REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. Pr-723/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivana Starčević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice KL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB:90633715804, radi prevođenja radnog mjesta, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 01. travnja 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice IL odvjetničkog vježbenika te punomoćnice tuženika Snježane Turčin Paclik odvjetnice, dana 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da tužiteljica, KL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 2. ožujka 2024. godine ima pravo da tuženik, SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, FILOZOFSKI FAKULTET, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, sukladno čl. 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/2023), dosadašnji naziv njezinog radnog mjesta prevede u radno mjesto Viši referent s koeficijentom 1,70.

II. Utvrđuje se da tužiteljica, KL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 2. ožujka 2024. godine nadalje kod tuženika, SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, FILOZOFSKI FAKULTET, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, obavlja poslove radnog mjesta Viši referent s koeficijentom 1,70.

III. Nalaže se tuženiku, SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, FILOZOFSKI FAKULTET, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, da tužiteljici, KL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se radno mjesto tužiteljice prevesti u radno mjesto Viši referent s koeficijentom od 1,70, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku, SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, FILOZOFSKI FAKULTET, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, da tužiteljici, KL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zateznim kamata koje teku od dana donošenja presude pa sve do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je predmet tužbe i ovoga parničnog postupka zahtjev tužiteljice da se ispravi pogrešno i protupravno prevođenje naziva njezinog radnog mjesta obzirom da je tuženik donio Odluku o odbijanju zahtjeva za ispravak, KLASA: 112-02/24-01/640, URBROJ: 251-57-850-24-3 od 15. travnja 2024. (dalje: Odluka o odbijanju zahtjeva za ispravak), kojega je tužiteljica zaprimila 18. travnja 2024., a na što je tužiteljica dana 3. svibnja 2024. podnijela Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa. Nastavno na to, tuženik je 15. svibnja 2024. donio Odluku o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava, KLASA: 112-02/24-01/640, URBROJ: 251-57-850-24-5 (dalje: Odluka na ZZP).

Tuženik je u svojim odlukama (Odluka o odbijanju zahtjeva za ispravak i Odluka na ZZP) odbio prevesti dosadašnji naziv radnog mjesta tužiteljice, Likvidator u Službi za računovodstvene i financijske poslove, u radno mjesto Viši referent, koeficijent 1,70, a što je tužiteljica tražila podnesenim Zahtjevom za ispravak od 10. travnja 2024. i Zahtjevom za zaštitu prava od 3. svibnja 2024.

Dakle, tužiteljica ovom tužbom traži da Naslovni sud utvrdi kako je tuženik pogrešno i protupravno preveo naziv radnog mjesta tužiteljice i da se radno mjesto tužiteljice prevede u radno mjesto Viši referent, koeficijent 1,70, sukladno Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama1 (dalje: ZPDSJS) i Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama2 (dalje: Uredba).

Tužiteljica je Zahtjev za zaštitu prava podnijela 3. svibnja 2024. a tuženik je isti zaprimio 6. svibnja 2024. Slijedom navedenog, tužiteljica u zakonskom roku iz čl. 133. Zakona o radu3 (dalje: ZR) podnosi ovu tužbu.

Tužiteljica je temeljem sklopljenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. veljače 1998., Broj: 01-89-1-98 zaposlena na radnom mjestu Likvidator u Službi za računovodstvene i financijske poslove tuženika. Sukladno Pravilniku o unutarnjem ustroju tuženika iz 2009., radno mjesto Likvidator obuhvaćao je dva moguća radna mjesta temeljem starih Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama4:

- Radno mjesto službenika II. vrste – Viši stručni referent, koeficijent 1,00,

- Radno mjesto službenika III. vrste – Stručni referent, koeficijent 0,88. Dakle, Likvidator je interni naziv radnog mjesta na kojemu se kod tuženika mogao zaposliti i raditi ili Stručni referent ili Viši stručni referent.

Nadalje, uvjet za rad na radnom mjestu Likvidator u smislu stručne spreme bio je viša stručna sprema (VŠS) ili srednja stručna sprema (SSS).

Opis poslova tužiteljičinog radnog mjesta je sljedeći:

- vođenje evidencije knjige putnih naloga,

- zaprimanje i obračun putnih naloga za tuzemstvo, inozemstvo, prikupljanje dokumentacije, usmene i pismene konzultacije sa strankama, provjera ispravnosti dokumentacije, financijski izračuni-obračuni putnih naloga za zaposlenike, studente, vanjske suradnike, gost profesore na odsjecima, projektima, poslijediplomskom-doktorskom studiju, provjere točnosti podataka za vanjske suradnike i gost profesore o isplatama honorara, OIB [osobni identifikacijski broj]a, isplatnih računa,

- obračun putnih naloga ERASMUS+ mobilnost na osnovu ugovora sa

Sveučilištem u Zagrebu, Agencije za mobilnost,

- obračun putnih naloga na osnovu ugovora sa Sveučilištem u Mostaru, evidencija, izrada tablica i izvješća, kopiranje, skeniranje sveukupne dokumentacije te slanje na Sveučilište,

