Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Km-5/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu u vijeću za mladež sastavljenom od suca za mladež Blaženke Lugar Vladić, kao predsjednika vijeća i sudaca porotnika Ljubice Valjak i Franja Kapučije kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Barbare Mateša, u kaznenom predmetu prema maloljetnom GŽ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu KZ/11) pokrenutog po prijedlogu Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj KOm-DO-5/2025 od 07. travnja 2025., nakon održane sjednice vijeća dana 28. travnja 2025. u nazočnosti zamjenice za mladež Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, FŽ, maloljetnog GŽ uz zz oca RŽ i majke UŽ, branitelja mlt. po službenoj dužnosti, odvjetnika Vedrana Jurašića iz Ogulina, dana 29. travnja 2025. u nazočnosti mlt. GŽ, uz zz majku UŽ, te odvjetnicu Nikolinu Mršić u zamjenu za branitelja po službenoj dužnosti, odvjetnika Vedrana Jurašića, te stručnu suradnicu Irenu Dajak, a u odsutnosti ODO u Karlovcu, objavio je i

r i j e š i o  j e

Na temelju članka 15. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 - dalje u tekstu ZSM-a)

maloljetnom GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu RŽ i UŽ, rođ. G, rođenom **.**.2008. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa],  državljaninu  Republike  Hrvatske, neoženjenom, bez djece, učeniku, trenutno u istražnom zatvoru

i z r i č e  s e

odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu

II. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM-a troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu prijedlogom broj KOm-DO-5/2025 od 07. travnja 2025., maloljetnom GŽ stavlja na teret da je:

05. ožujka 2025. oko 10,00 sati, u [adresa], u prostorijama Obrtničke i tehničke škole Ogulin, za vrijeme održavanja trećeg školskog sata, u cilju da ga ustraši, profesoru ŽŽ, a nakon što ga je opomenuo da prestane koristiti mobilni uređaj i ometati ostale učenike u radu, istome rekao da će ga dočekati ispred kuće, da neće moći prošetati gradom [adresa], da će imati posljedice, da će se oni zakačiti i da će mu polomiti noge, a koje riječi su imenovanog ustrašile i uznemirile,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode -prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. istog Zakona

2. Na navode prijedloga ODO u Karlovcu maloljetni GŽ navodi da se ne smatra krivim za predmetno kazneno djelo koje mu se navedenim prijedlogom stavlja na teret. Mlt. navodi da ostaje kod iskaza koji je dao kod suca za mladež gdje navodi da ga je dana 05. ožujka 2025. profesor ČŽ tražio da odgovara, a on nije htio odgovarati jer nije bio spreman i rekao mu je da mu slobodno upiše jedinicu, a nakon toga je koristio mobitel i profesor ga je tražio da mu preda mobitel, na što mu je rekao „tko ste vi da mi oduzimate mobitel". Navodi kako je nakon toga bio kraj sata i nije više pričao s profesorom, niti mu je išta drugo osim toga, rekao i nije mu prijetio. Navodi da je vidio da je profesor bio ljut na njega kada mu je odgovorio da tko je on pa je pretpostavio da ga je prijavio iz tog razloga. Dodaje kako je do sada s tim profesorom bio u dobrom odnosu, profesor je omiljen u razredu i nije strog, a taj razgovor se dogodio pred cijelim razredom pa su to čuli i GŽĐ, PŽ, NŽ i OŽ. Na pitanje branitelja da li je profesoru kritične zgode rekao riječi za koje ga se tereti, navodi da nije rekao ništa slično. Na daljnje pitanje da li je profesor do kraja održao taj sat kad je bio događaj, navodi da je održao, a na daljnje pitanje navodi da profesor nije djelovao ustrašeno i normalno je održao do kraja sat, a i njihov razgovor je bio pred kraj sata. Na daljnje pitanje oko čega je bio razgovor između njega i profesora, navodi da je razgovor bio oko ocjena i mobitela jer nije pisao, a na daljnje pitanje navodi da ga je profesor opomenuo za mobitel, a kasnije mu je rekao da mora pisati jer će dobiti jedinicu, a on je na to rekao da neka upiše jedinicu jer nije naučio i neće odgovarati. Na pitanje tužiteljstva što je istina oko mobitela, budući su svjedoci rekli da nije bilo mobitela, navodi da ga je prvo profesor opomenuo za mobitel, a on sjedi ispred profesora, a razred nije veći od ove sudnice, te misli da su i drugi učenici mogli čuti razgovor oko mobitela. Na daljnje pitanje tužiteljstva zašto je prvo hvalio profesora, navodi da ga je tužiteljstvo prvi puta pitalo kako profesora doživljava cijeli razred, a ne samo on osobno, a na daljnje pitanje zašto se nikome nije požalio oko profesora, navodi kako je smatrao ako se požali, da će tek tada imati više problema oko ocjena. Na daljnje pitanje da li smatra da ga profesor toliko " ne voli" da bi sve izmislio, navodi kako ne zna, vjerojatno je izmislio, a vezano za daljnje postupke prijavljivanja profesora s obzirom na lažno iskazivanje, vidjet će što će odlučiti roditelji i branitelj.

