REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2560/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Maje Bilandžić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OSIJEK-KOTEKS d.d., Šamačka 11, Osijek, OIB: 44610694500, kojeg zastupa punomoćnik Mojmir Ostermann, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika BANKA KOVANICA d.d., Ulica Petra Preradovića 29, Varaždin, OIB: 33039197637, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glamuzina, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate zbog stjecanja bez osnove, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-2/2023-26 od 16. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i djelomično tužiteljeva i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-2/2023-26 od 16. travnja 2024. u točkama I. i III. izreke.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 150,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 16. travnja 2024. siječnja 2024., do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 693,94 eura.

Obrazloženje

1. Presudom u izreci označenom točkom I. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od iznos od 16.590,39 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama. Točkom II. odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 6.339,04 eura sa zateznim kamatama (nije ožalbljeno). Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.987,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u isprave priložene spisu i financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, prvostupanjski je sud utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim primjenom odredbe čl. 1111., čl. 1115. i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Odluku o troškovima spora sud je donio uz primjenu odredbe čl. 154. st. 3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 36/22; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude obje su stranke podnijele žalbu iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom ovome sudu preinačiti, podredno ukinuti je u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti na ponovno odlučivanje.

4. Tužitelj je podnio žalbu u odnosu na rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi - točke III. U bitnom navodi da je troškovnikom predanim na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. ožujka 2024., uz ostalo, zatražio i naknadu troška dopunskog vještačenja od 150,00 eura provedenog na tom ročištu, koji je trošak dopunskog vještačenja potrebno tužitelju dosuditi u cijelosti. Tužitelj nadalje navodi da je u osnovi svog zahtjeva uspio 100%, a u visini 72,35%, to je tuženik u osnovi uspio s 0%, a u visini 27,65%, smatra da je u sporu uspio s 86,18%, a tuženik 13,83%.

5. Tuženik je podnio žalbu protiv točaka I. i III. izreke presude te uvodno ukazuje na to kako mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost jer je prvostupanjski sud navode tuženika zanemario u potpunosti, a za takvo postupanje ne daje nikakve razloge. Navodi da sud nije naveo odlučne činjenice koje je tuženik iznio tijekom postupka i dokaze koje je u odnosu na predmetne odlučne činjenice predložio, niti je obrazložio zašto su predmetne činjenice i predloženi dokazi nebitni, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, s obzirom na to da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su međusobni proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima, sve kako se obrazlaže u nastavku. Pobijana presuda ne sadrži niti jedan navod o ovim navodima tuženika odnosno o isticanoj odlučnoj činjenici, a kamoli da sadrži razloge zašto prvostupanjski sud smatra predmetne navode tuženika neosnovanim odnosno predmetnu činjenicu pravno irelevantnom. U žalbi uglavnom ponavlja navode već iznesene tijekom prvostupanjskog postupka.

6. Tužitelj je u odgovoru na tuženikovu žalbu osporio žalbene navode, uz prijedlog ovome sudu odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova spora u iznosu od 693,94 eura.

7. Tužiteljeva žalba djelomično je osnovana, tuženikova žalba nije osnovana.

8. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe iz čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i osnovana na zakonu, osim dijelom u odluci o troškovima parničnog postupka.

9. Suprotno žalbenim navodima u postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke niti u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju žalitelj upire u žalbi.

