Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3909/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Gabriele Topić Kordej i Ana Gradišek kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupano po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2543/2019 od 19. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2543/2019 od 19. travnja 2021. u pobijanom dijelu iz točke I. i II. izreke.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2543/2019 od 19. travnja 2021.u pobijanom dijelu iz točke III. i IV. sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju na ime iznosa više plaćenih kamata i na ime razlike tečaja, po kreditu broj: [broj kredita], sveukupni iznos od 137.195,12 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja se određuje od 31.10.2006.g. u visini određenoj člankom 2. Zakona o kamatama i člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007.g., a od 01. siječnja 2008.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 93,77 kn počev od 31.10.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 108,53 kn počev od 30.11.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,59 kn počev od 31.12.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 45,98 kn počev od 31.01.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 24,26 kn počev od 28.02.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 37,30 kn počev od 31.03.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 49,12 kn počev od 30.09.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 48,12 kn počev od 31.10.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 100,55 kn počev od 30.11.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 89,99 kn počev od 31.12.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 153,79 kn počev od 31.01.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 225,44 kn počev od 28.02.2008.g. pa do isplate

- na iznos od 589,44 kn počev od 31.03.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 509,50 kn počev od 30.04.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 525,29 kn počev od 31.05.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 526,28 kn počev od 30.06.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 463,12 kn počev od 31.07.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 473,97 kn počev od 31.08.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 545,53 kn počev od 30.09.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 791,76 kn počev od 31.10.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 712,80 kn počev od 30.11.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.072,61 kn počev od 31.12.2008.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.095,32 kn počev od 01.01.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 971,72 kn počev od 28.02.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 997,85 kn počev od 31.03.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 996,84 kn počev od 30.04.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 942,08 kn počev od 31.05.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 956,65 kn počev od 30.06.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 926,50 kn počev od 31.07.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 922,48 kn počev od 31.08.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 890,33 kn počev od 30.09.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 939,57 kn počev od 31.10.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 937,05 kn počev od 30.11.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.040,05 kn počev od 31.12.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.108,38 kn počev od 31.01.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.083,26 kn počev od 28.02.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.188,77 kn počev od 31.03.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.246,05 kn počev od 30.04.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.387,73 kn počev od 31.05.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.524,39 kn počev od 30.06.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.333,47 kn počev od 31.07.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.768,58 kn počev od 31.08.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.589,71 kn počev od 30.09.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.690,20 kn počev od 31.10.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.790,68 kn počev od 30.11.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.904,39 kn počev od 31.12.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.745,81 kn počev od 31.01.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.717,25 kn počev od 28.02.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.664,25 kn počev od 31.03.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.887,09 kn počev od 30.04.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.093,91 kn počev od 31.05.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.367,03 kn počev od 30.06.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.622,86 kn počev od 31.07.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.210,97 kn počev od 31.08.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.049,45 kn počev od 30.09.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.825,07 kn počev od 31.10.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.281,44 kn počev od 30.11.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.167,35 kn počev od 31.12.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.212,82 kn počev od 31.01.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.160,63 kn počev od 29.02.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.155,83 kn počev od 31.03.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.180,09 kn počev od 30.04.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.220,18 kn počev od 31.05.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.164,79 kn počev od 30.06.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.177,80 kn počev od 31.07.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.021,62 kn počev od 31.08.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.136,69 kn počev od 30.09.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.190,96 kn počev od 31.10.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.154,68 kn počev od 30.11.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.053,53 kn počev od 31.12.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.103,96 kn počev od 31.01.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.094,80 kn počev od 28.02.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.188,32 kn počev od 31.03.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.035,29 kn počev od 30.04.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.036,21 kn počev od 31.05.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.024,63 kn počev od 30.06.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.039,65 kn počev od 31.07.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.062,44 kn počev od 31.08.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.099,87 kn počev od 30.09.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.136,12 kn počev od 31.10.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.170,26 kn počev od 30.11.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 2.117,33 kn počev od 31.12.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.142,84 kn počev od 31.01.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.154,98 kn počev od 28.02.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.134,92 kn počev od 31.03.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.093,13 kn počev od 30.04.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.105,10 kn počev od 31.05.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.124,51 kn počev od 30.06.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.157,87 kn počev od 31.07.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.187,12 kn počev od 31.08.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.194,60 kn počev od 30.09.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.224,34 kn počev od 31.10.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.235,24 kn počev od 30.11.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.245,49 kn počev od 31.12.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.239,57 kn počev od 31.01.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.239,57 kn počev od 28.02.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.239,57 kn počev od 31.03.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.239,57 kn počev od 30.04.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.239,57 kn počev od 31.05.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.239,57 kn počev od 30.06.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 1.239,57 kn počev od 31.07.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.239,57 kn počev od 31.08.2015.g. pa do isplate,

- na iznos od 1.239,57 kn počev od 30.09.2015.g. pa do isplate.