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci mlt. GŽĐ i IŽ, te je pročitana je materijalna dokumentacija i to: zapisnik o ispitivanju mlt. GŽ, s pripadajućom AV snimkom (list 19-23), zapisnik s ročišta o prvom ispitivanju mlt. GŽ pred sucem za mladež Općinskog suda u Karlovcu (list 32-37), a uz suglasnost stranaka temeljem članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 pročitan je zapisnik o ispitivanju oštećenika ŽŽ (list 49-52), te je pročitano mišljenje socijalnog pedagoga (list 53-55) i mišljenje socijalnog pedagoga (list 74-75 spisa).

3.1. Svjedok mlt. GŽĐ navodi da se sjeća da je kritične zgode bio u razrednom odjelu, profesor je sjedio za svojim stolom, a sjeća se da je GŽ stajao uz njega i čuo je da su pričali oko nekih ocjena. Navodi da što se tiče riječi prijetnje da bi GŽ uputio profesoru, nije ništa čuo. Sjeća se da su nešto pisali i da GŽ nije htio, da mu je profesor rekao da mora pisati, da će mu upisati jedinicu i oko toga je bio razgovor, a što se tiče mobitela nije bilo nikakvog mobitela da se GŽ istim koristio, koliko se sjeća, već samo oko te bilježnice jer nije htio pisati. Na pitanje obrane da li je GŽ toga dana spominjao bilo kakvo fizičko nasilje prema profesoru, navodi da koliko zna nije to spominjao. Na daljnje pitanje nakon razgovora između GŽ i profesora, koliko je trajao još nastavni sat, navodi da je sve to bilo pod kraj sata, zadnje dvije minute, a na daljnje pitanje da li je prekinut sat, navodi da su imali dva sata, to se odvijalo prvi sat, a nakon toga je došla ravnateljica, razrednica, pitali su ih što se dogodilo, a ostatak sata se završio kad se taj događaj odvio.

Na pitanje tužiteljstva kako bi on opisao odnos prema profesoru cijelog razreda, navodi da je profesor jako dobar, dobar je i prema njemu, a bio je dobar i prema GŽ. Na daljnje pitanje da li bi za profesora mogao reći da bi isti mogao nanijeti neko zlo, a da nije to istina, navodi da su tog profesora dobili tek ove godine, kao i njegov predmet i on ga ne poznaje dobro. Na daljnje pitanje da li se boje profesora i da isti ne surađuje s njima, navodi da ga se on osobno ne boji.

3.2. Svjedok mlt. IŽ navodi da što se tiče predmetnog događaja, može potvrditi da je bio u učionici kritične zgode, te je za vrijeme nastave samo čuo da je profesor opomenuo GŽ da mora pisati u bilježnicu jer su imali neke zadatke za rješavati. Sjeća se da ga je pozvao k sebi do stola, da mu je tamo rekao da će dobiti jedan ukoliko ne ispuni te zadatke i to je bilo sve što je čuo od toga, a inače sjedi na kraju učionice u zadnjoj klupi, a što se tiče prethodnog opominjanja vezano za mobitel od strane profesora, ne može ništa reći. Na pitanje obrane da li je bio prisutan cijeli sat, navodi da je bio prisutan, a sve se to događalo na kraju sata. Na daljnje pitanje, navodi da ih je bilo petero u razredu, GŽ i profesor su pričali posebno. Na daljnje pitanje obrane da li je čuo da bi GŽ spominjao bilo kakvo fizičko nasilje, navodi da nije čuo. Na daljnje pitanje navodi da se taj sat održao do kraja, a na daljnje pitanje da li se prof. ŽŽ činio ustrašen ili preplašen, navodi da je isti djelovao normalno. Na pitanje tužiteljstva da li je nakon tog sata došao netko k njima u razred, navodi da je došao njihov razrednik i ravnateljica i pedagoginja i rekli su da su došli u razred radi problema koji je nastao tijekom sata, a oni su rekli da nije bilo problema, taj profesor nije bio nazočan tom prilikom. Na daljnje pitanje navodi da taj profesor nije strog, ne boje se istog. Na pitanje tužiteljstva navodi da im taj profesor predaje 5 mjeseci, ne boji se osobno istog, no misli da je on osoba koja bi nešto izmislila kako bi njima djeci naštetila. Na pitanje tužiteljstva da li su se ikada požalili školi, navodi da nisu jer nije bilo razloga, misli da nije prema njima ništa negativno, već je samo imao problema prema GŽ. Na pitanje tužiteljstva navodi da se GŽ požalio njima na tog profesora, navodeći da je primijetio da ga ne voli, zato što je hiperaktivan na satu, ne želi pisati. Na daljnje pitanje tužiteljstva kako bi profesor reagirao na takovo Josipovo ponašanje, navodi da bi ga profesor upozorio da mora ispuniti svoju obvezu, pisati ili da će dobiti negativnu ocjenu i samo taj profesor radi takve stvari.

4. Međutim, oštećenik ČŽ u svom iskazu navodi kalo je zaposlen u Obrtničkoj i tehničkoj školi Ogulin u [adresa], gdje radi kao nastavnik strojarstva. Dana 05. ožujka 2025. između 09,40 i 10,25 sati, za vrijeme održavanja trećeg školskog sata u razredu 2.D, učenike je upozorio da maknu mobitele, a što je GŽ odbio, a on mu je tada rekao da neka napiše pet pitanja jer je to bio sat za ponavljanje i da skloni mobitel, dok mu je GŽ na to odgovorio da mu nema pravo oduzeti mobitel. Nakon toga rekao mu je da će ga dočekati ispred kuće, da neće moći prošetati gradom [adresa], da će imati posljedice, da će se oni zakačiti i da će mu polomiti noge. Taj školski sat odradio je do kraja nakon čega se konzultirao sa svojim kolegama, te mu je rečeno da cijeli događaj prijavi. Učenik je odveden pedagoginji, također je obaviješten otac učenika, a nakon toga GŽ se vratio u učionicu, pokupio je stvari, nakon čega je ispred škole razgovarao još i s razrednikom LŽ koji mu je naknadno rekao da je GŽ riječi koje je izrekao njemu ponovio, odnosno što će sve učiniti njemu. Nakon toga je otišao na policiju i cijeli događaj prijavio. O cijelom događaju obaviještena je i ravnateljica FŽĐ i pedagoginja KŽ. Za vrijeme održavanja tog trećeg sata u razredu je bilo pet do šest učenika koji pohađaju zanimanje automehaničar. Dodaje da je GŽ učenik problematičnijeg ponašanja, ali nikada ranije nije uputio riječi prijetnje. Učenici koji pohađaju 2.D razred su JŽ, NŽ, AŽ i učenik imena IŽ, međutim, sada se ne može izjasniti tko je od njih sve toga dana bio na nastavi, međutim, taj podatak je vidljiv iz e-dnevnika.

5. Temeljem ovako provedenog postupka, ocjenjujući svaki od izvedenih dokaza pojedinačno, te sve izvedene dokaze zajedno, nedvojbeno je utvrđeno da je upravo mlt. GŽ počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret kako je to opisano u izreci ovog rješenja.