10. Nadalje valja ukazati kako tijekom postupka nisu počinjene povrede čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te Protokola I uz navedenu Konvenciju („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 6/99 i 8/99; dalje: Konvencija), o pravu na pristup sudu, na koje se žalitelj poziva. Ovaj sud ukazuje kako je tužitelj imao svaku mogućnost pristupa sudu, počevši od mogućnosti pravovremenog podnošenja tužbe, do stavljanja dokaznih prijedloga kojima bi dokazao osnovanost svoje tražbine, kao i prava na jasno obrazloženu presudu. To što se tužitelj ne slaže sa zaključcima prvostupanjskog suda, utemeljenim na ispravama u spisu i provedenog dokaznog postupka, ne predstavlja povredu njegovog prava na sud, na koje se neosnovano poziva tužitelj. Sud slobodno ocjenjuje dokaze, pri čemu se ukazuje na to kako opće pravilo o ocjeni dokaza iz čl. 8. ZPP-a ne daje sudu pravo na apsolutnu slobodu prilikom utvrđivanja činjenica, jer bi to vodilo prema arbitrarnosti sudskih odluka. Naime, nevezano za pravo suda na slobodnu ocjenu provedenih dokaza, utvrđenje činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prava, postoji njegova dužnost obrazložiti odnosno navesti činjenice i razloge na temelju kojih je došao do tih utvrđenja. Stoga, makar zaključak o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane sud donosi prema svom uvjerenju, takav zaključak mora biti zasnovan na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Slijedom navedenog, ukoliko obrazloženje neke sudske odluke ne obuhvaća sve bitne dokaze koji se odnose na činjenice čije je postojanje sud utvrdio, to upućuje na zaključak o njenoj arbitrarnosti, što bi također predstavljalo uskratu „prava na sud“. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud jasno i logično obrazložio sve svoje zaključke pa pobijana odluka nema elemente arbitrarnosti. Nadalje, pravila o teretu dokazivanja (čl. 7., 8., 219. i 221.a ZPP-a) jasno ukazuju na to kako je tužitelj taj koji je u ovom postupku morao dokazati osnovanost svog potraživanja, odnosno morao je iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. U ovom predmetu prvostupanjski je sud odlučio o predloženim dokazima na pravilan način. Ovlaštenje suda da odbije određeni dokazni prijedlog u skladu je sa njegovim zakonskim ovlaštenjem i proizlazi iz čl. 220. st. 2. ZPP-a, pri čemu je sud prijedlog za provođenje dokaza vještačenjem, pravilno odbio jer smatra kako ima dovoljno dokaza za donošenje presude. S takvim mišljenjem prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj sud, jer tužitelj nije dokazao da bi došlo do tuženikova neispunjenja ugovornih obveza u spornoj godini, za koju ugovor nije niti sklopljen. Teret dokazivanja bio je na tuženiku, koji u ovom sporu nije uspio dokazati osnovanost svojih navoda.

11. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 22.929,43 eura (16.590,39 eura), s osnove stečenog bez osnove, koja je pravna osnova otpala donošenjem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-265/2022 od 22. ožujka 2022.

12. Iz obrazloženja presude proizlazi nespornim da je tužitelj tuženiku iznos od 5.935.936,09 kuna isplatio na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-2191/2013 od 26. studenog 2015. dok je iznos od 5.064,69 kuna tužitelj tuženiku isplatio na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-141/2019-2 od 6. veljače 2019.

13. Kao sporno sud navodi:

- koliki iznos je tužitelj isplatio tuženiku na temelju prvostupanjske presude,

- na temelju čega je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 5.064,69 kuna,

- je li donošenjem revizijske odluke otpala pravna osnova na temelju koje je tužitelj tuženiku isplatio ukupni iznos od iznos od 5.941.000,78 kuna,

- ima li tužitelj pravo na naplatu zakonskih zateznih kamata, po kojoj stopi i od kada.

14. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je donošenjem revizijske odluke otpala pravna osnova na temelju koje je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 5.941.000,78 kuna (na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-2191/2013 od 26. studenog 2015.), te je tuženik bez osnove stekao navedeni iznos, stoga tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na stečeno bez osnove od trenutka dostave revizijske odluke tuženiku pa do isplate.

15. Odredbom čl. 1111. ZOO-a propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili Zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

16. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisan je opseg vraćanja stečenog bez osnove te je određeno da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17. Pravilnim se ukazuje stav prvostupanjskog suda da je donošenjem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 265/2022 od 22. ožujka 2022., kojom je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-280/2016-2 od 16. listopada 2018., i klauzula pravomoćnosti prvostupanjske presude te je ukidanjem klauzule pravomoćnosti, otpala pravna osnovana temelju koje je izvršena isplata, čime je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove.

18. Pri tome se ističe kako je pravna osnova za isplatu bila prvostupanjska presuda, ali tek nakon što je postala pravomoćna na temelju odluke drugostupanjskog suda. Prvostupanjska presuda koja nije postala pravomoćna u konkretnom slučaju nije valjana pravna osnova za isplatu tražbina. Danom primitka revizijske odluke (12. svibnja 2022.) prestala je savjesnost tuženika, te je tuženik od sljedećeg dana 13. svibnja 2022. u obvezi platiti i zakonsku zateznu kamatu na stečeno bez osnove.