- kontrola ispravnosti ovjerene dokumentacije i obrada,

- vođenje knjige deviznih ulaznih predračuna, provjera ispravnosti, likvidatura, plaćanje,

- vođenje knjige deviznih ulaznih računa, obrada, plaćanje, likvidatura, obračun PDV-a,

- vođenje knjige gotovinskih ulaznih računa – evidencija, likvidatura, obračun

PDV-a, plaćanje,

- refundacija materijalnih troškova – gotovinski računi, provjera ispravnosti, spajanje s narudžbenicama, evidencija obračuna, isplata, zatvaranje dokumentacije,

- obračuni akontacija i zatvaranja – putni nalozi, materijalni troškovi,

- povrati školarina, upisnina, promocija-isplate,

- kunska i devizna plaćanja vezana uz obračune akontacija, putnih naloga i mat. Sredstava,

- obračun materijalnih troškova i putnih naloga terenskih nastava studenata,

- obračun troškova vezanih uz studentske ugovore – projekte,

- obrada izvoda,

- evidencija knjige deviznih doznaka, šifriranje,

- porezna evidencija deviznih ulaznih računa, gotovinskih refundacija,

- sastavljanje JOPPD obrasca (ručni unos zbog neprilagođenog programa) za neoporeziva primanja – dnevnice, kilometražu,

- rad sa strankama, konzultacije usmene i pismene.

Nadalje, temeljem Odluke Poslodavca od 12. srpnja 2011., KLASA: 401-01/11- 01/24, URBROJ: 3804-850-10-4 tužiteljici je odobrena isplata razlike plaće utvrđene prema koeficijentima složenosti poslova priznatih od strane nadležnog ministarstva, na način da se isplaćuje razlika od koeficijenta 0,85 na koeficijent 1,00. Ta razlika koeficijenta isplaćivana je tužiteljici sve do stupanja na snagu nove Uredbe. Dakle, donošenjem predmetne Odluke i isplaćivanjem razlike koeficijenta do 1,00 tužiteljica je bila stvarno i faktički zaposlena na radnom mjestu Likvidator / Viši stručni referent, sve sukladno internom Pravilniku o unutarnjem ustroju i starim Uredbama. Kao iznimka od automatskog prevođenja sukladno tablici Uredbe i čl. 26. st. 1. Uredbe, u čl. 26. st. 2. Uredbe propisano je:

Prevođenje pojedinih radnih mjesta iz stavka 1. ovoga članka provodi se prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu.

Nadalje, isto je utvrđeno i u Uputi Ministarstva znanosti i obrazovanja od 6. ožujka 2024., KLASA: 120-01/24-01/00004, URBROJ: 533-04-24-0002:

Odredbom članka 26. stavka 2. Uredbe propisano je da se prevođenje pojedinih radnih mjesta provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu. U skladu s navedenim, dio radnih mjesta ustanove će trebati i samostalno prevesti, ali i obavezno napraviti dodatnu kontrolu te prema potrebi izmijeniti automatizmom prevedena radna mjesta.

Čl. 26. st. 1. Uredbe propisano je da kod prevođenja uputu po potrebi može dati i ministarstvo nadležno za rad te je stoga Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, Vezano za odgovarajuću razinu obrazovanja, ukoliko je neki drugi propis omogućavao da na radnom mjestu radi osoba nižeg stupnja stručne spreme, prema načelu zadržavanja povoljnijeg prava ali i prevođenja u skladu s načelom stvarnih poslova koji se obavljaju, zatečeni radnik se prevodi kao da ispunjava uvjet. Međutim, na navedeno radno mjesto ne može se naknadno zaposliti osoba koja ne ispunjava propisane uvjete. Osim navedenog, čl. 12. Pravilnika o unutarnjem ustroju tuženika propisano je kako se službenicima i namještenicima koji imaju 20 ili više godina radnog staža može priznati jedan stupanj viša stručna sprema, ako je propisana za radno mjesto na kojemu se nalaze. Obzirom da tužiteljica ima 36 godina radnog staža, to se odnosi na njezin slučaj obzirom da je njoj bila priznata jedan stupanj viša stručna sprema (viša stručna sprema/VŠS) jer je to bilo propisano za radno mjesto Likvidator/Viši stručni referent na kojem radnom mjestu tužiteljica radi.

Pravilnikom o unutarnjem ustroju tuženika predviđeno je da na radnom mjestu Likvidator može raditi osoba s višom ili srednjom stručnom spremom. Dakle, taj interni akt tuženika je drugi propis u smislu Upute Ministarstva rada koji je omogućavao da na tom radnom mjestu radi i osoba nižeg stupnja stručne spreme odnosno da na tom radnom mjestu radi tužiteljica iako ima srednju stručnu spremu (SSS). Osim toga, tuženik je od 2011. godine isplatom razlike koeficijenta iz vlastitih prihoda do koeficijenta od 1,00 faktički priznavao tužiteljici da radi na radnom mjestu Viši stručni referent.