6. Naime, iako mlt. GŽ poriče počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, navodeći da nije kritične zgode prijetio kako je to navedeno u optužnici, ovaj sud nije prihvatio obranu mlt., cijeneći da je ista neuvjerljiva, neprecizna, da nije potkrijepljena niti jednim vjerodostojnim dokazom, te je kao takva isključivo usmjerena na umanjenje, odnosno izbjegavanje kaznene odgovornosti. Isto tako, ovaj sud nije prihvatio iskaze svjedoka mlt. GŽĐ te IŽ, ocjenjujući da su njihovi iskazi vrlo pristrani, neuvjerljivi, te u bitnom usmjereni na umanjenje kaznene odgovornosti mlt. GŽ, s obzirom da su prijatelji i da zajedno idu u razred. Naime, svjedok GŽĐ negira da bi čuo riječi prijetnje koje je navodno mlt. GŽ uputio profesoru. Navodi da su u razredu nešto pisali i da mlt. GŽ nije htio, na što ga je profesor opomenuo da mora pisati jer će mu upisati jedinicu i da je razgovor bio oko toga, a što se tiče mobitela, da bi isti koristio GŽ, toga se ne sjeća i da je samo bio razgovor oko nepisanja u bilježnicu. Isto tako i svjedok IŽ ističe da je čuo kako je profesor opomenuo mlt. GŽ da mora pisati u bilježnicu neke zadatke, da ga je pozvao k sebi do stoga i rekao da će dobiti jedinicu ukoliko to ne ispuni, a kako sjedi u zadnjoj klupi učionice, samo je to od tog događaja čuo, a što se tiče opominjanja vezanog uz mobitel od strane profesora, nije mogao ništa iskazati. Međutim, mlt. u svojoj obrani navodi da ga je profesor opomenuo za mobitel, a kasnije mu rekao da mora pisati jer će dobiti jedinicu, da on sjedi ispred profesora, da razred nije veliki i da misli da su i drugi učenici mogli čuti predmetni razgovor oko mobitela, što ukazuje na to da iskazi predmetnih svjedoka nisu uvjerljivi, već usmjereni na umanjenje kaznene odgovornosti mlt.,s obzirom na očite nedosljednosti u iskazivanju svjedoka i mlt. Isto tako vrlo je neuvjerljivo da svjedoci prate cijeli događaj, da se i prema navodu samog mlt. radi o malom razredu, te da su svi nazočni mogli čuti što se događalo inkriminiranog događaja, a da baš izrečene riječi prijetnje, niti jedan od svjedoka nije čuo, iako su o drugim događanjima iskazivali vrlo detaljno. U navedenom dijelu sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenika ŽŽ koji je vrlo jasno i dosljedno iskazivao o predmetnom događaju, te naveo točne riječi prijetnje koje mu je uputio maloljetnik GŽ inkriminiranog događaja. Prema tome, ovaj sud je prihvatio njegov iskaz, cijeneći da je njegov iskaz neposredno uvjerljiv, jasan, kontinuiran, a također oštećenik je propisno upozoren na posljedice lažnog iskazivanja, pa ovaj sud nema razloga sumnjati u istinitost njegovog iskaza da bi bezrazložno teretio mlt., a da se događaj zaista nije dogodio na opisani način, a da riječi mlt. istog nisu ustrašile i uznemirile. Naime, oštećenik je profesor predmetne Obrtničke i tehničke škole Ogulin, predmetni događaj je prijavio policiji, te o svemu obavijestio i stručne službe škole, te je sud mišljenja da ne bi poduzimao takove korake, a da nije izrečene riječi prijetnje od strane mlt. GŽ shvatio vrlo ozbiljno, svjestan posljedica lažnog iskazivanja. Isto tako, sud nema razloga sumnjati u istinitost njegovog iskaza, s obzirom iz iskaza svjedoka učenika GŽĐ, odnosno IŽ proizlazi da je oštećenik kao profesor bio jako dobar i prema njima osobno, a tako i prema mlt. GŽ, te da se istog ne boje, te je svjedok IŽ još dodao da smatra kako se samo GŽ požalio na predmetnog profesora jer je primijetio da ga ne vodi, a to iz razloga što je hiperaktivan na satu i ne želi pisati, te je profesor na takvo ponašanje mlt. reagirao upozorenjem da mora ispuniti svoju obvezu jer će u protivnom dobiti negativnu ocjenu. Nadalje, s obzirom da vjerodostojnost navedene materijalne dokumentacije koja je izvedena tijekom ovog postupka ničim nije dovedena u pitanje, a sačinjena je od strane ovlaštenih službenih osoba, ista je u cijelosti prihvaćena.