2. Dužan je tuženik u roku 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 17.200,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos počev od 19. travnja 2021."

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 353,78 eura u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkama I. i II. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe ugovora u dijelu u kojem je tuženik ovlašten mijenjati kamatnu stopu u skladu s važećim odlukama banke te o obvezi tužitelja za plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti valute Chf obračunatoj po srednjem tečaju banke na dan plaćanja.

Pod točkom III. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 137.195,12 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose s početkom tijeka određenih dana u mjesecima od listopada 2006. do rujna 2015. pa do isplate, a kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke.

Pod točkom IV. izreke je tužitelju dosuđen parnični trošak u visini 17.200,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2021.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se zahtjev tužitelja odbije u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troška postupka tuženiku s kamatama od presuđenja do isplate, podredno ih ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana

5. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Osnovano tuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP koja je ostvarena u dijelu odluke iz stavka III izreke time što su izostali razlozi o prigovoru vezanom za utjecaj konverzije kredita na primjenu pravila o stjecanju bez osnove. Posljedično je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15., 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) u odluci iz stavka III izreke presude suda prvog stupnja.

7. Za razliku od žalbenih navoda, u dijelu presude suda prvog stupnja iz stavka I i II izreke nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer je u tom dijelu presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati.

8. U žalbi tuženika se neosnovano ističe žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.c ZPP. Tužitelj je u zahtjevu za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o potrošačkom kreditu zaključenog s prednikom tuženika Hypo Alpe Adria Bank d.d. o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf bio ovlašten pozvati se na utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u kojem je kao V-tuženik obuhvaćen prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., tako da žalbeni razlog bitne povrede odredaba parnično postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi primjene odredbe čl. 502.c ZPP nije osnovan.

9. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao banka dana 7. ožujka 2016. zaključili Ugovor o kreditu br. u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 155.000,00 Chf po srednjem tečaju banke za Chf na dan korištenja kredita s ugovorenom valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom.

10. Ujedno je utvrđeno da su stranke dana 7. ožujka 2016. sklopile Aneks uz ugovor o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK/15). U Aneksu uz ugovor o kreditu izvršena je konverzija kredita u valutu euro i tim su dodatkom stranke suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

11. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi Ugovora o kreditu br. [broj kredita] od 18. prosinca 2006. u dijelu u kojem je ugovorena jednostrana promjenjivost kamatne stope po odlukama tuženika i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti Chf, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP. Ovo stoga što je odredbom čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom zahtjeva za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kao što je učinio tužitelj. U ovom je slučaju sud vezan za utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u kojem smislu je osnovan zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli vezanoj za valutu Chf predmetnog ugovora o kreditu.

12. Nadalje, slijedom pravnog shvaćanja iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019., br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. i br. Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Aneksa uz ugovor o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti navedenih spornih odredbi ugovora o kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika i o valutnoj klauzuli u Chf.

13. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

14. Nema dvojbe da su sporne odredbe u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u Chf i kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP/03.

15. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 81. st. .1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1 ZZP/03 valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku iz točke I. i II. izreke presude suda prvog stupnja kojim je utvrđena ništetnost odredbe Ugovora o kreditu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i kojom je utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u Chf, kao u stavku I izreke ove drugostupanjske presude.

16. Odluka o zahtjevu za isplatu iz stavka III izreke presude suda prvog stupnja polazi od utvrđenja preplate po ništetnim odredbama o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj Chf. Iako je u tom dijelu prvostupanjski sud propustio navesti razloge o prigovoru vezanom za zaključenje ugovora o konverziji predmetnog kredita u valutu euro, činjenice odlučne za pravilnu primjenu mjerodavnih odredbi čl. 19.a-19.e. ZPK u vezi čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO moguće je utvrditi temeljem isprava priloženih u spisu suda prvog stupnja, primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2 i st. 3 ZPP.

17. Povodom tuženikovog prigovora vezanog za konverziju kredita valja reći kako zbog između stranaka sklopljenog Aneksa uz ugovor o kreditu od 7. ožujka 2016. obveza isplate razlike po osnovi ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i u suprotnosti je s zakonskim odredbama o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, nakon što je tužiteljevim prihvatom izračuna konverzije učinjenog u skladu s odredbama čl. 19.a-19.e. ZPK, zaključen Aneks od 7. siječnja 2016. sa suglasno utvrđenom preostalom obvezom otplate kredita.

18. U predmetnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za povrat stečenog bez osnove iz čl. 1111. - čl. 1120. ZOO. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Aneksa uz ugovor od 7. ožujka 2016. određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Aneksa uz ugovor o kreditu od 7. ožujka 2016. za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.: Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

19. Slijedom navedenog Aneksa uz ugovor zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom uz ugovor o kreditu od 7. ožujka 2016., radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Aneksu. Posljedično se ne radi o tome da bi tuženik kao banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke iz Ugovora o kreditu jer te razlike nema s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Aneksa uz ugovor o kreditu od 7. ožujka 2016.

20. Osnovano tuženik u žalbi ističe da je tužitelju konverzijom s učinkom ex tunc izvršeno uračunavanje iznosa preplate i to onako kako su stranke ugovorile Aneksom uz ugovor o kreditu od 7. ožujka 2016. – konverzijom kredita u valutu euro. Tuženik je konverziju izračunao i utvrdio u skladu s odredbama čl. 19.b i 19.c ZPK, po kojima se konverzija kredita provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u Chf izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euru, čime su ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf suglasnošću volja stanaka zamijenjene odredbama Aneksa uz ugovor o kreditu i s učinkom od dana kada je zaključen Ugovor o kreditu.

21. Obzirom da učinak Aneksa uz ugovor o kreditu s konverzijom i izračunom preplate na dan 30. rujna 2015. obuhvaća razdoblje od zaključenja ugovora o kreditu na dalje, tužitelj je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati buduće anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kao u čl. 4. i 9. Aneksa uz ugovor o kreditu od 7. ožujka 2016. Stoga u okolnostima pravilno izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19.b i 19.c ZPK i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužitelja iz Aneksa od 7. ožujka 2016. referentna točka izračuna više ne može biti početna kamatna stopa i početni tečaj CHf jer su ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf zamijenjene odredbama navedenog Aneksa.

22. Polazeći od nastanka obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te od učinka obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO, primjena sporazumno ugovorenih odredbi iz Aneksa uz ugovor o kreditu od 7. ožujka 2016. obuhvaća cijelo razdoblje kredita konverzijom u valutu euro s primjenom valutne klauzule u valuti euro i pripadajuće kamatne stope. Odgovarajućom primjenom čl. 19.b i čl. 19.c st. 1. toč. 1 i 2 ZPK početni tečaj Chf i početna kamatna stopa iz osnovnog Ugovora o kreditu zamijenjeni su odredbama Aneksa uz taj ugovor od 7. ožujka 2016. s valutnom klauzulom u euru i pripadajućom kamatnom stopom, dakle nema razdoblja u kojem valutna klauzula i kamatna stopa nije ugovorena što ne ostavlja mjesta za navedenu razliku u odnosu na početni tečaj i početnu kamatnu stopu u utuženim iznosima sa zakonskim zateznim kamatama kao u stavku III. izreke prvostupanjske presude. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

23. Zbog toga ne postoji pravna osnova za isplatu razlike između početne kamatne stope i početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljeve obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneksa uz ugovor od 7. ožujka 2016. u skladu s čl. 19.c ZPK, čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

24. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Dodatak ugovoru o kreditu od 18. prosinca 2015. zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

25. Ujedno je, vezano za utvrđenje ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Aneks uz ugovor o kreditu od 7. ožujka 2016., otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

26. U predmetnom se Aneksu uz ugovor o kreditu od 7. ožujka 2016. ne nalaze razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja na štetu potrošača niti to tužitelj tvrdi. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

27. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Aneksa od 7. siječnja 2016. U okolnostima predmetnog slučaja a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Aneksa od 7. ožujka 2016. kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužitelja obzirom na to da je tužiteljevim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Aneks uz ugovor o kreditu od 7. ožujka 2016. što tužiteljev zahtjev za povrat isplaćenog čini neosnovanom. Stoga je u odnosu na odluke iz stavka III. izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku II. , toč. 1. izreke ove presude primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 3 i st. 3. ZPP.

28. Polazeći od konačnog polovičnog uspjeha stanaka u sporu a povodom žalbe tuženika protiv odluke o naknadi parničnog troška iz točke IV. izreke prvostupanjske presude je osnovana žalbe tuženika preinačena primjenom čl. 380. toč 3 u vezi čl. 154. st. 4. ZPP, kao u točki II. toč. 2. izreke ove drugostupanjske odluke.

29. Primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 5. ZPP odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak, kao u točki III. izreke rješenja.

30. U točki IV. izreke odlučeno je o zahtjevu tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, te je djelomično prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, prema razmjeru uspjeha sa žalbom protiv presude i protiv rješenja od oko 50 %. Temeljem tbr. 10. toč. 1 i vezi tbr. 7. toč. 1. te tbr. 48. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) je primjenom čl. 166. st. 2. u vezi čl. 2. st. 1. ZPP odmjerena naknada troška sastava žalbe (526,85 eura) i plaćene pristojbe (180,71 eura) u razmjernih 353,78 eura, kao u stavku IV. izreke.

31. O troškovima odgovora na žalbu u točki V. izreke ove drugostupanjske odluke odlučeno je temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za ovaj postupak.

U Zagrebu 29. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.