REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] O 5

Poslovni broj: Us I-260/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužiteljice OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi nepripadne isplate obiteljske mirovine, 29. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/25-01/03081973424, URBROJ: 341-99-05/3- 25-000792 od 17. veljače 2025., kao i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 140-02/23-01/03081973424, URBROJ: 341-14-05/3-23-039696 od 31. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/25-01/03081973424, URBROJ: 341-99-05/3-25-000792 od 17. veljače 2025., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 140-02/23-01/03081973424, URBROJ: 341-14-05/3-23- 039696 od 31. siječnja 2024., kojim je u točki I. izreke tužiteljici utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. ožujka 2022. u svoti od ukupno 1931, 84 EUR, dok je u točki II. izreke rješenja tužiteljica obvezna navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka rješenja, u korist žiro računa državnog proračuna navedenog u uputi za plaćanje nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja u prilogu rješenja.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/25-01/03081973424, URBROJ: 341-99-05/3-25-000792 od 17. veljače 2025., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 140-02/23-01/03081973424, URBROJ: 341-14-05/3-23-039696 od 31. siječnja 2024., tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 10. ožujka 2025.. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj tužiteljica je u bitnome navela, da je iza pokojnog supruga ĐZ **.**.2021. podnijela zahtjev za mirovinu, a sin pokojnog ĐZ, HZ je zahtjev za mirovinu iza pokojnog oca podnio 18. lipnja 2021. koja mu je i odobrena 1. travnja 2022. Istaknula je, da se pred ovim sudom između istih stranaka u istoj upravnoj stvari, već vodio upravni spor pod poslovnim brojem Us I-1648/2024, koji je okončan donošenjem presude Us I-1648/2024-6 od 4. veljače 2025. kojom je poništeno rješenje tuženika od 12. rujna 2024. i predmet je bio vraćen tuženiku na ponovan postupak, a tim rješenjem tuženika od 12. rujna 2024. odbijena je bila žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 31. siječnja 2024., kojim je tužiteljici utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2021., do 31. ožujka 2022., u svoti od ukupno 1931, 84 Eura, uz ostale prateće odluke. Ističe da ona nije upoznata i nije trebala biti upoznata s činjenicom da je HZ, sin pokojnog ĐZ podnio zahtjev za isplatu mirovine, iz čega proizlazi da tužiteljica nije prisvojila pripadajući dio mirovine i da je tuženik rješenje donio 9 mjeseci nakon podnošenja zahtjeva HZ odugovlačeći postupak na teret tužiteljice pa iz sadržaja tužbe proizlazi kako tužiteljica predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, čime bi meritorno bio riješen predmetni upravni spor.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovoga suda 8. travnja 2025., u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, koje je doneseno temeljem odredbe članka 166. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, u nastavku teksta: ZOMO). Istaknuo je, da su u obrazloženju osporavanog rješenja detaljno objašnjeni razlozi i činjenično stanje zbog kojih je odbijena žalba i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, kao i da nisu osnovani navodi tužiteljice iz tužbe kojima ističe da je tuženik odugovlačio s donošenjem rješenja, jer je rješenje od 1. travnja 2022. kojim je HZ priznato pravo na obiteljsku mirovinu doneseno povodom njegovog zahtjeva od 18. lipnja 2021., više od 9 mjeseci nakon podnošenja zahtjeva, jer je tijekom postupka bilo potrebno utvrditi je li ispunjen uvjet iz članka 69. ZOMO, odnosno je li kod HZ nastao potpuni gubitak radne sposobnosti da bi se udovoljilo njegovom zahtjevu pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

4. U ovom upravnom sporu 28. travnja 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti tužiteljice i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, te je rasprava zaključena.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu upravnog postupka utvrđeno je, da se pred ovim sudom između istih stranaka u istoj upravnoj stvari (radi utvrđivanja nepripadne isplate obiteljske mirovine) vodio upravni spor pod poslovnim brojem Us I-1648/2024, koji je okončan donošenjem presude poslovnog broja Us I-1648/2024-6 od 4. veljače 2025., kojim je bilo poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-140-03/24-01/03081973424, URBROJ: 341-99-05/3-24-004476 od 12. rujna 2024. i predmet je bio vraćen tuženiku na ponovni postupak, a tim rješenjem tuženika od 12. rujna 2024., bila je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 31. siječnja 2024. kojim je tužiteljici utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2021 do 31. ožujka 2022. u svoti od 1231, 84 eura uz ostale prateće odluke, sve iz razloga što je u upravnom sporu utvrđeno, da je u upravnom postupku došlo do povrede odredbe članka 98. stavak 5. i članka 120. stavak 2. i 3 Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21 u nastavku teksta: ZUP), odnosno jer obrazloženje tog osporavanog rješenja tuženika od 12. rujna 2024., nije sadržavalo odlučne razloge bitne za rješavanje ove upravne stvari. Utvrđeno je, da je u izvršenju presude ovog suda od 4. veljače 2024., tuženik 17. veljače 2025. donio ovdje osporavano rješenje kojim je odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 31. siječnja 2024., koja je predmetom ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu.