7. Dakle, zaključak je da je mlt. GŽ kritične zgode zaista uputio navedene riječi prijetnje, da je bio svjestan svojih postupaka koje je želio, odnosno znao je da su izgovorene riječi prijetnje same po sebi ozbiljne i da su takve zbog njegovog nepostupanja po upozorenjima profesora, a vezano za ispunjavanje školskih obaveza, očito ozbiljno shvaćene od strane oštećenog ŽŽ, izazivajući kod istog osjećaj straha i uznemirenosti, što znači da je mlt. GŽ postupio s izravnom namjerom. Na taj način su se u ponašanju maloljetnika u cijelosti ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11., s obzirom da je drugome ozbiljno prijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom. Naime, za postojanje predmetnog kaznenog djela bitno je je li izrečena prijetnja po svom sadržaju pogodna da kod oštećenika izazove osjećaj straha i osobne uznemirenosti, a navedene riječi koje je inkriminiranog događaja mlt. GŽ izgovorio oštećenom da će dočekati ispred kuće i da neće moći prošetati gradom [adresa], da će imati posljedica, da će se oni zakačiti i da će mu polomiti noge, to svakako jesu, s obzirom na okolnosti pod kojima su izrečene neposredno nakon upozorenja mlt. GŽ da prestane koristiti mobilni uređaj, ometati ostale učenike u razredu, te ispunjavati svoje školske obveze i to sve tijekom školskog sata u prostorijama Obrtniče i tehničke škole u Ogulinu. Prema tome, mlt. GŽ je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno jer zna da takvo ponašanje nije dopušteno, te u odnosu na njega za ovo kazneno djelo sud nije našao niti jedan ispričavajući razlog. Isto tako ubrojivost mlt. tijekom postupka nije ničim dovedena u pitanje.

8. Dakle, ovako provedenim postupkom nedvojbeno je utvrđeno da je mlt. GŽ takvim svojim ponašanjem ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, dakle, kvalificiranog kaznenog djela prijetnje obzirom je isto počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom, pa je i odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

9. Stoga, imajući u vidu težinu kaznenog djela, način izvršenja istog, te pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, te dob maloljetnika GŽ i njegovu tjelesnu i duševnu razvijenost, osobne sklonosti, njegove životne uvjete, obiteljske prilike, obrazovanje i odgoj, ovaj sud je prihvatio prijedlog ODO-a u Karlovcu za izricanjem odgojne mjere – upućivanja u odgojnu ustanovu, cijeneći pri tom mišljenje socijalnog pedagoga ODO u Karlovcu, kao i ovoga suda da se mlt. u relativno kratkom vremenskom periodu zatiče kao počinitelj kaznenog djela, prema istom se vodio postupak u kaznenom predmetu zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11 gdje je predloženo izricanje odgojne mjere – upućivanje u odgojnu ustanovu, te je postupak obustavljen, odluka je nepravomoćna. Isto tako, vodio se i postupak zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11. koji je također okončan i to izricanjem odgojne mjere, isti nije pravomoćan, s obzirom je uložena žalba zbog izbora sankcije. U međuvremenu mlt. se ponovno evidentira kao počinitelj kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 na štetu profesora, pa s obzirom da još nije došlo do pravomoćnosti sudskih odluka kojima bi se mlt. uputilo na izvršavanje odgojnih mjera, predlaže se i u ovom postupku istovrsna odgojna mjera uz to da se ista može zamijeniti drugom ukoliko bi mlt. i dalje ustrajao u svom asocijalnom ponašanju, te da bi ista bila u cilju zaštite mlt. od njega samog, te zaustavljanja njegovog daljnjeg delikventnog razvoja.

10. Slijedom svega navedeno, sud je uvjerenja da će se izrečenom odgojnom mjerom na najbolji način postići svrha iste, s obzirom će se mlt. uz pomoć, brigu i nadzor stručnjaka omogućiti trajno djelovanje na njegovu ličnost, ponašanje, razvoj i odgoj, te uključivanje u redovno školovanje, odnosno da će ista pozitivno utjecati na maloljetnika, na razvoj njegove cjelokupne ličnosti, te osobne odgovornosti, uz jasnu upućenu kritiku njegovog neprihvatljivog ponašanja prilikom počinjenja kaznenog djela, uz poruku da svoje ponašanje mora korigirati.

11. Sukladno članku 89. ZSM-a troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

12. Slijedom svega navedenog i odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Karlovcu 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća za mladež

Blaženka Lugar Vladić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba u roku od 8 dana od primitka pismenog otpravka rješenja. Žalba se podnosi pismeno u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu ovome sudu. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1.ODO Karlovac na broj KOm-DO-5/2025

2. mlt. GŽ, istražni zatvor Karlovac

3. zz otac mlt. RŽ, [adresa]

4.Branitelj mlt. po službenoj dužnosti, odvjetnik Vedran Jurašić, iz Ogulina

5. Oštećenik ČŽ, [adresa]

6. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Ogulin, Ogulin, Vijenac I. Marinkovića 1– po pravomoćnosti