Slijedom svega do sada navedenog, razvidno je kako je tužiteljica do donošenja nove Uredbe stvarno i faktički radila na radnom mjestu Viši stručni referent, a koje radno mjesto se sukladno Tablici 1 nove Uredbe prevodi u radno mjesto Viši referent, koeficijent 1,70.

Slijedom svega do sada navedenog, a posebno to da je tuženik neispravno primijenio Uredbu i pogrešno preveo naziv radnog mjesta tužiteljice, tužiteljica predlaže Naslovnom sudu da tužbu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, a tuženika obveže na plaćanje troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da stavlja prigovor prekluzije tužbe. Člankom 36. Zakona o plaćama u državnoj ili javnoj službi predviđeno je da službenik i namještenik u javnoj službi koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće ima pravo zatražiti ispravak. Ako čelnik javne vlasti odbije zahtjev za ispravak, službeni odnosno namještenik može sukladno odredbi čl. 133. ZOR-a u roku od 15 dana od dostave odluke podnijeti tužbu sudu. U ovom slučaju tužba nije podnesena u roku od 15 dana od dostave odluke o ispravku te je nastupila prekluzija prava na podnošenje tužbe.

Ukoliko sud smatra da prigovor prekluzije nije osnovan, tuženik se na tužbu očituje kako slijedi:

Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbene zahtjeve.

Tuženik smatra da ne postoji osnova za postavljanje tužbenog zahtjeva za utvrđenje pod točkom 1. i 2. tužbe te da iste valja odbaciti.

Predmetni tužbeni zahtjevi su prvenstveno nejasni i nedopušteni jer tužiteljica traži da sud utvrdi kako ona ima pravo da tuženik dosadašnji naziv njezinog radnog mjesta prevede u radno mjesto Viši referent s koeficijentom 1,70, dok pod toč. 2. traži da se utvrdi da ona obavlja poslove radnog mjesta Viši referent s koeficijentom 1,70, što je i međusobno kontradiktorno. Tužbom za utvrđenje se ne konstituiraju novi, niti se preinačuju postojeći odnosi, a ne traži se ni određena činidba već joj je svrha da se donese presuda kojom će se zaštiti prava ili pravni interesi tužitelja. Tužiteljica na ovaj način ne bi osigurala i zaštitila svoja prava. Nadalje, tužiteljica nema ni pravni interes za postavljanje takvih tužbenih zahtjeva jer njima neće postići zaštitu svojih prava, a postavljanje takvih tužbenih zahtjeva nije ni dozvoljeno budući da je tužiteljica pod toč. 3. postavila kondemnatornu tužbu te traži da sud naloži tuženiku da joj ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se radno mjesto tužiteljice prevesti u radno mjesto Viši referent s koeficijentom od 1,70, u roku od 15 dana.

Tužbeni zahtjev pod toč. 3. također je nedopušten jer sud nije ovlašten naložiti tuženiku da tužiteljici ponudi izmjenu ugovora o radu kojom će joj izmijeniti radno mjesto i koeficijent, s obzirom da je ugovor o radu konsensualan ugovor te da je tuženik prilikom sklapanja ugovora o radu vezan nizom pravnih propisa, uključujući i prethodnu suglasnost nadležnog ministarstva vezano za financiranje tog radnog mjesta iz državnog proračuna. Ako bi postojala situacija da radnik nesporno obavlja jedan posao za koji nema pisani ugovor o radu, a ministarstvo to odbija prihvatiti jer za taj posao nije dalo suglasnost zbog čega ne želi financirati koeficijent u toj visini, ne postoji mogućnost da se sklopi takav ugovor o radu.

Iz Upute Ministarstva znanosti i obrazovanja od 06.03.2024. godine, koju je u spis dostavila tužiteljica, proizlazi:

- Uredba je stupila na snagu 01.03.2024. godine,

- čelnik javne službe dužan je u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu Uredbe službenicima i namještenicima ponuditi izmjenu ugovora o radu,

- čl. 37. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama predviđeno je da je upravljačko tijelo javne službe obvezno donijeti opći akt o sistematizaciji radnih mjesta u skladu s Uredbom u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu Uredbe (dakle, do 01.09.2024. godine).

- kako bi se zaposlenicima isplatila plaća prema Uredbi, potrebno je izmijeniti ugovore o radu na temelju tablica za prevođenje koje su dio Uredbe,

- u razdoblju od dana stupanja na snagu Uredbe do rasporeda službenika i namještenika u skladu s općim aktom kojim se utvrđuje sistematizacija radnih mjesta u javnoj službi primjenjivat će se odredbe Uredbe o načinu provođenja dotadašnjih naziva radnih mjesta u nove nazive radnih mjesta, a stupanjem na snagu Uredbe smatrat će se da su dotadašnji nazivi radnih mjesta u općem aktu kojim se utvrđuje sistematizacija radnih mjesta u javnoj službi izmijenjeni u nove nazive radnih mjesta u skladu s prevođenjem utvrđenim u toj Uredbi.