19. Iznos od 5.064,69 kuna naplaćen je na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-141/2019-2 od 6. veljače 2019., no rješenje o ovrsi doneseno je na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-2191/2013 od 26. studenog 2015., a čija je klauzula pravomoćnosti ukinuta donošenjem revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 265/2022-2 od 22. ožujka 2022. pa je otpala valjana pravna osnova i za donošenje rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave – pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-2191/2013 od 26. studenog 2015. Danom primitka revizijske odluke (12. svibnja 2022.) prestala je savjesnost tuženika i za iznos od 5.064,69 kn, te je tuženik od sljedećeg dana, 13. svibnja 2022., u obvezi platiti i zakonsku zateznu kamatu i na taj iznos stečen bez osnove.

20. Prvostupanjski je sud na okolnost utvrđivanja visine zakonske zatezne kamate na stečeno bez osnove za razdoblje od 13. svibnja 2022. do 3. listopada 2022. proveo vještačenje na iznos od 5.941.078,00 kn, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, što prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi 16.590,39 eura.

21. Visina stope zakonske zatezne kamate na odnose povodom stjecanja bez osnove je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na ostale odnose, budući stjecanje bez osnove ne predstavlja odnos iz trgovačkog ugovora.

22. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno obvezao tuženika na plaćanje preostalog utuženog iznosa glavnice sa zakonskom zateznom kamatom koju je prvostupanjski sud pravilno dosudio. Činjenica da tuženik nije zadovoljan ishodom spora, ne opravdava njegove žalbene navode, posebno uzimajući u obzir odredbu čl. 8. ZPP-a prema kojoj odredbi, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, koristeći zakonsku ovlast izvedene dokaze prosuditi prema slobodnom uvjerenju (sustav slobodne ocjene dokaza), ali i poštujući zakonsku obavezu opravdati svoju prosudbu, sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijane presude dao razloge kojima je u potpunosti opravdao uvjerenje proizašlo iz izvedenih dokaza, a koji su prema utvrđenju žalbenog suda uvjerljivi i logični i njima je jasno i argumentirano obrazloženo koje činjenice važne za odluku prvostupanjski sud smatra relevantnim i na čemu donesenu odluku zasniva te su jasno obrazložene prosudbe i utvrđenja u odnosu na sadržaj navoda tužitelja.

23. Žalbenim razlozima žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Slijedom navedenog nisu osnovani žalbeni razlozi koje navode žalitelji niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke.

24. Pravilna je odluka o trošku i temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. u vezi s čl. 155. ZPP-a kojim je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjelu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

25. Tužitelj u ovom sporu postavio je tužbeni zahtjev u visini od 22.929,43 eura. Tužitelj je uspio s tužbenim zahtjevom u visini od 16.590,39 eura, dok s preostalim dijelom tužbenim zahtjevom u iznosu od 6.339,04 eura nije uspio. Zbog navedenog sud utvrđuje kako je tužitelj uspio u visini od 72,35% postavljenog tužbenog zahtjeva dok je tuženik uspio u visini od 27,65%. Kada se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela dobije se iznos od 44,7%.

26. Iznos od 3.663,64 eura ukupnih troškova tužitelja, kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te se tužitelju odmjerava naknada dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, odnosno tužitelju se odmjerava iznos od 1.637,64 eura koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, odnosno tužitelju se odmjerava iznos od 1.637,64 eura. Navedenom iznosu valja pribrojiti cijeli zatraženi trošak provedenog vještačenja u iznosu od 350,00 eura, obzirom se u slučaju kada tuženik u cijelosti osporava osnovu tužbenog zahtjeva troškovi vještačenja dosuđuju u cijelosti stranci koja je snosila taj trošak bez obzira na visinu dosuđenog iznosa. Slijedom iznijetog tužitelju je valjalo dosuditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.987,64 eura.

27. Međutim, prvostupanjski sud pogrešno tužitelju nije priznao trošak dopunskog vještačenja u iznosu od 150,00 eura, kojeg je zatražio troškovnikom predanim na ročištu za glavnu raspravu. Slijedom čega je tužiteljeva žalba u tom dijelu osnovana pa je tuženik dužan naknaditi tužitelju daljnji trošak spora od 150,00 eura. Valjalo je stoga na temelju odredbe 154. st. 3. čl. 155. i čl. 164. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

28. Kako je tužitelj sa žalbom uspio djelomično i to u manjem dijelu to mu sud nije priznao pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

29. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtijeva.

30. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke, osim dijelom u odluci o parničnom postupku.

31. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke.

32. Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu, budući da ova postupovna radnja nije bila potrebna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, stoga je odlučeno kao točki III. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 29. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović