupio u pravnu poziciju Tele 2.
17. Čl. 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisuje da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka. Primatelj, prema čl. 84. st. 1. ZOO-a, ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.
18. Kako je iz čl. 1. ugovora o cesiji od 22. srpnja 2020. i Dodatka 1 ugovora koji je sastavni dio tog ugovora razvidno da je Tele 2 kao ustupitelj prenio na tužitelja kao primatelja svoju tražbinu u iznosu od 299,56 kuna, jasno je da je time prenio i sva svoja prava koja je imao prema dužniku. Taj prijenos proizlazi iz samo čl. 84. st. 1. ZOO-a i ne mora niti izričito ugovoren. Unatoč tome, Tele 2 i tužitelj su u čl. 1. ugovora o cesiji izričito ugovorili ustup svih prava iz prenesenih potraživanja, pa i pravo naplate dužnog iznosa za vrijeme trajanja pretplatničkog odnosa ugovoren čl. 9. 2. 1. Općih uvjeta poslovanja Tele2 d.o.o. Stoga je tužiteljev prigovor da Tele 2 nije ustupio svoju pravnu poziciju tužitelju neosnovan.
19. Iako tuženik navodi da nije obaviješten o cesiji, a tužitelj da jest, u spisu nema dokaza da je obavijest ikada dostavljena tuženiku, a morala je biti prema čl. 82. st. 1. ZOO-a. Međutim, posljedica neobavještavanja dužnika nije nevaljalost ugovora o cesiji jer pristanak dužnika nije potreban. (čl. 82. st. 1. ZOO-a) Posljedica neobavještavanja dužnika je vidljiva u čl. 82. st. 2. ZOO-a: ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti. Jedino što sud sigurno može zaključiti je da je tuženik doznao za ustup u trenutku kad je zaprimio ugovor o cesiji koji je dostavljen sudu uz podnesak tužitelja od 6. travnja 2021., a tuženiku posredstvom suda 14. travnja 2021., te je od tog trenutka tuženik kao dužnik dužan ispuniti obvezu tužitelju kao primatelju ustupljene tražbine.
20. Navod tuženika da je Tele 2 bez njegove privole dijelio njegove osobne podatke nije od utjecaja na valjanost ugovora o cesiji, kao što nije od utjecaja ni to što je tužitelj utužio samo dio od iznosa računa za mjesec studeni 2019. Tužitelj nije ni mogao utužiti više jer bi onda utužio višu tražbinu od one koja mu je prenijeta.
21. Ni prigovor zastare nije osnovan. Zastarni rok za tražbine pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima je propisan u trajanju od jedne godine čl. 232. st. 1. toč. 3. ZOO-a.
22. Čl. 214. st. 2. ZOO-a propisuje da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1. ZOO-a), a nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. (čl. 216. ZOO-a) Čl. 300. st. 2. ZOO-a određuje da se rok određen u tjednima, mjesecima ili godinama završava onoga dana koji se po imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojega rok počinje teći, a ako takva dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan toga mjeseca.
23. To znači da bi najstariji dio duga, onaj za studeni 2019. koji je dospio na naplatu 15. prosinca 2019. zastario 17. prosinca 2020. Tužba (ranije prijedlog za ovrhu) je podnijeta ranije, 9. rujna 2020., čime je došlo do prekida zastarnog roka na temelju čl. 241. ZOO-a. Tim više nisu zastarjeli ni mlađi obroci.
24. Na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Tužitelj ima pravo na isplatu kamate od dospijeća svakog pojedinog obroka pa od isplate.
25. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, pa ima pravo na naknadu troškova u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju se priznaje pravo na naknadu sljedećih troškova kao troškova potrebnih za vođenje parnice u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a:
- trošak sastavljanja prijedloga za ovrhu od traženih 19,91 eura, u skladu s Tbr. 11.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa), što uvećano za PDV iznosi 24,89 eura,
- jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak od 100,00 eura u skladu s Tbr. 7.9. Tarife, uvećano za PDV 125,00 eura, te
- trošak pristojbe na presudu od 13,27 eura,
pa je ukupni priznati trošak tužitelju 163,16 eura.
26. Ne priznaju se sljedeći troškovi:
- stvarno nastali javnobilježnički troškovi i administrativni troškovi tužitelja (kopiranje, print, toner) jer tužitelj nije dostavio dokaz da ih je platio.
27. Tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate na troškove postupka u skladu s čl. 29. st. 1. ZOO-a u vezi s čl. 164. st. 4. ZPP-a, a koje teku od dana presuđenja do isplate.
28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Gospiću 29. travnja 2025.
Sutkinja
Mirjana Kosanović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Žalba ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a ZPP-a)