- promjene nije potrebno dostavljati Ministarstvu jer će se radna mjesta s pripadajućim koeficijentima u Registru zaposlenih u državnoj službi i javnim službama prevoditi automatizmom u skladu s tablicama za prevođenje,

- u skladu s Odlukom o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (NN broj 35/22), uputom Ministarstva znanosti i obrazovanja Suglasnost za odobrenje dodatnih proračunskih sredstava za rashode za plaću zaposlenih na teret proračunskih sredstava (klasa: 602-04/23-04/00001, urboj: 533-04- 23-0002) od 03.05.2023. godine i obrazloženja iste od 16.05.2023. godine, za svaku promjenu u radnom odnosu zaposlenika zaposlenog na teret proračunskih sredstava, a koje zahtijeva osiguranje dodatnih proračunskih sredstava za rashode za plaću i dalje potrebno zatražiti prethodnu suglasnost tog Ministarstva. Iznimno, u svrhu prevođenja radnih mjesta prema novim odredbama, suglasnost Ministarstva nije potrebna jer će se ista u Registru zaposlenika provoditi automatizmom prema odredbama Uredbe i tablicama prevođenja koje su dio Uredbe.

Svi postavljeni tužbeni zahtjevi su i neosnovani, što proizlazi iz sljedećeg:

Netočno je da je tuženik pogrešno i protupravno preveo naziv radnog mjesta tužiteljice te da je postupio protivno Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama (u daljnjem tekstu: ZPDSJS) i Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Uredba).

A) Netočno je da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Likvidator u Službi za računovodstvene i financijske poslove tuženika kao Viši stručni referent.

Tužiteljica je 02.02.1998. godine zaključila ugovor o radu za obavljanje poslova likvidatora u financijsko-računovodstvenoj službi, a zbog potrebe usklađivanja sa odredbama Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/2001) i Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u javnim službama (NN 38/2001, dalje u tekstu skraćeno: Stara uredba) zaposlenica je 2001. godine raspoređena za radno mjesto računovodstvenog referenta, što je radno mjesto III. vrste.

Tužiteljica je do donošenja nove Uredbe u COP sustavu (preko kojeg se isplaćuje plaća na teret sredstava državnog proračuna) bila raspoređena na radno mjesto računovodstveni referent, s koeficijentom 0,865. Dakle, ministarstvo koje daje suglasnost za financiranje pojedinog radnog mjesta iz državnog proračuna, prihvatilo je financiranje radnog mjesta računovodstveni referent te je tužiteljici bila isplaćivana plaća predviđena za to radno mjesto. Tužiteljica nikada ranije nije osporavala da bi radila na tom radnom mjestu već je prihvaćala isplatu plaće predviđene za to radno mjesto, nije osporavala rješenja o plaći za to radno mjesto. Netočno je da je isplata razlike koeficijenta iz vlastitih prihoda do koeficijenta od 0,97 dokaz da je tužiteljica radila na radnom mjestu Likvidator/Viši stručni referent. Za zasnivanje radnog odnosa za sve poslove u javnim službama raspisuje se javni natječaj radi ispunjavanja ustavne odredbe o jednakoj dostupnosti javnih službi svim građanima Republike Hrvatske te se ugovor o radu ne može mijenjati jednostranom odlukom tuženika.

B) S obzirom da tužiteljica neosnovano tvrdi da je radila na radnom mjestu Likvidatora/Višeg stručnog referenta, neosnovani su i navodi tužiteljice da je njeno radno mjesto trebalo biti prevedeno u radno mjesto Viši stručni referent s koeficijentom 1,70.

Odredbom čl. 26. st. 1. Uredbe propisano je: ''Prevođenje radnih mjesta propisanih do sada važećim propisima, za koje uputu, po potrebi, daje ministar nadležan za rad, prevest će se prema tablicama za prevođenje iz čl. 25. ove Uredbe.'' U tablicama za prevođenje, koje su sastavni dio Uredbe (u tablici 1) navedeno je da se radno mjesto ''Računovodstveni referent'' i pripadajući koeficijent 0,865 prevodi u radno mjesto ''Referent'' s koeficijentom 1,43.

Na temelju navedene odredbe tuženik je tužiteljici ponudio Ugovor o radu za radno mjesto Referent s koeficijentom 1,43.

Tuženik je sukladno odredbi čl. 26. st. 3. Uredbe, koja kaže da uputu vezano za primjenu Uredbe daje ministar nadležan za rad, zatražio uputu od ministra nadležnog za rad. Uputu Ministarstva rada tuženik je zaprimio dana 27.03.2024. godine, a u njoj je navedeno:

- da se zaposlenike na fakultetu prevodi prvenstveno prema tablicama prevođenja koje su prilog Uredbe,

- da je za novi naziv radnog mjesta odlučan naziv i koeficijent putem kojeg se isplaćuje plaća putem COP sustava i da se to primjenjuje na sva radna mjesta. Nadalje, navodi tužiteljice u potpunoj su suprotnosti sa Uputama Ministarstva znanosti i obrazovanja od 05.03.2024. godine, iz kojih proizlazi da se prevođenje prvenstveno provodi na temelju tablica za prevođenje radnih mjesta koje su dio Uredbe, a da je za svaku promjenu u radnom odnosu zaposlenika zaposlenog na teret proračunskih sredstava, a koje zahtijeva osiguranje dodatnih proračunskih sredstava za rashode za plaću i dalje potrebno zatražiti prethodnu suglasnost tog Ministarstva. Također, iz dodatnih uputa Ministarstva znanosti i obrazovanja od 27.03.2024. godine proizlazi sljedeće: ''Vezano za moguće korekcije podsjećamo da je člankom 26. stavkom 2. Uredbe propisano da se prevođenje pojedinih radnih mjesta provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu. Važno je međutim napomenuti da je u stavku 1. istog članka navedeno da se prevođenje radi prema tablicama prevođenja. To znači da se članak 26. stavak 2. Uredbe odnosi na prevođenje onih radnih mjesta za koje je u tablici prevođenja predviđeno prevođenje na više od jednog novog radnog mjesta.ʺ Iz istih uputa Ministarstva proizlazi i sljedeće: ''Uredbom se prevode postojeća radna mjesta na nova radna mjesta i koeficijente složenosti poslova prema tablicama prevođenja. Uredbom se ne usklađuje radno mjesto prema stečenom radnom iskustvu ili stečenoj razini obrazovanja. Za zapošljavanje na drugo radno mjesto od prevedenog radnog mjesta a na teret sredstava državnog proračuna potrebno je od ovog ministarstva zatražiti prethodnu suglasnost za zapošljavanje (ne prevođenje) uz uvjet da je to radno mjesto sistematizirano i da postoje raspoloživa (oslobođena) financijska sredstva.'' S obzirom da u slučaju tužiteljice nisu ispunjeni navedeni uvjeti, a posebno s obzirom na činjenicu da bi za promjenu radnog mjesta tužiteljice bilo potrebno zatražiti prethodnu suglasnost ministarstva, jasno je da nije moguće s tužiteljicom sklopiti ugovor o radu za to radno mjesto. Iz navedene upute također proizlazi da će Ministarstvo znanosti i visokog obrazovanja vršiti kontrole prevođenja radnih mjesta. Stoga smatramo da sud nije ni ovlašten utvrđivati ispravnost prevođenja radnih mjesta.

Dakle, tuženik je u cijelosti postupio prema Uredbi, uputi koju je dobio od Ministarstva znanosti i obrazovanja od 05.03.2024. godine, uputi ministra nadležnog za rad, koju je primio dana 27.03.2024. godine i Uputi Ministarstva znanosti i obrazovanja od 27.03.2024. godine.

C) Tužiteljica se neosnovano poziva na odredbu čl. 26. st. 2. Uredbe, kojom je propisano da je se prevođenje pojedinih radnih mjesta provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu, Uputu Ministarstva znanosti i obrazovanja od 05.03.2024. godine te Uputu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike koja je objavljena na internetskim stranicama ministarstva (u daljnjem tekstu: Uputa Ministarstva rada).

Tužiteljica navodi kako je Uputom Ministarstva rada određeno da ukoliko je neki drugi propis omogućavao da na radnom mjestu radi osoba nižeg stupnja stručne spreme, prema načelu zadržavanja povoljnijeg prava ali i prevođenja u skladu s načelom stvarnih poslova koji se obavljaju, zatečeni radnik se prevodi kao da ispunjava uvjet, ali se na navedeno radno mjesto ne može se naknadno zaposliti osoba koja ne ispunjava propisane uvjete. Navedena uputa Ministarstva rada odnosi se na osobe koje su po ranijim promjenama pravnih propisa koji se primjenjuju na zaposlenike u javnim službama zadržale svoje povoljnije radno mjesto. To se odnosilo isključivo na zaposlenike koji su kroz COP sustav ranije raspoređeni na radna mjesta više stručne spreme iako nisu imali odgovarajuću stručnu spremu. To kod tužiteljice nije slučaj jer je tužiteljica u COP sustavu i Registru zaposlenih u javnom sektoru raspoređena na radno mjesto III. vrste. Navedeno je i u suprotnosti sa Uputom Ministarstva znanosti i obrazovanja od 27.03.2024. godine, kako je ranije objašnjeno.

Tužiteljica tvrdi da je Pravilnikom o unutarnjem ustroju tuženika predviđeno da na radnom mjestu Likvidator može raditi osoba s višom ili srednjom stručnom spremom. Smatra da je taj interni akt tuženika drugi propis u smislu Upute Ministarstva rada koji je omogućavao da na tom radnom mjestu radi i osoba nižeg stupnja stručne spreme odnosno da na tom radnom mjestu radi tužiteljica iako ima srednju stručnu spremu (SSS). Također navodi da je čl. 12. Pravilnika o unutarnjem ustroju tuženika propisano kako se službenicima i namještenicima koji imaju 20 ili više godina radnog staža može priznati jedan stupanj viša stručna sprema, ako je propisana za radno mjesto na kojemu se nalaze. Obzirom da tužiteljica ima 36 godina radnog staža, to se odnosi na njezin slučaj obzirom da je njoj bila priznata jedan stupanj viša stručna sprema (viša stručna sprema/VŠS) jer je to bilo propisano za radno mjesto Likvidator/Viši stručni referent na kojem radnom mjestu tužiteljica radi.

Neosnovanost tih navoda proizlazi iz sljedećeg:

Prije svega, tužiteljica uopće nije radila na radnom mjestu Viši stručni referent pa se navedene odredbe uopće ne mogu primijeniti.

Odredbom čl. 3. Uredbe radna mjesta predviđena su ovisno o razini obrazovanja odnosno kvalifikacije na određenom radnom mjestu. Odredbom čl. 23. Zakona o radu utvrđeno je da se ugovor o radu može sklopiti samo s osobom koja udovoljava uvjetima koji su zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu određeni kao posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa.

Radna mjesta III. vrste su radna mjesta za koje je opći uvjet srednja stručna sprema (SSS). Za računovodstvenog referenta predviđena je SSS i koeficijent 0,865. Radno mjesto viši stručni referent s koeficijentom 1,70 je čl. 11. st. 3. Uredbe predviđeno kao radno mjesto II. vrste za koje je kao uvjet završen sveučilišni prijediplomski studij ili stručni prijediplomski studij (razina HKO-a 6.sv ili 6.st), a tužiteljica taj uvjet ne zadovoljava.

Dakle, tužiteljica ne udovoljava razini obrazovanja koja je uvjet za raspored na radno mjesto Viši stručni referent i koeficijent 1,70.

Iz Upute ministra nadležnog za rad, koju je tuženik primio dana 27.03.2024. godine proizlazi:

- da prevođenje nema za intenciju niti priznavanje stupnja obrazovanja zaposlenika koji imaju viši stupanj obrazovanja od onog koji zahtijeva radno mjesto na kojem se nalaze i za koje se isplaćuje plaća kroz COP,

- ako se radi o internom rasporedu koji nije pratila promjena u COP sustavu, zaposlenik ne može dobiti naziv i koeficijent više stručne spreme.

Odredbe čl. 12. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu spada u prijelazne i završne odredbe tog pravilnika iz 2009. godine, koje su se primjenjivale u periodu neposredno nakon stupanja na snagu tog Pravilnika, s obzirom da je to uobičajena svrha prijelaznih i završni odredaba svakog zakona upravo to kako razriješiti postojeće stanje. Tužiteljica ni u trenutku stupanja na snagu tog Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu nije bila zatečena na radnom mjestu II. vrste za koje ne ispunjava uvjet stručne spreme nego je i tada bila zaposlena na radnom mjestu III. vrste pa se taj uvjet ni tada nije mogao primijeniti. Odredbom čl. 12. predviđeno je da se službenicima i namještenicima koji imaju 20 ili više godina radnog staža može (a ne mora!) priznati jedan stupanj viša stručna sprema, ako je propisana za radno mjesto na kojem se nalaze. U trenutku stupanja na snagu Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu iz 2009. tužiteljica je radila na radnom mjestu za koji je propisana srednja stručna sprema, a ne na radnom mjestu za koji je propisana viša stručna sprema, slijedom čega se te odredbe ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju. S obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže da naslovni sud odbaci tužbu i tužbene zahtjeve kao nepravovremene i nedopuštene, odnosno podredno da ih odbije kao neosnovane te da naloži tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u zahtjev tužiteljice od 03.05.2024. tuženiku, u Odluku tuženika od 15.05.2024. o odbijanju tužiteljičina zahtjeva, u zahtjev tužiteljice od 10.04.2024., u odluku o odbijanju zahtjeva za ispravak od 15.04.2024. ugovor o radu od 02.02.1998., Ugovor o radu od 05.03.2024., Pravilnik o unutarnjem ustroj Filozofskog fakulteta, uputu o primjeni Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama od 06.03.2024, u Pravilnik u unutarnjem ustrojstvu Filozofskog fakulteta, u Uputu o primjeni Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama od 06.03.2024., u popis radnih mjesta, u Odluku o plaći od 30.04.2021., u Rješenje o plaći od 12.05.2023., u Rješenje o plaći od 08.05.2020., u uputu Visokim učilištima od 05.03.2024., u Upit za prevođenje radnih mjesta od 19.03.2024. i 27.03.2024., u e- mail korespondenciju, saslušao tužiteljicu.

4. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

5. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

6. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za prevođenjem njezinog radnog mjesta sukladno čl. 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23) i Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama.

8. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva.

9. Tužiteljica tvrdi da je poslodavac pogrešno preveo radno mjesto i koeficijent tužiteljice. Tuženik tvrdi da je pravilno preveo radno mjesto i koeficijent tužiteljice.

10. Analizirajući dokumentaciju koja prileži spisu sud je utvrdio slijedeće:

- da je tužiteljica dana 02.02.1998. sklopila sa tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnih mjesta likvidator u službi za računovodstveno i financijske poslove tuženika. Opis poslova tužiteljičinog radnog mjesta je sljedeći:

- vođenje evidencije knjige putnih naloga,

- zaprimanje i obračun putnih naloga za tuzemstvo, inozemstvo, prikupljanje dokumentacije, usmene i pismene konzultacije sa strankama, provjera ispravnosti dokumentacije, financijski izračuni-obračuni putnih naloga za zaposlenike, studente, vanjske suradnike, gost profesore na odsjecima, projektima, poslijediplomskom- doktorskom studiju, provjere točnosti podataka za vanjske suradnike i gost profesore o isplatama honorara, OIB [osobni identifikacijski broj]a, isplatnih računa,

- obračun putnih naloga ERASMUS+ mobilnost na osnovu ugovora sa

Sveučilištem u Zagrebu, Agencije za mobilnost,

- obračun putnih naloga na osnovu ugovora sa Sveučilištem u Mostaru, evidencija, izrada tablica i izvješća, kopiranje, skeniranje sveukupne dokumentacije te slanje na Sveučilište,

- kontrola ispravnosti ovjerene dokumentacije i obrada,

- vođenje knjige deviznih ulaznih predračuna, provjera ispravnosti, likvidatura, plaćanje,

- vođenje knjige deviznih ulaznih računa, obrada, plaćanje, likvidatura, obračun PDV-a,

- vođenje knjige gotovinskih ulaznih računa – evidencija, likvidatura, obračun PDV- a, plaćanje,

- refundacija materijalnih troškova – gotovinski računi, provjera ispravnosti, spajanje s narudžbenicama, evidencija obračuna, isplata, zatvaranje dokumentacije,

- obračuni akontacija i zatvaranja – putni nalozi, materijalni troškovi,

- povrati školarina, upisnina, promocija-isplate,

- kunska i devizna plaćanja vezana uz obračune akontacija, putnih naloga i mat. Sredstava,

- obračun materijalnih troškova i putnih naloga terenskih nastava studenata,

- obračun troškova vezanih uz studentske ugovore – projekte,

- obrada izvoda,

- evidencija knjige deviznih doznaka, šifriranje,

- porezna evidencija deviznih ulaznih računa, gotovinskih refundacija,

- sastavljanje JOPPD obrasca (ručni unos zbog neprilagođenog programa) za neoporeziva primanja – dnevnice, kilometražu,

- rad sa strankama, konzultacije usmene i pismene.

11. Temeljem Odluke poslodavca od 12. srpnja 2011. tužiteljici je odobrena isplata razlike plaće utvrđene prema koeficijentima složenosti poslova priznate od strane nadležnog ministarstva, na način da se isplaćuje razlika od koeficijenta 0,85 na koeficijent 1,00. Ta razlika koeficijenta isplaćivana je tužiteljici sve do stupanja na snagu ove Uredbe.

- kod tuženika je ustrojstvo Fakulteta i radni mjesta bilo uređeno na sljedeći način:

Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu Filozofskog fakulteta od 20. srpnja 2009. Uredbom o nazivima radnih mjesta , uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN:22/24) Vlada RH propisala je nazive radnih mjesta u javnim službama klasifikaciju radnih mjesta u pripadajući platni razred, koeficijent za obračun plaće i stručne uvjete koji moraju biti ispunjeni. Uredba je stupila na snagu dana 01.03.2024.g. Tužiteljici je sukladno važećoj Uredbi poslodavac preveo radno mjesto za obavljanje poslova radnog mjesta referent s koeficijentom 1,43, premda bi tužiteljica obavljala poslove dva moguća radna mjesta temeljem stare Uredbe i to Višeg stručnog referenta i Stručnog referenta.

- da je Uputom Ministarstva znanosti i obrazovanja od 06.03.2024. navedeno da u slučaju ako se prevođenje pojedinih radnih mjesta provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu, dio radnih mjesta ustanova će trebat i samostalno prevesti, ali i obavezno napraviti dodatnu kontrolu te prema potrebi izmijeniti automatizmom prevedena radna mjesta.

12. Uvidom u Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu Filozofskog fakulteta utvrđeno je radno mjesto likvidatora koje obuhvaća radna mjesta službenika II vrste – Viši stručni referent ili radno mjesto službenika III vrste – Stručni referent te je naveden popis poslova i zadaća na način koji je istaknula tužiteljica.