6. Također je utvrđeno, da se pred ovim sudom pod poslovnim brojem Us I- 853/2024 vodio upravni spor između istih stranaka, radi prava na obiteljsku mirovinu koji je okončan donošenjem presude poslovnog broja Us I-853/2024 od 30. rujna 2024., kojom je odbijen tužbeni zahtjev prvotužitelja ĆZ i drugotužiteljice OZ, (ovdje tužiteljice) radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe od 16. travnja 2024. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak. Tim rješenjem tuženika od 16. travnja 2024., bila je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci od 10. listopada 2023., kojim rješenjem je u točki 1. izreke HZ, djetetu pokojnog ĐZ, priznato pravo na obiteljsku mirovinu od 1. srpnja 2021., u točki II. izreke rješenja OZ, udovici, i djetetu pokojnog ĐZ, HZ, određena je počevši od 1. srpnja 2021. obiteljska mirovina u svoti od 4.280,81 kn (568,16 eura) mjesečno te je istim rješenjem određeno da od navedenog iznosa OZ pripada 2.140,41 kn odnosno 284,08 eura mjesečno, a LZ 2.140,41 kn, odnosno 284,08 eura mjesečno te počevši od **.**.2022. OZ pripada 2.188,29 kuna (290,44 eura) mjesečno, a LZ 2.188,29 kuna (290,44 eura) mjesečno, počevši od **.**.2023. OZ pripada 357,46 eura (2.693,28 kn) mjesečno, a LZ 357,46 eura, (2.693,28 kn) mjesečno te počevši od **.**.2023. OZ pripada 387,42 eura (2.919,02 kn) mjesečno, a LZ 387,42 eura, odnosno 2.919,02 kn mjesečno, isplata koje pripada OZ i LZ od 1. srpnja 2021. i isplaćivat će Zavod iz sredstva državnog proračuna Republike Hrvatske mjesečno unatrag. U točki III. izreke tog rješenja zahtjev ĆZ, za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iza smrti oca ĐZ, odbijen je kao neosnovan te je istim rješenjem određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

7. Nastavno, nije sporno da je korisniku mirovine, pokojnom UZ, od kojih se izvodi pravo na obiteljsku mirovinu, rješenjem prvostupanjskog tijela od 6. listopada 2014. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, da je isti preminuo **.**.2020. i da je udovici OZ, ovdje tužiteljici rješenjem prvostupanjskog tijela od 11. veljače 2021. priznato počevši od 1. siječnja 2021. pravo na obiteljsku mirovinu.

8. Nije sporno da je postupak za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu podnio i ĆZ iza pokojnog ĐZ, a takav isti zahtjev je podnio i sin pokojnog ĐZ, LZ **.**.2021., da je o zahtjevima LZ i CZ odlučeno prvostupanjskim rješenjem od 1. travnja 2022., na način da u točki 1. izreke HZ, djetetu pokojnog ĐZ, priznato pravo na obiteljsku mirovinu od 1. srpnja 2021., u točki 2. izreke EZ i djetetu HZ kao djetetu pokojnog ĐZ, određena počevši od 1. srpnja 2021. obiteljska mirovina u svoti od 4280,81 kunu mjesečno, a u točki 3. izreke odbijen je zahtjev CZ, za priznanje prava na obiteljsku mirovinu, iza smrti pokojnog oca ĐZ, a koje rješenje je bilo poništeno rješenjem tuženika od 22. veljače 2023. i predmet je bio vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak.

9. Odredbom članka 166. ZOMO-a propisano je, da osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove.

10. U stavku 2. citiranog članka 166. ZOMO-a propisano je, da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji:

1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu

2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće

3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada.

11. Odredbom članka 166. stavak 3. ZOMO propisano je da Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovom članku, dok je u stavku 4. članka 166. ZOMO propisano da Zavod može potraživanje s osnova nepripadne isplate iz stavka 1. i 2. članka namiriti prijebojem iz mirovinskih primjena korisnika.

12. Sukladno članku 165. i 166 ZOMO Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnova prema članku 165 i 166. ZOMO.

13. Odredbom članka 102. ZOMO-a propisano je, da korisnik prava, opunomoćenik, centar za socijalnu skrb, odnosno ustanova za zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba iz članka 101. ovoga Zakona dužni su u roku od 15 dana prijaviti Zavodu svaku promjenu nastalu u osobnim ili u stvarnim okolnostima koja utječe na pravo ili na opseg korištenja toga prava.

14. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

15. Naime, iz spisa predmeta upravnog postupka kojeg je tuženik dostavio ovome Sudu uz odgovor na tužbu, kao i u obrazloženja osporavanog rješenja tuženika od 17. veljače 2025., koje je doneseno u izvršenju presude ovog suda poslovni broj Us I-1648/2024 -6 od 4. veljače 2025. proizlazi, da je do nepripadne isplate mirovine došlo zbog vremenskog odmaka između podnesenog zahtjeva LZ i donošenja rješenja kojim se odlučuje o njegovom zahtjevu, a do odmaka je došlo, jer je trebalo provesti postupak vještačenja radne sposobnosti LZ po neovisnom tijelu vještačenja (ZOSI-u) i provesti postupak utvrđivanja ostalih činjenica prema kojima ovisi pravo prema ZOMO-u, a iz čega ovaj Sud zaključuje da ne postoji krivnja niti propusti na strani tužiteljice, do kojih je došlo zbog nepripadne isplate mirovine niti je tužiteljica trebala biti upoznata s činjenicom da je HZ, sin pokojnog ĐZ podnio zahtjev za isplatu mirovine, a prema presudi Europskog suda za ljudska prava( Gashi protiv Hrvatske od 13. prosinca 2007. zahtjev broj 32457/05) proizlazi da bi propusti državnih tijela trebali ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes odnosno drugim riječima rizik svake greške što je napravilo državno tijelo trebalo bi snositi država i propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnog građanina (vidi, mutatis mutandis, Đ v. [adresa], br. 65582/01, § 50, 24. svibnja 2007. ), a takvo postupanje se protivi i načelu pravne sigurnosti koje je citirano u članku 6. stavku 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda( pročišćeni tekst MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10), koji stav je i zauzet i u presudi Vijatović protiv Hrvatske od 21. rujna 2017., (zahtjev broj 502-00/13).

16. Pri tome ukazuje se tuženiku i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-11/18 od 8. studenog 2018. prema kojoj Ustavni sud Republike Hrvatske napominje da se u demokratskom društvu posebna važnost pridaje načelu dobrog upravljanja koje podrazumijeva jasne i transparentne radnje tijela javne vlasti koje moraju postupiti osobito pažljivo kad je riječ o postupcima kojima u konačnici ovisi materijalna egzistencija pojedinca, kao što je to u konkretnom slučaju pravo na mirovinu, a navedeno osobito podrazumijeva dužnost postupanja na vrijeme te na prikladan i dosljedan način, a istovjetno stajalište zauzeo je i Europski sud za zaštitu ljudskih prava u predmetu Moskal protiv Poljske, broj 10373/05, presuda od 15. rujna 2009. i u predmetu Čakarević protiv Hrvatske broj 48921/13, presuda od 26. travnja 2018., dok pritom Ustavni sud ne dovodi u pitanje pravo i obvezu javnih tijela da postupaju u skladu sa zakonom i u javnom interesu, međutim takvo postupanje ne smije biti na teret građana pa obzirom da je do nepripadne isplate mirovine došlo greškom javnopravnih tijela, a ne tužitelja, to se sadržajno ima primijeniti navedena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao i odluke Europskog suda za zaštitu ljudskih prava.

17. Slijedom navedenog, na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a, ovaj sud je poništio osporavano rješenje tuženika od 17. veljače 2025. i prvostupanjsko rješenje od 31. siječnja 2024., čime je meritorno riješio ovaj upravni spor.

U Rijeci 29. travnja 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

PUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- tužiteljici OZ, [adresa]

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A.

Mihanovića 3