13. Uvidom u odluku tuženika kojom je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za ispravak, sud je utvrdio da se isti pozvao na prevođenje sukladno nazivu i koeficijentu za isplatu plaća pa da stoga, ukoliko se radi o internom rasporedu, kako bi isti bio usklađen sa COP sustavom prevođenje nema za intenciju da zaposlenik dobije naziv i koeficijent više stručne spreme. Smatra se da tužiteljica ne odgovara razini obrazovanja koja je uvjet za raspored za radno mjesto Višeg stručnog referenta i koeficijenta obračuna 1,70.

14 Sud je na ročištu 0d 1.04.2025. saslušao tužiteljicu koja je iskazala kako je zaposlena na radnom mjestu referenta temeljem Ugovora o radu od 1988. koji je zaključen za radno mjesto referent u organizacijskoj jedinici služba za računovodstvene i financijske poslove 5.03.2024. Novi ugovor zaključen je sukladno Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu Filozofskog fakulteta, a 2024. tužiteljici je ponuđen novi ugovor za radno mjesto referenta temeljem Zakona o plaćama u državnoj službi i Uredbi o nazivima radnih mjesta. Radi usklađivanja Zakona i novog Pravilnika o plaćama ponuđen joj je novi ugovor o radu 2024.godine koji ona nije potpisala (list 26-28 spisa). Umjesto da potpiše ugovor podnijela je poslodavcu Zahtjev za zaštitu prava 15. svibnja 2024. Ne sjeća se točno kada joj je ponuđen novi ugovor. Zahtjevom za zaštitu prava tražila jest da joj se u novom ugovoru prizna radno mjesto Višeg referenta sa koeficijentom 1,70. Njen zahtjev nije prihvaćen. Naime, tuženik nije proveo novu sistematizaciju pa je ostala na starom radnom mjestu referenta. Sve poslove koje je obavljala i koje obavlja navela je u samoj tužbi, preuzela je i nove poslova nakon što se ušlo u EU i do danas obavlja sve te poslove. Smatra da su to poslovi koji spadaju kod radnog mjesta Višeg referenta. Misli da za radno mjesto Stručnog referenta ne treba viška stručna sprema. Smatra da ne treba završiti prije diplomski ili stručni prije diplomski studij obzirom na radno iskustvo, a što propisuje Pravilnik obzirom na opis radnog mjesta i složenost poslova. Temeljem Pravilnika može se priznati viša sprema. Prilikom sklapanja inicijalnih ugovora o radu 1988 imala je koeficijent 0,825. Taj se koeficijent do danas nije mijenjao. Godine 2011. dobila je povećanje za razliku do koeficijenta 0,97. To je izjednačavanje dobila zato što su svi SSS imali koeficijent 0,97. Sada joj je koeficijent 1,43 prema novom Zakonu. Uz taj koeficijent poslodavac joj isplaćuje dodatak za razliku do koeficijenta 1,70. Na njenom odjelu zaposleno je 10 osoba računovodstvene službe. Oko 5-6 ima SSS, a drugi VŠS i VSS. Postoje i referenti sa SSS sa zaključenim ugovorom za višeg referenta. Oni obavljaju iste i slične poslove kao i ona. Nema 6. stupanja stručne spreme odnosno VSS. Nikada nije imala ugovor o radu sa SSS za koje se traži VSS. Dodatak do koeficijenta 1,70 isplaćivan joj je iz sredstava fakulteta. I isto tako joj se isplaćuje i Dodatak od 2024.

15. Sud je utvrdio kako iz dokumentacije u spisu i provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da se tuženik kao poslodavac tužitelja poziva se na čl. 25. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, sa svim priloženim tablicama, dok je čl. 26. iste Uredbe utvrđuje kako se prevođenje provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja neovisno o nazivu radnih mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu. Tužiteljica je zaposlena na radnom mjestu prema prijašnjem Ugovoru o radu, međutim plaća joj se isplaćuje prema koeficijentu nižega radnog mjesta dok se razlika isplaćuje iz sredstava tuženika. Drugim riječima tužiteljici je plaćen rad koji obavlja prema opisu polova koje obavlja, premda nije ispravljen koeficijent na način na koji je to zatražila tužiteljica 10. travnja 2024. Prigovor tuženika kako ista nema potrebne kvalifikacije za obavljanje poslova radnog mjesta sa koeficijentom 1,70 neosnovan je, obzirom da tužiteljica nije tražila priznanje više stručne spreme, već samo isplatu plaće za faktičan rad koji obavlja prema točno utvrđenom popisu poslova tog radnog mjesta sa koeficijentom 1,70..

16. Slijedom navedenog tužiteljici je u cijelosti priznat tužbeni zahtjev na način opisan u točki I izreke.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st 1 ZPP-a , a trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika. Tužiteljici je priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak prema Tbr 7 toč. 2 alineja 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 500,00 eura, uvećano za 25% PDV-a ili 125,00 eura što ukupno iznosi 625,00 eura.

18. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu, 29. travnja 2025.

Sudac:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (8) dana od dana primitka prijepisa presude . O žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud .

DNA

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika